Poslednjih par meseci svakodnevno raspravljamo o fakultetu, zaposlenju, odlasku u inostranstvo...već gore pomenuto pitanje gastronomije, studiranja i svrhe istog.
Mnogo informacija smo dobili, o fakultetima, o načinu studiranja, o smeštaju, ishrani, a sa druge strane, i mnogo informacija o Sloveniji, Italiji, Dubaiu. Onda je tu i mesto u kojem živimo, Palić , i pruža neviđene mogućnosti. Popričali smo sa komšijom koji je kuvar, već ovih dana, kaže, mogao bi mu naći 5 radnih mesta, nabrojao dva velika hotela, jedan riblji restoran, jednu vilu koja radi meni ručkove i raznosi ih, i jedan eksluzivan restoran što bi trebao da se otvori u roku od mesec dana.
Danas mislim da je konačno pala odluka da sin ne želi za sad da studira. Hoće da radi jedno vreme na Paliću pa da ode u Sloveniju i Italiju...šta posle, ne zna, navešće ga život, valjda.
Na pitanje zašto je odustao od studiranja, odgovor je bio da mu diploma ne donosi ono što on želi i da za sada ne vidi svrhu studiranja ali da uvek može da studira ukoliko oseti potrebu za diplomom. To u današnje vreme nije sporno, jer, kako vidim, i njegov profesor geografije ide na fakultet, na master studije a u dobranim godinama je.
Koliko god da mi je drago da je doneo zrelu odluku, toliko mi je malo strašno što je odlučio da počne da radi. Neko reče gore, studiranje predstavlja nastavak detinjstva, čini mi se...e takav neki osećaj sam imala...uf, sad počinje da živi život odraslih...