Dalmacija je središte hrvatske državnosti. Tu je nastala prva hrvatska država i tu se nalaze hrvatski kraljevski gradovi poput Knina, Biograda, Šibenika, Nina, Klisa, Solina i slično te utvrde hrvatskih velikaša poput Kamička u Sinju, Trošenja, Nečvena, Kamičca, Uzdah-kule, Bogočina itd. na rijeci Krki, Ključice na Čikoli, Bribira, Skradina...
Slavonija je kompliciraniji slučaj. Zapadni dio današnje Slavonije pripadao je nekadašnjoj srednjovjekovnoj Slavoniji koja je s Hrvatskom na jugu, dijelila istoga kralja, istoga hercega i često istoga bana. U slučaju kada su postojala dva bana, slavonski je najčešće bio nadređen hrvatskom. Od 1476. godine postojao je isključivo jedan ban, pod naslovom bana Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Slavonski i hrvatski sabor su se ujedinili 1558. godine u jedinstveni Sabor. Istočni dio Slavonije potpadao je pod Mađare. Kada su istjerani Osmanlije s istoka današnje Hrvatske, nekadašnja Slavonija je već bila zamijenila svoje staro ime hrvatskim, a novi teritoriji na istoku su prozvani Slavonija. Godine 1699. Habsburzi su predali Slavoniju pod upravu Hrvatima, što je 1745. godine ozakonila kraljica Marija Terezija koja je osnovala slavonske županije i podredila ih hrvatskom banu i Saboru.
Istočni dio Istre nalazio se u sastavu Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije u 11. stoljeću, dok je čitav taj istočni i središnji dio Istre bio naseljen Hrvatima, a sjeverni dio Slovencima (taj sjeverni dio Istre je danas u sastavu Republike Slovenije). Zapadni, mahom priobalni dio Istre bio je naseljen većinom romanskim, pa mletačkim stanovništvom, kasnije evoluiranim u Talijane.