Šta su to zli duhovi ili demoni?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pogledajte prilog 1291746

Vidim da se po temama pominju nekada demoni, pa me zanima
kako vi tu pojavu definišete. Šta su demoni i zli duhovi?

Da li je čovek nemoćan u odnosu na njih? Kako može da se
zaštiti?

Ja sam jednom čula jedno objašnjenje koje mi zvuči razumno, a
to je da su demoni zapravo negativne emocije. Nazivajući negativne
emocije demonima, mi zapravo pravimo depersonalizaciju. Umesto
da kažemo to je moja ljutnja, strah, ljubomora, odvajamo se od tih
emocija tako što kažemo da je to delovanje demona. Kada vidimo
da nije naše, lakše se tih emocija oslobodimo.
Kako vi to vidite?
Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.

Negde sam pročitao da, demonske sile ne mogu da čitaju ljudske misli, pa samim time, ne mogu ni da znaju šta čovek misli, ali mogu spremno da ga kušaju prema grešnim delima koje je on učinio onda kada nije imao dovoljno snage da im se odupre; Jedino Bog, ako je prethodna rečenica tačna, u potpunosti zna šta se dogadja unutar čoveka, jer je jedino On, sveznajući; Sledi da, uvek postoji mogućnost (A zapravo verujem da je veoma česta pojava), sila demonskog porekla predstavlja sebe kao moćnije biće nego što ono činjenično jeste, isto onako kako je jedan od moćnijih nekada andjela koji je služio Bogu, pomislio da može biti Bog i da može bez Njega, to jest, da bude nešto više od onoga što on činjenično jeste.

Isto tako,
čovek koji veruje da je nešto više nego što on činjenično jeste, verujem je jedan od znakova koji ukazuje na demonski uticaj, ako se vodimo logikom poslednje navedene rečenice, iz prethodnog paragrafa : Odvajanje od, ili ignorisanje tih emocija koje si navela (Ljutnja, strah, ljubomora) naspram samokontrole nad njima, jeste slično kao kada se čovek bori s iskušenjima, to jest, iskušenja se pojave, ali čovek ipak odluči da ne deluje prema tome što mu ista sugerišu da čini;

Dakle, postoji opravdana ljutnja, ali čovek bi trebalo da bude uvek oprezan prema tome da li ipak demonska sila namerno izaziva takvu emociju, kako bih je kasnije iskoristio protiv tog istog čoveka, iako je suštinski, takva emocija sasvim opravdana;

Demonske sile mogu veoma dobro da znaju takodje šta piše u Svetom Pismu, i da izmenjuju značaje, to jest da ih predstavljaju drugačije, koje se nalaze u istom : Primera radi, eksplicitno se ne navode neki grehovi u Svetom Pismu, pa samim time, zla sila pokušava da ubedi nekoga da je zbog toga ''opravdano'' postupiti na takav način, jer nisu vidno napisana, iako se podrazumeva da su takva dela, grešna; Jedan primer zamke koje može postaviti zla sila, jeste na primer sa pitanjima sličnim kao ovim : ''Kako može Bog ljubavi da izazove potop, tako ubijajući mnogo ljudi? Zar onda On nije ubica, pa samim tim krši te iste zakone koje On postavlja?'' (Molim Vas da je sagledate kao primer, a ne kao primer o kojem morate da razmišljate i da sumnjate u Boga, jer i za ovakva pitanja, postoji odgovor koji opisuje Božije delovanje kao ispravnim; Dakle, Božije delovanje, ne ljudsko)

Postoje nekad situacije, gde vernik, Hrišćanin, (Onako kako sam uvideo iz ličnog iskustva), jednostavno ne može pronaći tačnu rečenicu iz Svetog Pisma, koja bi mu mogla pružiti adekvatnu odbranu onda kada zla sila pokušava da ga navede u klopku sumnje da je Bog savršen i ispravan, jer jednostavno takva rečenica u Svetom Pismu, ne postoji; Po mom mišljenju, ako Hrišćanin ume da koristi vešto reči, i ako ih koristi na osnovu već navedenih principa Svetog Pisma, mislim da može da se brani svojim rečima, pod uslovom da ne izmenjuje originalni sržni sadržaj Svetog Pisma;

Svi demoni su pale prirode, odnosno, izvorno su nekad bili andjeli; Andjeo koji je zloupotrebio svoju svakako superiorniju prirodu naspram čoveka, koji je slabiji i manje moćniji, jeste na primer oličenje ponašanja u čoveku koji prepozna slabost u drugom čoveku, koji je naspram prvog slabiji, ali odluči da je iskoristi zarad svojih ciljeva koji nisu prema Božijoj zamisli;

Prema gore navedenom, to je suprotnost Božijeg delovanja onako kako je opisana prema delima Isusa Hrista, koji je služio ljudima, iako daleko mnogo moćniji od istih, što još jednom opisuje jasno na koji način Bog koristi svoju moć.

Primera radi, čovek koji uvidi slabost u drugom čoveku, može biti iskušen da je koristi zarad svojih ličnih interesa na štetu tog čoveka, ili može ipak da odluči da pruži pomoć kada uvidi da je potrebno : Dar pronicljivanja i rasudjivanja ljudi, dakle, može biti iskorišćen prema Božijoj zamisli ili zloupotrebljen, gde ako se izabere drugo, onda postaje demonske prirode, što se može onda uvideti prema kojim principima takav čovek deluje i kome služi;

Isto tako važi za bilo koji dar koji je čovek dobio na poklon od Boga, koji može biti dobroupotrebljen ili zloupotrebljen.
 
Poslednja izmena:
Zli duhovi ili demoni, mracne sile su pali andjeli koji mogu da utticu na ljude u odredjenim uslovima.
Neki ljudi imaju uzivo kontakt sa tim silama.
Posebno neke prominentne licnosti i politicari.
Mnoge prominentne licnosti imaju uspeh kroz ove sile.
Posebno u muzici.
 
zna li neko sta je ovo.zatekli smo u jednoj kuci u selu u fijoci
 

Prilozi

  • IMG_20230206_171710.jpg
    IMG_20230206_171710.jpg
    91,9 KB · Pregleda: 9
Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.

Negde sam pročitao da, demonske sile ne mogu da čitaju ljudske misli, pa samim time, ne mogu ni da znaju šta čovek misli, ali mogu spremno da ga kušaju prema grešnim delima koje je on učinio onda kada nije imao dovoljno snage da im se odupre; Jedino Bog, ako je prethodna rečenica tačna, u potpunosti zna šta se dogadja unutar čoveka, jer je jedino On, sveznajući; Sledi da, uvek postoji mogućnost (A zapravo verujem da je veoma česta pojava), sila demonskog porekla predstavlja sebe kao moćnije biće nego što ono činjenično jeste, isto onako kako je jedan od moćnijih nekada andjela koji je služio Bogu, pomislio da može biti Bog i da može bez Njega, to jest, da bude nešto više od onoga što on činjenično jeste.

Isto tako,
čovek koji veruje da je nešto više nego što on činjenično jeste, verujem je jedan od znakova koji ukazuje na demonski uticaj, ako se vodimo logikom poslednje navedene rečenice, iz prethodnog paragrafa : Odvajanje od, ili ignorisanje tih emocija koje si navela (Ljutnja, strah, ljubomora) naspram samokontrole nad njima, jeste slično kao kada se čovek bori s iskušenjima, to jest, iskušenja se pojave, ali čovek ipak odluči da ne deluje prema tome što mu ista sugerišu da čini;

Dakle, postoji opravdana ljutnja, ali čovek bi trebalo da bude uvek oprezan prema tome da li ipak demonska sila namerno izaziva takvu emociju, kako bih je kasnije iskoristio protiv tog istog čoveka, iako je suštinski, takva emocija sasvim opravdana;

Demonske sile mogu veoma dobro da znaju takodje šta piše u Svetom Pismu, i da izmenjuju značaje, to jest da ih predstavljaju drugačije, koje se nalaze u istom : Primera radi, eksplicitno se ne navode neki grehovi u Svetom Pismu, pa samim time, zla sila pokušava da ubedi nekoga da je zbog toga ''opravdano'' postupiti na takav način, jer nisu vidno napisana, iako se podrazumeva da su takva dela, grešna; Jedan primer zamke koje može postaviti zla sila, jeste na primer sa pitanjima sličnim kao ovim : ''Kako može Bog ljubavi da izazove potop, tako ubijajući mnogo ljudi? Zar onda On nije ubica, pa samim tim krši te iste zakone koje On postavlja?'' (Molim Vas da je sagledate kao primer, a ne kao primer o kojem morate da razmišljate i da sumnjate u Boga, jer i za ovakva pitanja, postoji odgovor koji opisuje Božije delovanje kao ispravnim; Dakle, Božije delovanje, ne ljudsko)

Postoje nekad situacije, gde vernik, Hrišćanin, (Onako kako sam uvideo iz ličnog iskustva), jednostavno ne može pronaći tačnu rečenicu iz Svetog Pisma, koja bi mu mogla pružiti adekvatnu odbranu onda kada zla sila pokušava da ga navede u klopku sumnje da je Bog savršen i ispravan, jer jednostavno takva rečenica u Svetom Pismu, ne postoji; Po mom mišljenju, ako Hrišćanin ume da koristi vešto reči, i ako ih koristi na osnovu već navedenih principa Svetog Pisma, mislim da može da se brani svojim rečima, pod uslovom da ne izmenjuje originalni sržni sadržaj Svetog Pisma;

Svi demoni su pale prirode, odnosno, izvorno su nekad bili andjeli; Andjeo koji je zloupotrebio svoju svakako superiorniju prirodu naspram čoveka, koji je slabiji i manje moćniji, jeste na primer oličenje ponašanja u čoveku koji prepozna slabost u drugom čoveku, koji je naspram prvog slabiji, ali odluči da je iskoristi zarad svojih ciljeva koji nisu prema Božijoj zamisli;

Prema gore navedenom, to je suprotnost Božijeg delovanja onako kako je opisana prema delima Isusa Hrista, koji je služio ljudima, iako daleko mnogo moćniji od istih, što još jednom opisuje jasno na koji način Bog koristi svoju moć.

Primera radi, čovek koji uvidi slabost u drugom čoveku, može biti iskušen da je koristi zarad svojih ličnih interesa na štetu tog čoveka, ili može ipak da odluči da pruži pomoć kada uvidi da je potrebno : Dar pronicljivanja i rasudjivanja ljudi, dakle, može biti iskorišćen prema Božijoj zamisli ili zloupotrebljen, gde ako se izabere drugo, onda postaje demonske prirode, što se može onda uvideti prema kojim principima takav čovek deluje i kome služi;

Isto tako važi za bilo koji dar koji je čovek dobio na poklon od Boga, koji može biti dobroupotrebljen ili zloupotrebljen.
I? Zašto ih svemogući bog ne uništi? 🤔
 
I? Zašto ih svemogući bog ne uništi? 🤔
Pa zato što ne može da ih uništi jer su neophodni. Strah na primer
služi da te upozori, ali ne da boravi u njemu danima ili pola života.
Svaka negativna emocija ima neku ulogu, samo što mi zaglavimo
u toj emociji pa se brčkamo u njoj ko prase u blatu.
Nije poenta uništiti ih, nego ih osvestiti. I nisu negativne emocije
krive, pogrešne, nego je problem u nama što smo pospali.

Kako bi mogli u ovom svetu da postojimo da nema straha? Nikako.
 
Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.

Negde sam pročitao da, demonske sile ne mogu da čitaju ljudske misli, pa samim time, ne mogu ni da znaju šta čovek misli, ali mogu spremno da ga kušaju prema grešnim delima koje je on učinio onda kada nije imao dovoljno snage da im se odupre; Jedino Bog, ako je prethodna rečenica tačna, u potpunosti zna šta se dogadja unutar čoveka, jer je jedino On, sveznajući; Sledi da, uvek postoji mogućnost (A zapravo verujem da je veoma česta pojava), sila demonskog porekla predstavlja sebe kao moćnije biće nego što ono činjenično jeste, isto onako kako je jedan od moćnijih nekada andjela koji je služio Bogu, pomislio da može biti Bog i da može bez Njega, to jest, da bude nešto više od onoga što on činjenično jeste.

Isto tako,
čovek koji veruje da je nešto više nego što on činjenično jeste, verujem je jedan od znakova koji ukazuje na demonski uticaj, ako se vodimo logikom poslednje navedene rečenice, iz prethodnog paragrafa : Odvajanje od, ili ignorisanje tih emocija koje si navela (Ljutnja, strah, ljubomora) naspram samokontrole nad njima, jeste slično kao kada se čovek bori s iskušenjima, to jest, iskušenja se pojave, ali čovek ipak odluči da ne deluje prema tome što mu ista sugerišu da čini;

Dakle, postoji opravdana ljutnja, ali čovek bi trebalo da bude uvek oprezan prema tome da li ipak demonska sila namerno izaziva takvu emociju, kako bih je kasnije iskoristio protiv tog istog čoveka, iako je suštinski, takva emocija sasvim opravdana;

Demonske sile mogu veoma dobro da znaju takodje šta piše u Svetom Pismu, i da izmenjuju značaje, to jest da ih predstavljaju drugačije, koje se nalaze u istom : Primera radi, eksplicitno se ne navode neki grehovi u Svetom Pismu, pa samim time, zla sila pokušava da ubedi nekoga da je zbog toga ''opravdano'' postupiti na takav način, jer nisu vidno napisana, iako se podrazumeva da su takva dela, grešna; Jedan primer zamke koje može postaviti zla sila, jeste na primer sa pitanjima sličnim kao ovim : ''Kako može Bog ljubavi da izazove potop, tako ubijajući mnogo ljudi? Zar onda On nije ubica, pa samim tim krši te iste zakone koje On postavlja?'' (Molim Vas da je sagledate kao primer, a ne kao primer o kojem morate da razmišljate i da sumnjate u Boga, jer i za ovakva pitanja, postoji odgovor koji opisuje Božije delovanje kao ispravnim; Dakle, Božije delovanje, ne ljudsko)

Postoje nekad situacije, gde vernik, Hrišćanin, (Onako kako sam uvideo iz ličnog iskustva), jednostavno ne može pronaći tačnu rečenicu iz Svetog Pisma, koja bi mu mogla pružiti adekvatnu odbranu onda kada zla sila pokušava da ga navede u klopku sumnje da je Bog savršen i ispravan, jer jednostavno takva rečenica u Svetom Pismu, ne postoji; Po mom mišljenju, ako Hrišćanin ume da koristi vešto reči, i ako ih koristi na osnovu već navedenih principa Svetog Pisma, mislim da može da se brani svojim rečima, pod uslovom da ne izmenjuje originalni sržni sadržaj Svetog Pisma;

Svi demoni su pale prirode, odnosno, izvorno su nekad bili andjeli; Andjeo koji je zloupotrebio svoju svakako superiorniju prirodu naspram čoveka, koji je slabiji i manje moćniji, jeste na primer oličenje ponašanja u čoveku koji prepozna slabost u drugom čoveku, koji je naspram prvog slabiji, ali odluči da je iskoristi zarad svojih ciljeva koji nisu prema Božijoj zamisli;

Prema gore navedenom, to je suprotnost Božijeg delovanja onako kako je opisana prema delima Isusa Hrista, koji je služio ljudima, iako daleko mnogo moćniji od istih, što još jednom opisuje jasno na koji način Bog koristi svoju moć.

Primera radi, čovek koji uvidi slabost u drugom čoveku, može biti iskušen da je koristi zarad svojih ličnih interesa na štetu tog čoveka, ili može ipak da odluči da pruži pomoć kada uvidi da je potrebno : Dar pronicljivanja i rasudjivanja ljudi, dakle, može biti iskorišćen prema Božijoj zamisli ili zloupotrebljen, gde ako se izabere drugo, onda postaje demonske prirode, što se može onda uvideti prema kojim principima takav čovek deluje i kome služi;

Isto tako važi za bilo koji dar koji je čovek dobio na poklon od Boga, koji može biti dobroupotrebljen ili zloupotrebljen.

Jako dobro objasnjeno :)
Takodje si dobro objasnio da Demoni poznaju pismo i izvrcu Bozju rec, ubacuju sumnju itd,
Takodje Boga predstavljaju pogresno kao ubicu a oni su ubice.
Tako da jednostavno receno izvrcu istinu.
Nije dzabe zapisano u Bibliji da je Djavo ubica ljudski od pocetka i Otac lazi.
 
Pogledajte prilog 1291746

Vidim da se po temama pominju nekada demoni, pa me zanima
kako vi tu pojavu definišete. Šta su demoni i zli duhovi?

Da li je čovek nemoćan u odnosu na njih? Kako može da se
zaštiti?

Ja sam jednom čula jedno objašnjenje koje mi zvuči razumno, a
to je da su demoni zapravo negativne emocije. Nazivajući negativne
emocije demonima, mi zapravo pravimo depersonalizaciju. Umesto
da kažemo to je moja ljutnja, strah, ljubomora, odvajamo se od tih
emocija tako što kažemo da je to delovanje demona. Kada vidimo
da nije naše, lakše se tih emocija oslobodimo.
Kako vi to vidite?
demoni nisu negativne emocije....postoji nama nevidljiv svet koji egzistira paralelno sa vidljivim i u njemu nama nevidljiva bića koja mogu da utiču na nas...to nije izmišljotina starih Jevreja nego nešto poznato i priznato u mnogim kulturama i tradicijama....drugo je pitanje kakva je uloga tih bića i da li služe Satani i čemu Satana služi...u nju ejdžu je popularno da ljudi komuniciraju sa takozvanim duhovnim vodičima...da li su to neizostavno zli demoni prerušeni u anđele ne znam...postoje i fenomeni gde ti entiteti diktiraju ljudima neki tekst ili šta da kažu (kanalisanje)...neke muzičke zvezde i glumci i ne kriju da kanališu entitete pri svojim nastupima...kakva je svrha toga nije mi poznato...da li tako demon stiče uporište u obožavaocima ili je nešto drugo u pitanju...monasi neretko imaju iskustva u kojima ih entiteti iskušavaju...da li misliš da su ti monasi ludaci čija mašta se igra njima?
 
demoni nisu negativne emocije....postoji nama nevidljiv svet koji egzistira paralelno sa vidljivim i u njemu nama nevidljiva bića koja mogu da utiču na nas...to nije izmišljotina starih Jevreja nego nešto poznato i priznato u mnogim kulturama i tradicijama....drugo je pitanje kakva je uloga tih bića i da li služe Satani i čemu Satana služi...u nju ejdžu je popularno da ljudi komuniciraju sa takozvanim duhovnim vodičima...da li su to neizostavno zli demoni prerušeni u anđele ne znam...postoje i fenomeni gde ti entiteti diktiraju ljudima neki tekst ili šta da kažu (kanalisanje)...neke muzičke zvezde i glumci i ne kriju da kanališu entitete pri svojim nastupima...kakva je svrha toga nije mi poznato...da li tako demon stiče uporište u obožavaocima ili je nešto drugo u pitanju...monasi neretko imaju iskustva u kojima ih entiteti iskušavaju...da li misliš da su ti monasi ludaci čija mašta se igra njima?
Ne mislim da su ludaci, već imaju svoj doživljaj borbe sa negativnim
emocijama. Način na koji objašnjavaju sebi neka iskustva.

Setih se nečega što je Anastasija pričala o kanalisanju, pa da ne
prepričavam.
Čovek je istovremeno i radio prijemnik i njegov gospodar. Od njegove
svesnosti, čula i čistote zavisi, koja će stanica, koji izvor zvuka njemu
biti namenjen. Po pravilu, ta informacija do određenog stiže čoveka,
koji može da razume smisao, da ga shvati i iskoristi. Sve treba da se
odvija mirno, bez nasrtljivih akcenata o značaju.
Kada nekome o sopstvenoj veličini govore, pokušavaju da deluju na
samoljublje: ja sam tako veliki, ali sam izabrao upravo tebe među
svima, bićeš učenik moj i takođe ćeš se uzdići iznad svih. Po pravilu,
tako govore bezvredne, bezdušne kreature. Nije im dato da budu od
krvi i mesa, te zato nastoje da Dušu čovečiju potisnu i da telom
ovladaju tuđim. Deluju na razum, samoljublje i strah od nepoznatog
u čoveku.
 

Back
Top