možda pećinsko slikarstvo ili period ogledala



Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.Pogledajte prilog 1291746
Vidim da se po temama pominju nekada demoni, pa me zanima
kako vi tu pojavu definišete. Šta su demoni i zli duhovi?
Da li je čovek nemoćan u odnosu na njih? Kako može da se
zaštiti?
Ja sam jednom čula jedno objašnjenje koje mi zvuči razumno, a
to je da su demoni zapravo negativne emocije. Nazivajući negativne
emocije demonima, mi zapravo pravimo depersonalizaciju. Umesto
da kažemo to je moja ljutnja, strah, ljubomora, odvajamo se od tih
emocija tako što kažemo da je to delovanje demona. Kada vidimo
da nije naše, lakše se tih emocija oslobodimo.
Kako vi to vidite?
I? Zašto ih svemogući bog ne uništi?Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.
Negde sam pročitao da, demonske sile ne mogu da čitaju ljudske misli, pa samim time, ne mogu ni da znaju šta čovek misli, ali mogu spremno da ga kušaju prema grešnim delima koje je on učinio onda kada nije imao dovoljno snage da im se odupre; Jedino Bog, ako je prethodna rečenica tačna, u potpunosti zna šta se dogadja unutar čoveka, jer je jedino On, sveznajući; Sledi da, uvek postoji mogućnost (A zapravo verujem da je veoma česta pojava), sila demonskog porekla predstavlja sebe kao moćnije biće nego što ono činjenično jeste, isto onako kako je jedan od moćnijih nekada andjela koji je služio Bogu, pomislio da može biti Bog i da može bez Njega, to jest, da bude nešto više od onoga što on činjenično jeste.
Isto tako, čovek koji veruje da je nešto više nego što on činjenično jeste, verujem je jedan od znakova koji ukazuje na demonski uticaj, ako se vodimo logikom poslednje navedene rečenice, iz prethodnog paragrafa : Odvajanje od, ili ignorisanje tih emocija koje si navela (Ljutnja, strah, ljubomora) naspram samokontrole nad njima, jeste slično kao kada se čovek bori s iskušenjima, to jest, iskušenja se pojave, ali čovek ipak odluči da ne deluje prema tome što mu ista sugerišu da čini;
Dakle, postoji opravdana ljutnja, ali čovek bi trebalo da bude uvek oprezan prema tome da li ipak demonska sila namerno izaziva takvu emociju, kako bih je kasnije iskoristio protiv tog istog čoveka, iako je suštinski, takva emocija sasvim opravdana;
Demonske sile mogu veoma dobro da znaju takodje šta piše u Svetom Pismu, i da izmenjuju značaje, to jest da ih predstavljaju drugačije, koje se nalaze u istom : Primera radi, eksplicitno se ne navode neki grehovi u Svetom Pismu, pa samim time, zla sila pokušava da ubedi nekoga da je zbog toga ''opravdano'' postupiti na takav način, jer nisu vidno napisana, iako se podrazumeva da su takva dela, grešna; Jedan primer zamke koje može postaviti zla sila, jeste na primer sa pitanjima sličnim kao ovim : ''Kako može Bog ljubavi da izazove potop, tako ubijajući mnogo ljudi? Zar onda On nije ubica, pa samim tim krši te iste zakone koje On postavlja?'' (Molim Vas da je sagledate kao primer, a ne kao primer o kojem morate da razmišljate i da sumnjate u Boga, jer i za ovakva pitanja, postoji odgovor koji opisuje Božije delovanje kao ispravnim; Dakle, Božije delovanje, ne ljudsko)
Postoje nekad situacije, gde vernik, Hrišćanin, (Onako kako sam uvideo iz ličnog iskustva), jednostavno ne može pronaći tačnu rečenicu iz Svetog Pisma, koja bi mu mogla pružiti adekvatnu odbranu onda kada zla sila pokušava da ga navede u klopku sumnje da je Bog savršen i ispravan, jer jednostavno takva rečenica u Svetom Pismu, ne postoji; Po mom mišljenju, ako Hrišćanin ume da koristi vešto reči, i ako ih koristi na osnovu već navedenih principa Svetog Pisma, mislim da može da se brani svojim rečima, pod uslovom da ne izmenjuje originalni sržni sadržaj Svetog Pisma;
Svi demoni su pale prirode, odnosno, izvorno su nekad bili andjeli; Andjeo koji je zloupotrebio svoju svakako superiorniju prirodu naspram čoveka, koji je slabiji i manje moćniji, jeste na primer oličenje ponašanja u čoveku koji prepozna slabost u drugom čoveku, koji je naspram prvog slabiji, ali odluči da je iskoristi zarad svojih ciljeva koji nisu prema Božijoj zamisli;
Prema gore navedenom, to je suprotnost Božijeg delovanja onako kako je opisana prema delima Isusa Hrista, koji je služio ljudima, iako daleko mnogo moćniji od istih, što još jednom opisuje jasno na koji način Bog koristi svoju moć.
Primera radi, čovek koji uvidi slabost u drugom čoveku, može biti iskušen da je koristi zarad svojih ličnih interesa na štetu tog čoveka, ili može ipak da odluči da pruži pomoć kada uvidi da je potrebno : Dar pronicljivanja i rasudjivanja ljudi, dakle, može biti iskorišćen prema Božijoj zamisli ili zloupotrebljen, gde ako se izabere drugo, onda postaje demonske prirode, što se može onda uvideti prema kojim principima takav čovek deluje i kome služi;
Isto tako važi za bilo koji dar koji je čovek dobio na poklon od Boga, koji može biti dobroupotrebljen ili zloupotrebljen.
Pa zato što ne može da ih uništi jer su neophodni. Strah na primerI? Zašto ih svemogući bog ne uništi?![]()
Onda svet nije baš najbolje projektovan od arhitekte.Kako bi mogli u ovom svetu da postojimo da nema straha? Nikako.
Zašto nije?Onda svet nije baš najbolje projektovan od arhitekte.![]()
Pa, ako nam je tako lepo, šta ima veze.zato što se brčkamo u blatu![]()
![]()
nije greška nego razvoj ljudske vrste,opčinjeni svim što poseduju ili znaju,kao da nema daljePa, ako nam je tako lepo, šta ima veze.
Ako nije, možemo da prestanemo. Ne znam šta je tu greška
tvorca.
Kada bi to učinio, onda bi se priklonio Bogu, zar ne?I? Zašto ih svemogući bog ne uništi?![]()
Zar ti verujes u to objasnjenjeOnda svet nije baš najbolje projektovan od arhitekte.![]()
Negativne emocije nisu isključivo demonskog porekla, jer bi smo morali onda da tumačimo svaku negativnu emociju kao demonskog porekla : Na primer, mržnja prema nekome zasnovana na ljubomori, jeste grešnog porekla, dok je mržnja ili ljutnja prema nepravdi, drugačije prirode, to jest, to je jedna od osobina koje čine Boga. Primera radi, kada su trgovci iskorišćavali Sveto mesto (Hram) za aktivnosti koje tu nisu bile namenjene da se dogadjaju, Isus Hrist bi ih ljutito isterao odatle, onako kako inače nije delovao kao kada je opraštao/rešavao ostale grehove : Po ovome, vidi se da postoji jasno razlikovanje toga što može biti oprošteno od toga gde ne postoji trunak razmišljanja da li čovek treba da se suzdržava od ispoljavanja negativnih emocija onda kada primeti grešno delovanje koje treba odmah ispraviti : Trgovci koji iskorišćavaju Sveto mesto na ovaj način, jeste jedno grešno ponašanje koje nije uopšte tolerisano.
Negde sam pročitao da, demonske sile ne mogu da čitaju ljudske misli, pa samim time, ne mogu ni da znaju šta čovek misli, ali mogu spremno da ga kušaju prema grešnim delima koje je on učinio onda kada nije imao dovoljno snage da im se odupre; Jedino Bog, ako je prethodna rečenica tačna, u potpunosti zna šta se dogadja unutar čoveka, jer je jedino On, sveznajući; Sledi da, uvek postoji mogućnost (A zapravo verujem da je veoma česta pojava), sila demonskog porekla predstavlja sebe kao moćnije biće nego što ono činjenično jeste, isto onako kako je jedan od moćnijih nekada andjela koji je služio Bogu, pomislio da može biti Bog i da može bez Njega, to jest, da bude nešto više od onoga što on činjenično jeste.
Isto tako, čovek koji veruje da je nešto više nego što on činjenično jeste, verujem je jedan od znakova koji ukazuje na demonski uticaj, ako se vodimo logikom poslednje navedene rečenice, iz prethodnog paragrafa : Odvajanje od, ili ignorisanje tih emocija koje si navela (Ljutnja, strah, ljubomora) naspram samokontrole nad njima, jeste slično kao kada se čovek bori s iskušenjima, to jest, iskušenja se pojave, ali čovek ipak odluči da ne deluje prema tome što mu ista sugerišu da čini;
Dakle, postoji opravdana ljutnja, ali čovek bi trebalo da bude uvek oprezan prema tome da li ipak demonska sila namerno izaziva takvu emociju, kako bih je kasnije iskoristio protiv tog istog čoveka, iako je suštinski, takva emocija sasvim opravdana;
Demonske sile mogu veoma dobro da znaju takodje šta piše u Svetom Pismu, i da izmenjuju značaje, to jest da ih predstavljaju drugačije, koje se nalaze u istom : Primera radi, eksplicitno se ne navode neki grehovi u Svetom Pismu, pa samim time, zla sila pokušava da ubedi nekoga da je zbog toga ''opravdano'' postupiti na takav način, jer nisu vidno napisana, iako se podrazumeva da su takva dela, grešna; Jedan primer zamke koje može postaviti zla sila, jeste na primer sa pitanjima sličnim kao ovim : ''Kako može Bog ljubavi da izazove potop, tako ubijajući mnogo ljudi? Zar onda On nije ubica, pa samim tim krši te iste zakone koje On postavlja?'' (Molim Vas da je sagledate kao primer, a ne kao primer o kojem morate da razmišljate i da sumnjate u Boga, jer i za ovakva pitanja, postoji odgovor koji opisuje Božije delovanje kao ispravnim; Dakle, Božije delovanje, ne ljudsko)
Postoje nekad situacije, gde vernik, Hrišćanin, (Onako kako sam uvideo iz ličnog iskustva), jednostavno ne može pronaći tačnu rečenicu iz Svetog Pisma, koja bi mu mogla pružiti adekvatnu odbranu onda kada zla sila pokušava da ga navede u klopku sumnje da je Bog savršen i ispravan, jer jednostavno takva rečenica u Svetom Pismu, ne postoji; Po mom mišljenju, ako Hrišćanin ume da koristi vešto reči, i ako ih koristi na osnovu već navedenih principa Svetog Pisma, mislim da može da se brani svojim rečima, pod uslovom da ne izmenjuje originalni sržni sadržaj Svetog Pisma;
Svi demoni su pale prirode, odnosno, izvorno su nekad bili andjeli; Andjeo koji je zloupotrebio svoju svakako superiorniju prirodu naspram čoveka, koji je slabiji i manje moćniji, jeste na primer oličenje ponašanja u čoveku koji prepozna slabost u drugom čoveku, koji je naspram prvog slabiji, ali odluči da je iskoristi zarad svojih ciljeva koji nisu prema Božijoj zamisli;
Prema gore navedenom, to je suprotnost Božijeg delovanja onako kako je opisana prema delima Isusa Hrista, koji je služio ljudima, iako daleko mnogo moćniji od istih, što još jednom opisuje jasno na koji način Bog koristi svoju moć.
Primera radi, čovek koji uvidi slabost u drugom čoveku, može biti iskušen da je koristi zarad svojih ličnih interesa na štetu tog čoveka, ili može ipak da odluči da pruži pomoć kada uvidi da je potrebno : Dar pronicljivanja i rasudjivanja ljudi, dakle, može biti iskorišćen prema Božijoj zamisli ili zloupotrebljen, gde ako se izabere drugo, onda postaje demonske prirode, što se može onda uvideti prema kojim principima takav čovek deluje i kome služi;
Isto tako važi za bilo koji dar koji je čovek dobio na poklon od Boga, koji može biti dobroupotrebljen ili zloupotrebljen.
demoni nisu negativne emocije....postoji nama nevidljiv svet koji egzistira paralelno sa vidljivim i u njemu nama nevidljiva bića koja mogu da utiču na nas...to nije izmišljotina starih Jevreja nego nešto poznato i priznato u mnogim kulturama i tradicijama....drugo je pitanje kakva je uloga tih bića i da li služe Satani i čemu Satana služi...u nju ejdžu je popularno da ljudi komuniciraju sa takozvanim duhovnim vodičima...da li su to neizostavno zli demoni prerušeni u anđele ne znam...postoje i fenomeni gde ti entiteti diktiraju ljudima neki tekst ili šta da kažu (kanalisanje)...neke muzičke zvezde i glumci i ne kriju da kanališu entitete pri svojim nastupima...kakva je svrha toga nije mi poznato...da li tako demon stiče uporište u obožavaocima ili je nešto drugo u pitanju...monasi neretko imaju iskustva u kojima ih entiteti iskušavaju...da li misliš da su ti monasi ludaci čija mašta se igra njima?Pogledajte prilog 1291746
Vidim da se po temama pominju nekada demoni, pa me zanima
kako vi tu pojavu definišete. Šta su demoni i zli duhovi?
Da li je čovek nemoćan u odnosu na njih? Kako može da se
zaštiti?
Ja sam jednom čula jedno objašnjenje koje mi zvuči razumno, a
to je da su demoni zapravo negativne emocije. Nazivajući negativne
emocije demonima, mi zapravo pravimo depersonalizaciju. Umesto
da kažemo to je moja ljutnja, strah, ljubomora, odvajamo se od tih
emocija tako što kažemo da je to delovanje demona. Kada vidimo
da nije naše, lakše se tih emocija oslobodimo.
Kako vi to vidite?
Ne mislim da su ludaci, već imaju svoj doživljaj borbe sa negativnimdemoni nisu negativne emocije....postoji nama nevidljiv svet koji egzistira paralelno sa vidljivim i u njemu nama nevidljiva bića koja mogu da utiču na nas...to nije izmišljotina starih Jevreja nego nešto poznato i priznato u mnogim kulturama i tradicijama....drugo je pitanje kakva je uloga tih bića i da li služe Satani i čemu Satana služi...u nju ejdžu je popularno da ljudi komuniciraju sa takozvanim duhovnim vodičima...da li su to neizostavno zli demoni prerušeni u anđele ne znam...postoje i fenomeni gde ti entiteti diktiraju ljudima neki tekst ili šta da kažu (kanalisanje)...neke muzičke zvezde i glumci i ne kriju da kanališu entitete pri svojim nastupima...kakva je svrha toga nije mi poznato...da li tako demon stiče uporište u obožavaocima ili je nešto drugo u pitanju...monasi neretko imaju iskustva u kojima ih entiteti iskušavaju...da li misliš da su ti monasi ludaci čija mašta se igra njima?
Ko? Ja?Tako be
Kada bi to učinio, onda bi se priklonio Bogu, zar ne?
Da si ti tvorac, da li bi napravila svet sa strahom?Zašto nije?
Čekamo...Zar ti verujes u to objasnjenje
Naravno da ce ih Bog unistiti.
Mene zanima da si ti tvorac šta bi ti uradio, pošto ti imaš primedbe.Da si ti tvorac, da li bi napravila svet sa strahom?
Ma nemam primedbe. ĆaskamMene zanima da si ti tvorac šta bi ti uradio, pošto ti imaš primedbe.
Ja sam objasnila ulogu staha i razliku između opomene od strane
te emocije i od boravka bespotrebnog u njoj.
Da sam ja tvorac, a pošto nisam, pojma nemam.