- Poruka
- 336.680
Slika Sveti Martin i prosjak spada u manje poznata El Grekova dela. Scena je jednostavna – mladi rimski plemić na konju blagonaklono udeljuje nešto mladom prosjaku. To nešto je zapravo deo plemićevog skupocenog svilenog zelenog plašta. To je sve što je plemić u tom trenutku mogao da udeli. A udelio je tako što je svojim mačem prepolovio/podelio svoj plašt, da bi se prosjak bar pokrio. Mladi prosjak dobio je (bar) nešto, a mladi plemić, koji se zvao Martin, dobio je mnogo više!
Zbog ovog nesebičnog i plemenitog gesta, a i zbog svoje dobre prirode – „Bog ga je pogledao“! Ali – doslovno ga je pogledao, javio mu je to,
i Martin je postao hrišćanin, a kasnije i jedan od najcenjenijih svetaca svekolikog Hrišćanstva.
El Greko je rođen 1. oktobra 1541. godine u Fodeli, koja je bila deo Kandije (danas Iraklion), na ostrvu Kritu, koje je tada bilo deo moćne Venecijanske republike. Rođen je kao Domenikos Teotokopulos (na grčkom: Δομήνικος Θεοτοκόπουλος), u bogatoj trgovačkoj porodici. Pseudonim „El Greko“ usvojio je tek kad se stalno nastanio u Španiji, i on na španskom jeziku jednostavno znači „Grk“. Ne postoji nijedan pouzdano atribuiran portret ili autoportret El Greka! Konvencijom je prihvaćeno da bi to mogao biti ovaj:
Malo se zna o njegovim počecima u slikarstvu. Ali, svakako je to moralo biti u poznovizantijskom stilu, konkretnije – u stilu već originalne i prepoznatljive Kritske slikarske škole. U Kandiji su ikonopisci bili dobro organizovani u profesionalno udruženje, pa je tako godine 1563. zabeležen i „majstor Domeniko“ (koji je tada imao nepune 22 godine), a kojem je 1566. godine izdata dozvola da jednu sliku može prodati za 70 dukata, što je tada bila veoma visoka cena za rad jednog mladog umetnika.
Godine 1567. El Greko se preselio u Veneciju, i odmah je počeo da se kreće u slikarskim krugovima Ticijana i Tintoreta. Putovao je po Italiji (Padova, Vićenca, Verona, Parma, Firenca), da bi se 1570. godine nastanio u Rimu. Dokumenta iz Rima pominju ga kao „Domenika Greka“, i uvek sa velikim uvažavanjem. Ipak, Rim je napustio 1577. godine, i, preko Đenove, otišao je u Španiju.
U Španiju je sa njim otišao i njegov mladi italijanski pomoćnik i prijatelj Frančesko Preboste, koji mu je bio odan saputnik do kraja života. Prvo je otišao u Madrid, ali se ubrzo nastanio u Toledu, i u njemu ostao do smrti, 7. aprila 1614. godine. Sliku Pogled na Toledo, ili tačnije – Oluja nad Toledom, El Greko je naslikao između 1596. i 1600. godine.
Najverovatnije je jedan od glavnih razloga El Grekovog preseljenja u Španiju bila grandiozna zamisao španskog kralja Felipea II od Španije (iliti Felipea II Habsbuškog) – izgradnja monumentalnog manastirskog kompleksa San Lorenso del Eskorijal. El Greko je želeo da radi freske, i preporučio se sa nekoliko slika, među kojima je bila i slika Sveti Mauricije i tebanska legija, ali kralju Felipeu nisu se naročito dopale, pa je El Greko odlučio da je to ujedno i kraj pokušaja saradnje sa španskim dvorom.
Živeći u Toledu, El Greko je radio brojne narudžbine za crkve, manastire, i privatna lica. Posedovao je bogatu biblioteku, na raznim jezicima kojima je vladao, bio je u kontaktu sa mnogim mislećim ljudima svog vremena, sa kojima je vodio umnu prepisku…
Godine 1578. u Toledu mu se rodio sin – Horhe Manuel Teotokopulos. Ime majke je poznato, ali se El Greko njome nije oženio, i pitanje njegovih mogućih brakova (Grkinja na Kritu, Italijanka u Veneciji ili Rimu), zauvek je ostao nerazjašnjen problem svih istraživača njegovog životopisa. Horhe Manuel (1578-1631) takođe je bio slikar, i otac ga je jedanput naslikao:
(autor teksta:Isidora Spasic slike sa wikipedije)
https://citymagazine.danas.rs/kultura/art/sta-se-krije-iza-platna-el-grekov-sveti-martin-i-prosjak/