Sta se desava sa mnom?

D

Dim Dimi

Početnik
Poruka
26
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
 
Vazno je da dobro spavas i da ne pijes mnogo i neku zestinu zbog potencijalne psihoze.
Univerzalan lek za pocetnu depresiju je da PEVAS, pusti neku muziku i PEVAJ reci te pesme. Bolje ces se osecati videces.
Bas topla kupka od jedno sat vremena zna da smiri zivce. Izleti, piknik rostiljanje u prirodi.

Voznja biciklom ili rolerima prirodom je jako lepa stvar, zamori coveka i odagna lose misli.
 
S mužem pokušaj da do u detalja prepričaš i analizirate to šta se desilo u porodici...
Ako i on potiskuje kao što si ti delimično potisnula neželjene događaje-pravac kod psihologa
u domu zdravlja ili kod psihijatra-to nije sramota jer će pomoći!
Ne treba ovde neko da nagađa,da li je depresija,traumatizovanost,šokiranost,slom ili nešto sasvim
drugo-organsko -somatsko-pošto imaš ta noćna intenzivna znojenja-pravac lekar! Sve će rešiti
male tabletice i otvoren razgovor-kao rukom odnešeno!
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
Kliknite za proširenje...

Ja pročita:rumenko:
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
Kliknite za proširenje...

Nisi više zaljubljena i upala si u kolotečinu...Shvataš da ti dani prolaze,a ti toneš zajedno sa njima...
Život ti se svodi na brigu o drugima,a ti više kao da ne postojiš...
Potreban ti je onaj dodir od kojeg se naježiš,nežan poljubac,zagrljaj od kojeg ćeš se ponovo osetiti živom...
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
Kliknite za proširenje...

Za početak - možda da popričaš sa nekim o svojim problemima. Ako nikome ne možeš da se obratiš, ni mužu, ni prijateljima, poseti psihologa, to nije sramota.
Potrebna ti je promena, rutina i nostalgija nikako nisu od pomoći, tako da se malo pokreni. Na početku će ti biti mučno i nećeš imati volju, ali samo izguraj taj kritičan period i posle će biti lakše. Ključna stvar je u želji da nešto uradiš, jer kad dovoljno želiš, uspećeš - sigurno. Što se plesa i hora tiče - ako nemaš mogućnosti da platiš, pleši sama. Pusti muziku i prepusti se. Pleši, pevaj, vrišti, biće ti lakše.
Za prijatelje ne mogu da ti pomognem, ali pomaže - doduše, ne baš puno, ali malo olakšanje - ako nekog zagrliš.
Pokušaj da zaboraviš te loše stvari, ili bar da ih ostaviš po strani. Raduj se životu i uživaj.
Možda ti misliš da se ne opterećuješ tim problemima, ali nije tako. Bar podsvesno misliš stalno o tome.

Nadam se da će sve biti ok, samo moraš da budeš pozitivna i da uvek budeš nasmejana.
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
Kliknite za proširenje...

Ubija te dosada, to te dovodi u tu depresiju koja je ocigledno manicna. Treba da misli usmeris na drugu stranu i da praktikujes keks...
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.

Vec mi je malo lakse. Hvala onome ko bude barem procitao.
Kliknite za proširenje...

Treba da pocnes da se bavis sportom - redovno.
Trcanje najbolje. li ti vidi sama.
Popravice ti se linija, a i emotivno stanje :aha:

Ne ustrucavaj se da posetis psihologa - on ce ti najbolje pomoci da dodjes do sustine problema.
Problemi mogu da traju gooodinama, a ako pokusas da pricas sa psihologom, sve moze da se resi za par meseci.
Toplo preporucujem :ok:

Pretpostavljam da je to razocarenje bilo okidac.

Suprug te ne razume- ali ok, ponekad i zelimo da razumemo, ali ne mozemo.
 
Hvala svim dobrim ljudima na savjetu. I ne, nisam trol pa da pisem ove postove iz dosade ili hira. Bez brige. Stvarna osoba se nalazi ovdje sa druge strane vaseg ekrana.

Znam da nije sramota otici psihologu, nisam djevojka skucenog uma. Ali, to bih morala da kazem muzu, naravno. A poznam ga, ne bi mu se to svidjelo i rekao bi mi da je najbolje rjesenje da sa njim razgovaram. Na kraju bi me natjerao da nesto radim, da se bavim sa necim. Da nadjem neku obavezu. On misli da je u tome najveci problem. Znam da me mnogo voli i da bi se potrudio da se ja pokrenem, kao sto se vec i desavalo. Ali dzaba kada nemam volju. Potrudim se malo, zbog njega i njegove ljubavi i brzo mi dosadi taj napor koji moram da ulozim, mislim na psihicki napor. Samo se lomim.
Evo jedan primjer, usisavam kucu i na rubu sam suza koliko mi je to tesko i koliko mi nije jasno zasto ja radila ili ne radila, moram da obavljam kucanske poslove. A on radio ili ne radio, ne mora. Mada ruku na srce, nikada nije bio: "Zeno, hocu da me rucak ceka. Vecera isto..." i slicno. Uglavnom jedemo kako ko ogladni, jer se cesto ne poklapamo smjenama i vremenom u koje dolazimo kuci. Ali opet, nekih dana sve mislim... On je dosao kuci sa posla, to mu uzme 5 minuta pjeske i mora da ide da spava, najmanje 2 ili 3 sata. Navikao. Boli ga glava, nervozan je i nista ne moze da radi ako ne spava preko dana. A ja kadaa zavrsim sa poslom, moram da putujem sat vremena u jednom pravcu. Dodjem kuci, ponekad treba da idem u kupovinu za nas dvoje, za par dana unaprijed. Nemamo auto. Desava se nerijetko da idem ja sama. Osjecam se kao magarac, jer moram da dovucem par teskih kesa. Dodjem kuci, poslozim to, operem sudje i sacekam ga da se probudi, da se dogovorimo sta cemo praviti jesti. Cesto ga zamolim da pravimo zajedno, jer je meni tako lakse i ljepse. Obicno pristane, na kraju. Nikada se nije sam ponudio. Kada jedemo, on samo ustane sa stola i prebaci se na kauc. Ja onda moram da poslozim ono vec oprano sudje i da sklonjam sve sa stola i perem ponovo. On kaze: "Ostavi, dodji sjedni pored mene malo. Odmori, pa kasnije.." A ja tako ne zelim, jer se hrana usoji (ostaci) i pocne da smrdi. A i uglavnom bude stvari koje moraju da se sklone u frizider.
Par puta je on oprao sudje, jer sam mu "popovala" da ih nikad ne pere. I bolje da nije.. Jeste li culi za onu: "Namjerno sfusari, tako da ne mora nikad vise ponovo." A kada ga pitam hoce li on da skloni stvari sa stola nekad, naduri se na mene.
I vec par puta je bilo: "Ti si zena, to je tvoj dio posla." A posto zivimo u stanu, kakve obaveze on kao muskarac moze da ima? Jednom sam mu vratila sa tim sto sam mu stavila na nos ono svjetlo u podrumu koje nikada nije napravio, vrata od frizidera koja se sama zatvaraju i svjetlo koje ne radi. Pa je ucutio. Juce mi rekao da nikada nista ne radim po kuci i to me je zabolilo. Nisam ljuta na njega, ali me boli i ne mogu da pricam i da ga ljubakam. Pa je on sada ljut na mene, sto sam takva. Isto ga pitam juce, ako su to moji poslovi, koji su onda njegovi? Odgovori mi: "Administracija, logistika.." I pocne da se smije. ???

Debela nisam, mada niti zgodna nisam. Ali sigurna sam prilicno da niko ne moze za mene reci da sam neka buca, pa ni da sam debeljuskasta. Ali, sto je najgore, ja nisam zadovoljna u svojoj kozi.

Djecu mnogo volim. I to je ono jedino sto zelim od ovog zivota za sebe, za nas. I to je jedino cemu tezim u buducnosti. Ali, nije jos vrijeme.

Ne zivim u BG. Ali hvala na dobroj volji. :)

Istina je da se ja pocinjem vise ne osjecati zaljubljenom, ali ga volim. Mi smo 8 godina zajedno. Nikada nisam pomisljala na druge. Ni tokom veze, ni tokom braka. I ne bi imala srca da mu to ikada uradim, niti bih ja mogla da zivim sa tim. Na kraju krajeva, ako bih odlucila da odem od njega, znam da bi se on svim silama borio da ostanem. Jer sam 100% sigurna da sam ja osoba koju voli najvise na svijetu. Kao sto i ja njega.
 
Dim Dimi:
Hvala svim dobrim ljudima na savjetu. I ne, nisam trol pa da pisem ove postove iz dosade ili hira. Bez brige. Stvarna osoba se nalazi ovdje sa druge strane vaseg ekrana.

Znam da nije sramota otici psihologu, nisam djevojka skucenog uma. Ali, to bih morala da kazem muzu, naravno. A poznam ga, ne bi mu se to svidjelo i rekao bi mi da je najbolje rjesenje da sa njim razgovaram. Na kraju bi me natjerao da nesto radim, da se bavim sa necim. Da nadjem neku obavezu. On misli da je u tome najveci problem. Znam da me mnogo voli i da bi se potrudio da se ja pokrenem, kao sto se vec i desavalo. Ali dzaba kada nemam volju. Potrudim se malo, zbog njega i njegove ljubavi i brzo mi dosadi taj napor koji moram da ulozim, mislim na psihicki napor. Samo se lomim.
Evo jedan primjer, usisavam kucu i na rubu sam suza koliko mi je to tesko i koliko mi nije jasno zasto ja radila ili ne radila, moram da obavljam kucanske poslove. A on radio ili ne radio, ne mora. Mada ruku na srce, nikada nije bio: "Zeno, hocu da me rucak ceka. Vecera isto..." i slicno. Uglavnom jedemo kako ko ogladni, jer se cesto ne poklapamo smjenama i vremenom u koje dolazimo kuci. Ali opet, nekih dana sve mislim... On je dosao kuci sa posla, to mu uzme 5 minuta pjeske i mora da ide da spava, najmanje 2 ili 3 sata. Navikao. Boli ga glava, nervozan je i nista ne moze da radi ako ne spava preko dana. A ja kadaa zavrsim sa poslom, moram da putujem sat vremena u jednom pravcu. Dodjem kuci, ponekad treba da idem u kupovinu za nas dvoje, za par dana unaprijed. Nemamo auto. Desava se nerijetko da idem ja sama. Osjecam se kao magarac, jer moram da dovucem par teskih kesa. Dodjem kuci, poslozim to, operem sudje i sacekam ga da se probudi, da se dogovorimo sta cemo praviti jesti. Cesto ga zamolim da pravimo zajedno, jer je meni tako lakse i ljepse. Obicno pristane, na kraju. Nikada se nije sam ponudio. Kada jedemo, on samo ustane sa stola i prebaci se na kauc. Ja onda moram da poslozim ono vec oprano sudje i da sklonjam sve sa stola i perem ponovo. On kaze: "Ostavi, dodji sjedni pored mene malo. Odmori, pa kasnije.." A ja tako ne zelim, jer se hrana usoji (ostaci) i pocne da smrdi. A i uglavnom bude stvari koje moraju da se sklone u frizider.
Par puta je on oprao sudje, jer sam mu "popovala" da ih nikad ne pere. I bolje da nije.. Jeste li culi za onu: "Namjerno sfusari, tako da ne mora nikad vise ponovo." A kada ga pitam hoce li on da skloni stvari sa stola nekad, naduri se na mene.
I vec par puta je bilo: "Ti si zena, to je tvoj dio posla." A posto zivimo u stanu, kakve obaveze on kao muskarac moze da ima? Jednom sam mu vratila sa tim sto sam mu stavila na nos ono svjetlo u podrumu koje nikada nije napravio, vrata od frizidera koja se sama zatvaraju i svjetlo koje ne radi. Pa je ucutio. Juce mi rekao da nikada nista ne radim po kuci i to me je zabolilo. Nisam ljuta na njega, ali me boli i ne mogu da pricam i da ga ljubakam. Pa je on sada ljut na mene, sto sam takva. Isto ga pitam juce, ako su to moji poslovi, koji su onda njegovi? Odgovori mi: "Administracija, logistika.." I pocne da se smije. ???

Debela nisam, mada niti zgodna nisam. Ali sigurna sam prilicno da niko ne moze za mene reci da sam neka buca, pa ni da sam debeljuskasta. Ali, sto je najgore, ja nisam zadovoljna u svojoj kozi.

Djecu mnogo volim. I to je ono jedino sto zelim od ovog zivota za sebe, za nas. I to je jedino cemu tezim u buducnosti. Ali, nije jos vrijeme.

Ne zivim u BG. Ali hvala na dobroj volji. :)

Istina je da se ja pocinjem vise ne osjecati zaljubljenom, ali ga volim. Mi smo 8 godina zajedno. Nikada nisam pomisljala na druge. Ni tokom veze, ni tokom braka. I ne bi imala srca da mu to ikada uradim, niti bih ja mogla da zivim sa tim. Na kraju krajeva, ako bih odlucila da odem od njega, znam da bi se on svim silama borio da ostanem. Jer sam 100% sigurna da sam ja osoba koju voli najvise na svijetu. Kao sto i ja njega.
Kliknite za proširenje...

Probaj nekad da ga ubedis da podje sa tobom u kupovinu.
Musko je moze da nosi torbe i cegere i da ti pravi drustvo.
Slusaj muziku koju volis i pitaj ga da malo plesete u sobi uz neku pesmu.
 
Dim Dimi:
- nemam volju da radim bilo sta, vrlo cesto.
- ne zanimam se nicim, jer mi se neda nista. ono sta volim i zelim, mora da se plati. (hor ili plesni klub)
- imam rutinu koju je prilicno nemoguce promijeniti. (razlog je fizicki i pomalo psihicki naporan posao i nedostatak novca za tako receno - zeljene aktivnosti)
- osjecam se usamljeno, iako sam u braku. a nemam nijednog prijatelja koji mi je fizicki blizu.
- prestala sam da volim i zelim sex. zelja mi se javi mozda, MOZDA jednom u dva mjeseca.
- bila sam vrlo pozitivna i optimisticna osoba, ali vise se ne osjecam takvom, cesto.
- cesto se smijem i osmjehujem preko volje.
- navikla sam da govorim da sam dobro, iako nisam. kada i bliskim osobama odgovorim da sam dobro i da je sve ostalo dobro, tek nakon par sekundi se sjetim da sam mogla i mozda trebala biti otvorena, ali mi bude tesko vratiti se nazad i reci "hej, pa zapravo.. kad me vec pitas..."
- muzu kada pocnem da govorim o onome sta me muci, ili ispane da umisljam, ili da pretjerujem, ili da te stvari uopste nisu bitne. i izbije se, pa onda moram da mu popravljam raspolozenje. zadnji put je bilo: "brate dragi, ti si u posljednje vrijeme cesto neka depresivna, tuzna.. i retoricko pitanje - sta ti je vise?"
- nezadovoljna sam sa sobom, prvenstveno sa mojim fizickim izgledom.
- postoji jedna stvar koja je porusila pogled na nesto meni veoma bitno u zivotu. voljela bih najvise da se to nije nikada desilo, ili da mogu da izbrisem to iz sjecanja. jer mi je pretesko da nosim sa sobom. sjetim se svaki drugi, treci dan. nekada se dani zaredaju, pa svakodnevno razmisljam o tome. i tako vec godinu dana.

Od sredine prosle godine i pocetka ove u najuzoj porodici su se desile neke ruzne stvari. Mnogo teske, i mnogo ozbiljne. Par mjeseci sam se ujutro budila sva okupana u znoju. Bukvalno su mi i gace mokre bile, kosa, posteljina i plahta ispod mene isto, cak i madrac. Gledala sam na internetu sta bi to moglo biti, pa sam iskopala da se to najvjerovatnije desava zbog stresa. Mada ja nisam sa tim problemima bila toliko opterecena, stvarno sam se trudila da ne razmisljam o svemu tome i mislila sam da mi je uspjevalo. To se desavalo u periodu od 3-4 mjeseca, nikada ranije nije, niti sada poslije.

I trenutno sam u stanju PMS-a. Period kada sam prilicno osjetljiva i imam potrebu da ispraznim dusu i moguce je da mi sve izgleda gore nego sto jeste.
Kliknite za proširenje...

Depresivna si. Jedes meso.

Svi koji koriste često u ishrani svinjetinu, govedinu, jagnjetinu u većim količinama rizikuju da budu depresivni. Vlakna crvenog mesa ne mogu da se potpuno svare u digestivnom traktu tako da se meso ne raspada. Tada se formiraju toksini koji se resorbuju u krv i deluju na nervni sistem izazivajući umor, razdražljivost, čak ponekad i ozbiljnije depresivno raspoloženje.
 
Sve što radiš misli pozitivno i ne crnogledo.
Ne ubijaj samu sebe i okolinu sa crnim mislima bez potrebe.

Imam osjećaj da ti baš tražiš nešti da ne valja i zato si nezadovoljna.
Nađi društvo za priču i zabavu i sa mužem više razgovaraj što otvorenije.
 
Dim Dimi:
Hvala svim dobrim ljudima na savjetu. I ne, nisam trol pa da pisem ove postove iz dosade ili hira. Bez brige. Stvarna osoba se nalazi ovdje sa druge strane vaseg ekrana.

Znam da nije sramota otici psihologu, nisam djevojka skucenog uma. Ali, to bih morala da kazem muzu, naravno. A poznam ga, ne bi mu se to svidjelo i rekao bi mi da je najbolje rjesenje da sa njim razgovaram. Na kraju bi me natjerao da nesto radim, da se bavim sa necim. Da nadjem neku obavezu. On misli da je u tome najveci problem. Znam da me mnogo voli i da bi se potrudio da se ja pokrenem, kao sto se vec i desavalo. Ali dzaba kada nemam volju. Potrudim se malo, zbog njega i njegove ljubavi i brzo mi dosadi taj napor koji moram da ulozim, mislim na psihicki napor. Samo se lomim.
Evo jedan primjer, usisavam kucu i na rubu sam suza koliko mi je to tesko i koliko mi nije jasno zasto ja radila ili ne radila, moram da obavljam kucanske poslove. A on radio ili ne radio, ne mora. Mada ruku na srce, nikada nije bio: "Zeno, hocu da me rucak ceka. Vecera isto..." i slicno. Uglavnom jedemo kako ko ogladni, jer se cesto ne poklapamo smjenama i vremenom u koje dolazimo kuci. Ali opet, nekih dana sve mislim... On je dosao kuci sa posla, to mu uzme 5 minuta pjeske i mora da ide da spava, najmanje 2 ili 3 sata. Navikao. Boli ga glava, nervozan je i nista ne moze da radi ako ne spava preko dana. A ja kadaa zavrsim sa poslom, moram da putujem sat vremena u jednom pravcu. Dodjem kuci, ponekad treba da idem u kupovinu za nas dvoje, za par dana unaprijed. Nemamo auto. Desava se nerijetko da idem ja sama. Osjecam se kao magarac, jer moram da dovucem par teskih kesa. Dodjem kuci, poslozim to, operem sudje i sacekam ga da se probudi, da se dogovorimo sta cemo praviti jesti. Cesto ga zamolim da pravimo zajedno, jer je meni tako lakse i ljepse. Obicno pristane, na kraju. Nikada se nije sam ponudio. Kada jedemo, on samo ustane sa stola i prebaci se na kauc. Ja onda moram da poslozim ono vec oprano sudje i da sklonjam sve sa stola i perem ponovo. On kaze: "Ostavi, dodji sjedni pored mene malo. Odmori, pa kasnije.." A ja tako ne zelim, jer se hrana usoji (ostaci) i pocne da smrdi. A i uglavnom bude stvari koje moraju da se sklone u frizider.
Par puta je on oprao sudje, jer sam mu "popovala" da ih nikad ne pere. I bolje da nije.. Jeste li culi za onu: "Namjerno sfusari, tako da ne mora nikad vise ponovo." A kada ga pitam hoce li on da skloni stvari sa stola nekad, naduri se na mene.
I vec par puta je bilo: "Ti si zena, to je tvoj dio posla." A posto zivimo u stanu, kakve obaveze on kao muskarac moze da ima? Jednom sam mu vratila sa tim sto sam mu stavila na nos ono svjetlo u podrumu koje nikada nije napravio, vrata od frizidera koja se sama zatvaraju i svjetlo koje ne radi. Pa je ucutio. Juce mi rekao da nikada nista ne radim po kuci i to me je zabolilo. Nisam ljuta na njega, ali me boli i ne mogu da pricam i da ga ljubakam. Pa je on sada ljut na mene, sto sam takva. Isto ga pitam juce, ako su to moji poslovi, koji su onda njegovi? Odgovori mi: "Administracija, logistika.." I pocne da se smije. ???

Debela nisam, mada niti zgodna nisam. Ali sigurna sam prilicno da niko ne moze za mene reci da sam neka buca, pa ni da sam debeljuskasta. Ali, sto je najgore, ja nisam zadovoljna u svojoj kozi.

Djecu mnogo volim. I to je ono jedino sto zelim od ovog zivota za sebe, za nas. I to je jedino cemu tezim u buducnosti. Ali, nije jos vrijeme.

Ne zivim u BG. Ali hvala na dobroj volji. :)

Istina je da se ja pocinjem vise ne osjecati zaljubljenom, ali ga volim. Mi smo 8 godina zajedno. Nikada nisam pomisljala na druge. Ni tokom veze, ni tokom braka. I ne bi imala srca da mu to ikada uradim, niti bih ja mogla da zivim sa tim. Na kraju krajeva, ako bih odlucila da odem od njega, znam da bi se on svim silama borio da ostanem. Jer sam 100% sigurna da sam ja osoba koju voli najvise na svijetu. Kao sto i ja njega.
Kliknite za proširenje...

Hmm,ako te tako voli što ti ne pomogne?Iz svega navedenog,ako si sve objektivno napisala,mužić ti je neka teška ljenčina:lol:
Shvatio te zdravo za gotovo,opustio se...
Najzanimljivije kako takvi sebičnjaci uvijek nađu nekog ko ih bezrezervno voli...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Kako se rizik od konzumiranja alkohola povećava sa godinama
Odgovora
5
Pregleda
197
pertowic
P
Sensei
Popularna zamena za šećer povezana sa oštećenjem moždanih ćelija
Odgovora
16
Pregleda
349
pikax
pikax
Nina
Naučnici: Ljudi sa ovom krvnom grupom sporije stare
Odgovora
2
Pregleda
233
Nina
Nina

Back
Top