Khun Buca
Zainteresovan član
- Poruka
- 403
Meni sa zadnjeg mog leta Air Serbiom, 4. septembra 2021, sa JFK-a za BGD, u ekonomskoj klasi, sve dazbe naravno. Hrana je bila ukljucena, bez opcije "neću da jedem, dajte mi samo vodu i jeftiniju kartu".
Čitao sam komentare pa se mislim ima li ovde neko rodjen pre 1980-e godine ili se starci ne mlate da gube vreme i pišu po forumima...reko' bih da je to.

Moje mišljenje je da serete kad pljujete po nacionalnoj vam kompaniji, nije Air Serbia ništa lošija od većeg broja ostalih svetskih letećih kompanija a ako je uporedimo sa tim da je Srbija kao država, mislim na društveno uređenje, prilično smešna i funkcioniše kao banana republjik, onda se može čak reći i da je Air Serbia ozbiljna organizacija.
Lično letim avionima još iz vremena kada se u njima pušilo, i to ne ono samo u repu aviona, nego kada je cela leva strana aviona bila za pušače dok su na desnoj sedeli oni koji su želeli da udišu čist vazduh.
JAT-om, koji je bio ponos isto tako smešne države Jugoslavije sam leteo prvi put 6. avgusta 1977-e godine, kada mi je umrla baba, na relaciji Kopenhagen-Beograd. Tada, 70-ih godina prošlog veka su karte koštale da se samo letelo, ne daj Bože kad neko umre, pa da što pre stigneš, da pokojnik ne bi mrznuo u ladnjači.
Tokom decenija putovanja sam leteo raznim avio prevoznicima, i uzduž i popreko oko sveta, više se stvarno i ne sećam koji su sve bili, možda se setim kroz priču ali od nacionalnih kompanija sećam se da je makina Nepal Airlinesa bila baš krš, neki Boeing 757 ali u očajnom stanju, i da se na letu sa Pakistanskom nacionalnom kompanijom (PIA) jedan brka purser unutra šetao sa motkom u ruci, valjda da tepa ko ne sluša?! Za njih je recimo JAT/Air Serbia bio Singapur Airlines.
Našima se nisam vozio-leteo mnogo puta, možda 10-ak, ako i toliko ali svaki put je doživljaj bio ok, ništa fensi ali ništa ni loše, ono, normala i prosek. Može mnogo bolje ali može i mnogo gore.
Što se ića i pića na letovima tiče u Evropi se uvek mandžalo po avionima. Na letovima dužim od sat vremena uvek bi ti nešto stavili u kljun i ako ništa drugo mogao si barem pivo da popiješ od alkohola a na nekim malo dužim letovima po Evropi se točio i šampanjac. Znači govorim isključivo o ekonomskoj klasi.
Po Americi sam počeo da letim 90-ih i šokirao sam se kada sam video da tamo toga nema. Znači New York do Los Angelesa, 6 sati leta, oni ti daju perece ili kikiriki, i to u onim najminimalnijim pakovanjima, i Kokicu Kolicu. Ostalo se plaćalo ali nije bilo mnogo toga, možda pivo, možda sendvič ali to je to. Low cost ali po regularnoj ceni. Zato sam uvek mrzeo Američke kompanije, United, American, kada letim van Amerike uvek biram kompaniju koja nije Američka čak i kada ona ima jeftiniju kartu, iako oni na interkontinentalnim letovima služe i alkohol i hranu - ali nisu baš nešto izdašni.
Milsim tendencija je zadnjih 3 decenija da nam sve uskraćuju i ukidaju a onda to naplaćuju isto ili skuplje, drugim rečima prave nas na budale u svemu pa nije ništa drugačije ni sa avionima. Ranije su avionske kompanije uglavnom bile nacionalne i držalo se do nekog prestiža da svaka avio kompanija što bolje predstavi svoju državu. Onda su nastale "alijanse" pa su nacionalne kompanije a i mnogi aerodromi prešli u privatne ruke i onda "tamo neko" odlučuje šta će i kako biti u celoj alijansi i uglavnom svi imaju istu ponudu ili je nemaju. Kada kapitalista to uzme u ruke i samo gleda profit naravno da ćemo mi svi na kraju ispasti majmuni, ne može to nikako da bude drugačije, pa ne radi on to za našu dobrobit valjda? Optimista nisam i zapravo očekujem drastična pogoršanja, lošiji standrad i servis na letovima, lošije avione koji će ćešće padati a ovce/putnike će još više šiškati. Drugim rečima budite sretni da je još i ovako kako jeste, biće gore.
U medjuvremenu mi stariji možemo da se sećamo nekih lepših dana kojih više nema mada neki idalje traju....moja regularna procedura na letovima za Aziju, bilo iz Amerike, bilo iz Evrope je: 2 viskija pre večere, 2 crna vina za vreme večere i dva konjaka posle večere, za evo ovih 23 godina letenja ovmo ni jedna stjuardesa ni iz jedne kompanije mi nije rekla ne može

Od letova koje pamtim po "dobru" mi je ostao let Qantasom iz Brisbejna za Honolulu tamo početkom 90-ih, tu je Foster's prštao na sve strane, dve Australijanke ispred mene su se tako urokale da su morali da ih iznose iz aviona...13 sati leta, bio je dnevni let, sam pio bez prestanka. Stjuart koji je bio na letu je izgleda hteo da napije ceo avion, bilo je bukvalno "brate, pivo?", on - "hvataš?" ja - "hvatam brateee" i ne lažem majke mi, bacao je limenke putnicima preko glava....i svi su se kao smeškali, ono, kao to je cool

Eh, ti dani kada smo avionima leteli samo gospoda....
