Šta kuvamo danas o5

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ovaj dan ću zacrtati kalendaru za ubuduće, da dočekam da te ispravim. :worth:
U vremena kad se ovo jelo ulje je bilo vatra skupo, mast skoro pa džabe. Retko ko je mogao da kupuje ulje na litru i strogo se pazilo koliko se sipa.
To je važilo i za kafu. Sednu moja prababa, snajke, komšijke pa žvaću cela zrna kafe i to se zvalo kafenisanje. Sirotinja, šta da se radi, a imali sluge i konje vrane i vinograde i kukuruze žute.
I još nešto, nemoj ljude potcenjivati molim te lepo, sirotinja ili ne, kulaci il gegule uvek su i samo ljudi. Ako nije problem.
Кулак(руска реч)... човек који поседује имање толико велико да га сам не може обрадити већ узима у најам једног или више радника... нису сиротиња ни под разно.
Ниси у праву за уље и маст.
Моја баба је увек говорила за немаштину током ДСР: МаЏари отерали све свиње за војску на фронту, морали смо да користимо зејтин!!!
Зејтин је био мање цењен од масти, е сад што се маст као таква подразумевала у сваком сеЛском домаћинству то иде на други табак.
И да споменем гушчију маст за све тегобе и болести грла, плућа и уопште дисајних органа.
 
Кулак(руска реч)... човек који поседује имање толико велико да га сам не може обрадити већ узима у најам једног или више радника... нису сиротиња ни под разно.
Ниси у праву за уље и маст.
Моја баба је увек говорила за немаштину током ДСР: МаЏари отерали све свиње за војску на фронту, морали смо да користимо зејтин!!!
Зејтин је био мање цењен од масти, е сад што се маст као таква подразумевала у сваком сеЛском домаћинству то иде на други табак.
И да споменем гушчију маст за све тегобе и болести грла, плућа и уопште дисајних органа.

pa i meni su pricali isto sto i nedi52. ulje je bilo skupo, kafa isto, za vreme rata menjali su surogatom - jecmom (usput i dan danas u prodavnicama postoje kafe u koje dodaju surogat, pa su zato i jeftinije). a i one rezance sa secerom, orasima i cime vec su jeli za vreme rata, jer nisu imali kolace.

- - - - - - - - - -

doduse moji nisu ni ziveli u vojvodini.
 
pa i meni su pricali isto sto i nedi52. ulje je bilo skupo, kafa isto, za vreme rata menjali su surogatom - jecmom (usput i dan danas u prodavnicama postoje kafe u koje dodaju surogat, pa su zato i jeftinije). a i one rezance sa secerom, orasima i cime vec su jeli za vreme rata, jer nisu imali kolace.

- - - - - - - - - -

doduse moji nisu ni ziveli u vojvodini.

Tako je, zejtin je bio luksuz, guscja mast u Srbiji nije ni postojala jer ni dan danas guske ne postoje.
Slusajuci stare ljudi i citajuci knjige shvatila sam da je to ulje /zejtin svuda bilo vrsta luksuza jer su ljudi tovili svinju ( jednu, dve)
u novembru su je klali ( jbte kolko mrzim ovaj izraz) i onda od novembra do maja koristili tu otopljenu mast. A valjda ostalo nesto u kantama
i za preko leta.

Potpuno isto je bilo i Nemackoj, Poljskoj ( u Francuskoj se uvek koristio i buter, pavlaka) kod siromasnijih ljudi, a 98% pucanstva je bilo siromasno.
Kafa je bila naravno veliki luksuz i ne samo za vreme rata.
 
Tako je, zejtin je bio luksuz, guscja mast u Srbiji nije ni postojala jer ni dan danas guske ne postoje.
Slusajuci stare ljudi i citajuci knjige shvatila sam da je to ulje /zejtin svuda bilo vrsta luksuza jer su ljudi tovili svinju ( jednu, dve)
u novembru su je klali ( jbte kolko mrzim ovaj izraz) i onda od novembra do maja koristili tu otopljenu mast. A valjda ostalo nesto u kantama
i za preko leta.

Potpuno isto je bilo i Nemackoj, Poljskoj ( u Francuskoj se uvek koristio i buter, pavlaka) kod siromasnijih ljudi, a 98% pucanstva je bilo siromasno.
Kafa je bila naravno veliki luksuz i ne samo za vreme rata.


Зашто причате само о времену рата? Од шездесетих па наовамо се најнормалније трошила кафа, зејтин и све остало.

Коју ви то беду памтите?
 
pa i meni su pricali isto sto i nedi52. ulje je bilo skupo, kafa isto, za vreme rata menjali su surogatom - jecmom (usput i dan danas u prodavnicama postoje kafe u koje dodaju surogat, pa su zato i jeftinije). a i one rezance sa secerom, orasima i cime vec su jeli za vreme rata, jer nisu imali kolace.

- - - - - - - - - -

doduse moji nisu ni ziveli u vojvodini.
Уље су бар код нас почели производити тек између два светска рата и оно све до тамо негде око 70. године није ни било нешто присутно, осим по градовима код становника који нису имали више никог на селу.
Тек после тога су изграђене многе уљаре, набилдована пропаганда о страшном холестеролу из масти и дошло је до веће потрошње уља.
Исто и за шећер, до 70их када је почела масивна изградња нових и проширење старих шећерана(то се звало ,,политика милион шећерана Стевана Дороњског(јаки играч СК Војводине")) шећер нити се, много користио, нити је био много присутан у исхрани барем у тадашњој СФРЈ сем можда Словеније и околине ЗГ као развијених делова, чак и у Војводини није био много присутан, репу су сејали практично само комбинати и то је било довољно, иако је плодоред за репу минимум 7 година(ко и за сунцокрет).
За кафу не могу да кажем, моји су били салашари и с ћалетове и с кевине стране слабо се она пила.
 
Tako je, zejtin je bio luksuz, guscja mast u Srbiji nije ni postojala jer ni dan danas guske ne postoje.
Slusajuci stare ljudi i citajuci knjige shvatila sam da je to ulje /zejtin svuda bilo vrsta luksuza jer su ljudi tovili svinju ( jednu, dve)
u novembru su je klali ( jbte kolko mrzim ovaj izraz) i onda od novembra do maja koristili tu otopljenu mast. A valjda ostalo nesto u kantama
i za preko leta.

Potpuno isto je bilo i Nemackoj, Poljskoj ( u Francuskoj se uvek koristio i buter, pavlaka) kod siromasnijih ljudi, a 98% pucanstva je bilo siromasno.
Kafa je bila naravno veliki luksuz i ne samo za vreme rata.

za gusciju mast ne znam...moji je najverovatnije nisu ni imali. a deo kevine familije je bio u beogradu, a drugi deo u sumadiji. moja baba koja je poreklom iz sumadije je pricala da su za vreme gladnih ratnih godina jeli te rezance, a inace su bili bogata familija pre rata i imali su radnike. doduse isto je rekla da je pradeda bio vest da sakrije hranu od bilo koje vojske koja naidje, pa je hranio i decu iz komsiluka. a za to je mogal da mu leti glava da su pronasli.
 
Зашто причате само о времену рата? Од шездесетих па наовамо се најнормалније трошила кафа, зејтин и све остало.

Коју ви то беду памтите?

zato sto prica i jeste o vremenu pre rata. a znamo svi da su posle rata gradjene fabrike za proizvodnju.

- - - - - - - - - -

Уље су бар код нас почели производити тек између два светска рата и оно све до тамо негде око 70. године није ни било нешто присутно, осим по градовима код становника који нису имали више никог на селу.
Тек после тога су изграђене многе уљаре, набилдована пропаганда о страшном холестеролу из масти и дошло је до веће потрошње уља.
Исто и за шећер, до 70их када је почела масивна изградња нових и проширење старих шећерана(то се звало ,,политика милион шећерана Стевана Дороњског(јаки играч СК Војводине")) шећер нити се, много користио, нити је био много присутан у исхрани барем у тадашњој СФРЈ сем можда Словеније и околине ЗГ као развијених делова, чак и у Војводини није био много присутан, репу су сејали практично само комбинати и то је било довољно, иако је плодоред за репу минимум 7 година(ко и за сунцокрет).
За кафу не могу да кажем, моји су били салашари и с ћалетове и с кевине стране слабо се она пила.

drugacije se zivelo u sumadiji i u vojvodini ocigledno. moji su bili bogati, ali guske nisu imali...koliko ja znam. mada npr. kevina kuma pokojna je pricala za gusciju mast da je lekovita (ona je umrla polovinom 90-ih u 80 i netso godina), ali recimo ona je poreklom iz vojvodine, koliko se ja secam. znaci zena je prezivela oba svetska rata.

- - - - - - - - - -

Ti i ja bismo se super dopunile onda :lol: skuvam svoju porciju, pojedem četvrtinu a ti ostatak :rumenka: :lol:

ako me nekada put nanese u bec, spremi golemiji obrok. :lol:
 
zato sto prica i jeste o vremenu pre rata. a znamo svi da su posle rata gradjene fabrike za proizvodnju.

- - - - - - - - - -



drugacije se zivelo u sumadiji i u vojvodini ocigledno. moji su bili bogati, ali guske nisu imali...koliko ja znam. mada npr. kevina kuma pokojna je pricala za gusciju mast da je lekovita (ona je umrla polovinom 90-ih u 80 i netso godina), ali recimo ona je poreklom iz vojvodine, koliko se ja secam. znaci zena je prezivela oba svetska rata.

Моји су са мамине стране из Баната али нису имали економско двориште. Радили људи најнормалније и куповали у радњи све.
 
zato sto prica i jeste o vremenu pre rata. a znamo svi da su posle rata gradjene fabrike za proizvodnju.

- - - - - - - - - -



drugacije se zivelo u sumadiji i u vojvodini ocigledno. moji su bili bogati, ali guske nisu imali...koliko ja znam. mada npr. kevina kuma pokojna je pricala za gusciju mast da je lekovita (ona je umrla polovinom 90-ih u 80 i netso godina), ali recimo ona je poreklom iz vojvodine, koliko se ja secam. znaci zena je prezivela oba svetska rata.

- - - - - - - - - -



ako me nekada put nanese u bec, spremi golemiji obrok. :lol:
Ми смо је користили за разна ,,грлооболенија".
Нанесе се на грло и грудну кост заштити газом и до ујутро ко руком однешено... може и два танка листића сланине са сваке стране врата.
Гуске и патке имамо на салашу, само оне морају имати неку бару, воду... иначе јаја се не оплоде сем у незнатном постотку, или барем они који живе баш близу Тисе и Великог Бачког Канала, Дунава, Криваје и осталих вода.
 
Зашто причате само о времену рата? Од шездесетих па наовамо се најнормалније трошила кафа, зејтин и све остало.

Коју ви то беду памтите?

Ja ne pamtim bedu ( barem ne sa hranom), ali smo ovde pricali o valjuskama koje se jedu sa krompirima a i sastoje se od krompira i brasna.
Prati malo fabuku radnje.
 
hljebic, pekmezic od tresanja - ispao malo rjedji, ipak je to trebalo jos ukuhavat vjerojatno
al je vrlo ukusan i nije previshe sladak ;)

pekmeza-xs-1.jpg
 
Лепо изгледа али то ти је више као слатко него џемић.

nisam htjela sitnit voce
posto mi to volimo tako i zanimalo me moze li to pekarica odradit
moze, al bi vjerojatno morala jos jednom odvrtit program da bude gusce

- - - - - - - - - -

За Врагану - требало је да ставиш онај џемфикс, да буде као желе.

mjok, citava poenta je da bude probam bez dzemfixa
s njim bi bilo upravo tako, to znam da mogu u pekarici

- - - - - - - - - -

Super vragana :heart:
Ja hoću sad da probam da pojedem 1 Bernerku :aha: to je ona viršla punjena ementalerom a obavijena slaninom :zper:
E sad se razmišljam dal uz istu da pojedem krompir salatu ili caciki salatu :think:

pod b : )
 
Пролазим јуче поред ботаничке баште и гледам - силне шумске јагодице уз ограду према Деспота Стефана.

Размишљам да одем и да платим улаз да их наберем. :mrgreen:
 
Flekice, valjuske, rezanci - samo je oblik drugaciji, sve je to testo :D

Vidim da svi koji su pisali o nasuvu kazu da posebno kuvaju krompir. Apsolutno nema potrebe,dzabe se prljaju sudovi, ja ( i moja mama i baka pre nje) kuvamo krompir zajedno sa testom. Stavim posoljenu vodu u lonac i odmah iseckam krompir na kocke i spustim u hladnu vodu. Kad voda prokljuca dovoljno je nekoliko minuta da vri i krompir je kuvan. Tad stavim testo da se pridruzi krompiru i kuvam jos neki minut da se i ono skuva. Procedim i izmesam sa cim vec planiram da jedem: najvise volim crni luk izdinstan sa alevom paprikom mada je i izdinstan sladak kupus njam, njam. Ako hocu da mi se krompir skroz "raspadne" tad serpu sa nasuvim koje je vec izmesano sa lukom stavim 3-4 minuta na vrelu ringlu da se uprzi, celo vreme mesam da ne zagori i u tom mesanju krompir se "pretvori" uglavnom u pire, tako mi lepse.
Moj muz najvise voli nasuvo sa dropcima, to su komadici jucerasnjeg hleba iseceni na kocke 1x1 cm ( moze i samo rukom izdrobljena sredina hleba da ne budu bas prezle a korica iseckana) i isprzeni do zlatne boje na ulju ili masti da budu krckavi. Izmesati sa testom i krompirom i uz salatu je strava.
Ja jos jedem nasuvo sa sirom, sa sirom i kockicama przene slanine, sa pavlakom, sa izdinstanim povrcem...A slatko je sa makom, orasima, kakaom i secerom ili cak samo sa secerom - to najcesce uvece ako ostane nasuva sa dropcima samo izmesam sa necim slatkim i gozba :D

I jos nesto pre nasuva uvek imamo corbicu: u serpu, od litre, dovoljno za svakog po tanjir corbe, stavim kasicicu aleve paprike, pola solje vode i pola kasike ulja i pustim da prokuva. Pre nego procedim nasuvo kutlacom vadim testo, krompir i vodu u kojoj se to kuvalo i sipam preko.I dodam oko decilitar mleka u to. Probajte, jako je ukusno
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top