Šta je sindrom Petra Pana i kako ga prevazići?!

gost 438709

Zainteresovan član
Poruka
407
https://www.vaspsiholog.com/
Kada se za nekoga kaže da ima sindrom Petra Pana, misli se na odraslu osobu koja ne preuzima odgovornosti u skladu sa njenim godinama i dužnostima. Izraženost karakteristika može varirati, ali je suština u tome da se osoba nalazi pred vratima odraslog doba, a nikako da ih otvori i zakorači dalje svojim putem. Ponekad se pogrešno tumači kroz negovanje nekih hobija vezanih za detinjstvo, izražen humor ili druge tendencije vezane za dečji uzrast. Pogrešno tumačenje može biti povezano i sa ozbiljnim medicinskim stanjima koja imaju jasne dijagnostičke kategorije, kao što su depresija ili bolesti zavisnosti.
Šta mogu biti uzroci sindroma Petra Pana?

Ne postoji jasan, tačan razlog koji bi omogućio razumevanje navedenog sindroma. Različite teorije pokušale su da objasne moguće faktore, koji se ne mogu uzeti kao potpuna objašnjenja. Neke osobe koje su preživele iste okolnosti ipak neće razviti neodgovorno ponašanje.
4276096_20190226220244_5c75b3e7b789683b91238b36jpeg_ls.jpg
 
Nedostatak discipline i granica tokom odrastanja. Nejasne granice, previše zaštitnički odnos roditelja prema detetu uz izostanak učenja o životnim veštinama, može dovesti do izbegavanja odgovornosti. Zapravo je reč o šoku koji osoba doživljava prelazeći iz faze kada je roditelj činio sve, kada je bila zaštićena i izolovana od bilo kakvih dužnosti i odgovornosti, u fazu kada se mora sama pobrinuti za sebe. Iznenadni preokret u zahtevima mogao je imati i drugačiji scenario: postepeno uvođenje u svet odraslih, učenje veština i postepeno preuzimanje odgovornosti. Kao reakcija na nastali šok može se javiti izbegavanje obaveza i konstantna očekivanja od drugih, što sprečava prelazak u stadijum funkcionalne odrasle osobe.

Zlostavljanje u detinjstvu nalazi se na drugom kraju kontinuuma. Odrasle osobe koje su preživele bilo koji oblik zlostavljanja u detinjstvu mogu imati osećaj da treba nadoknaditi detinjstvo, jednom kada se dosegne odraslo doba. Kako su konačno van domašaja zlostavljača, imaju moć i kontrolu nad sopstvenim životom. Umesto da je usmere ka funkcionalnom odraslom dobu gde će štititi sebe, mogu regresirati kroz oživljavanje neispunjenih potreba iz detinjstva.
Nostalgija ka detinjstvu. Kao prirodna pojava, kroz osvrtanje na faze odrastanja i značajne momente u njima, nalazi se u iskustvu svih ljudi. Problem nastupa kada se osoba previše fokusira na stvari iz prošlosti, navodeći je kao mnogo lepši period od sadašnjosti i budućnosti. Ovakvo razmišljanje sputava zdrave adaptacione procese i daje iskrivljenu sliku realnosti.

Ekonomska nesigurnost. Ukoliko je procena ličnih kapaciteta u neskladu sa realnim postignućima, može doći do potrebe da se načini beg od realnosti.

Nedostatak veština za odraslo doba. Nevezano za nivo obrazovanja, neke veštine i odgovornosti mogu promaći i ostati nenaučene. Plaćanje računa, kazni, pravilno raspolaganje prihodima i slično, teme su koje se ne obrađuju u školama i na fakultetima. Obrazovanje ipak ima značajan uticaj kroz učenje o odgovornostima, ulaganje truda, izlaganje frustracijama, raspolaganje vremenom.
 
Kakva ponašanja ispoljavaju osobe sa sindromom Petra Pana?

Neodgovornost, nestalnost, egocentrično ponašanje, odlaganje obaveza i životnih zadataka, nezreli mehanizmi odbrane neke su od karakteristika. Korisno je najpre odbaciti druga, medicinski jasno definisana stanja koja mogu imati neke sličnosti.

Nedostatak interesovanja za profesionalno usavršavanje i lični razvoj. Nedostatak motivacije da se nađe posao, da se uloži trud kako bi se ostvarili finansijski i profesioalni ciljevi, ostavljanje prostora za beg od realnosti kroz previše česte promene poslova ili nepuno radno vreme. Većina poslova ima elemente koji nisu interesantni, ne ispunjavaju osobu i ne omogućavaju željeni razvoj i napredak, ali isto tako većina ljudi ostaje na poslovima vođena odgovornošću prema životu, nalazeći načine na koje bi mogla da ispuni ono što posao ne pruža. Osim posla, reč je i o drugim načinima unapređenja ličnosti koji se izbegavaju. Procena potencijala je nerealna, kao i planovi za njihovo ispoljavanje, sve mnogo više liči na sanjarenje.

Neadekvatno reagovanje na stresne situacije. Odrastanje znači i razvoj drugačijih mehanizama odbrane ličnosti od onih koji su postojali u detinjstvu. U ponašanju se neadekvatni mehanizmi odbrane ispoljavaju kroz odbijanje da se sa problemom suoči, da se razreši, da se uvidi deo sopstvene odgovornosti i u nastanku i u rešenju problema. Ovaj obrazac se ponavlja kroz impulsivne reakcije, vikanje, projektovanje odgovornosti u druge, negiranje ili umanjivanje odgovornosti.

Teškoće sa vezivanjem. Celoživotne teškoće u vezivanju sa partnerima mogu imati različite uzroke. Jedan od njih je i želja da se vezivanje izbegne, koja se ponašajno ispoljava kroz česte promene partnera i mnoštvo kratkotrajnih veza. Česte promene partnera ipak nisu nužna karakteristika. Ukoliko dobija bezuslovnu ljubav, jednaku roditeljskoj, osoba može ostati sa jednim partnerom. Takva veza sama po sebi ne znači rast i razvoj, naprotiv, sputavajuća je za oba partnera.

Zavisnost od alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci može biti deo obrasca bega od realnosti, kako sama zavisnost po sebi predstavlja izbegavanje odgovornosti i nedostatak samodiscipline. Ovo je možda dobar primer kako osoba, bežeći od odrastanja, može ući u bolest i njene mnogobrojne razorne posledice.

Nepouzdanost kao konstantni obrazac ponašanja, obećanja se ne ispunjavaju, postoji mnoštvo opravdanja zašto nešto nije učinjeno. Takođe, odgovornost se uprkos predočenim dokazima uporno negira.
 
Da li je moguće napustiti ulogu Petra Pana?

Iako je bliskim osobama, posebno roditeljima, jako teško da to učine, traženje odgovornosti i postojanje očekivanja zapravo znači verovanje u nečije potencijale, a ne oduzimanje pomoći i podrške. Pomoć i podrška treba da postoje u reciprocitetu, kada osoba uzvraća delima.
Postepeno uvođenje koncepta života odrasle osobe, dužnosti i odgovornosti, traženje posla, pravljenje plana sa jasnim vremenskim okvirom, predočavanje posledica neispunjenih zadataka mogu biti od značajne pomoći.
Uklanjanje distrakcija, socijalnih mreža, igrica, kontrolisanje drugih problematika ako postoje (problematično pijenje ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci), omogućava fokusiranje na potrebne i poželjne aktivnosti.
Psihoterapija, posebno terapija parova ili porodična terapija su preporučene i mogu biti od velike pomoći. Motivacija da se načini promena i uvid da su ponašanja nekorisna, nužan su deo psihoterapiskog procesa.

Mr Anđelka Jelčić
 
Uz "Petra Pana" odrastale su mnoge generacije, a deca širom planete su maštala o tome da sa njim "posete zemlju Nedođiju".

Ipak, druga strana ove bajke krije tužnu priču o dečacima koji su bili inspiracija za lik Petra Pana i njegovih “izgubljenih dečaka”.
Sinonim za večnu mladost i odbijanje da se odraste je dečak u zelenom kostimu sa zašiljenom kapom iste boje, Petar Pan, koga je stvorio škotski autor Džejms Metju Bari. On je postao deo popularne kulture, a priča o njegovim avanturama igrana je i u pozorištu i na filmu.
Ipak, manje je poznata činjenica da su autora za kreiranje lika "večitog dečaka" inspirisali dečaci koji su stvarno postojali.
Džejms Metju Bari je dečake iz porodice Levelin Dejvis prvi put video 1897. dok su se sa dadiljom šetali Kensington Gardensom u Londonu. Tada petogodišnji Džordž, godinu dana mlađi Džek i njihov novorođeni brat Piter su ga odmah očarali, tako da je počeo svakodnevno da ih viđa i postao blizak prijatelj porodice. NJihovi roditelji Artur i Silvija Levelin Dejvis, pored ova tri dečaka imali su još dva sina, Majkla i Nikolasa, poznatijeg kao Niko, piše "Vintage News".

Lik Petra Pana se prvi put pojavio 1902. u Berijevom romanu "Mala bela ptica" u poglavlju koje se zvalo "Petar Pan u Kensington Gardensu".

Ova priča je počela da se prikazuje na pozornici dve godine kasnije kao komad "Petar Pan, dečak koji ne želi da odraste". Predstava je dopunjena i pretvorena u roman "Petar Pan i Vendi" koji je objavljen 1911. u kojem su se pojavili i kapetan Kuka, "izgubljeni dečaci", Vendina braća…
screenshot_from_2021-11-28_20-31-56.jpg

Deca su volela "ujka Džima", kako su zvali Barija, a on ih je zabavljao izmišljenim pričama, na kojima će kasnije bazirati avanture najpoznatijeg "večitog dečaka".

Međutim, porodica Dejvis je 1907. godine doživela prvu veliku tragediju, kada je otac dečaka Artur preminuo od raka kostiju. Autor Petra Pana je u to vreme mnogo pomogao Silviji, ali je i ona posle tri godine obolela od raka i preminula.

Tako su dečaci ostali na čuvanje Bariju, koji je bio njihov gotovo jedini staratelj. On je u to vreme bio dobrostojeći književnik tako da je dečake finansijski izdržavao i obezbedio im "krov nad glavom" dok se ne osamostale.
screenshot_from_2021-11-28_20-31-16.jpg

https://www.srbijadanas.com/
 
Iako su ostali bez roditelja, činilo se da je dečacima ipak obezbeđen pristojan život pored porodičnog prijatelja koga su voleli, ali je onda nova tragedija pogodila braću Levelin Dejvis.

Šest godina nakon ovoga nesrećno je stradao i Majkl Levelin Dejvis, utopivši se zajedno sa svojm najboljim prijateljom, za koga se pričalo i da mu je ljubavnik, na Oksfordu. Mnogi su smatrali da je upravo njegov lik bio najveća inspiracija za Petra Pana, pa tako i ne čudi što je njegovom smrću Bari bio posebno pogođen, a negde je napisao da je "to na neki način kraj njega".

Džon Levelin Dejvis je preminuo 1959. godine u 65-oj godini, dok je njegov brat Piter izvršio samoubistvo sledeće godine. On se ceo život borio sa "identifikovanjem sa Petrom Panom" i činjenicom da su ga tako zvali gde god se pojavio, tako da je podlegao pritisku i skočio pod voz.



Petar Pan

Džordž se prijavio kao dobrovoljac u britanskoj vojsci za vreme Prvog svetskog rata, a 1915. godine je izgubio život na bojištu u 21-oj godini.
Od petorice braće Dejvis najduže je poživeo najmlađi Niko, koji je preminuo u 77. godini 1980. godine.

Džejms Metju Bari preminuo je od upale pluća 19. juna 1937. godine u 77. godini i u bolnici se odrekao autorskih prava na "Petra Pana", a zbog ovog plemenitog gesta, mnoga deca su imala koristi.
 
Što roditelj može iz najboljih namera, "hendikepirati" dete, to ne može niko!
Ovaj sindrom, prepoznajem u nizu generacija. Nije vezano samo za pojedinačnu osobu, već za čitave generacije.Kao "izgubljeni u svemiru"!
Jeste,vrlo je prepoznatljiv,mislim da ce i ova prica o tragicnom postojanju decaka iz bajke koju smo svi gledali,citali...pomoci da se bolje uoce sindromi i da se sada pomogne nosiocima istih !
 
Jeste,vrlo je prepoznatljiv,mislim da ce i ova prica o tragicnom postojanju decaka iz bajke koju smo svi gledali,citali...pomoci da se bolje uoce sindromi i da se sada pomogne nosiocima istih !
Naravno.
Bolje ikad,...nego nikad!
Potrebna je i individualna volja za promenom.Postoje ljudi koji nikad zapravo i ne odrastu ili nisu ni svesni problema.
 
To je najstrasnija opcija,a na zalost sveprisutnija u nasoj stvarnosti!
To je po meni u prvom redu roditeljska dužnost i obaveza.Pomoći detetu pri osamostaljivanju, kada trebaju načiniti prvi korak ka tome. Taj period je inače jako težak i stresan, kako za mlade, tako i za roditelje.Možda bi trebalo uvesti časove roditeljstva, ili na neki drugi način apelovalti ili pomoći.
Džaba sve,.. ako ih i dalje držimo sebi za skute!
 
Lažu te,...to što si rešio da se nećeš ženiti, nema veze sa tim. 😁
Pa nije to jedini razlog, uostalom sta da se zenim, samo da bi se kraju razveo.

Bas citam ovo o Johnny Deppu, kako mu se bivsa zena posrala u krevet, a on to snimio, a ona njega tuzi da je tukao, pa sta mi to treba u zivotu, da zivim kao Johnny Depp ili moja sestricna sa svojim muzem, pa za njih dvoje se ne zna tko koga vise vara.

:mrgreen:
 
Danas toga možda ima i više nego ranije, jer osamostaljivanje mlađih generacija ide sporije i teže, između ostalog i iz ekonomskih razloga. Izgleda da posebno mame preterano maze i paze sinove i to može da pomogne nastajanju takvog obrasca ponašanja.
A šta mislite: zašto su Petar Pan momci prilično često privlačni ženama?
Deluju lucidno i zanimljivo,...dok ti se ne javi želja da ih odrobijaš! 😁
 

Back
Top