STA JE ISLAM

  • Začetnik teme Začetnik teme zivac
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
E bre kako ti nije stid da toliko lazes lazes brate pa rasturas pa vidi koliko ima muslimana danas u svetu preko 1 500 000 000 pa kako toliki narodi veruju i muslimani su. Odakle se tolika mrznja nakupila u tvome srcu cemu to pricas o religiji necijoj a izgleda jos bukvar nisi procitao . Ova materija o islamu ti nije poznata a i neces da je upoznas pa zato lupas koje kakve gluposti , citaj prijatelju trazi znanje i istinu .molm Boga da ti se smiluje na sve ove lazi sto si izrekao ...pozz...

U Rimu se na Trgu Dvanaest apostola, u povijesnoj gradskoj jezgri, sinoć održao najavljeni prosvjed u korist vjerske slobode i protiv progona kršćana na Bliskome istoku. Skup je organiziran na inicijativu zamjenika urednika poznatoga talijanskoga dnevnika 'Corriere della Sera' Magdija Allama, uvjerenoga muslimana, a cilj mu je upozoriti na progone kršćana, poglavito u muslimanskim zemljama, o čemu se u javnosti nikako ili veoma malo govori.

Osvrnuvši se na prosvjed u razgovoru za Radio Vatikan isusovac otac Samir Khalil Samir, profesor islamologije na sveučilištu u Bejrutu i Papinskome istočnome zavodu, kazao je kako je inicijativa pozitivna unatoč opasnostima koje krije u sebi. Opasnost je da se čitavome islamu uputi kritika, a po mome mišljenu kritiku zaslužuje jedna vrsta islama. Već trideset godina, možda malo i više, u muslimanskome svijetu na djelu je nesnošljivost i kulturno srozavanje. Moramo kritizirati razne oblike nesnošljivosti, u ovome slučaju prema kršćanima, koji se ne mogu braniti. U muslimanskome svijetu sve više uzima maha ideologija 'salafita' koja se želi nametnuti svima, počevši od muslimana. To je neprihvatljiva ideologija, to nam svima treba biti jasno; treba se boriti protiv toga oblika islama. I muslimani se moraju boriti protiv 'islamizama'. Druga je opasnost u tome što je prosvjed dobio političko obilježje: moglo bi ga se shvati poput križarskoga rata protiv islama, sukoba civilizacija. Prosvjed je protiv nesnošljivosti, protiv radikalnoga islama, a ne za obranu zapadnih zemalja – zaključio je otac Samir.:cool:
 
E bre kako ti nije stid da toliko lazes lazes brate pa rasturas pa vidi koliko ima muslimana danas u svetu preko 1 500 000 000 pa kako toliki narodi veruju i muslimani su. Odakle se tolika mrznja nakupila u tvome srcu cemu to pricas o religiji necijoj a izgleda jos bukvar nisi procitao . Ova materija o islamu ti nije poznata a i neces da je upoznas pa zato lupas koje kakve gluposti , citaj prijatelju trazi znanje i istinu .molm Boga da ti se smiluje na sve ove lazi sto si izrekao ...pozz...


Еvo kako zloglasni islamista Anjem Choudary (koji inace slobodno propoveda u UK) objasnjava "cetvrti nacin" kako da Islam zavlada u UK:


Obratite paznju na primere.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da je on-doticni zloglasan nebih on bio u UK to se tebi samo cini jer nerazumes sta je sta.
Kao i sve druge rsligije tako i u Islamu postoje sekte koje su daleko otisle u svom ucenju od izvornog Islama. Pa zato kao argumente ne navodi nam molim te ta ucenja i propagande tih otpadnickih sekti od islama, a ima ih puno. pozzz.
 
Da je on-doticni zloglasan nebih on bio u UK to se tebi samo cini jer nerazumes sta je sta.
Kao i sve druge rsligije tako i u Islamu postoje sekte koje su daleko otisle u svom ucenju od izvornog Islama. Pa zato kao argumente ne navodi nam molim te ta ucenja i propagande tih otpadnickih sekti od islama, a ima ih puno. pozzz.

Ја...хау јес ноу...па откуд ти у немачкој???

И ти си отпадничка секта..мухамеданац...



Smrt onome tko kritizira islam
Preuzeto iz knjige ''Isukana sablja'', Ebu Muhammed el-Makdisi, izdavač ''Kelimetul haqq'', Plav, Sandžak, str. 8.

Napomena: Naslov ''Smrt onome tko kritizira islam'' s njegovim pratećim podnaslovima je dodan od Razotkrivanja islama.

Sadržaj:

Smrt onome tko kritizira islam 1.Kritiziranje Allaha i Muhammeda 2.Dizanje glasa na Muhammeda 3.Ismijavanje Allaha i Muhammeda 4.Ubojstvo Židova radi kritike 5.Ubojstvo Židovke radi kritike 6.Nagrada za ubojstvo protivnika 7.Za slabe muslimane 8.Zaključak

Kazna onome tko vrijeđa i kritizira islam je smrt i oduzimanje onog što posjeduje:

Znaj, onaj ko opsuje Alaha, vjeru ili Poslanika, salalahu alejhi ve selem, kafir je, otpadnik od Islama, svejedno činio to iz šale ili zbilje, svejedno smatrao to dopuštenim ili ne, svejedno činio to u srdžbi ili u miru. Njegov život i imetak su halal, svejedno da li je bio musliman ili ne, svejedno bio zimija(4) ili da je sa njim sklopljen ugovor, bio muško ili žensko. Dokazi za navedeno su brojni, a mi ćemo spomenuti sljedeće (vidi Sadržaj).

Bilješka:

(4) Zimija je jevrej ili kršćanin koji živi u islamskoj zemlji i plaća džizju (danak, porez), pokorava se islamskoj vlasti, poštuje Islam i ne čini širk niti obrede kufra javno među muslimanima.''
 
Kritiziranje Allaha i Muhammeda
Preuzeto iz knjige ''Isukana sablja'', Ebu Muhammed el-Makdisi, izdavač ''Kelimetul haqq'', Plav, Sandžak, str. 8-11.

Napomena: Naslov ''Smrt onome tko kritizira islam'' s njegovim pratećim podnaslovima je dodan od Razotkrivanja islama.

Sadržaj:

Smrt onome tko kritizira islam 1.Kritiziranje Allaha i Muhammeda 2.Dizanje glasa na Muhammeda 3.Ismijavanje Allaha i Muhammeda 4.Ubojstvo Židova radi kritike 5.Ubojstvo Židovke radi kritike 6.Nagrada za ubojstvo protivnika 7.Za slabe muslimane 8.Zaključak

Tko kritizira Allaha i Muhammeda bit će ubijen i zauvijek proklet:

Uzvišeni Alah kaže: “One koji Allaha i Poslanika Njegovog budu vrijeđali Alah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu patnju im pripremiti.” (Kuran 33, 57)

Ajet upućuje na nevjerstvo onog ko psuje Alaha sa više aspekata:

- Alah, subhanehuve te’ala, ih proklinje i na ovom i na budućem svijetu, a prokletstvo znači udaljavanje od milosti.

Onaj koga Alah odbaci i udalji od Svoje milosti i na dunjaluku i na ahiretu ne može biti osim kafir, za razliku od prokletstva Poslanika ili vjernika u smislu dove protiv nekoga na ovom svijetu, poput riječi Alahovog Poslanika, salalahu alejhi ve selem: “Neka je Allahovo prokletstvo na onog ko uzima kamatu i onog ko mu je daje”, ili: “Neka je Allahovo prokletstvo na kradljivca.”

- U ajetu se također spominje “sramna patnja”, koja se ne spominje u Kur’anu osim kada je kafir u pitanju. Kaže Uzvišeni: “Mi smo nevjernicima sramnu patnju pripremili.” (Kuran 4, 37) Također: “A nevjernike čeka sramna patnja.” (Kuran 58, 5)

Što se tiče onih koji nisu nevjernici poput vjernika-grješnika, kada su oni u pitanju ne spominje se “sramna patnja”, već se spominje “silna patnja” ili slično, zato što Uzvišeni Alah kaže: “A koga Alah osramoti, niko ga ne može poštovanim učiniti.” (Kuran 22, 18)

Sramoćenje biva ponižavanjem i brukanjem i to je dodatna kazna kafirima na patnju koju već imaju, dočim vjernik može biti kažnjen, ali ne i osramoćen.

Ovo istovremeno potvrđuje i to što Alah Uzvišeni spominje da je sramna patnja pripremljena za nevjernike. Zato što je Alah stvorio džehennem kao njihovo prebivalište, koje neće moći ničim zamijeniti niti će iz njega ikada izaći: “I bojte se vatre, koja je za nevjernike pripremljena.” (Kuran 3, 131).

Vjernici koji budu imali grijeha ne moraju ući u vatru ako im Alah oprosti, ali ako i uđu izaći će nakon
određenog vremena zbog svojeg tevhida i Islama.

Spomenuti ajet također upućuje na dopuštenost ubijanja onog koji vrijeđa Alaha i Poslanika, a dokaz tome su riječi Alahova Poslanika, salalahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Buhari i drugi:

“Ko će ubiti Ka’ba ibn Ešrefa, uistinu on vrijeđa Alaha i Njegovog Poslanika?!”

Ka’b ibn Ešref je bio Židov pod ugovorom sa muslimanima, a zatim je počeo vrijeđati muslimane i
njihovu vjeru, pa je Alahov Poslanik, salalahu alejhi ve selem, tražio da se ubije, jer je njegovo psovanje smatrao vrijeđanjem Alaha i Poslanika, salalahu alejhi ve selem.

Ako je dopušteno ubiti kafira pod ugovorom koji psuje Alaha, Poslanika ili Islam, onda je ubistvo kafira koji nije pod ugovorom preče.

Zimija ili onaj koji je pod ugovorom ima prava koja nemaju drugi kafiri. Ako se sigurnost i zaštita nevjernika koji je pod ugovorom prekidaju zbog psovanja i vrijeđanja Islama, isto tako se sigurnost i zaštita muslimanu prekidaju zbog psovanja ili vrijeđanja Islama.

Na dopuštenost ubijanja onih koji vrijeđaju Alaha i Poslanika također upućuje to da ih je Alah prokleo i na dunjaluku i na ahiretu, a o prokletnicima Uzvišeni Alah kaže: “Prokleti bili! Gdje god se nađu neka se pohvataju i neka se poubijaju.” (Kuran 33, 61)(5)«

Bilješka:

(5) Šejhul-islam Ibn-Tejmijja, Es-Sarimul-meslul, str. 42.
 
Objavljeno u novinama " Глас Српске" 12.02.2008.

Osim mudžahedina iz arapskih zemalja, najveći broj domaćih pripadnika "El-mudžahedina" je sa područja Zenice, Travnika, Gornjeg Vakufa i Jajca


BANjA LUKA - Pod zastavom odreda "El-mudžahedin" borio se i prvi "bijeli mudžahedin" - Travničanin Almir Tahirović Nune, koji je u martu 2000. godine poginuo u Čečeniji kao dobrovoljac. Njegovo ime nalazi se na spisku od ukupno 1.774 imena pripadnika "El-mudžahedin" odreda, koji je u februaru 1996. godine Generalštabu Armije RBiH dostavio komandant Trećeg korpusa general Sakib Mahmuljin. Almir (Ibrahim) Tahirović iz Novog Travnika, pripadnik odreda "El-mudžahedin" bio je od septembra 1993. do kraja decembra 1995. godine. Posredstvom jedne organizacije za odlazak bh. mladića na ratišta, otišao 2000. godine u Čečeniju gdje je u martu iste godine i poginuo. Majka Fatima mislila je da je otišao da studira u Tursku. Na tom spisku odreda, čije dijelove "Glas Srpske" ekskluzivno objavljuje, imenom i prezimenom pobrojani su pripadnici mudžahedinske jedinice, zemlja porijekla i datum dolaska i odlaska iz "El-mudžahedina". Osim stranih dobrovoljaca iz islamskih zemalja, na spisku je i nekoliko stotina domaćih mudžahedina. U jedinici je bio i Ismet (Sakib) Fazlić iz Travnika i to od jula 1995. do 24. decembra 1995. Rođen 1973. godine u Zavidovićima i bio je član Aktivne islamske omladine Odlazak u jedinicu uticao je i na njegov sadašnji izgled: "Bradu sam imao i ranije, s tim što sam je povremeno kratio. A, definitivno sam se odlučio da je nosim čim sam došao u 'El-mudžahedin', jer to je jedno prirodno obilježje muslimana i s tim se ne može igrati", kaže danas. Na Mahmuljinovom spisku je i Banjolučanin Nermin Kabahija, glavni urednik proislamskog časopisa "Saff", koji je jedno vrijeme bio na čelu Aktivne islamske omladine. Kabahija je prema dokumentu u odred "El-mudžahedin" došao 1. avgusta 1995. godine i ostao u njemu sve do 24. decembra 1995. godine. Na spisku je i Kenan Bijedić, zabilježen u vojnoj evidenciji u periodu od 6. juna 1995. do 25. decembra te godine, te Nasuf Bušatlić, zvani Abu Taib i Abu Samed. On je u odred "El-mudžahedin" došao 25. septembra 1994. a ostao je do 24. decembra 1995. godine. On od 1997. godine živi u Sarajevu, gdje mu je navodna humanitarna organizacija Visoki saudijski komitet za pomoć BiH obezbijedila porodičnu kuću. Pripadnik odreda "El-mudžahedin" bio je i Malik Bašić - Abdumalik, koji je tokom obuke članova Aktivne islamske omladine na Orašcu, kod Travnika bio angažovan kao prevodilac sa arapskog na bošnjački jezik. Tu se zbližio sa jednim od glavnih mudžahedinskih instruktora u BiH Egipćaninom Imadom al-Misrijem. Na spisku pripadnika "El-mudžahedin" odreda su i Sarajlije: Admir (Fadil) Avdić rođen 2. aprila 1976. godine, došao u jedinicu 19.11.1995 - otišao 22.12.1995, Admir (Džemo) Cikotić rođen 25. novembar 1976, došao 29.7.1995 - otišao 31.8.1995, Faruk (Ismet) Čengić 31. oktobar 1966. godine, došao 20.9.1995 - otišao 24.12.1995, Samir (Dževad) Ćesović 20. april 1975. godine, došao 20.9.1995 - otišao 24.12.1995, Nedim (Ferid) Dedić rođen 29. juna 1962. godine, došao 20.9.1995 - otišao 29.12.1995, Adnan (Jakub) Lakić rođen 24. juna 1975. godine, došao 19.11.1995 - otišao 22.12.1995, Dženan (Ejub) Karačić rođen 29. avgusta 1969. godine, došao - 20.9.1995 otišao 23.12.1995... Najveći broj domaćih pripadnika "El-mudžahedina" je sa područja Zenice, Travnika, Gornjeg Vakufa i Jajca. Ostali su mudžahedini iz arapskih zemalja. Spisak pripadnika odreda Mahmuljin je dostavio Generalštabu Armije BiH mjesec dana nakon isteka dejtonskog roka za otkazivanje gostoprimstva stranim državljanima koji su se tokom rata borili u sastavu Armije RBiH. U dokumentu su navedena lica koja su u BiH došla od 1. maja 1993. godine i kasnije, a nema podataka o mudžahedinima koji su došli prije ili na samom početku rata. D. MAJSTOROVIĆ Trojica Bosnića iz Gradiške U jedinici "El-mudžahedin" bio je i Alagić (Kemala) Jakub iz Priboja i to od 19. novembra do 22. decembra 1995. godine. Vojnici "El-mudžahedina" bila su i trojica Bosnića iz Gradiške. Svoj trojici otac se zove Husnija. U "El-mudžahedin" prvi je stigao Omer Bosnić i to 18. novembra 1993. godine, poslije njega 1. decembra vojnik "El-mudžahedina" postaje Husein, a od 12. septembra 1994. godine i Adil. Pripadnik "El-mudžahedina" bio je i Adin (Muhidina) Arifović iz Zvornika, Adil (Edhema) Lutvić iz Rogatice, Mirsad (Sulejmana) Selimović iz Teslića te Asim (Suljo) Subašić iz Rudog. Aktivna islamska omladina Aktivnu islamsku omladinu formirali su 1995. godine domaći, mladi pripadnici "El-mudžahedin" odreda. Organizacija je poslije terorističkih napada na Njujork i Vašington 11. septembra 2001. godine svrstana na američku listu organizacija, čiji rad treba da bude zabranjen zbog veza sa međunarodnim terorizmom. Bez obzira na to, Aktivna islamska omladina i danas djeluje u gotovo svim gradovima Federacije BiH, ali i u nekim evropskim zemljama.
 
Jedan od temeljnih elemenata Islama jeste vjerovanje u nevidljivo (gajb). U stvari može se reći da upravo gajb čini vjeru vjerom, jer kada bi Allah dž.š. bio vidljiv ljudima, onda vjerovanje ne bi imalo smisla. Tada bi svi očevidno znali za Allaha dž.š. i Njemu bi robovali, a da nebi imali drugog izbora. Međutim pošto smo se mi, Ademovi a.s. potomci htjeli prihvatiti emaneta vjere, kojega se drugi nisu htjeli prihvatiti, sami sebi smo učinili nepravdu i dovedeni smo u situaciju da se Allah dž.š. sakrio od nas, a mi Ga moramo vjerovati (iako Ga ne možemo uočiti niti jednim našim čulom) i šta više mi moramo našim životima i našim djelima potvrditi iskrenost našeg vjerovanja.


33:72 Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet (vjere), pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen

Ovaj svijet je jako lijep i zamaman. Njegove ljepote i čari svuda su oko nas i stalno raspaljuju naše strasti i uvećavaju naše želje za posjedovanjem i konzumiranjem tih ljepota. Osim toga tu su naše ambicije i raznorazni problemi i brige na koje u životu nailazimo. Tu je i naravno i prokleti iblis sa svim svojim vojskama (i ljudskim i džinnskim), riješen da učini sve što je u njegovoj moći da nas za sobom povuče u propast.

U ovakvim okolnostima vrlo brzo se iskaže jedno svojstvo, koje je duboko uronjeno u našu prirodu, a to je zaboravnost. Mi smo bića koja zaboravljaju i ako želimo da kod sebe zadržimo bilo kakvo znanje koje smo naučili moramo ga stalno ponavljati. Svaki čovjek koji nešto zna, ukoliko to svoje znanje stalno i kontinuirano ne obnavlja i osvežava putem ponavljanja, te praćenja i studiranja literature, on ga polahko ali sigurno gubi. Ovo je svojstvo duboko usađeno u svakom čovjeku i od njega se ne može pobjeći.

Ne treba ni govoriti koliko je opasno kada čovjek zaboravi na svoga Gospodara i Stvoritelja. Allah dž.š. je postavio jedno pravilo koje kaže da ako mi budemo na ovom svijetu zaboravili na Njega i Njegove opomene, On će zaboraviti na nas upravo onda kada će nam Njegova pomoć biti najpotrebnija (na Sudnjem Danu), i obratno, ako se mi budemo sjećali Njega sada na dunjaluku, sjetiće se i On nas na ahiretu i dati nam Svoju Milost onda kada za njom budemo najviše vapili. Dokaz ovome su Allahove dž.š. riječi navedene u sljedećim Kur'anskim ajetima:

2:152 Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi...

32:13-16 ...Ja sam već istinu rekao:”Napuniću zaista džehennem džinnovima i ljudima zajedno!”-pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj Dan doživjeti i Mi ćemo vas zaboraviti i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste radili...

25:18 ...Ti si ovima i precima njihovim dao da uživaju, pa su zaboravili da Te se sjećaju, oni su propast zaslužili.

Ove Ajete je suvišno komentarisati, oni sami sve najbolje kazuju. Na ovaj način dolazimo do prvog i najvažnijeg elementa na kome se temelji islam i njegova suština, a to je “spominjanje Allaha dž.š.” ili “sjećanje na Allaha dž.š.”, što se na arapskom jeziku kaže “dhikrullah” (kod nas je uobičajen termin “zikrullah”, pa ćemo ga mi dalje i koristiti).
 
Odnos suštine i forme u islamu

Prema tome suštinu Islama možemo rezimirati kao jedan aktivan proces, koji prati čovjeka kroz čitav njegov dunjalučki život, kao proces u kojem se stalno i kontinuirano odvijaju sve naprijed navedene etape zato što čovjek mora stalno nastojati da se umili Allahu dž.š. i da ostvari Njegovo zadovoljstvo i blizinu i to prvo putem zikrullaha, salata (namaza), studiranja Kur’ana (udžbenika života) i posmatranja kako Allahovih Ajeta (znakova) u njemu samom tako i u prirodi i svemiru koji nas okružuju, te razmišljanja o tim Ajetima; a potom aktivnim trudom da bude iskren u svojim mislima, riječima i djelima odnosno da vodi veliki džihad protiv samog sebe stalno nastojeći da iz sebe eliminiše neiskrenost u vjeri i sva ostala svojstva munafika, odnosno da stalno u sebi njeguje i razvija iskrenost u vjeri i sva ostala svojstva mu’mina.
Na kraju se želimo nakratko osvrnuti na odnos suštine i forme u Islamu i istaći da je iz prethodno navedenog sasvim jasno da suština u Islamu ima prednost nad formom. Međutim ovo naravno nikako ne znači da se forma može ili bolje rečeno smije izostaviti ili bitno izmijeniti. Ovo je zaista sasvim jasno iz prostog razloga što naprimjer, ma koliko god mi (kroz razvijene elemente suštine Islama) kvalitetno doživimo salat i on ostvari potrebni efekat na naše srce i našu cjelokupnu ličnost; taj salat nam po Šerijatu ne vrijedi ako smo, bez opravdanog razloga (naprimjer zbog bolesti i slično), izostavili sedždu, koja je u biti svojoj formalni element. To je zbog toga što nam je naređeno da padamo licem na tle pred Uzvišenim Rabbom i ako to formalno ne učinimo, mi prosto nismo izvršili naredbu. Prema tome nema cjeline Islama ako nije prisutno oboje - i suština i forma. Mi, međutim, zaista smatramo da je iz prethodnih izlaganja sasvim jasno da je jedini valjan odnos između ovoga dvojega taj u kome je suština na prvom a forma na drugom mjestu. Ovo zasnivamo na činjenici da je vrlo slabog imana onaj ko samo formalno obavlja propisane ibadete, a da oni ne ostavljaju trag na njegovom srcu i njegovoj ličnosti u smislu da se on u cjelokupnom životu ponaša u skladu sa Kur’anom i Sunnetom. Takav lahko (sačuvao nas dragi Allah dž.š. toga) može ispasti iz vjere, a da to i ne primijeti. Dokaz za ovo je sljedeći ajet:

22:11 Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.

Dakle nije dovoljno samo formalno se klanjati Allahu dž.š. Čovjek mora nastojati da u sebi izgradi pravo uvjerenje i iskrenost u vjeri kako bi mogao podnijeti iskušenja i da se tada ne bi pokolebao i od vjere odustao; a iskrenost je, kako smo vidjeli, jedan od osnovnih elemenata suštine Islama.
 
Šta je Islam?

Islam je vjera koju je Uzvišeni Allah objavio svome Poslaniku Muhammedu a.s. da je dostavi i objasni svim ljudima.

Kada se spomene ime nekog Božijeg poslanika treba iz postovanja reći: "Alejhis-selam" - Bog ga blagoslovio, a piše se skraćeno sa a.s..

Kako je Uzvišeni Allah objavio vjeru Islam?

Uzvišeni Alah objavio je vjeru Islam putem Kur`ana. Kur`an je od Allaha prenosio Muhammedu a.s. melek Džebrail, u vremenu od dvadeset tri godine.

Misliš Allah je objavio Islam poslaniku Muhamedu, da je on objavi, a ne da je objasni.
Kuran se ne objašnjava, a hadisi na koje se mnogi pozivaju nisu ispravan put, jer je Muhamed bio čovek i kao čovek je bio grešan kao i svi drugi ljudi na zemlji, bez obzira što je bio poslanik.
Dok je časni Kuran spušten Muhamedu direktno od samog Allaha i kao takav je istinit i nepogrešiv, ali se ne može i ne sme tumačiti, jer se Allahova reč ne tumači, već se prihvata onakvom kakva je data.
Drugim rečima Kuran se ne preispituje i u njega se ne sumnja, jer preispitivanje Kurana je odraz nevere za pripadnika Islama, jer na taj način se usuđuje dovesti u pitanje Allahovu reč.
 
"....taj salat nam po Šerijatu ne vrijedi ako smo...".

Ovde si spomenuo Šerijat, pa me interesira odnos Islama kao religije prema ženi i odnos Šerijata prema ženi.

2dl91fa.jpg


Kabul, Avganistan - Sirota žena prosi novac za hranu

Interesira me zašto je žena na slici pokrivena ?
 
A pitas li se zasto je po tebi devica Marija na svakoj fresci pokrivena i zasto su sve casne sestre pokrivene .Kad budes saznao bice ti jasno i za ovu zenu na slici zasto je pokrivena

Ne, ne, ne, nećemo se igrati i menjati teze.

Ja sam te pitao zašto je žena na slici pokrivena kompletno od glave do pete doslovno?

Pri tome je najmanje bitno da li prosi ili ne.

U redu, preformulisat ću ti pitanje, pošto ne možeš da mi odgovoriš na postavljeno ili nećeš.

Gde u Kuranu piše da žena treba da bude pokrivena ?

Navedi mi suru i ajet gde je to navedeno.

145.jpg


Evo slika žena iz Saudijske Arabije konkretno, da ne bude da je bitno da li žena prosi ili ne. Potpuno nebitno.
 
Mozda ti nije poznata ali velika vecina u tom svetlom zapadu prosi za hranu i ceprka po kantama za smece iako nisu u ratu

To mi je jako dobro poznato, ali onda se postavlja pitanje zašto ja navedena žena na ulici i prosi?

Avganistan je islamska zemlja, koncipirana tradicionalno na Šerijatu, zakonu koji je proistekao iz Kurana kao njegovog temelja, po tvrdnjama onih koji Šerijat zastupaju.
Zar se davanjem zekata ne bi trebalo da brine o onima koji nemaju, barem toliko da se brine da ljudi, a posebno deca i žene i stari ljudi, ne budu primorani da prose na ulici ?

Razlika u konceptima je u tome što na zapadu ne postoji obaveza društva koje se temelji na religiji, kao što ta obaveza postoji u zemlji koja je bazirana isključivo na Islamu, kao što je to slučaj kod Avganistana.

Na zapadu je sve podređeno kapitalu, pa tako i čovek vredi samo onoliko koliko ima u materijalnom smislu, odnosno kao što se na Balkanu kaže:"Koliko novca, toliko muzike ".
 
Kako se može osoba osječati sigurnom, ako ne vjeruje u Allaha? Istraživanje je pokazalo da se mentalni poremećaji pojavljuju kod nevjernika češće i ozbiljnije nego kod vjernika. Nevjernik nije siguran ni u šta. On nije siguran o svom početku, svom završetku, ili svojim ciljevima. Nevjernik nije siguran u vrijednostima, idealima, ispravnom, pogrešnom, dobru ili zlu. Nevjernik je obično skeptična osoba, uznemirena, zbunjena i neodlučna.
Interesuje me imaš li nekih opširnijih informacija o ovom istraživanju, ko ga je radio, kada, na kakvom uzorku, u kom naučnom časopisu je objavljeno, i tako. Ako znaš.

Interesuje me pošto sam ateista a ne patim od ovih problema. :)
 
To mi je jako dobro poznato, ali onda se postavlja pitanje zašto ja navedena žena na ulici i prosi?

Avganistan je islamska zemlja, koncipirana tradicionalno na Šerijatu, zakonu koji je proistekao iz Kurana kao njegovog temelja, po tvrdnjama onih koji Šerijat zastupaju.
Zar se davanjem zekata ne bi trebalo da brine o onima koji nemaju, barem toliko da se brine da ljudi, a posebno deca i žene i stari ljudi, ne budu primorani da prose na ulici ?

Razlika u konceptima je u tome što na zapadu ne postoji obaveza društva koje se temelji na religiji, kao što ta obaveza postoji u zemlji koja je bazirana isključivo na Islamu, kao što je to slučaj kod Avganistana.

Na zapadu je sve podređeno kapitalu, pa tako i čovek vredi samo onoliko koliko ima u materijalnom smislu, odnosno kao što se na Balkanu kaže:"Koliko novca, toliko muzike ".
Poznato je da je Avganistan nekoliko decenija u ratu i da idalje vodi oslobodilacki rat protiv doticnih neprijatelja, a zna se gde ima rata i nasilja tu nema blagostanja ali kad istinski pogledas ovu zemlju nije niko uspeo da je porazi pocevsi od Aleksandra Makedonskog pa do ovih krvoloka amera
 
Ne, ne, ne, nećemo se igrati i menjati teze.

Ja sam te pitao zašto je žena na slici pokrivena kompletno od glave do pete doslovno?

Pri tome je najmanje bitno da li prosi ili ne.

U redu, preformulisat ću ti pitanje, pošto ne možeš da mi odgovoriš na postavljeno ili nećeš.

Gde u Kuranu piše da žena treba da bude pokrivena ?

Navedi mi suru i ajet gde je to navedeno.

145.jpg


Evo slika žena iz Saudijske Arabije konkretno, da ne bude da je bitno da li žena prosi ili ne. Potpuno nebitno.
U casnom Kuranu 24 sura An-Nur - svijetlost u 30 i 31 ajetu Uzviseni Allah kaze.

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.
ako budes hteo razumeti shvatices i sustinu odgovora na tvoje pitanje...
 
To mi je jako dobro poznato, ali onda se postavlja pitanje zašto ja navedena žena na ulici i prosi?

Avganistan je islamska zemlja, koncipirana tradicionalno na Šerijatu, zakonu koji je proistekao iz Kurana kao njegovog temelja, po tvrdnjama onih koji Šerijat zastupaju.
Zar se davanjem zekata ne bi trebalo da brine o onima koji nemaju, barem toliko da se brine da ljudi, a posebno deca i žene i stari ljudi, ne budu primorani da prose na ulici ?

Razlika u konceptima je u tome što na zapadu ne postoji obaveza društva koje se temelji na religiji, kao što ta obaveza postoji u zemlji koja je bazirana isključivo na Islamu, kao što je to slučaj kod Avganistana.

Na zapadu je sve podređeno kapitalu, pa tako i čovek vredi samo onoliko koliko ima u materijalnom smislu, odnosno kao što se na Balkanu kaže:"Koliko novca, toliko muzike ".

Afganistan je jos u ratu oskudice su uvek problem u svakom ratu pa i u ovom pa nije ni cudo sto ljudi prose jer zekat nemoze da dopre do svih onih kome je potreban iz mnogobrojnih razloga . Na ulicama Amerike i zapada ima jako mnogo takvih slika i nista nije cudno niko se necudi a kao tamo je raj na zemlji kako to....
 
Poslednja izmena:
Poznato je da je Avganistan nekoliko decenija u ratu i da idalje vodi oslobodilacki rat protiv doticnih neprijatelja, a zna se gde ima rata i nasilja tu nema blagostanja ali kad istinski pogledas ovu zemlju nije niko uspeo da je porazi pocevsi od Aleksandra Makedonskog pa do ovih krvoloka amera

Aleksandar Makedonski je osvojio Avganistan, evo ti karta njegovog carstva, bolje se vidi iz nje koliko je njegovo carstvo bilo i da je u njegovom sklopu bio Avganistan.

empire-of-alexander-map-334-323-bc587.jpg


Poraziti Avganistan nije problem, to je već stvar vojne sposobnosti ili nesposobnosti onoga ko pokorava nekoga, u ovom slučaju nesposobnost S.A.D-a i njihove vojske.

Kada smo već kod Avganistana, zašto je uništen Buda u Bamijanskoj dolini, miniranjem 2001 godine. Lice mu je uklonjeno davno jer je smatrano uvredom za Islam, statua u momentu uništenja nije imala vernika, drugim rečima u Bamijanskoj dolini su odavno bili ljudi koji su pripadnici Islama, a ne Budizma, pa tako ta statua Bude bez lica nikome nije mogla da predstavlja niti je predstavljala na bilo koji način ikakav problem.

Ostaje pitanje zašto je onda statua uništena ?

24-0018


Gornja slika pokazuje statuu pre uništenja, leva polovica slike i stanje nakon uništenja miniranjema, desna polovica slika.


Video zapis uništenja Bude iz Bamijanske doline.
 
U casnom Kuranu 24 sura An-Nur - svijetlost u 30 i 31 ajetu Uzviseni Allah kaze.

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.
ako budes hteo razumeti shvatices i sustinu odgovora na tvoje pitanje...

Osim onoga što je ionako spoljašnje, koliko znam lice je spoljašnje.

U podvučenom navodi gde kaže:
"... ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena..."
upravo na tom mjestu se definiše tačno na koja mjesta se misli, to su kao što sam navod kaže stidna mjesta, a to nije lice žene, niti njene ruke niti njene noge, tačno se zna koja su to mjesta, kao što je u Kuranu i navedeno.

Dakle nigde ne piše da žena treba da buide pokrivena od glave do stopala, osim na mjestima koja su joj stidna, što je sasvim logično i danas i ubuduće, jer je to osnova nekih normalnih moralnih normi i u Islamu i u Hrišćanstvu i u drugim religijama.
 
Afganistan je jos u ratu oskudice su uvek problem u svakom ratu pa i u ovom pa nije ni cudo sto ljudi prose jer zekat nemoze da dopre do svih onih kome je potreban iz mnogobrojnih razloga . Na ulicama Amerike i zapada ima jako mnogo takvih slika i nista nije cudno niko se necudi a kao tamo je raj na zemlji kako to....

Tačno, Avganistan je u problemima, to je činjenica, ali verski život naroda Avganistana nije i ne može biti prekinut, drugim rečima, Imami i dalje postoje u Avganistanu, Islamska zajednica funkcioniše, sigurno sa određenim smetnjama, ali i dalje funkcioniše, pa prema tome ne bi trebalo da bude problema u dopremanju pomoći onima koji su u situaciji kao navedena žena na slici, možda bi pomoć malo kasnila, ali bi sigurno stigla i ta žena ne bi sigurno bila u situaciji da prosi na ulici.
Još gora stvar je u Bagdadu, gde situacija nije toliko teška kao u Avganistanu, po pitanjima pomoći i njenog dostavljanja.

Na ulicama S.A.D.-a ima jako puno beskućnika, veterana ratova koji su ostali bez igde ičega i koje je ta ista administracija odbacila kao nepotrebne članove društva.
Ali poenta u Americi je u tome što njih ne interesira religija, već samo novac, tako da to kod njih i ne treba i ne može da čudi takvo stanje, to je normalno stanje stvari u takvoj zemlji.

Dok kod Avganistana i svih drugih Islamskih zemalja takvo stanje treba da čudi, jer je neprihvatljivo, jer su te zemlje koncipirane na religiji, odnosno na Islamu, pa samim tim ne bi trebali da postoje takvi slučajevi, a oni postoje, što nam daje signal da nešto u takvim sistemima i u njihovom funkcionisanju očigledno nije u redu.
 
Tačno, Avganistan je u problemima, to je činjenica, ali verski život naroda Avganistana nije i ne može biti prekinut, drugim rečima, Imami i dalje postoje u Avganistanu, Islamska zajednica funkcioniše, sigurno sa određenim smetnjama, ali i dalje funkcioniše, pa prema tome ne bi trebalo da bude problema u dopremanju pomoći onima koji su u situaciji kao navedena žena na slici, možda bi pomoć malo kasnila, ali bi sigurno stigla i ta žena ne bi sigurno bila u situaciji da prosi na ulici.
Još gora stvar je u Bagdadu, gde situacija nije toliko teška kao u Avganistanu, po pitanjima pomoći i njenog dostavljanja.

Na ulicama S.A.D.-a ima jako puno beskućnika, veterana ratova koji su ostali bez igde ičega i koje je ta ista administracija odbacila kao nepotrebne članove društva.
Ali poenta u Americi je u tome što njih ne interesira religija, već samo novac, tako da to kod njih i ne treba i ne može da čudi takvo stanje, to je normalno stanje stvari u takvoj zemlji.

Dok kod Avganistana i svih drugih Islamskih zemalja takvo stanje treba da čudi, jer je neprihvatljivo, jer su te zemlje koncipirane na religiji, odnosno na Islamu, pa samim tim ne bi trebali da postoje takvi slučajevi, a oni postoje, što nam daje signal da nešto u takvim sistemima i u njihovom funkcionisanju očigledno nije u redu.

Slazem se ali problem je u tome da se u svim ajmo reci islamskim zemljama ne prakticira izvorni islam nego veliki uticaj imaju sekte - otpadici od pravog i izvornog Islama koji radi nekih svojih ovosvetskih interesa propagiraju suprotno ucenje i oni sami otezavaju na sve moguce nacine raznim podvalama i fitnama da se serijat sprovede i da zekat materijalna pomoc stigne tamo gde je i potrebna.
Kao i u krscanstvu i drugim religijama postoje mnogobrojne sekte koje unose razdor medzu vernicima tako i u islamu je ....
 
Misija islama ja da ostvari sljedece ciljeve:

1) Davanje prilike ljudima da spoznaju svoga Gospodara i Stvoritelja kroz Njegova lijepa imena i svojstva koja posjeduje samo On UzviSeni i u kojima Mu niko nije slican, te kroz Njegova mudra djela u kojima Mu niko nije ravan i pravima koja ni skim ne dijeli.

2) Pozivanje ljudi u obozavanje samo jednog Boga, Allaha, koji nema sudruga i to primjenom Njegovog vjerozakona kojeg je definisao u Svojoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem, bilo da se radi o naredenjima ili zabranama u kojima se , bez sumnje, krije covjekova sreca na oba svijeta.

3) Podsjecanje ljudi na ono sto ih ocekuje nakon smrti; na to sta ce dozivjeti u svome kaburu i na dan kada budu prozivljeni, kada im bude sudeno i kada budu u Dzennet ili Dzehennem uvodeni shodno svojim dobrim, odnosno losim djelima.

Glavne postavke islama mozemo izloziti u nekoliko sljedecih tacaka:

PRVO: Islamski ruknovi (stubovi)

Prvi stub (rukn): Vjerovanje u Allaha

A sadrzi sljedece stvari:

a) vjerovanje u Allahov rububijjet, tj. u to da je On Gospodar, Stvoritelj, Vladar i Onj koji upravlja svim pitanjima Njegovih stvorenja.

b) Vjerovanje u Njegov uluhijjet, tj. u to da samo On istinski zasluzuje da bude obozavan i da je svako bozanstvo mimo Njega lazno.

c) Vjerovanje u Njegova imena (esma) i svojstva (sifat), tj da On Uzviseni ima lijepa imena i uzvisena svojstva u koja treba vjerovati u svijetlu ucenja Kur’ana i sunneta.

Drugi stub (rukn): Vjerovanje u meleke

Meleki su casna stvorenja koja je Allah stvorio da bi mu bili pokorni i da bi izvrsavail odredene duznosti kojima ih je zaduzio. Tako je, na primjer, Dzibril zaduzen za dostavljanje objave od Uvisenog Allaha onome koga On izabere za svoga vjerovjesnika ili poslanika, Mikail je zaduzen za kisu i biljke, Israfil za puhanje u rog na dan prozivljenja, a Melek smrti za uzimanje dusa u casu smrtnom.

Treci stub (rukn): Vjrovanje u knjige

Uzviseni Allah je svojim poslnicima slao knjige u kojima je bila uputa, spas i svako dobro. Od velikog broja tih knjiga nama su danas poznate:

a) Tevrat (hb. Tora), a to je knjiga koju je Sveznajuci Allah objavio svome poslaniku Musau, as. Tevrat je najcjenjenija knjiga kod sinova Israilovih.

b) Indzil (Evandelje) koji je Allah objavio Svome poslaniku Isau, as.

c) Zebur kojeg je Svemoguci objavio Davudu, as.

d) Suhuf Ibrahim (Ibrahimove stranice) koje su date Ibrahimu, as.

e) Kur’an Casni kojeg je Allah, dzele s’enuhu, obajvio Svome posljednjem poslaniku Muhamedu, salallahu alejhi ve selem. Objavljivanjem Kur’ana derogirane su sve prijasnje knjige. Uzviseni Allah se obavezao da ce Kur’an cuvati neiskrivljenim kako bi on ostao uputa i dokaz protiv svih ljudi sve do Sudnjega dana.

Cetvrti stub: Vjerovanje u poslanike

Uzviseni Allah je Svojim stvorenjima slao poslanike. Prvi poslanike je bio Nuh, as., a posljednji Muhamed, salallahu alejhi ve selem. Svi poslanici bez izuzetka su bili ljudi (to se odnosi i na Isaa, as., kao i na Uzejra, as.) i nisu imali nikave bozanske osobine. Oni su samo Allahovi robovi koje je on pocastio misijom poslanstva. Allah je slanje poslanika zapecatio slanjem posljednjeg od njih, Muhameda, salallahu alejhi ve selem, te nakon njega nema drugog vjerovjesnika niti poslanika.

Peti stub: Vjerovanje u Sudnji dan

Sudnji dan je dan u kome ce Allah Svemoguci skupiti ljude, nakon sto ih iz njihovih mezara prozivi, da zive u kuci vjecitog uzivanja ili kuci vjecite patnje.
Vjerovanje u Sudnji dan podrazumjeva vjerovanje u sve ono sto ce nastupa poslje smrti; bilo da se radi o patnji ili uzivanju u kaburu, prozivljenju, obracunu, Dzennetu ili dzehennemu.

Sesti stub: Vjerovanje u kader (odredenje)

Vjerovanje u kader podrazumjeva vjerovanje u to da je Allah Sveznajuci odredio sve sto ce se desiti. On je stvorio stvorenja prema svome praiskonskom znanju i mudrosti. Njemu je sve poznato njegovim praiskonskim znanjem i to je zapisano u “Levhimahfuzu” Allah je htio da ta stvorenja postoje i On ih je stvorio i nista se ne desava niti postoji bez Njegove volje i stvaranja.

DRUGO: Ruknovi (stubovi) islama

Islam se temelji na pet stubova (ruknova) Covjek nije istinski musliman sve dok u njih ne povjeruje i dok ne bude po njima postupao. Ti stubovi su:

Prvi stub (rukn): Svjedocenje da nema boga sem Allaha i da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik. Ovo svjedocenje je kljuc islama i njegova osnova.

“Nema boga sem Allaha” znaci da nema onoga ko istinski zasluzuje da bude obozavan sem Uzvisenog Allaha. On je jedini istinski Bog i svako drugo bozanstvo je lazno. A pod bozanstvom se podrazumjeva sve ono sto se obozava i cemu se robuje.
“I da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik” podrazumjeva vjerovanje u sve ono o cemu nas je obavjestio, poslusnost u onome sto nam je naredio, ostavljanje onoga sto nam je zabranio i sto je pokudio i da se Uzviseni Allah ne obozava osim onako kako je to on propisao.

Drugi stub (rukn): Namaz (salat)

Pod ovim se misli na pet vremenski odredenih namaza u jednom danu i noci. Namaz je Uzviseni propisao kao obavezu svakom muslimanu kako bi se time zahvalio na Njegovim blagodatima i kako bi bio veza izmedu roba i njegovog Gospodara. Namaz je prilika muslimanu da se obrati svome Gospodaru i da od njega moli ono sto mu treba. Od ciljeva namaza je odvracanje od razvrata i losih postupaka.
Namazom se stice mnogo dobro, ispravlja iman, zasluzuje Allahova nagrada i ostvaruje duhovna i fizicka smirenost koja ce covjeka usreciti i na ovom i na onom svijetu.

Treici temelj (rukn): Zekat

Zekat je prilog kojeg svake godine dijeli onaj ko je duzan onima kojima je to potrebno, bilo da se radi o siromasnim ili bilo kojoj drugoj kategoriji koja je serijatom definisana. Siromah koji ne posjeduje nisab zekata nije ga duzan izdvajati. Zekat je duznost samo bogatih (koji posjeduju nisab) kako bi time upotpunili svoju vjeru, popravili svoje stanje i svoj odnos prema drugima, otklonili manjkavosti od svoga imetka, ocistili se od grijeha, pomogli one kojima je to potrebno i napokon zadovoljili svoj opci interes. I pored svih ovih koristi radi se o neznatnom dijelu njihovog imetka u pogledu na to sta im je Uzviseni dao kao nagradu.

Cetvrti temelj (rukn): Post

Pod postom se podrazumjeva post mjeseca Ramazana. Ramazan je deveti mjesec lunarne godine. U tom mjesecu svi muslimani ostavljaju jelo, pice i seksualno uzivanje od izlaska do zalaska sunca nadajuci se oprostu od svoga Gospodara i moleci ga da im vjeru njihovu upotpuni, grijehe oprosti, te da ih Dzennetom nagradi.

Peti temelj (rukn): Hadzdz

Hadzdz je posjeta Bejtullau (K’abi) s ciljem obavljanja serijatom definisanih obreda i to u za njih odredenom periodu. Uzviseni Allah je hadzdz naredio svakom onome ko je u mogucnosti da podnese njegov put i kao takav ga je duzan obaviti jednom u zivotu. To je skup na kome se okupljaju muslimani cijeloga svijeta kako bi iskazali svoju pokornost samo jednom Gospodaru, svi u istoj odjeci bez razlike izmedu vladara i prosjecnog gradanina, bogatog i siromasnog, bijelca i crnca…
Hadzdz se sastoji, kao sto smo to vec spomenuli, od precizno definisanih obreda od kojih su najbitniji: boravak na Arefatu, tavaf oko K’abe (kible muslimana), s’aj (zurno hodanje) izmedu brda Safa i Merva. Hadzdz u sebi sadrzi mnoge koristi po pojedinca i drustvo, medutim, ovo nije mijesto za njihovo spominjanje.

TRECE: Ihsan (dobrocinstvo)

Ihsan je da obozavas Allaha kao da Ga vidis; jer iako ti Njega ne vidis doista On tebe vidi. Tj. da si svjestan Njegovog sveznanja i da postupas shodno sunnetu (praksi) Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem.
Sve dosada spomenuto ulazi u pojam islama. Ukoliko obratimo paznju ne mozemo a da na primjetimo da islam ureduje covjekov individualni i drustveni zivot na nacin koji mu ostavruje srecu na oba svijeta. Islam svojim sljedbenicima dozvoljava i podstice ih na brak, a zabranjuje im blud (zinaluk), homoseksualizam i sve ono sto je razvratno. On im nareduje odrzavanje rodbinskih veza, solidarnost i pomaganje nemocnih i siromasnih. Musliman treba da se, u skladu sa islamskim ucenjem, odlikuje svim oblicima lijepog ponasanja (ponasanja). Kao sto treba da se klone svih losih manira. Islam svoje sljedbenike podstice na posteno sticanje imetka (kao sto je trgovina i sl.), a zabranjuje im kamatu i nepostene oblike kupoprodaje (tj. sve one oblike koji su zasnovani na varanju i otimanju).

Ne negirajuci razlike koje postoje medu njegovim sljedbenicima, kada je u pitanju pridrzavanje njegovih nacela i postivanje prava drugih, islam je propisao kazne za one koji pocine neke od prijestupa bilo da se radi o obavezama prema Njemu Uzvisenom, kao sto su: odmetnisvo, blud, pijenje alkohola i sl., ili prema pravima drugih ljudi, bilo da se radi o njihovim zivotima, imetku ili casti. Primjer ovoga su serijatski propisane kazne za ubistvo, kradu, potvoru, fizicki nasrtaj na pojedinca, otimacinu sl. Sve ove kazne su u skladu sa pocinjenim zlocinom i one nisu niti pretjerano stroge niti nemjerodavne.
Islam je definisao i odnos izmedu vladara i njemu podredenih trazeci od njih da budu poslusni svojim predpostavljenim dok god su oni na dobru i dok im ne nareduju grijeh. Zbog negativnih posljedica koje to za sobom povlaci islam zabranjuje pobunu protiv vladara sve dok su oni na dobru. Na kraju mozemo, iz gore navedenog, zakljuciti da se islamom definise i uspostavlja pravilan odnos izmedu covjeka i njegovog Gospodara, te covjeka i drustva u kome zivi.
Uz ovo, ne nalazimo nista od lijepog ponasanja (ahlaka) a da islam svoje sljedbenike na to ne upucuje trazeci od njih da se toga pridrzavaju. Takoder, ne nalazimo nista od loseg ponasanja i obhodenja a da islam svoje sljedbenike ne upozorava na to trazeci od njih da ga se klonu.
Sve ovo bez sumnje upucuje na savrsenstvo ove vjere i njenu superiornost u svim pogledima.
 
Osim onoga što je ionako spoljašnje, koliko znam lice je spoljašnje.

U podvučenom navodi gde kaže:
"... ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena..."
upravo na tom mjestu se definiše tačno na koja mjesta se misli, to su kao što sam navod kaže stidna mjesta, a to nije lice žene, niti njene ruke niti njene noge, tačno se zna koja su to mjesta, kao što je u Kuranu i navedeno.

Dakle nigde ne piše da žena treba da buide pokrivena od glave do stopala, osim na mjestima koja su joj stidna, što je sasvim logično i danas i ubuduće, jer je to osnova nekih normalnih moralnih normi i u Islamu i u Hrišćanstvu i u drugim religijama.

Evo ovako jos jednom ti navodim isti tekst iz predhodnog javljanja sa tumacenjem u nadi da ces bolje razumeti

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je najčednije, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. /30/"

Ovo je imperativ Allaha Uzvišenog vjernicima da obore poglede svoje od onoga što je Allah zabranio tako da oni ne zgledaju, osim ako pogled padne iznenada. Ako se to desi neka brzo okrene svoj pogled, kao što je prenio Muslim u svome "Sahihu" od Džerira ibn Abda el-Bedželija, r.a., koji kaže /313/: "Pitao sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da okrenem svoj pogled." Tako ga prenose i imam Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Nesai, a Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen-sahih. Ebu Davud prenosi od Burejde da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Aliji /314/: "Ne bacaj pogled za pogledom, imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi." U "Sahihu" od Ebu-Sei'da prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao /315/: "Čuvajte se zadržavanja i sjedenja po putevima." Rekli su: "Allahov Poslaniče, mi se moramo zadržavati radi razgovora." Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ako već odbijate, onda dajte putu njegovo pravo." Upitaše: "Šta je njegovo pravo, Allahov Poslaniče?" On odgovori: "Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i sprečavanje zla."
Neko od prvih generacija rekao je: "Pogled je otrovna strijela za srce i zato je Allah naredio da se čuvaju stidna mjesta, kao što je naredio da se čuvaju pogledi koji su povodi tome." Uzvišeni kaže:
"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja." Čuvanje stidnog mjesta nekad se ogleda kroz njegovo sprečavanje od bluda, kao što kaže Uzvišeni:
"i koji stidna mjesta svoja čuvaju" (23:5), a nekada kroz čuvanje od gledanja u njeg, kao što je rečeno u hadisu u Ahmedovom "Musnedu" i u "Sunenima" /316/: "Čuvaj svoje stidno mjesto (avret) osim od svoje žene ili robinje."
"...to im je najčednije", tj. najčistije za njihova srca i njihovu vjeru, kao što je rečeno: "Ko sačuva pogled Allah će mu darovati svjetlo u njegovoj pronicljivosti (besiretu)."
"...jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade."
Sahih-hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre glasi /317/: "Čovjeku je propisan udio u bludu kojeg ne može nikao izbjeći: blud očiju je gledanje, blud jezika je govor, blud ušiju je slušanje, blud ruku je diranje, blud nogu jesu koraci, a duša (nefs) želi i hlepi dok stidno mjesto to potvrđuje ili negira."

"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." /31/

Ovo je imperativ od Allaha Uzvišenog ženama, vjernicama, zbog Njegove ”brige” zbog njihovih muževa i njihovog razlikovanja od žena predislamskog perioda i postupaka mnogoboškinja. Povod objavljivanja ovog ajeta kako navodi Mukatil ibn Hajjan - a Allah najbolje zna - je da je Džabir ibn Abdullah el-Ensarijj kazivao kako je Esma bint Mersed bila u svom boravištu u plemenu Benu Harisa, pa su počele da joj ulaze neodjevene žene tako da su im se pokazale halhale na nogama, prsa i pramenovi kose. Esma je rekla: "Kako je ovo ružno!", pa je Uzvišeni objavio:
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje", tj. od gledanja u tuđe ljude koje im je Allah zabranio. Zbog ovoga neka ulema smatra da nije, uopće, dozvoljeno ženi da gleda strance i nepoznate ljude i to argumentuju predanjem Ebu-Davuda i Tirmizija /318/ od Ummi-Seleme da su ona i Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad im je došao Ibn Ebi-Mektum i ušao, a to nakon što nam je bilo naređeno da se pokrivamo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sklonite se od njega!" Rekla sam: "Allahov Poslaniče, zar on nije slijep, niti nas vidi , niti nas raspoznaje?" Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "Zar ste vas dvije slijepe, zar vi ne vidite?" Tirmizi ga ocjenjuje kao hadis hasen, sahih.
Druga ulema smatra da im je dozvoljeno gledati strance, ali bez ikakve strasti ili pohote, kao što je utvrđeno u sahih-hadisu /319/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., gledao Abesince koji su se igrali svojim kopljima, na bajramu u džamiji, a Aiša, Majka pravovjernih, posmatrala ih je iza njega dok ju je on pokrivao od njih, sve dok joj nije dosadilo, pa se okrenula. Allah Uzvišeni kaže:
"...i neka čuvaju stidna mjesta svoja" u odnosu na razvratne stvari, kao što su blud i ono što se podvodi pod njega, kao što je gledanje ili nešto drugo. Allah Uzvišeni kaže:
"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje" po jednom mišljenju, da ne pokazuje ništa od ukrasa strancima, osim onoga što je nemoguće sakriti, kao ogrtač /mantil/ koji prekriva odjeću i najdonji dijelovi odjeće. Od Ibn-Abbasa se prenosi da je o riječima Uzvišenog:
"i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje", rekao: "Njeno lice, šake i prsten." Slično se prenosi od Ibn-Omera, Ataa i drugih tabiina. Malik kaže da se:
"osim onoga što je i onako spoljašnje" odnosi na prsten i halhale. Vjerovatno da je Ibn-Abbas i oni koji ga slijede u tome pod licem i šakama mislio na tumačenje onoga što je ionako spoljašnje. Ovo je poznato kod većine (džumhur) a k tome se dodaje i hadis kojeg prenosi Ebu-Davud u svome "Sunenu" preko Halid ibn Durejaka od Aiše, r.a., da je Esma, kći Ebu-Bekrova ušla kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., u prozirnoj odjeći, pa se okrenuo od nje i rekao /320/: "Esma, nije dobro, da se ženi kada počne dobijati mjesečnicu (hajd), vidi nešto osim ovog" i pokazao je na svoje lice i svoje šake. Međutim Ebu-Davud i Ebu-Hatim er-Razi ga ocjenjuju kao mursel-hadis, jer Halid ibn Durejk nije čuo od Aiše, r.a. Allah Uzvišeni kaže:
"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", tj. na gornje dijelove prsa i sama prsa, da bi se razlikovale od obilježja žena predislamskog perioda koje su bile otkrivenih prsa, vratova i pramenova kose, pa je Allah naredio vjernicama da pokriju svoju vanjštinu, kao što kaže Uzvišeni:
"O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti."
Riječ: množina je od riječi: (veo, koprena, pokrivač), a to je ono čime se pokriva preko glave i što ljudi nazivaju: u istom značenju vela i pokrivača. Buharija prenosi da je Aiša, r.a., rekla: "Allah se smilovao prvim ženama muhadžirkama koje su, kad je Allah objavio:
"i neka vela svoja spuste na grudi svoje", pocijepale svoje haljine i njima pokrile glave."
Allah Uzvišeni kaže: "neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim", tj. svojim supružnicima.

nastavak sledi
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top