Ekonomska jednakost – potpuno neprirodno, ne postoji društvo u istoriji koje se nije stratifikovalo pre ili posle na ovaj ili onaj način; bez obzira na parole, uvek se stvori piramida, to je naprosto prirodno stanje stvari, imanentno vrsti (čini mi se da je karakteristično za sisare generalno, pa tako imate visoko stratifikovana čopora, krda ili stada – induktivnom logikom društvena stratifikacija je očigledno prirodno stanje stvari). Ovaj drugi deo ideje o „od svakog prema sposobnostima, svakome prema potrebama“ je tek žvaka: ko to utvrđuje i donosi presudu šta su nečije sposobnosti i, još zanimljivije, šta su nečije potrebe? Kako se utvrđuje da neko nema sposobnosti da radi 20 minuta dnevno a potrebu za jahtom od 100 m, kao svemirski brod? Održivost?
Kolektivno vlasništvo – opet, potpuno neprirodno ljudima. Više prirodno takozvanim zadrugarskim insektima, mravima, pčelama ili termitima, na primer.
Osnaživanje radnika – izvrsna ideja, pogotovo ako su radnici vlasnici preduzeća u kojima rade i sledstveno tome „neotpustivi“, otporni na otkaz, bez obzira o kakvim se lenjim bitangama, permanentno na lažnom bolovanju, radilo. Produktivnost?
Fokus na kolektivno dobro – maligniji deo ideologije; pojedinac je manje važan u odnosu na kolektiv. Što znači da oni koji ugrožavaju „kolektivne interese“, to jest vlast odnosno poredak, a o tome opet presudu donosi ista ta „vlast“ odnosno predstavnici te „vlasti“, moraju ili da se „prevaspitaju“ ili eliminišu. Veoma fizičkim metodama. Što je istorijski gledano bila osnova za suspenziju elementarnih građanskih prava. GULAG?
Potencijal za obilje? Sve ovo gore navedeno pokazuje upravo suprotno: potencijal samo i jedino za bedu. U ime „velikog skoka napred“, „revolucije vrapca“, „kolhozakcije“ koja je rezultirala Holodomorom i sličnih komunističkih horora, budalaština i gadosti – umrli su milioni.