Pravo da vam kažem, ne znam šta ono moje troje čita ovih dana, jer knjige odavno kupuju sami. Kad dođe vreme sajma knjiga redovno mi isprazne novčanik.
Mogu da kažem da sam uspela od malih nogu da im usadim ljubav prema knjigama, pričajući i čitajući im bajke i kratke priće pred spavanje. Naravno da su imali bojanke i slikovnice dok nisu naučili slova.
Kasnjie, kad su bili osnovci prešli su na "ozbiljnije" knjige, tj. nakom prvog filma o Hari Poteru, ja sam im pričala kako je i u vreme mog detinjstva bilo filmova snimanih na osnovu dečijih knjiga, ali da film nikad ne može da obuhvati sve zanimljive stvari iz knjiga, jer bi trajao mnogo više od dva, tri sata i da su po meni uvek neki detalji koi su se meni svideli u knjizi izostavljeni u filmu.
Tako sam im kupila prvu knjigu o Hari Poteru, i oni se uverili da sam bila u pravu i da je knjiga još tri puta lepša i zanimljivija od filma. Tako da su zavoleli knjige i čitali sve nastavke gore pomenutog junaka, pa nove i nove dečije knjige, pa knjige dobijene za rođendane od drugara, pa... nama je kuća puna knijga i svako ima svoju malu biblioteku.
Lektiru za školu su redovno čitali, mada sa malo manje želje, ali su čitali i za neka dela sečak oduševili kako nisu dosadna iako su obavezna lektira.
Doduše, možda je uticalo dodatno i to što smo MM i ja oboje završili filološki fakultet, i što volimo knjige i jezike, pa su i deca povukla na nas?