U Hazarskom gradu Krstarovu počelo je suđenje ljudožderki kojoj su se žrtve same javljale, odgovarajući na njen poziv s posebnog veb-sajta za kanibale (Hani, oprosti).
Pred sudije izlazi nasmejana i dobro raspoložena tridesetogodišnjakinja Borka Aurealis, filološki i kompjuterski stručnjak solidno plaćena za svoj posao, koji joj je pružio dodatna mračna uživanja. Duboko usađenih očiju, jake vilice sa sitnim, pravilnim zubima, Borka pred sudijama tvrdi da su se žrtve same nudile, odgovorajući na njenu poruku upućenu mlađim , dobro građenim muškarcima između osamnaest i tridest osam godina, koji žele da budu ubijeni i pojedeni: "Srce, tvoj sam, pojedi me."
Na sudu je kao dokazni materijal iznet video zapis ubistva i gozbe na kojoj je izvesni K. G. , prijavivši se prethodno svom domaćinu preko Interneta, bio na krvavom ručku jedini gost i glavno jelo na trpezi. K. G. je za sobom ostavio testament u kojem piše da je svojevoljno odlučio da bude ubijen i pojeden.
Ubica-ljudožderka lično je doprinela da bude otkrivena. Dozvolila je jednom Rusu homoseksualcu, koji živi i radi u Krstarovu (oprosti mi brate, ne znam šta radim), koji je gastronomski poziv shvatio kao obećanje dobrog seksa, da živ ode kući. Rus je posumnjao u erotski ishod projekta, kada ga je Borka Aurealis umotala u celofan, kao sendvič koji je trebalo da preseče i pojede.
Kanibal Aurealis traži potpunu diskreciju i ne želi da priča o svojim "mušterijama". U ruskom listu "Krasnaja čkapi" izjavila je da prema njenoj proceni u Krstarovu živi 10-ak kanibala. Želja joj je da je niko ne kopira, već da svako razvija svoj stil.
Suđenje ubici-kanibalki svojevrstan je kuriozitet, jer kanibalizam, tehnički gledano, pošto ga nema u krivičnom zakonu Krstarova, nije krivična rabota. Zato će Borki suditi za ubistva zbog seksualnog zadovoljstva, što je u biti one rečenice koju ljubavnici izgovaraju: "Cakana, toliko si slatka da bih pojeo tvoje sisice, popapao tvoje dupence."
Poenta