Sta cita savremeni?

Pa ne znam, meni su tu upravo ti androidi nekako najljudskiji likovi i najsvetlije tacke u jednom potpuno otudjenom i izvitoperenom svetu... Jedan je pravljen da bude izrazito jak, drugi pametan, treci privlacan - da budu ljudi kakvi sami ljudi ne mogu da budu, da budu ono sto bi smo trebali da budemo a nismo - ali je i jedina toplina, briga jednih za druge, odanost u tom filmu upravo medju tim androidima.

Ha ha, 'de se nadjosmo - kod Filipa K Dika!

o tome ti i govorim, u vezi sa istraživanjem ljudskosti i stavljanjem u tako čistom obliku nasuprot realnosti čovečanstva.

kadboljerazmislim nije tako neoćekivano. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Pišeš li ti nešto, Aurora?

Ako pišeš, voleo bih da mi kažeš: šta pišeš, o čemu pišeš, kako pišeš, pišeš li u svojoj devojačkoj sobi ili imaš svoj stan, kuću?

Ako pak ništa ne pišeš... Zapravo, nemam šta da razgovaram o književnosti sa devojkama koje ne pišu slično kao ja, ili nedajbože uopšte ne pišu.



P. S. Ne bih želeo da ti zvučim kao cinik. Ja jesam cinik.
 
šta znači "još"? uvek sam imala problem sa tom vremenskom dimenzijom. :???:

u mom poimanju je recimo nekakv australipitek podjednako živ kolkiko nekakav mongol, čak i življi. življi je od svihonih koji nikada neče postati predmet moga interesovanja.


,,…u svakom slucaju, kao sto rekoh, vezivanje vremena je funkcija mozga, koja se nastavlja dokle god mozak dobija ulazne signale. A znamo i da mozak ne moze da funkcionise ako ne vezuje i prostor... ali jos ne znamo zbog cega je to tako. To verovatno ima neke veze sa instiktom koji nas nagoni da stabilizujemo realnost na takav nacin da se sekvence događaja mogu rasporediti u smislu pre-i-posle – to bi bilo vreme – i, jos vaznije, u smislu zaposedanja prostora, a to bi bilo kao kada uporedimo trodimenzionalni objekat sa, recimo, crtežom tog objekta.¨...
,, E, a jedan od aspekata prostora sastoji se u tome što svaka data jedinoica prostora isključuje sve druge jedinice; ako je nešto ovde, ne može biti tamo. Baš kao što u vremenu događaj koji je bio ranije, ne može da se dogodi kasnije.¨...
,, Saznali smo da je taj ekskluzivitet prostora samo funkcija koju mozak obavlja dok ovladava percepcijama. Mozak reguliše podatke na takav način da su jedinice prostora međusobno isključive. Milioni takvih jedinica. Zapravo, teorijski, trilioni. Ali prostor sam po sebi nije isključiv. Prostor, zapravo sam po sebi ne postoji.¨
 
U Hazarskom gradu Krstarovu počelo je suđenje ljudožderki kojoj su se žrtve same javljale, odgovarajući na njen poziv s posebnog veb-sajta za kanibale (Hani, oprosti).

Pred sudije izlazi nasmejana i dobro raspoložena tridesetogodišnjakinja Borka Aurealis, filološki i kompjuterski stručnjak solidno plaćena za svoj posao, koji joj je pružio dodatna mračna uživanja. Duboko usađenih očiju, jake vilice sa sitnim, pravilnim zubima, Borka pred sudijama tvrdi da su se žrtve same nudile, odgovorajući na njenu poruku upućenu mlađim , dobro građenim muškarcima između osamnaest i tridest osam godina, koji žele da budu ubijeni i pojedeni: "Srce, tvoj sam, pojedi me."

Na sudu je kao dokazni materijal iznet video zapis ubistva i gozbe na kojoj je izvesni K. G. , prijavivši se prethodno svom domaćinu preko Interneta, bio na krvavom ručku jedini gost i glavno jelo na trpezi. K. G. je za sobom ostavio testament u kojem piše da je svojevoljno odlučio da bude ubijen i pojeden.

Ubica-ljudožderka lično je doprinela da bude otkrivena. Dozvolila je jednom Rusu homoseksualcu, koji živi i radi u Krstarovu (oprosti mi brate, ne znam šta radim), koji je gastronomski poziv shvatio kao obećanje dobrog seksa, da živ ode kući. Rus je posumnjao u erotski ishod projekta, kada ga je Borka Aurealis umotala u celofan, kao sendvič koji je trebalo da preseče i pojede.

Kanibal Aurealis traži potpunu diskreciju i ne želi da priča o svojim "mušterijama". U ruskom listu "Krasnaja čkapi" izjavila je da prema njenoj proceni u Krstarovu živi 10-ak kanibala. Želja joj je da je niko ne kopira, već da svako razvija svoj stil.

Suđenje ubici-kanibalki svojevrstan je kuriozitet, jer kanibalizam, tehnički gledano, pošto ga nema u krivičnom zakonu Krstarova, nije krivična rabota. Zato će Borki suditi za ubistva zbog seksualnog zadovoljstva, što je u biti one rečenice koju ljubavnici izgovaraju: "Cakana, toliko si slatka da bih pojeo tvoje sisice, popapao tvoje dupence."


Poenta
 
Onima koje voli kapelmajstor uvek kuva jelo sa mrtvačkim začinom

Bosiljak i tamjan
Draga, ne gledaj me tako zastrašeno
Biber, mirođija, mošus
Tako dobro, tako gipko barataš nožem
Agavin prah, zatim prevuci sečivo po nadlaktici
I samo dve-tri kapi draga, najbolja je jutarnja krv
Zaklaćemo i zeca, nevinog, belog i glupog
Zaklaćemo i srnu, zatvoriti njene dosadne dobre oči
Crna rabota draga, ti ćeš igrati po vatri oko lonca
Poskakivaće ti grudi
Ljute paprike i repovi pustinjskih škorpija
Ja ču dobiti kopita i razjareni sluh
Tako dobro barataš iglama, tako sigurno
Strelama koje ne promašuju
Skuvaću ti sazvežđe koja sam noćas ulovio na nebu
Rastopićemo sve te zvezde u ljutom sirćetu
I više nas neće plašiti daljine
Svetlosne godine isparavaće se u našem ručku.


poenta
 
g102.gif
g102.gif
 
ko je i zašto zaključao temu o književnosti a ovo recimo još stoji?

ovde ću napisati odgovor @победоносцев-u:

ubeđena sam da dvoje koji nemaju sklonost ka sličnoj književnosti nemaj šta da traže zajedno.

kada kupim knjigu ako ne ume da je doživi, ne nužno slično mom doživljaju ali ako ga ne zaiteresuje, skratim oboma muke.

nikada nisam nikakvo intersovanje imala za muškarce koji ne razumeju književnost, to je prvi stepen za eliminaciju.


(kakva naučna fantastika. navedite mi romane ili pisce, sama sam zaljubljenik u sf/scifi, kakogod.)


Ne to samo predrasuda (mada mislim da je to samo pokusaj provokacije) ... To sto je nekom dosadna knjiga koju mu ti preporucis to je sasvim ok ljudima se ne svidjaju iste stvari ...

Naravno osim ako nisi neko ko cita knjige 5 sati dnevno onda samo prica o njima.
 
Ne to samo predrasuda (mada mislim da je to samo pokusaj provokacije) ... To sto je nekom dosadna knjiga koju mu ti preporucis to je sasvim ok ljudima se ne svidjaju iste stvari ...

Naravno osim ako nisi neko ko cita knjige 5 sati dnevno onda samo prica o njima.

lepo sam napisala, ne nužno slično mom doživljaju, bitno je da sa njim mogu da razgovaram o književnosti :!:

(odoh ja na tračanje. pozdrav! :mrgreen: )
 
Poslednja izmena:
Dok savremeni ne postane muskarac cita SF, Hesea,Klasiku bez Sheldona, Marie i slicno....
Kad postane muskarac prestane da cita i pocne da juri.....zene, lovu, prilike, posao......

Po meni je najbolje ne reci sta citas, jer ili ti nece verovati ili ce banalizovati ono sto je unutra napisano , pa ce te smarati kao mediji u srbiji kad kao pocnu da se bave kulturom....

Kao najlaksi primer ovoga o cemu govorim je pitanje Sta ste videli u filmu "Parfem" koji kao primer 1,5h bez napora moze tacno ocrtati o cemu pricam....
 
trenutno ponovo citam 0tadzbinu od Roberta Herisa i neki spijunski triler Drzavni savetnik od Borisa Akunjina nesto kao ruska verzija Agate Kristi samo malo ozbiljnije i po meni bolje ,lik je stvarno genije .
 
Poslednja izmena:
ko je i zašto zaključao temu o književnosti a ovo recimo još stoji?

ovde ću napisati odgovor @победоносцев-u:

ubeđena sam da dvoje koji nemaju sklonost ka sličnoj književnosti nemaj šta da traže zajedno.

kada kupim knjigu ako ne ume da je doživi, ne nužno slično mom doživljaju ali ako ga ne zaiteresuje, skratim oboma muke.

nikada nisam nikakvo intersovanje imala za muškarce koji ne razumeju književnost, to je prvi stepen za eliminaciju.


(kakva naučna fantastika. navedite mi romane ili pisce, sama sam zaljubljenik u sf/scifi, kakogod.)

Nista ne citam... nemam vremena za to... nit interesovanja uopste...

Pa nek me eliminisu te kojima je bitan autor knjige koju citam. :lol: :D ;)
 

Back
Top