Pitam savremene muskarce nesto sasvim jednostavno, nesto sto me muci i nervira jer ne mogu da se pomirim da me neko tako odbaci i jednostavno zaboravi a za to nije bilo nekog velikog razloga...bar ja tako mislim...covek s kojim sam se druzila i bila u vise nego prijateljskim odnosima upao je u probleme bar je tako pricao kojima nije bilo kraja i sve se vise povlacio i izbegavao me...naravno sve to nije islo bez mog kritikovanja pokusavanja da ga uzdignem savetujem vratim mu samopuzdanje i veru da ce biti bolje da lose vreme mora da se zavrsi i sl. Imao je problema sa bivsom zenom razvodio se isterivao neku pravdu, u poslu je isto islo traljavo ali mislim da to nije samo njegova losa sreca vec je i sam doprineo tome...vise ljudi je izigrao slagao on tvrdi nenamerno...verujuci da ce imati neke uspehe, postajao je sve konfuzniji da bi i meni na kraju napravio dugove za koje je stalno tvrdio da ce vratiti a ne videh jos nista...kad sam mu vise puta ocajna postavila pitanje kad misli da mi vrati ljutio se govoreci da sam luda sto mu ne verujem i da ga eto i ja ne razumem da sam ista kao svi jednostavno da sam mu pravi neprijatelj...Onda sam ja pokusala da ga opet razumem pa sam ga molila da samo popricamo kako cemo da se organizujemo da se taj dug plati jer je u pitanju racun zbog kog mogu lako na sud,jednom recju vise ga molila da se sredi i da me prihvati kao nekog ko ce da mu pomogne i ko mu najmanje zeli zlo...To da pomazem i saslusam je jednostavno u mom karakteru...Uspela sam da ga dovucem na jedan razgovor kod prijateljice i smatrala sam da smo se pomirili popricavsi o svemu sto ga muci...opet sam pokazala ogromno razumevanje i zelju da ga cekam dok se ne sredi i zelju da mu pomognem kao coveku...Mislila sam da je sve u redu jer ipak ipak prokleto zensko sam volim ga jos uvek ako me razumete...a umesto toga on menja broj mobilnog koji je bio jedina mogucnost da ostanemo u kontaktu i nov br nemam nije mi javio ni eto posle tri nedelje...Postoji bar 5 nacina da ga saznam ali imam valjda jos to malo ponosa da bi ga nazvala i upitala zasto bezi...nisam trazila vezu od njega nisam insistirala ninacemu osim da mi vrati ono lepo vreme druzenja kad smo delili sve...Nosim se mislju da saznam taj br i samo mu posaljem sms i zahvalim sto mi ovako vraca sve sto sam ucinila za njega...Sto puta smo konstantovali da je u svetu malo pravih prijatelja i da je prava dragocenost kad naletimo na nekog ko hoce da nas prihvati i razume a sada dozivljavam da me je odbacio kao krpu...boli me...Sta mislite da vise ne gnjavim i ne kukam sta da radim...ne verujem da se izgubio zbog novca, dogovorili smo se da ga sacekam da se sredi ali sta je sa nasim osecanjima sa druzenjem sa tom bliskoscu...to mi se nikad nije desilo...razumem i da neko nece da se javi na tel i da spusti slusalicu da nekog otkaci ali kakav je ovo nacin...najmanje muski 
