Osećaj...koji će rasplamsati opet svu moju ogromnu maštu, kreativnost. Vrcavost, dovitljivost. Neponovljivost...Osećaj što će mojim slovima dati onu notu koju ja obožavam, notu ljubavi. Nežnosti. Osećaj koji u meni budi sve, kada volim. I kada sam voljena. Kada pišem za nekoga svog, o nekome, šta me raduje a ko u mom srcu stanuje. To mi nedostaje. Osećaj kada znam koliko bi me neko čvrsto voleo u nekim momentima, kada verujem i osećam, osećaj kada znam da znam...koliko sam "nečija" . Volim taj osećaj, kada sam srećna. I kada je neko srećan sa mnom. Moj život ima tada jednu totalnu drugu dimenziju...ravno, sajans fikšnu. Ali, dobro šta sad...Biće bolje. ♥