Sta bi se desilo sa dušom kad bi...

DaRkGuitaRist88

Domaćin
Poruka
4.230
Sta bi se deslilo kad bi nekim slucajem nasa dusa odlutala recimo da je to moguce a da pritom mi ostanemo u telu bez nje, bez duse vec jednostavno radimo materijalno organski gde nam dusu zamenjuje jednostavno samo nas mozak!Valjda ste me razumeli sta sam hteo da kazem?:D

Sta bih se desavalo u tom periodu kad nemamo dusu kod nas?Da li bi imali osecannja, npr da li bi osecali ljubav, tugu, da nam je stalo do nekog, osecaj za dobro ili zlo, osecaj sta je greh s sta ne i jos mnogo toga sl...

Posle dugog vremena ajde kao da zamislimo da nam se dusa vratila nekako u telo i kad se ona vratila da li ce se ona odmah zaprljati onim lazima, losim delima, onim gresima sto smo pocinili dok nije bila tu, ili ce ostatti onakva kakva jeste kao pre i vratiti nam osecaj za sve one osobine sto sam naveo...

Zelim da ukljucite logiku i da odgovorite na pitanje naravno trazim od vas da zamislite da je to moguce...

Ne zelim da cujem rasprave tipa da li dusa postoji ili ne nego zelim da pokusate da zamislite bilo da ste ateista ili vernik i jednostavno odgovorite na temu...Bez rasprave molim i nadam se da ste me razumeli tj cilj teme, pitanje:D
 
Poslednja izmena:
Hehehe k´o kad je Prince Arthas naso Frostmourne,pa mu ovaj uz´o dušu,ako ste igrali Warcraft 3 znate o čemu pričam...Ja kontam da sam skoro bez duše,što reče Atrhas:
I freel no joy,no pity and no mercy
Verovatno ga nisam lepo citirao,ali nema veze,ja sam takav,kad postignem nešto u životu,nisam nešto srećan,kad vidim npr. u Čileu poginulo 1000 ljudi u nekoj poplavi,baš me boli *****...Ne osećam ništa prema njima,dok druge ljude to izuzetno pogađa...
 
Da prostis, a cemu sve to?

Pitanje je kako bi se covek ponasao u takvom stanju bez duse i da li bi bio gresan, odgovoran za svoje postupke zla , lazi za svoje grehe u tom periodu kad nije imao dusu ako bi nesto lose ucinio, tj da li onda posele tog perioda automatski on poprima te grehe kad mu se dusa vrati i postaje svestan odjednom sta je sve ucino, pocne da se kaje da oseca krivicu sazaljenje sve odjednom sva ta osecanja koja nije imao kad je bio bez duse, da li mu se mogu oprostiti gresi,da li moze da zasluzi taj raj koji nam se nudi...

Trenutno razmisljam ovako kad te odjednom stignu sva osecanja krivica, patnja , mrznja u jednom trenutku kad ti se dusa vrati, da li ces mozi sve to sam sebi da oprostis da se pokajes ili ces jednostavno puci u tom trenutku doziveti sok?
Mislim da bi nekako mogo da obrise svoje grehe ako je taj sok iskreno pkajanje a ako je pokajanje sa mrznjom prema bogu okriviti njega zbog nedostatka duse i svega svega tog sto vas je snaslo to je ja mislim odricanje od njegove pomoci i pristanak na to da i sa dusom iz inata moze nastaviti lako ona zla koja je dosadcinio iz te mrznje...
 
Posto se takvo nesto nikada nece desiti nekako je besmisleno zamisljati...
Ovo podseca na: Sta bi bilo da sam se rodila kao muskarac? Sat bi bilo da sam filmska zvezda? Sta bi bilo sve druge stvari koje se nece desiti...a sa druge strane nemaju ni filozofsku tezinu...pa se ne vidi poenta utroska vremena...
p.s. BIH se upotrebljava iskljucivo u prvom licu jednine i nikako drugacije...
Ovo ti kazem da ne bi nastavio da odbijas eventualne zainteresovane za temu.
 
Posto se takvo nesto nikada nece desiti nekako je besmisleno zamisljati...
Ovo podseca na: Sta bi bilo da sam se rodila kao muskarac? Sat bi bilo da sam filmska zvezda? Sta bi bilo sve druge stvari koje se nece desiti...a sa druge strane nemaju ni filozofsku tezinu...pa se ne vidi poenta utroska vremena...
p.s. BIH se upotrebljava iskljucivo u prvom licu jednine i nikako drugacije...
Ovo ti kazem da ne bi nastavio da odbijas eventualne zainteresovane za temu.

Nekima je tesko samo da zamisle da dusa postoji, nekima je tesko da zamisle uopste da postoji nesto natprirodno, da postoji bog itd...
Onda nema ne znam zasto uopste trositi vreme ovde na ovom podforumu jer su onda 90% teme bez smisla...
A ovo se izvinjavam zbog greske u kucanju video sam ali ne znam kako da ispravim gresku naslova teme pa nek admini isprave ili posto vidim da tema nije upela nek je jednostavno obrisu...
 
Hehehe k´o kad je Prince Arthas naso Frostmourne,pa mu ovaj uz´o dušu,ako ste igrali Warcraft 3 znate o čemu pričam...Ja kontam da sam skoro bez duše,što reče Atrhas: Verovatno ga nisam lepo citirao,ali nema veze,ja sam takav,kad postignem nešto u životu,nisam nešto srećan,kad vidim npr. u Čileu poginulo 1000 ljudi u nekoj poplavi,baš me boli *****...Ne osećam ništa prema njima,dok druge ljude to izuzetno pogađa...

Nemoj mnogo da se povezujes sa likovima iz igrica...Elem, to sto nemas osecanja za neke stvari ne mora znaci da si bez duse, mozda te jednostavno boli uvo za to.Isto k'o sto bi mene zabolelo uvo za 1000 poginulih u Cileu.To moze biti samo posledica sredine.

@tema Veze nemam dal je moguce, ali kapiram da nesto ne bi stimalo kada bismo ostali bez duse, a pritom samo sa razumom.Kapiram da dusa i razum idu zajedno, tako da, ako ostanemo bez jednoga ovo drugo slabo funkcionise.
 
Nemoj mnogo da se povezujes sa likovima iz igrica...Elem, to sto nemas osecanja za neke stvari ne mora znaci da si bez duse, mozda te jednostavno boli uvo za to.Isto k'o sto bi mene zabolelo uvo za 1000 poginulih u Cileu.To moze biti samo posledica sredine.

@tema Veze nemam dal je moguce, ali kapiram da nesto ne bi stimalo kada bismo ostali bez duse, a pritom samo sa razumom.Kapiram da dusa i razum idu zajedno, tako da, ako ostanemo bez jednoga ovo drugo slabo funkcionise.

Jao ja ne pitam da li je moguce nego samo kazem da predpostavimo kad bi bilo sta bi bilo, a da bi dali ogovor treba da se potrudimo da razmislimo ali vidim da je ovde nekima to tesko pa im je tema bez smisla a ti si se barem potrudio...
 
pa to pominjanje losih dela, i sve sl. tome potseca me kao na kao sta bi bilo kad bi nestalo ega i kad bi bili prepusteni id - u.

a kazes da pretpostavimo sve to, da je to tako..., a i samo nam je nepoznato, pa i ovako pod tim pretpostavkama je neodredjeno, sta je ustvari dusa?, sta ako je ona i kao nesto softver za hardver, sta ako ne bi funkcionisali bez nje i ako bi umrli, a sta ako i nepostoji, ili je dosta slozena, ili moze podelovima da nestaju, neki se pojavljuju, sta ako je nema, a sta ako je ona svest, ko znakako bi se sve odigralo
pominjes to kad bi se ponovo vratila da li bi osecali krivicu, pa ako bi saznali npr. da smo pravo 'Ja', lose onda valjda ima krivice, a to me opet potseca na ego, id, no opet se sve tu pogubi, nije li svaki id npr. nagonski bez morala,,,, i sta su onda ljudi jesu li dobo pitam ja?????, no nisam bas puno citao cika Frojda, i ko zna sta on sve pise....
a mozda bi mogli da kazemo e pa to nismo bili mi, nismo bili svesni, nismo krivi
 
Mislim da je to nemoguće..jer upravo ta esencija božanskog - duša, drži sve životne tvari na okupu.. i kad nje ne bi bilo, i suptilno telo bi se raspršilo, i proces raspadanja i fizičkog tela bi počeo...mozak sam po sebi ne bi mogao da "iznese" i održi telo..
Ali, hipotetički, čak i da se to desi, mislim da bi bili zombiji i da bi svi nekadašnji delići i ostaci naše svesti bili zamagljeni.


p.s. Naziv teme upotpunjen na zahtev autora...:)
 
Ova tema me navela da se jos jednom zapitam kako to da su ljudi toliko zarobljeni u apsurdu realizima ? Kao u nekoj vrsti transa... Odgovor sam dao na svojoj temi na filozofiji (O korelativnsti subjekta i objekta) ali prenecu ga i ovde tek da bi mozda prestali sa raspravom o "Kolumbovim brodovima na pucini" koje niste u stanju da vidite.

Postavljac teme je pitao sta biva sa telom kada ono ostane bez duse?
Sledili su naravno razni odgovori tipa "Dusa ne postoji" pa sve do dekartovske apsolutne podele na dusu i telo.. Puno odgovora a svi proistekli iz apsurda realizma. Niko da se seti da je podelu na dusu i telo, zamenila podela na volju i predstavu. Ono sto se u spoljasnjem opazanju predstavlja kao telo, neposredno se dozivljava kao volja. I volja i predstava jesu pojave iste metafizicke sustine koja je u osnovi i jedne i druge.
I smesno je vise ovo misljenje vecine koja zamislja objektivan svet po sebi..kao takav kakvim ga opazamo, i na osnovu toga razmislja sta bi bilo kada bi bilo. Kao da telo moze postojati bez subjekta koji telo opaza kao sliku .Ako nema onog sto zovemo duh, nema ni celog ovakvog spoljasnjeg sveta. Oni su korelati (neodvojvi jedan od drugog)..a to sto 99% ljudi to ne shvataju ,iako je to cinjenica nad cinjenicama, samo pokazuje koliko je covek zapravo zarobljen pod velom neznanja.

Poznata je ona prica da indijanci nisu mogli videti spanske brodove na pucini jer im njihov razum nije dozvoljavao da tako nesto vide.
Kad su američki Indijanci na Karipskim Ostrvima gledali Kolumbove brodove kako se približavaju oni ih uopšte nisu mogli videti, jer to nije bilo nalik ni na šta što su oni ikada videli i oni to nisu mogli videti.
Kad se Kolumbova armada iskrcala na Karibima niko od urođenika nije bio u stanju da vidi brodove premda su oni postojali na horizontu. Razlog zašto nisu videli brodove je bio što nisu imali znanje u mozgu, ni doživljaj, da jedrenjaci postoje.
Prvo šaman počne da primećuje da ima talasa na okeanu, on brodove ne vidi ali počinje da se pita šta izaziva taj efekat. Zato svaki dan izlazi i gleda i gleda i gleda. I posle nekog vremena on je u stanju da vidi brodove. I čim vidi brodove, on kaže svakom da tamo postoje brodovi. Zato što svi imaju poverenja i veruju mu, i oni ih tek tada vide.

Na prvi pogled svako ce pomisliti da je ovo besmilica.... ali nije. Ako je covek uveren u nesto onda ceo spoljasnii svet za njega biva sasvim drugaciji nego za nekog drugog. To je bukvalno hipnoza! Ako coveku u hipnozi kazemo da neka osoba u prostoriji ne postoji, on tu osobu nece videti. Mozda se o hipnozi tako malo govori upravo iz razloga sto je vladari maksimalno koriste.. svi smo u svojevrsnom transu .
Spomenucu jos slucajeve kojima se bavio Frejzer u svom poznatom delu "Ispitivanje magije i religije". Naime, u slucajevima krsenja nama zapadnjacima potpuno besmislenih tabua: recimo, neki pripadnik plemena koji je jeo hranu koju je prethodno jeo njegov vladar umire na licu mesta kada to sazna. Tolika je snaga uverenja.
Mislim da nesto slicno vlada i kada je filozofski idealizam u pitanju. On je neosporiv. Ne postoje argumenti koji ce osporiti korelativnost subjekta i objekta ili idealnost opazajnog sveta pa opet to je nepojmljivo mnogima, a i oni koji uspeju da nesto od toga pojme, stalno bivaju muceni od svog ,nazovimo ga frojdovski "super ega" koji kaze da takvo znanje nije u skladu sa opsteprihvacenim tabuima a koji se ticu pogleda na svet i zivot.
Potrebna je stalna borba sa "hipnotickim sugestijma" drustva kako bismo odvojili opste prihvacene zablude od apsolutnih neposrednih istina.
 
Auto na parkingu je samo čudnovat sklop raznovrsnih materijala. Ovaj sklop, kada u njega udje život (vozač) počinje funkcionisati zahvaljujući aktivnostima tog života - vozača.
Bez prisustva vozača to je samo sklop koji može biti meta za čerupanje.
Kako stoji stvar sa telom čoveka?
Telo je, kao i gore, čudnovati sklop (izuzetno fin i složen sklop) koji bez života u sebi, Duše, ne služi ničemu. Jer, ono što je Duša to smo ustvari mi sami, večiti i besmrtni, koji dolazimo u ovaj svet, prihvatamo jedan takav mehanički sklop, održavamo ga i negujemo da nam posluži, kao auto vozaču, sve dok traje, da bismo u ovom svetu mogli učiti život, sticati iskustva i ekspandirati svoju svest. Praktično smo mi ta svest ili Duša. Svest izvan nas samih, Duše, ne postoji. (Osim što ćelije i molekul našeg tela - mozga - dok traju mogu zadržati pojedine zapise, poput CD-a ali nemaju svesrt da išta rade sa tim zapisima.)
Pojednostavljeno a shvatljivije je gledati na to da mi kao Duša imamo pored drugih i fizičko telo. Izraz da mi imamo Dušu nikako ne odgovara istini.
Može li telo na odru reći "Ja imam ili ja nemam Dušu?" Sigurno ne ali zato u tom trenutku mi kao Duša izvan tela možemo reći "Ja više nemam fizičko telo. Dotrajalo je, postalo je nefunkcionalnim i napustio sam ga."
Pa ipak, nezavisno od ovde rečenog, niko nikome nema prava osporavati shvatanje i prihvatanje života na bilo koji način. Svako vidjenje i razumevanje života je ispravno sve dok njegov "vlasnik" ne shvati da ga treba menjati pa tako i učini. Taj proces prihvatanja novih gledišta i razumevanje je gotovo neprekidan celog našeg života i tokom svih naših života sve dok jednoga dana ne realizujemo stanje svesti koje je naša odredišna ili ciljna tačka.
 
Auto na parkingu je samo čudnovat sklop raznovrsnih materijala. Ovaj sklop, kada u njega udje život (vozač) počinje funkcionisati zahvaljujući aktivnostima tog života - vozača.
Bez prisustva vozača to je samo sklop koji može biti meta za čerupanje.
Kako stoji stvar sa telom čoveka?


Sa telom coveka stvar stoji sasvim drugacije. Auto i vozac jesu objekti ili stvari koje opazamo u prostoru. Ali telo i dusa nisu dva takva objekta vec sustinski razliciti . Telo je ekstenzivna (prostorna) velicina, a ono sto zovemo "ja" i sto neposredno nalazimo u samosvesti jeste intenzivna (neprostorna) velicina. Tako da tu nisu moguce takve spekulacije kojima si ti pribegao. Sadrzati i biti sadrzan vazi samo za tela u prostoru, ne i za neprostorne intenzivne velicine.

Telo je, kao i gore, čudnovati sklop (izuzetno fin i složen sklop) koji bez života u sebi, Duše, ne služi ničemu. Jer, ono što je Duša to smo ustvari mi sami, večiti i besmrtni, koji dolazimo u ovaj svet, prihvatamo jedan takav mehanički sklop, održavamo ga i negujemo da nam posluži, kao auto vozaču, sve dok traje, da bismo u ovom svetu mogli učiti život, sticati iskustva i ekspandirati svoju svest. Praktično smo mi ta svest ili Duša. Svest izvan nas samih, Duše, ne postoji.

Svaka druga rec ti je pokazna zamenica gde vitlas prstom i pokazujes na nesto... i to ,nista manje, nego pokazujes na dusu ili na subjekat "ja" kao da se radi o glavici kupusa pa pokazujes prstom gde je ta stvar smestena. "U telu"..pa onda izidje iz tela, pa onda posmatra telo". itd.itd. Ostaje samo da objasnis na sta to pokazujes prstom...ja ne vidim nista ispred tvog prista.

Lusiekrsticu subjekat ili "ja" je intenzivna veliicna koju nalazimo u sasmosvesti i kao takva nije stvar koja bi negde bila. Koja bi bila u necemu pa onda iz tog necega izasla.
Ako, naravno, protestvujes nad ovim sto pitam, onda daj odgovor na to jednostavno pitanje. Ako je dusa ili "ja" stvar koja moze biti sadrzana u nekoj drugoj stvari.. kako izgleda ta stvar . Kako izgleda tvoje JA? Da li ono ima oblik, velicinu, tezinu?. Ako nema ..a nema...cemu takve spekulacije nad necim sto nije stvar i samim tim ne moze potpasti pod pravila objektivnog sveta koji se primenjju na stvari.
Ja je druga strana objektivnog sveta. Korelat istog i nesto sto je predmet samo neprosrednog iskustva ne i opazanja.

(Osim što ćelije i molekul našeg tela - mozga - dok traju mogu zadržati pojedine zapise, poput CD-a ali nemaju svesrt da išta rade sa tim zapisima.)
Pojednostavljeno a shvatljivije je gledati na to da mi kao Duša imamo pored drugih i fizičko telo. Izraz da mi imamo Dušu nikako ne odgovara istini.
Može li telo na odru reći "Ja imam ili ja nemam Dušu?" Sigurno ne ali zato u tom trenutku mi kao Duša izvan tela možemo reći "Ja više nemam fizičko telo. Dotrajalo je, postalo je nefunkcionalnim i napustio sam ga."

Ma nemoj. A to napusteno telo je naravno i dalje takvo kakvim ga opazas i samo po sebi, bez ikakvog subjekata, duse, koji bi ga opazao?. Realizam luisekrticu!!!... Realizam vlada tvojim sistemom misljenja kroz svu fasadu nekakve "duhovnosti" kakom pokusavas da se predstavis.
 
misliš na astralnu projekciju ? ili OOB-e

Tako nekako i na ap i na oob-e kad bi se dusa negde tamo zaglavila a ipak mi se probudimo bez nje kao bi smo se ponasali u to vreme bez nje a i posle kad bi se ona vratila...Znam da telo ne moze bez duse ali recimo da je ostao bar onaj neki mali deo nje sicusan samo toliko kolko bi trebalo da se telo pokrece gde sve kd nas radi iskljucivo, pokrece najveci deo mozak...
 

Back
Top