Srušena slika o sebi

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Razmišljam o ovoj temi
Srušena slika o sebi
Npr. imam tu sliku o sebi, održavam je
Mudri citati, uzvišene misli itd.
Radio sam to i ranije, da
I onda mi se desilo da je sve to puklo, srušilo se
Napravio sam neke stvari i ta moja negovana slika je pukla
Shvatio sam da nisam tako savršen i uzvišen
Teško sam to podneo
Ali sam se oporavio i opet izgleda idem u tom pravcu
Ne znam šta da mislim
Možda stvarno treba sebe ubediti da si, u najboljem slučaju, ništa...

Da li vam se nekad srušila slika o sebi?

Kako ste to podneli?
 
Pa tek kad ti se sruši ta slika možeš da postaneš autentična osoba, tj. ono što jesi, a ne što misliš da treba da budeš...
Uzvišen, hahaha, čoveče, u kom si ti filmu!
*
Odlično sam podnela, oslobodila sam se neviđenog tereta
I mani se mudrih citata, svaki od tih autora je takođe bio budala u privatnom životu :) to ti je opšte ljudsko stanje.
 
Da si bio u vojsci na nekom teskom mestu, shvatio bi da te zabole za sliku o sebi...
Nego tvoj spoljni i unutrasnji performans...sposobnost...

- - - - - - - - - -

Ali to ne treba mesati sa seljackim svodjenjem samo na fizicku aktivnost...
To si ti...
A sta zelis i vrednujes, to je tvoja vrednost...
Onda spajas svoje vrednosti sa svojim sposobnostima, a tek kasnije sa mogucnostima u okruzenju...
Vecina seljobera prvo gleda gde je u drustvu pa onda prati i grabi sta moze...pasiva ali je mnogo lakse...

Mozda, samo kazem , mozda je dobro biti i segrt u otimanju da bi posle bio u mogucnosti da biras kad i kako...
 
Razmišljam o ovoj temi
Srušena slika o sebi
Npr. imam tu sliku o sebi, održavam je
Mudri citati, uzvišene misli itd.
Radio sam to i ranije, da
I onda mi se desilo da je sve to puklo, srušilo se
Napravio sam neke stvari i ta moja negovana slika je pukla
Shvatio sam da nisam tako savršen i uzvišen
Teško sam to podneo
Ali sam se oporavio i opet izgleda idem u tom pravcu
Ne znam šta da mislim
Možda stvarno treba sebe ubediti da si, u najboljem slučaju, ništa...

Da li vam se nekad srušila slika o sebi?

Kako ste to podneli?

realno sam progledo,odbacio sav teret i opterecivanje nebitnim
 
da, teško sam podnela, čak je bar jedna bila zbog krstarice :D
oni ti lepo kažu kao odbaci
verovatno nemaš finansijskih briga? :confused:
možda kao ako nije uspelo, vežbaš, ali sad je svima otkrivena ta tajna :sad2:
možda sam kao mlađa bolje rezonovala čini mi se, sad sam mirnija
 
I tu dolazimo do kriterijuma za vrednosti....
Da bi neko nesto mogao da bira mora da vrednuje, a da bi vrednovao mora da ima neke kriterijume, a da bi imao kriterijume mora da razmislja ili da prihvati sablone.
A u svakom slucaju mora da ima bar neku minimalnu percepciju...
Ako nema, i dalje funkcionise potpuno neprimetno bez teskoca, samo mu je potreban dnevnik, net , novine, da pokupi ono sto je trenutno dnevni sistem vrednosti.
 
Mislim da mi se ta slika nekoliko puta rušila već, i svaki put je bilo jezivo, kao da sam zakoračila u ambis...
Ali rodiš se opet iz sopstvenog pepela, ostaju neki ožiljci kao uspomena ili možda opomena..
Ne, opomena ti ne treba, u stvari...
Nikad više nisam bila ista, tako mi se čini :confused:
 
Da li vam se nekad srušila slika o sebi?

Kako ste to podneli?

Setio si me na predstavu Pijani, koja se daje u Ateljeu 212.
Fantastična je. Glumci se sat i po teturaju po bini. Svi su pijani i sve
vreme se izražavaju u citatima. Citiraju najveće i najdublje misli ikada
izrečene. Sa zanosom, kao da to potpuno razumeju i osećaju. Jedni
drugima se dive. ''Ah, kako je to tačno, kako je lepo rečeno.''
A sve vreme rade sasvim suprotno od toga. Lažu, varaju, valjaju
se po blatu, povređuju jedni druge. I potpuno nesvesni ''pijani''
bauljaju kroz život.

I to je realna slika čoveka zapadne kulture. Ogroman jaz između
onoga što znamo i onoga što činimo.

A onda se postavlja pitanje, ko je taj koji zna i ko je taj koji čini?
Odakle taj nesklad? Zašto ne mogu da činim u skladu sa onim
što znam? Šta me sprečeva da primenim naučeno?

Kako da se u svakoj situaciji setim da uradim nešto drugačije od
naviknutog?
E, onda nemam više vremena da plačem nad razbijenom slikom,
nego imam posla preko glave... :lol: i jako je zabavno...
 
I ne samo da ljudi misle i ne zele da odvoje vreme pre neke akcije da promisle nego rade po sablonu, vec i napadaju kad vide da neko ima drugacije reakcije, bez ikakvog razmisljanja da li je to bolji put i resenje.

Ne samo da prihvataju sopstvenu naviknutu glupost i sablon, nego su vrlo efikasni ratoborni ratnici u to ime prema drugima...

- - - - - - - - - -

I trebalo mi je celih 45 sekundi da shvatim da su upravo takvi u pravu...
Ako vec ima ponasanje da ne zeli da razmislja za sve postupke ili ni za jedan, onda je logicno i opravdano da sakati svakog drugog koji zeli da razmislja o svom postupku, jer se moze desiti da tako stekne prestiznu razliku.
 
Razmišljam o ovoj temi
Srušena slika o sebi
Npr. imam tu sliku o sebi, održavam je
Mudri citati, uzvišene misli itd.
Radio sam to i ranije, da
I onda mi se desilo da je sve to puklo, srušilo se
Napravio sam neke stvari i ta moja negovana slika je pukla
Shvatio sam da nisam tako savršen i uzvišen
Teško sam to podneo
Ali sam se oporavio i opet izgleda idem u tom pravcu
Ne znam šta da mislim
Možda stvarno treba sebe ubediti da si, u najboljem slučaju, ništa...

Da li vam se nekad srušila slika o sebi?

Kako ste to podneli?

Hmm...potpuno srusena slika, to mi se nikada nije dogodilo.
Ali bilo je sudaranja i krivih ogledala. :)
To je normalno. Pogotovo za neke mlade godine kada jos ne znamo ni ko smo ni sta smo, pa uz uticaj naseg ega nesvesno laziramo svoju sustinu.
Prvi sudari su uvek teski. Sada na to gledam sa radoznaloscu, ali spokojno. Odavno vise sebi samoj ne dokazujem nista. Samo se posmatram... :)
 
Drugarica mi reče sinoć otprilike da treba povremeno dozvoliti sebi neke sitne 'niskosti'...
Setih se da sam čitao valjda nešto od kastanede da je komentarisao valjda ničeovu izjavu 'svakog dana učini nešto zlo' i prokomentarisao je valjda kako su glupi i egoistični filozofi...
Ali mi nekako ima smisla to da povremeno treba pustiti neki sitan otrov da izađe...
Čisto da se ne tripuješ kako si 'savršen'...
Ne znam...
 
Od rane mladosti sam bila uragan, problemi su me jacali a ego rastao. Uvjek sam znala ko sam. Vidjenje sebe i svjeta su bili harmonicna slika i u najcrnjim trenutcima.
Sto ti je mladost :mrgreen:

Danas kao da listam på albumu starih slika, sve sam to ja samo drugacija. Slika iz danjasnjih dana me plasi, lik je deformisan i u konstatnoj teznji ka unistenju. Za posmatraca prizor je prijatan, samopouzdanje, dogogodisnji trud i raniji uspjesi odrzavaju fasadu.
Unutrsnja restauracija u toku, pazi gdje stajes.
 
Kad mi slika o meni postane dopadljiva, izvadim marker i docrtam brkove.
Ljudi kace na fejzbuk samo najuspelije slike. Posle nekoliko lajkova pocinju naivno da veruju da su oni ta slika.
Trudeci se da sliku o sebi napravimo boljom, mi poboljsavamo sebe. I to jeste dobro. Nedostajuca svest o tome sta i zasto radimo je problem.
 

Back
Top