Odlazak u Njemacku bi trebala da bude dobro promisljena odluka i vlastita odluka. Dobro je prije odlaska prikupiti sto vise informacija, ovaj forum nudi dosta toga, dosta dobrih i objektivnih informacija. Mislim da bi svima koji se spremaju da idu ili su skoro dosli, primarna stvar trebalo da bude aprobacija, da li gutachter, da li ispit, nebitno. Iskoristite vrijeme dok radite sa BE da se sto bolje pripremite za ispit, nije lak, niti je formalnost.
Nemojte se na pocetku previse opterecavati i razmisljati koliko ce vam se specijalizacije priznati, to ostavite za period nakon aprobacije. Po dolasku ste asistent sa BE i radite sve ono sto rade i njihovi asistenti. Cesto je ovaj dio na pocetku najtezi, besprekidno vadjenje krvi, uvodjenje venskih puteva i pisanje otpusnih pisama. Zna se otici u prekovremene sate.
Odlazak je tezak, procedura je dugacka, treba imati strpljenja, pocetak je takodje tezak, prvih nekoliko mjeseci, treba samo biti uporan, imati svoj cilj pred ocima i uspjecete. Nesumnjivo. A isplati se, zaista se isplati.
Imam iskustava iz razlicitih bolnica, sestre znaju biti nezgodne, isto tako znaju biti i od velike pomoci. Starije sestre se cesto prema svima odnose bez previse formalnosti, bez Vi, direktno, cak prema i vodecim oberaztima. Nemojte da vas odnos sestara poremeti, to je tako, vremenom ih covjek upozna i sa velikom vecinom se moze ostvariti neki prijatan i korektan odnos. Vi radite svoj posao, nastojite da ga radite sto bolje i nema te sestre koja vas onda moze bilo cim izbaciti iz ravnoteze.
Sto se obuke tice, mislim da je puno bolja i brza nego kod nas. Ceste su interne obuke, organizuju se manja predavanja, radionice, uvijek mozete da pitate da vam se nesto sto vam je nejasno objasni, pozeljno je sto vise pitati i interesovati se. Konkretno u mojoj bolnici imate pravo na 5-7 dana godisnje za eksterne obuke i budzet od 800-900 eura. Dobro je i pokazivati inicijativu i zainteresovanost da se nesto nauci. Kod kuce sjedite, ucite i sakupljate teoretsko znanje.
Nemojte se na pocetku previse opterecavati i razmisljati koliko ce vam se specijalizacije priznati, to ostavite za period nakon aprobacije. Po dolasku ste asistent sa BE i radite sve ono sto rade i njihovi asistenti. Cesto je ovaj dio na pocetku najtezi, besprekidno vadjenje krvi, uvodjenje venskih puteva i pisanje otpusnih pisama. Zna se otici u prekovremene sate.
Odlazak je tezak, procedura je dugacka, treba imati strpljenja, pocetak je takodje tezak, prvih nekoliko mjeseci, treba samo biti uporan, imati svoj cilj pred ocima i uspjecete. Nesumnjivo. A isplati se, zaista se isplati.
Imam iskustava iz razlicitih bolnica, sestre znaju biti nezgodne, isto tako znaju biti i od velike pomoci. Starije sestre se cesto prema svima odnose bez previse formalnosti, bez Vi, direktno, cak prema i vodecim oberaztima. Nemojte da vas odnos sestara poremeti, to je tako, vremenom ih covjek upozna i sa velikom vecinom se moze ostvariti neki prijatan i korektan odnos. Vi radite svoj posao, nastojite da ga radite sto bolje i nema te sestre koja vas onda moze bilo cim izbaciti iz ravnoteze.
Sto se obuke tice, mislim da je puno bolja i brza nego kod nas. Ceste su interne obuke, organizuju se manja predavanja, radionice, uvijek mozete da pitate da vam se nesto sto vam je nejasno objasni, pozeljno je sto vise pitati i interesovati se. Konkretno u mojoj bolnici imate pravo na 5-7 dana godisnje za eksterne obuke i budzet od 800-900 eura. Dobro je i pokazivati inicijativu i zainteresovanost da se nesto nauci. Kod kuce sjedite, ucite i sakupljate teoretsko znanje.