Na razmiscljanje o srpskoj latinici me je potakao za mene frapantan podatak da je srpsku latinicu kodifikovao niko drugi nego Vuk Karadzich!
A onda sam josc saznao da je imao nameru da poradi i na tome ali je ipak ustuknuo jer ga je crkva i tako proganjala zbog chirilice.
Ovako je on to zamislio (Srpski rjecznik iz 1818. godine (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0:Alphabeti_Serborum.jpg)):
Ч – CZ, Ћ – CH, Ђ - DJ, Љ - LJ, Њ - NJ, Ш - SC, Ж – X
Ima tu jedan problem. Slovo DJ je opravdano zaxivelo kada ga je Daniczich kodifikovao kao Đ.
Ako napiscete ODJEK onda bi se to czitalo kao OĐEK (ovakvih sluczajeva ima dosta).
Mislim da bi izmena bila neophodna i Đ bi moglo biti kodifikovano na primer kao Y.
Takoye, DŽ – nije navedeno a za ovo bi logoczno bilo iskoristiti DZ.
Tako bi srpska latinica izgledala:
A B C CZ CH D DZ Y E F G H I J K L LJ M N NJ O P R S SC T U V Z X
Tako ispada da bi smo imali 24 znaka, odnosno 24 monografa i 6 digrafa.
Takoye bi dobili dva nova znaka, Y i X.
Mislim da bi smo i kada bi napravili te izmene sa DJ odnosno Y, kao i stim scto bi smo definisali DŽ kao DZ, mogli da kao tvorca bez problema navedemo Vuka. A mislim da je taj formalizam bitan. Imali bi neki kontinuitet. Vukova latinica. Zvuczi.
SCTA BI SMO DOBILI SA NOVOM-STAROM SRPSKOM LATINICOM?
1.
Proczitao sam podatak da je odnos upotrebe latinice i chirilice u Srbiji 80% - 20%.
Kada bi se ozvanicsila nova srpska latinica kod ljudi bi dosclo do neke vrste konfuzije i potisnula bi se upotreba latinice za neko vreme, a za to vreme bi ljudi visce koristili chirilicu i ona bi povratila svoje mesto u upotrebi. Generacije koje bi odrasle u meyuvremenu bi u sckoli uczile da ravnomerno koriste i chirilicu i reformisanu latinicu.
2.
Srbija bi imala zvaniczno latiniczno pismo koje ima duboke korene (latinica koju sada korustimo je ipak zvaniczno pismo Republike Hrvatske i njen tvorac je hrvatski knjixevnik Ljudevit Gaj). Vaxno je naglasiti da srpska latinica ne bi bila u sluxbenoj upotrebi.
3.
Spska latinica bi bila veoma laka i funkcionalna za upotrebu na ureyajima koji nemaju prilagoyeno okruxenje za srpsku chirilicu ili hrvatsku latinicu koja ima dijakritike koji joj umanjuju funkcionalnost.
4.
Bili bi napredni. Sposobnost brzog snalaxenja u novonastalim situacijama je koliko se secham definicija inteligencije, mislim da koliko god to nekom izgledalo smescno mi bi tim postupkom bili neko ko se ne libi da se menja.
----------
Napomena – nisam ni u kakvoj vezi profesionalno povezan o ovom o czemu sam pisao, ali me to ne spreczava da o tome mislim i piscem.
---------
Takoye bi napomenuo da oni koji misle da Srbiji ne treba latiniczno pismo ne postavljaju komentare na ovoj temi.
A onda sam josc saznao da je imao nameru da poradi i na tome ali je ipak ustuknuo jer ga je crkva i tako proganjala zbog chirilice.
Ovako je on to zamislio (Srpski rjecznik iz 1818. godine (http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0%B0:Alphabeti_Serborum.jpg)):
Ч – CZ, Ћ – CH, Ђ - DJ, Љ - LJ, Њ - NJ, Ш - SC, Ж – X
Ima tu jedan problem. Slovo DJ je opravdano zaxivelo kada ga je Daniczich kodifikovao kao Đ.
Ako napiscete ODJEK onda bi se to czitalo kao OĐEK (ovakvih sluczajeva ima dosta).
Mislim da bi izmena bila neophodna i Đ bi moglo biti kodifikovano na primer kao Y.
Takoye, DŽ – nije navedeno a za ovo bi logoczno bilo iskoristiti DZ.
Tako bi srpska latinica izgledala:
A B C CZ CH D DZ Y E F G H I J K L LJ M N NJ O P R S SC T U V Z X
Tako ispada da bi smo imali 24 znaka, odnosno 24 monografa i 6 digrafa.
Takoye bi dobili dva nova znaka, Y i X.
Mislim da bi smo i kada bi napravili te izmene sa DJ odnosno Y, kao i stim scto bi smo definisali DŽ kao DZ, mogli da kao tvorca bez problema navedemo Vuka. A mislim da je taj formalizam bitan. Imali bi neki kontinuitet. Vukova latinica. Zvuczi.
SCTA BI SMO DOBILI SA NOVOM-STAROM SRPSKOM LATINICOM?
1.
Proczitao sam podatak da je odnos upotrebe latinice i chirilice u Srbiji 80% - 20%.
Kada bi se ozvanicsila nova srpska latinica kod ljudi bi dosclo do neke vrste konfuzije i potisnula bi se upotreba latinice za neko vreme, a za to vreme bi ljudi visce koristili chirilicu i ona bi povratila svoje mesto u upotrebi. Generacije koje bi odrasle u meyuvremenu bi u sckoli uczile da ravnomerno koriste i chirilicu i reformisanu latinicu.
2.
Srbija bi imala zvaniczno latiniczno pismo koje ima duboke korene (latinica koju sada korustimo je ipak zvaniczno pismo Republike Hrvatske i njen tvorac je hrvatski knjixevnik Ljudevit Gaj). Vaxno je naglasiti da srpska latinica ne bi bila u sluxbenoj upotrebi.
3.
Spska latinica bi bila veoma laka i funkcionalna za upotrebu na ureyajima koji nemaju prilagoyeno okruxenje za srpsku chirilicu ili hrvatsku latinicu koja ima dijakritike koji joj umanjuju funkcionalnost.
4.
Bili bi napredni. Sposobnost brzog snalaxenja u novonastalim situacijama je koliko se secham definicija inteligencije, mislim da koliko god to nekom izgledalo smescno mi bi tim postupkom bili neko ko se ne libi da se menja.
----------
Napomena – nisam ni u kakvoj vezi profesionalno povezan o ovom o czemu sam pisao, ali me to ne spreczava da o tome mislim i piscem.
---------
Takoye bi napomenuo da oni koji misle da Srbiji ne treba latiniczno pismo ne postavljaju komentare na ovoj temi.