U zimu te 1944/45 Srbija stvarno mlada ''ociscena od sve one trulezi'', kako Titov rezim naziva sve one koji komunisticke avanturiste ne krste svojim spasiocima.
Preostala je jos omladina, kojoj su poslanici ASNOS-a, cim je Srbija pala u Titove ruke, porucili: ''
Kad jedete, na rat treba da mislite, kad spavate, na rat da mislite.'' Oni koji su pomislili da je ovo figurativno receno brzo su se gorko pokajali.
Vec od prvog dana od svog ustolicenja nova vlast sirom Srbije kupi hiljade golobradih mladica i gotovo bez ijednog dana obuke odvodi ih u Srem, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju da se bore protiv prekaljenih jedinica Adolfa Hitlera i Ante Pavelica. Odluku o mobilizaciji donosi Titov Politbiro, koji zakljucuje da je ''Srbija malo dala u ovom ratu za nasu stvar'' i da je kucnuo pravi cas da se to ispravi.
Odziv je bio slab: ''Samo u srezu Pozarevac'', prema izvestaju Staba KNOJ-a, ''42% nije se javilo u vojsku''. Komunisticki agitatori se ne predaju, vec se koriste jednim morbidnim trikom. Pod naslovom ''Osvetite krv i patnje nase brace iz Slovenackog primorja ''Titov Borba'' kao ilustraju patnji ''nase brace iz Slovenackog primorja'' omladini Srbije, da bi je namamila u rat, predocava dve fotografije koje nemaju nikakve veze ni sa Slovenijom ni sa Slovenackim primorjem. Na jednoj hrvatske ustase sa osmehom na licu sekirom seku glavu jednom muceniku, a na drugoj dve odrubljene glave plutaju rekom.
U oba slucaja radilo se o srpskim glavama , a ne o ''krvi i patnjama nase brace Slovenackog primorja''. Naknadno je ustanovljeno da su obe fotografije snimljene na teritoriji NDH: prva pocetkom avgusta 1941. u Glini, nedaleko od Zagreba, a druga u Jasenovcu.
I posle ove podmetaljke odziv na mobilizaciju za odlazak na obliznji Sremski front bio je slab, pa se morao oglasiti Milovan Djilas. Prvi Titov propagandista se najpre okomio na roditelje koji se pitaju: ''Zasto nasa deca ratuju za oslobodjenje Hrvatske?'' Svima njima Djilas porucuje da su ''necasni ljudi'' i da ovim pitanjem ''zavadjaju narode Jugoslavije''. Djilasovu misao preuzima i dovrsava beogradski Mladi borac, koji preti svima onima koji ''placljivo naricu'' i i za svoje sinove govore: ''On je mlad, on je jos dete, nezan je, njega samo imam. Pretnja glasi: ''Takvim stavom roditelji su neprijatelji i svom narodu i svom detetu"
U kampanja se, dodvoravajuci se srpskoj omladini, ukljucuje i sam Tito.....
Odziv je opet slab, pa se pribegava prinudnoj mobilizaciji koja dovodi do masovnog dezerterstva iz vojske......
Neki dezerteri ce se, kada ih uhvate ''predavati vojnim sudovima radi krivisnog postupka'', a neki ce zavrsavati u ''kaznjenickim bataljonima'', u kojima ce se svi vojnici kako stoji u uredbi o osnovinju ovih bataljona ''osim komandnog kadra tretirati kao kaznjenici''. Za mnoge je to znacilo sigurno smrt, jer je Titov Generalstab bio neumoljiv: ''Kaznjenike na frontu treba upotrebljavati za najteze borbene zadatke'', tamo gde su mogucnosti da prezive vise teoretske nego prakticne. A oni kaznjenici koji sau i to nekim slucajem preziveli mogli su lako stradati od OZN-e i KNOJ-a ciji su pripadnici i na prvoj borbenoj liniji pomno pratili svaki njihov korak.
Tako ce samo jedna, prva, divizija KNOJ-a pohapsiti i u zarobljenicke logore odvesti 679 ''nepopravljivih kaznjenika''
a njih 354 ce na licu mesta pobiti.
Ni oni koji nisu bezali iz Titove vojske nemaju neke vece izglede da sacuvaju glavu na ramenu, jer su se i oni nalazili izmedju dve vatre.
Izmedju najuvezbanijih Hitlerovih i Pavelicevih boraca i pripadnika upravo osnovanog ''ilegalnog aparata'' Titove OZN-e.........
U Srbiji ce tad u zimu 1944/45, biti mobilisano 300.000 mladica. Oko 80.000 njih nikada se nece vratiti svojim kucama, a vise od 60.000 poginuce isterujuci nemacke i hrvatske naciste iz Hrvatske i Slovenije.
Tragovi umesnosti s kojom su ''veliki marsal'' i njegovi ''slavni generali'' tad vodili zavrsene ratne operacije u Jugoslaviji vise od pola veka skupljali su prasinu u Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu. Vec na prvi pogled je jasno zasto se to desilo. Iz najelitnije, prve armije Titove vojske u poslednjih pet meseci rata izbacen je iz stroja, ubijen ili ranjen, svaki treci vojnik i oficir,
a gubici trece armije, koju su uglavnom sacinjavali prinudno mobilisani decaci iz Srbije, bili su jos veci.
Za cetiri i po meseca postojanja i ratovanja izginulo je i ranjeno 47 odsto njenog sastava. Gotovo svaki drugi vojnik i staresina.
Bili su to katastrofalni gubici, jer savremena vojna doktrina sve gubitke iznad desetak odsto smatra potpuno nedopustivim cak i za ciljeve oko kojih postoji nacionalni konsenzus.
U jeku najzescih borbi na Sremskom frontu, na granici izmedju Srbije i hrvatske,
kada su od ustasa i nemackih nacista svakog dana ginule desetine, pa i stotine mobilisanih momaka iz Srbije, tito je resio da poseti popriste ovih borbi. Tog januarskog dana 1945. dosao je do rovova iza prve borbene linije i kratko popricao sa odabranim vojnicima i oficirima,
a onda mu je stab fronta priredio jedno iznenadjenje. Predlozili su mu da krenu u zavetrinu, u lov na Frusku goru. Tito je ideju prihvatio, skratio vizitu svojih jedinica i posao u obliznje loviste. Posle lova u kome su ga obezbedjivali najodaniji borci, Tito se na poziv svojih domacina uputio na svecanu veceru koju su mu u njihovom stabu organizovali njegovi domacini. Pri kraju veoma bogate vecere Tito se, prema svedocenju njegovog generala Sava Drljevica, obratio komandantu svoje prve armije generalu Peku Dapcevicu: ''Dobro, boga mu, ovo je kod vas sve bolje nego kod mene.'' - ''Pa logicno, druze Tito - rece Dapcevic - kad smo za kuvara doveli sefa sale iz Ruskog cara. Opisujuci ovaj detalj general Drljevic je zabelezio: ''Svi smo prsli u smeh, a meni nije bas bilo prijatno posto je to stvarno tako bilo. Ja sam naredio intendantu da pronadje odlicnog kuvara i sefa sale za nas stab i on ga je pronasao na pravom mestu, u restoranu Ruski car u Beogradu.
Pero Simic, Srbija zemlja neobjasnjiva : svedocanstva o lomovima i samosatiranju
str.148, 149, 151, 152
______________________
U Beogradu su tih dana osvanule parole po zidovima: ''Ziveo Petar Drugi, Ziveo Draza, Ziveo ravnogorski pokret i Ravna Gora'', ''Da zivi kralj Petar - Dole ustase'', koje su knojevci revnosno brisali.
Gradom su deljeni leci da se Srbi otrezne, gde je ukazano na masovna ubistva najvidjenijih Srba, Titova vlada se naziva robijasko-komunistickom, skrece se paznja na njihov plan unistenja Srbstva -
''saljuci nasu goloruku decu da jurisaju nemacke tenkove ili da sa po pet metaka napadaju na utvrdjenja i bunkere''
Tih dana oglasila se i jos jedna organizacija, malobrojni srpski komunisti koji su imali kakvu takvu nacionalnu svest. Oni su odma proglaseni ''trockistickom neprijateljskom organizacijom'', tj. najvecim mogucim neprijateljim.
Na tom sastanku Politbiroa Titove partije takodje se zakljucuje: ''
Radnistvo je nase, ali nije politicki ucvrsceno. Carsija (stanovnici gradova) i gradska inteligencija je protiv nas. Omladina gradska takodje protiv nas''
Tito je znao sta mu je ciniti sa onima koji su protiv njega: ''Samo se sila postuje'', savetovao ga je Staljin, a on je to uveliko znao...