Sremska Mitrovica

Koliko znamo o NAŠOJ Biblioteci? 157 godina postojanja Biblioteke “Gligorije Vozarević”​


Biblioteka Gligorije Vozarević 4. februara, obeležava 157 godina postojanja.

Biblioteka „Gligorije Vozarović“. osnavana je u 18 veku kao Srpska građanska čitaonica. Po analima, 4. februara 1866 godine doneta je odluka da građanska čitaonica počne sa radom u Sremskoj Mitrovici. Tada je čitaonica bila smeštena u gostionici kod „Zelenog venca“, Dugi niz godina ova čitaonica je bila središte kulturnih zbivanja u gradu, ovde su se okupljali svi znameniti mitrovčani, održavale su se tribine, izložbe, koncerti…

Iz izveštaja iz 1866. Čitaonica je posedovala knjižnicu sa 191 knjigom.
Od Srpskog akademskog društa Zora iz Beča dobila je 1906. 10.000 narodnih maraka za osnivanje Narodne knjižnice koja bi širila obrazovanost i pismenost. Primanje žena u Čitaonicu bila je retkost. Tek 1912. posle kraće debate primljena je prva žena, a 1913. na predlog Jovana Udickog žene su dobile dozvolu za učlanjenje.

Prvi svetski rat i požar Knjižnice koji se dogodio 6. septembra 1914. uticali su da Čitaonica prestane sa radom 5 godina. Iz plamena, knjige su spasili Gimnazijalci, a sačuvao ih je, u sanducima, do kraja rata trgovac Andra Lazić.

Godine 1919. Čitaonica se preselila u prostorije Imovine opštine i tu ponovo otpočela svoj rad, a zbog nestabilnih političkih situacija i ratnih godina prestaje sa radom tridesetih godina.

Početak Drugog svetskog rata je ponovo vreme stradanja knjige. Ponovo se 1946.godine osniva gradska knjižnica i čitaonica u Sremskoj Mitrovici, 1948. preseljena je u Dom kulture, a 1949. u nove prostorije u centru grada. Tada broji 4.445 knjiga, dok je broj članova bio sve veći, najviše upisanih đaka i studenata. Biblioteka razvija nove puteve na starim temeljima, ponovo organizuje manifstacije, predavanja, književne večeri, nastavlja se rad pokretne biblioteke.

Iako je rad čitaonice bio različitog obima sa povremenim prekidima i teškoćama koje su i život i surovosti dva rata donosili, ona ostaje plemeniti početak i koren bibliotekarstva u gradu. Posle Drugog svetskog rata, 1946. godine, dolazi do objedinjavanja knjižnih fondova u gradu i stvaranja Narodne knjižnice i čitaonice „Prosveta“, koja je imala 2.115 knjiga i bila smeštena u dve prostorije privatne zgrade.

Na inicijativu biblioteke i Saveta pionira se 1957. godine osniva prvo Dečje odeljenje. Odvojeno je 2500 knjiga, i u prvoj godini rada upisano oko 500 čitalaca. Tokom šezdesetih godina mreža biblioteka u Sremskoj Mitrovici bila je nerazvijena. Radila je samo biblioteka Prosveta i imala je ogranak u Opštoj bolnici. U okolnim selima su povremeno radile biblioteke, bez sredstava i stručnog rada, a 1964. se otvaraju tri ogranka. Biblioteka vremenom menja populistički karakter i okreće se zadovoljavanju kulturnih, prosvetnih i informacionih potreba svih slojeva stanovništva, rad postaje zakonom regulisan i finansiran iz javnh sredstava, a fondovi se polako popunjavaju stručnom i naučnom literaturom, pored beletristike i knjiga za decu.
Biblioteka je 13. oktobra 1966. godine dobila nove prostorije za Dečije odeljenje, koje je brojalo 8.390 knjiga. U aprilu 1968. godine biblioteka je dobila diplomu i novčanu nagradu za najbolju biblioteku u Vojvodini, a zbog izuzetnih uspeha u radu sa školskom decom, Kulturno-prosvetna zajednica Republike Srbije, izdavačka preduzeća i Opštinska zajednica obrazovanja za Srem, poklonili su Dečijem odeljenju 5.200 knjiga. Godine 1969. biblioteka Prosveta preseljena je u strogi centar grada, u Srpski dom u kojem je ranije bio smešten hotel Park. Na Dan oslobođenja grada, 1. novembra 1969. bilo je otvaranje biblioteke.[

Sedamdesetih godina došlo je do razvoja industrije i mreže kulturno-obrazovnih institucija u gradu, menjala se intelektualna i profesionalna struktura korisnika biblioteke što je zahtevalo popunjavanje fondova literaturom uže stručne sadržine. Tako je izdavanjem enciklopedija, leksikona, rečnika, književne kritike i njihovim smeštanjem u novi, namenski prostor osnovano 1969. godine Naučno odeljenje. Godine 1970. biblioteka je dobila i novi naziv Gligorije Vozarević, po knjigovescu i izdavaču koji je rođen u Ležimiru, selu blizu Sremske Mitrovice. Bila je član uduženja Bratstvo osam biblioteka koju su činile i biblioteka u Cetinju, Tetovu, Čačku, Mostaru, Kranju, Karlovcima i Kosovu . Sedamdesetih godina broj čitalaca je bio nedovoljan, te je počela borba za nove knjige i čitaoce. Upućena su pisma radnim organizacijama, uspostavljena je saradnja sa sindikatima, planirano je organizovanje kulturno-umetničkih i obrazovnih priredbi i predavanja. gostovanje poznatih umetnika i pisaca, takmčičenja za učenike srednjih škola. Takođe, počela je i sa radom pokretna biblioteka. Dva puta mesečno knjižničari su nosili kofer sa knjigama u fabriku Mitros, radnici si uzimali knjige na čitanje i uredno ih vraćali. Bilo je aktivno i Dečije odeljenje, koje je za svoje čitaoce organizovalo niz kulturno-obrazovnih programa. Godine 1973. biblioteka je otvorila prvu diskoteku sa namerom da širi muzičku kuturu. Čitaonicama je na raspolaganju bila kolekcija od 160 muzičkih ploča sa različitim žanrovima. U decembru, 1977. godine, posle dugogodišnjih priprema došlo je do realizovanja jednog od do tada najvećih akcija biblioteke, Bibliobus – pokretna biblioteka. Vozač – knjižničar je u kombiju, svakog dana po utvrđenom redosledu, sa određenim brojem knjiga iz Odeljenja za odrasle i Odeljenja za decu, obilazio mesne zajednice i radne organizacije. Na ovaj način je biblioteka ušla u proizvodne hale, menze, klubove i približila se radnicima koji su postli značajan deo čitalačke publike.

Osamdesete su za biblioteku bile godine jubileja i nagrada. Godine 1986. obeležavalo se 120 godina od osnivanja Srpske građanske čitaonice i 40 godina rada u slobodi. Biblioteka je 1980. raspolagala knjižnim fondom od 87.654 knjiga. Za period od 1981- 1985. radna grupa Saveza bibliotečkih radnika Srema usvojila je plan razvoja biblioteka. Dogovoreno je da stručna literatura u biblioteci u Sremskoj Mitrovici bude specijalizovana za oblasti medicine, mesne, šumarske, i drvoprerađivačke oblasti. Usvojen je predlog da se izradi Centralni katalog stručne literature. U 1983. godini urađena je prva revizija knjiga, koja je uspešno odrađena, tako da je fond iznosio 90.424 knjiga. Krajem osamdesetih godina doneseni su mnogi zakoni o bibliotekarstvu, koji su jasno definisali položaj i ulogu bibliotekara, te se biblioteka suočila sa novim promenama.

Devedesete su započete obeležavanjem 200 godina od rođenja Gligorija Vozarovića. Knjižni fond u biblioteci brojao je 107.902 knjiga. Godine 1994. biblioteka u Sremskoj Mitrovici postala je jedna od regionalnih biblioteka u bibliotečko-informacionom sistemu Republike Srbije. Krajem 20. veka biblioteka je ispunjavala profesionalne, umetničke, javne i kulturne funkcije.

Biblioteka je, poštujući tradiciju iz koje je pronikla, za svoj Dan izabrala 4. februar, dan kada je nastala Srpska građanska čitaonica u Sremskoj Mitrovici i prvi put ga obeležila 2002.godine. Dečije odeljenje je 2003. štampalo Knjigoteku u kojoj je svakog meseca obaveštavlo decu o novim knjigama i programima. To je bio prvi informativni list ovog odeljenja. Uveden je novi program za obradu bibliotečkih fondova, 24. februara 2005. prezentovan je rad i održana obuka za bibliotekare koji će raditi u BISIS programu. Tako je posle MPA i VINAJSIS programa, ponovo počelo stvaranje nove e-baze bibliotečkih fondova u BISIS-u. Godine 2006. obeležavalo se 140 godina od osnivanja Srpske građanske čitaonice u Mitrovici, a od 18. do 25. maja 2007 pola veka od osnivanja Dečjeg odeljenja koje je brojalo 39.115 knjiga obrađenih u BISIS programu. Godine 2008. pokrenut je poseban program za tinejdžere i 11. juna otovren je omladinski kutak Zona mladih. To je bilo fizički odvojeno, urbano uređeno, moderno opremljeno i opušteno mesto u čitaonici Odeljenja za odrasle. Građa je prilagođena potrebama mladih, od romana, stripova, priručnika, popularnih časopisa do izbora muzike, računarskih programa, igara i slično. Biblioteka je 2009. otvorila još jednoj posebnoj grupi čitalaca, a to su žene sa sela, pošto su se udruženja žena organizovala u raznim selima mitrovačke opštine sa ciljem da se neguje etno-tradicija. Od 2011. godine korisnicima su na raspolaganju i računar i internet. Biblioteka po svojoj razvijenosti i funkciji predstavlja jednu od regionalnih biblioteka u bibliotečko-informacionom sistemu Republike Srbije. Biblioteka raspolaže prostorom od 673 m2 koji je razdvojen i nalazi se u sklopu susednih zgrada. Knjižni fond broji preko 130.000 knjiga.

Danas je biblioteka smeštena u tri fizički odvojene prostorije u centru grada i šest ogranaka u okolnim selima (Bosut, Kuzmin, Martinci, Jarak, Čalma, Šašinci). U jednom delu biblioteke se nalazi Dečje odeljenje sa Zavičajnom i Matičnom službom, posebno je izdvojeno Naučno odeljenje i Odeljenje za odrasle sa odeljenjem za nabavku i obradu knjiga i Odeljenjem za mlade.

Izvor: https://www.ozon.rs/kultura/2023/ko...na-postojanja-biblioteke-gligorije-vozarevic/
 

Nagrađeni najbolji sportisti grada (SPISAK DOBITNIKA)​


Najbolji sportisti Sremske Mitrovice tradicionalno su nagrađeni od lokalne samouprave za postignute rezultate u 2022. godini. Na svečanosti u Gradskoj kući, dodeljena su priznanja u nekoliko kategorija

Priznanja “Sportista godine za 2022” uručena su u Gradskoj kući na svečanosti koju je organizovala Gradska uprava za kulturu i sport, u saradnji sa Sportskim savezom Grada Sremska Mitrovica. Nagrađeni su najbolji u kategoriji pionira, kadeta, juniora, seniora, klubovi, treneri, profesori, a dodeljeno je i priznanje za Poseban doprinos sportu koje je pripalo proslavljenoj atletičarki Dragani Tomašević.

Načelnik za kulturu i sport, Vasilj Ševo čestitao je svim nagrađenima i istakao da je ponosan što je nagrađen veliki broj mladih ljudi i da se nada da će tako biti uspešna i ova godina.

Načelnik je, takođe, poručio da je Sremska Mitrovica grad sporta i sportista, a za to su zaslužni svi ovi mladi ljudi, koji su najbolji ambasadori svog grada.

“Kandidata je bilo puno, imali smo pune ruke posla, nijanse sh odlučile. Grad svake godine ulaže sve više, ove godine povećali smo budžet i taj novac ćemo usmeriti u uspešne pojedince i sportske kolektive.” rekao je Vasilj Ševo, načelnik za kulturu i sport.

Priznanja su uručena pojedincima za ostvarene sportske rezultate, kao i sportskim kolektivima u godini za nama. Nagrade su dodeljene u juniorskim, pionirskim, seniorskim i kadetskim konkurencijama.

U kategoriji pionira nagrađeni su Anđela Perović, karate, Irena Grujanić za karate,Dunja Berežni za karate i Miona Murić, karate. U u kategoriji kadeta, nagrade su pripale Ani Mihajlović, Jovani Antić, Dušanu Žeraviću i Katarini Tomić.

PIONIRI:
  1. ANĐELA PEROVIĆ, Karate klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • 1. mesto, kata tim pioniri, Prvenstvo Srbije
  • 2. mesto, apsolutna kategorija pioniri, kate, Prvenstvo Srbije
  • 1. mesto, borbe, pioniri -40kg, Prvenstvo Srbije
  • 1. mesto, kata tim pioniri, Prvenstvo Vojvodine
  • 1. mesto, apsolutna kategorija pioniri, kate, Prvenstvo Vojvodine
  • 1. mesto, borbe, pioniri -40kg, Prvenstvo Vojvodine
    Međunarodna takmičenja:
  • 3. mesto, kata tim pioniri, Balkansko Prvenstvo
  • 1. mesto, apsolutna kategorija pioniri, kate, Balkansko Prvenstvo
  • 3. mesto, borbe, pioniri -40kg, Balkansko Prvenstvo
  • 1. mesto, kata tim pioniri, RODA KUP
  • 1. mesto, apsolutna kategorija pioniri, kate, RODA KUP
  • 1. mesto, borbe, pioniri -40kg, RODA KUP
  1. IRENA GRUJANIĆ, Karate klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • 1. mesto, pionirke, apskolutna kategorija, Prvenstvo Srbije, Smederevo
  • 1. mesto, pionirke, Klasa B, Prvenstvo Srbije, Smerevo
  • 1. mesto, nade kate ekipno, Prvenstvo Srbije, Smederevo
  • 1. mesto, pionirke, apsolutna kategorija, Prvenstvo Vojvodine
  • 1. mesto, pionirke kate klasa B, Prvenstvo Vojvodine, Inđija.
    Međunarodna takmičenja:
  • 1. mesto- kate pionirke pojedinačno, 26. BALKAN KARATE CHAMPIONSHIP,
    PRVENSTVO BALKANA, Beograd
  • 1. mesto- pionirke kate pojedinačno, Internacionalni karate turnir RODA KUP,
    Beograd
  • 1. mesto- pionirke apsolutna kategorija, Internacionalni karate turnir RODA KUP,
    Beograd
  1. DUNJA BEREŽNI, Karate klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • 1. mesto, apsolutna kategorija, Prvenstvo Srbije, Smederevo
  • 1. mesto , klasa C, Prvenstvo Srbije, Smederevo
  • 1. mesto, apsolutna kategorija, Prvenstvo Vojvodine, Inđija
  • 1. mesto, klasa C, Prvenstvo Vojvodine, Inđija
    Međunarodna takmičenja:
  • 3. mesto, apsolutna kategorija, „26. BALKAN KARATE CHAMPIONSHIP“,
    PRVENSTVO BALKANA, Beograd
  • 1. mesto, apsolutna kategorija, International karate tournament RODA KUP, Beograd

– 1. mesto, klasa C, International karate tournament RODA KUP, Beograd

  1. MIONA MURIĆ, Karate klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • 1. mesto, nade kate ekipno, Prvenstvo Srbije, Smederevo
  • 1. mesto, nade kate, apsolutna kategorija
  • 1. mesto, nade kate ekipno, Prvenstvo Vojvodine, Inđija
  • 2. mesto, pionirke kate, apsolutna kategorija, Prvenstvo Vojvodine, Inđija
    Međunarodna takmičenja:
  • 3. mesto, ženski kata tim- 26. BALKAN KARATE CHAMPIONSHIP, PRVENSTVO
    BALKANA, Beograd
  • 1. mesto – nade kaate ekipno, Zlatni pojas 51. Tradicionalni međunarodni karate
    turnir
  • 1. mesto – nade kate A klasa, Zlatni pojas 51. Tradicionalni međunarodni karate
    turnir
  • 1. mesto – nade kate apsolutna kategorija, Zlatni pojas 51. Tradicionalni
    međunarodni karate turnir
KADETI:

  1. ANA MIHAJLOVIĆ, Gradski ženski odbojkaški klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • m. Mesto na Prvenstvu Vojvodine
    Međunarodna takmičenja:
  • 4. mesto na prvenstvu Evrope kao članica kadetske reprezentacije Srbije
  • 1. mesto na prvenstvu Balkana kao članica kadetske reprezentacije Srbije
  • MVP igračica prvenstva Balkana za kadetkinje
  1. JOVANA ANTIĆ, Gradski ženski odbojkaški klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • 3. mesto na Prvenstvu Vojvodine
    Međunarodna takmičenja:
  • 4. mesto na prvenstvu Evrope kao članica kadetske reprezentacije Srbije
  • 1. mesto na prvenstvu Balkana kao članica kadetske reprezentacije Srbije
  • Najbolji srednji bloker prvenstva Balkana za kadetkinje
  1. DUŠAN ŽERAVIĆ, Ju Jutsu MMA „Bezbednost“ SM
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Srbije, disciplina K1- 1. mesto
  • Prvenstvo Srbije, disciplina „ FULL CONTACT“, 1. mesto
  • Prvenstvo Srbije, disciplina „LOU KICK“ 1. mesto
  • Prvenstvo Vojvodine, disciplina „LOU KICK“ 1. mesto
  • Prvenstvo Vojvodine, disciplina K1- 1. mesto
  • Prvenstvo Vojvodine, disciplina „ FULL CONTACT“, 1. mesto
    Međunarodna takmičenja:
  • Međunarodni kup „ Grand prix“ 1. mesto
  • Evropski kup „WAKO EUROPEAN CUP“ 1. mesto
  • Balkansko prvenstvo „Balkan open“ 1. mesto
  • Balkanski kup „BALKANS BEST FIGHTERS“ 1. mesto
  1. KATARINA TOMIĆ, Džudo klub „Sirmium“
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Vojvodine 3. mesto
  • Prvenstvo Srbije 3. mesto
  • Školsko prvenstvo Vojvodine 1. mesto
  • Školsko prvenstvo Srbije 3. mesto
  • SOŠOV, školska olimpijada mladih, 1. mesto
  • Priznanje „Sportista generacije“ O.Š. „Sobodan Bajić Paja“
    Međunarodna takmičenja:
  • Međunarodni džudo turnir „Trofej Pantera“ Bijeljina open, 2. mesto
  • Međunarodni džudo turnir „Junior open“ Stepanovićevo, 2. mesto
  • Međunarodni džudo turnir „Velikani Vojvodine“ Novi Sad, 1. mesto
  • Međunarodni džudo turnir „Trofej Voždovca“ Beograd, 2. mesto
JUNIORI:

  1. MILA MARINKOVIĆ, Atletski klub „Sirmium“
    Domaća takmičenja:
  • Pobednica republičkog školskog prvenstva
  • Pobednica pojedinačnog prvenstva Srbije
  • Pobednica pojedinačnog prvenstva APV
  • Pobednica finala kupa u disciplini 400m
    Međunarodna takmičenja:
  • 2 medalje sa prvenstva Balkana za juniorke u Turskoj za reprezentaciju Srbije.
  1. ALEKSANDAR JOVANOVIĆ, Kajak klub „Val“
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Srbije: K1 200m, 3. mesto; K2 500m, 6. mesto- seniori
  • Kup Srbije: K1 200m, 1. mesto; K1 500m, 3. mesto
    Međunarodna takmičenja:
  • Evropsko prvenstvo za juniore i mlađe seniore (Beograd): K1 500m 9. mesto
  • Međunarodna regata (Bratislava) 4. Mesto K1 500m; 4. Mesto K4 500m; 5. mesto K1
    200m
  • Svetsko prvenstvo za juniore i mlađe seniore ( Segedin) 3. mesto B finale (12. mesto)
    K1 500m.
  1. OGNJEN TROGRLIĆ, Džudo klub „Sirmium“
    Domaća takmičenja:
  • Školsko prvenstvo Vojvodine 1. mesto
  • Školsko prvenstvo Srbije, Beograd 1. mesto
  • Prvenstvo Vojvodine 3. mesto
  • Prvenstvo Srbije, Beograd, 3. mesto
  • SOŠOV, školska olimpijada mladih 2. mesto
SENIORI:

  1. BOJAN ZDELAR, Kajak klub „Val“
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Srbije: 1. mesto K1 1000m; 1. mesto K1 500m; 3. mesto K1 200m
  • Prvenstvo Srbije na 5000m: 1. mesto K1 5000m;
  • Kup Srbije: 1. mesto K1 1000m, 1. mesto K1 500m; 2. mesto K2 miks 500m
    Međunarodna takmičenja:
  • Svetsko prvenstvo za mlađe seniore: 3. mesto K1 500m, 3. mesto K1 1000m;
  • Evropsko prvenstvo za mlađe seniore; 7. mesto K1 1000m; 5. mesto K1 500m
  • Evropsko prvenstvo za seniore; 6. mesto K1 1000m; 4. mesto K1 500m
  • Svetski kup: 9. mesto K1 1000m; 5. mesto K2 miks 500m
  1. DUNJA GRABIĆ, Gradski ženski odbojkaški klub „Srem“
    Domaća takmičenja:
  • Nosilac igre i kapiten ekipe Srem, koja je zauzela 7. mesto na takmičenju Super lige
    Srbije
  • Osam puta je proglašena za najboljeg igrača utakmice
    Međunarodna takmičenja:
  • Članica Mediteranske reprezentacije Srbije
  • U21 Prvenstvo Evrope – srebrna medalja
  1. STEFAN VRDOLJAK, Kajak klub „Val“
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Srbije: K1 200m 9. mesto; K2 200m 9. mesto
  • Kup Srbije: K1 200m 1. mesto; K1 500m 7. mesto; K4 500m 2. mesto
    Međunarodna takmičenja:
  • Evropsko prvenstvo za mlađe seniore: K4 500m 2. mesto; K1 200m 7. mesto
  • Svetsko prvenstvo za mlađe seniore: K4 500m 7. mesto
  • Evropsko prvenstvo za seniore: K4 500m 8. mesto.
KLUB:

  1. KAJAK KLUB “VAL“
    Domaća takmičenja:
  • Prvenstvo Srbije : 10 zlatnihn medalja i 3 bronzane
  • Prvenstvo Srbije na 5000m: 2 zlatne medalje
  • Kup Srbije : 6 zlatnih, 2 srebrne i 2 bronzane medalje
    Međunarodna takmičenja:
  • Evropsko prvenstvo seniori: 4. mesto, 6. mesto, 8. mesto i 9. mesto
  • Svetsko prvenstvo za juniore: U23: 2 bronzane medalje, 5. mesto, 8. mesto i 12. mesto
  • Evropsko prvenstvo za juniore i U23: 1 srebrna medalja, 4. mesto, dva 5. mesta, 8. mesto
    i 9. mesto
  1. GRADSKI ŽENSKI ODBOJKAŠKI KLUB „SREM“
    Domaća takmičenja:
  • 7. mesto Prvenstvo Srbije
  • Drugi tim- 2. mesto – druga liga Srbije
    • Pionirska ekipa prvakinje Srbije
    • Pionirska ekipa prvakinje Vojvodine
    • Pretpionirska ekipa prvakinje Srbije
    • Pretpionirska ekipa prvakinje Vojvodine
      Međunarodna takmičenja:
    • Novogodišnji turnir Novi Sad 2. mesto u kategoriji pionirki ( nezvanično klupsko
      prvenstvo Balkana za mlađe kategorije)
    • ATLETSKI KLUB „SIRMIUM“
    • Prvaci države:
    • Tomašević Dragana –disk seniorke
    • Dasović Mirjana – kugla seniorke
    • Mila Marinković- prvakinja Srbije, 2 medalje Balkan
    • Čančarević Anja – finale EYOF
    • Đonić Stefan – rekord 60m prepone
    • Pioniri 2. U državi
    • I još mnogo medalja sa prvenstava Srbije i APV.
    • Evropsko prvenstvo za seniore: K4 500m 8. mesto.
  • TRENER:
    1. NIKOLA KAPRIC Gradski ženski odbojkaški klub „Srem“
      Domaća takmičenja:
    2. 7. mesto u najvišem odbojkaškom takmičenju Super ligi Srbije sezona 2021./22.,
    3. 5. mesto u kupu Srbije za odbojkašice
    4. 1. mesto u Vojvodini – pionirska ekipa Srem
    5. 3. mesto u Srbiji – kadetska ekipa Srem
    6. 2. mesto u Srbiji – pionirska ekipa Srem
      Međunarodna takmičenja:
    7. 2. mesto na međunarodnom turniru OSV u konkurenciji pionirki

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/nagradjeni-najbolji-sportisti-grada/
 

Svetski prvak u kajaku Bojan Zdelar sportista godine. Priznanje za Poseban doprinos sportu Dragani Tomašević​


Na danas održanoj svečanoj dodela priznanja za sportistu godine za 2022. godinu, proglašen je svetski prvak u kajaku Bojan Zdelar. Ovo je četvrta godina za redom da Zdelar ponese nagradu sportiste godine. Dodeljeno je i priznanje za Poseban doprinos sportu koje je pripalo proslavljenoj atletičarki Dragani Tomašević.

  • Veliko mi je zadovoljstvo što sam četvrtu godinu za redom izabran za najboljeg sportistu, priznanje je veoma značajno. Mitrovica je grad sporta. Za mene lično ova godina je bila uspešna, uspeo sam da osvojim dve medalje na svetskom prvenstvu za mladje seniore, bio sam četvrti u Evropi. U ovu godinu ulazim sa velikim ambicijama, u pripremama sam za kvalifikacije za Olimpijske igre.
  • Čast mi je da budem ovde, čestitala bih svim nagrađenim na nagradama, želim da budu vredni i uporni, kako u sportu tako i u životu, rekla je Dragana Tomašević
Zdelar je učestvovao na brojnim takmičenjima, najznačajnije njegovo takmičenje je na Olimpijskim igrama.

Ukupan broj nagrađenih je 18 u kategorijama: pioniri, kadeti, juniori, seniori, klubovi, treneri i profesori.

Najboljim u oblasti sporta u gradu na Savi uručene su plakete i sportska oprema, a plakete su uručili su Vasilj Ševo, načelnik Gradske uprave za kulturu i sport i Nemanja Crnić, generalni sekretar Sportskog saveza Grada Sremska Mitrovice.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/svet...za-poseban-doprinos-sportu-dragani-tomasevic/
 

Priča o GRADU nije ništa drugo nego priča o LJUDIMA (Video)​


U obilazak Gradova, turističkih destinacija, ozbiljan turista ne kreće na put bez dogovora sa turističkim vodičem.

Mnogi turisti na put kreću i da ne razmišljaju da će mnogo više videti, čuti i naučiti od vodiča, nego koristeći samo možda istraživanje onlajn ili kada dodju na odabranu destinaciju samo se raspitaju.

Da to nije dovoljno pogledajte samo mali deo video priče koju priča turistički vodič iz Sremske Mitrovice, Milan Janošević.

”Priča o Gradu nije ništa drugo nego priča o ljudima”, reči su Milana Janoševića koji turistički vodiči a ko kome mnogi turisti koji su posetili Sremsku Mitrovicu imaju samo reči hvale. Milan daje savete, ideje, korisne informacije i iskustva lokalnog stanovništva kako bi imali savršeno putovanje.

Da o Sremskoj Mitrovici ima da svakom turisti ispriča osim istorijskih činjenica i mnogo zanimljivosti o Gradu, koje ne možete pročitati kroz pretragu na internetu, uverili smo se uz šetnju sa Milanom. Ne čudi prijava njegovih kolega i turista za naš serijal HEROJ GRADA jer on definitivno drži pažnju kroz putovanje po istoriji, činjenicama, znamenitim ljudima Sremske Mitrovice.

Milan je zaposlen u turističkoj agenciji Unotravel iz Sremske Mitrovice i kako, kroz šalu, sam kaže, ovim poslom se bavi od rodjenja.


Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/prica-o-gradu-nije-nista-drugo-nego-prica-o-ljudima-video-2/
 

25. februara Prti Bee Gee po prvi put u Mitrovici​


Rep grupu Prti Bee Gee slušamo 25. februara u Domu omladine u Sremskoj Mitrovici.

Rad “Art Fronta” se nastavlja bez zaustavljanja sa najavom dva dolazeća koncerta, čuvenog beogradskog rep sastava Prti Bee Gee 25. februara i jednog od najpoznatijih pank sastava sa naših prostora, šabačkih Goblina 24. marta, a iste večeri nastupiće i pančevački bend Iskaz, koji će nastupiti kao predgrupa. Oba koncerta će se održati u Hrvatskom domu (bivšem Filmu).

Karte za oba događaja su u prodaji u Kreativnom baru u Sremskoj Mitrovici. Cena karte za tvrdi zvuk beogradskog asfalta 25. februara su 800 RSD u pretprodaji, dok će cene karata na dan koncerta biti 1000 dinara. Cena karata za Gobline će biti 1000 dinara u pretprodaji, dok će na vratima cena biti nešto viša i iznositi 1200 RSD.


Izvor: https://www.ozon.rs/kultura/2023/25-februara-prti-bee-gee-po-prvi-put-u-mitrovici/
 

Ansambl “Arodisi” nastupa 21. februara​


Ansambl „Arodisi“ vas vraća u dvadesete godine prošlog veka
u ritmu džeza. Koncert „EH, TA LjUBAV…“ U organizaciji Udruženja lepih umetnosti „Arodisi“ biče održan u utorak, 21. februar od 20 sati, na velikoj sceni pozorišta „Dobrica Milutinović“
Cena ulaznice: 200 dinara
Informacije: 022/615-115

Učestvuju:
Snežana Janošević
Slavica Drča
Aleksandra Tanasić
Nada Galić
Suzana Perišić
Vesna Čolović
Marina Rohalj-Sladojević
Borka Jovanović
Snežana Kovačević
Verica Zabolotni
Jelena Teodorović
Aleksandra Teodorović
Nada Samardžić
Jelena Nježić
Isidora Skuratović

eh-ta-ljubav-1170x1638.jpg

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/ansambl-arodisi-nastupa-21-februara/
 

Deca budućnosti. Ina i Leo Hopić, sestra i brat, spojili klasičnu i tradicionalnu muziku, sport, druženje, porodicu…​


Nisu retke su priče u kojima je dvoje dece iz jedne romske porodice odlučilo da se bavi muzikom. Brat i sestra su sasvim obična deca sa neobičnom pričom o uspehu, muzici, sportu i to sve u „malom pakovanju“ dvoje dece od 12 i 10 godina. Oni odrastaju u Laćarku, kažu da obožavaju svoje mesto i svoju pripadnost.
Ina i Leo Hopić, brat i sestra iz Laćarka, spojili su klasičnu i tradicionalnu muziku, iako su od malena zaljubljeni u svoje instrumente, rešili su da njihova prva ljubav ne bude sve što će ovo dvoje talentovane dece raditi u budućnosti.
Brat i sestra nemaju ni „T“ od treme, svojom energijom voljom postižu sve, a imaju tek 12 i 10 godina.
Sada nisu „zvezde“, osim za mamu i tatu, prikupljaju nagrade, rezultati na svim poljima odlični i možda postanu poznati, međutim to njima nije važno i već sada razmišljaju o plemenitim zanimanjima u budućnosti.

Ina i Leo ne potiču iz muzičke porodice ali ljubav prema muzici podjednako dele. Ina želi da u budućnosti bude profesor. Leo ima slične želje, muzika i gluma.

Ina Hopić, pohađa muzičku školu „Patar Krančević“ , sada je četvrti razred muzičke i peti razred Osnovne škole. Uporedo trenira, aktivna je i u sportu a istovremeno, kao i brat, niže najbolje ocene.

“U muzičku školu idem od 2018. godine, na instrumentu violončelo sam, u početku sam htela da sviram klavir ali kada smo išli na pripreme za muzičko ipak mi je više leglo violončelo“.

Dobra organizacija i dogovor u porodici Hopić su način života. Roditelji Ine i lea kažu kako su škola i sport njihova odluka i da su zadovoljni jer takva odluka pomaže njihovom razvoju, a prema rečima njihovog oca i majke, njihova deca obožavaju muziku ali i uživaju u sportskim aktivnostima. Zadovoljni su dobrim rezultatima i u svemu podržavaju svoju decu.

I Ina i Leo osim što su odlični djaci, krenuli su i sa osvajanjem nagrada.

„Išla sam na školska takmičenja i tu sam dobijala nagrade, to je prva nagrada u mojoj generaciji. Spajanje obaveza mi nije teško, imam dva puta nedeljno čas violončela, imam solfeđo, učim lestvice, imamo orkestar, u okviru škole sam u orkestru, još nismo nigde nastupali ali polako se pripremamo“, kaže Ina.

I kod Lea je slično, međutim dećak se uz nežne zvuke violine „odmara“ i u borilačkim sportovima. „Treniram jiu jitsu u Orlovom naselju. “Obožavam da idem na treninge, ne mog da kažem da li više volim muziku, muzika je nekako normalna, u meni je, violina je nešto što volim bez razmišljanja”.

“Sviram violinu ali volim i da glumim, voleo bih da radim i jedno i drugo, kasnije kada porastem. Imam nagrada, uzeo sam svoje prvo mesto i prvu diplomu, kaže opušteno Leo.

Ina i Leo često vežbaju zajedno, tek su na početku svog muzičkog školovanja i žele da uče mnogo kako bi jednog dana bili vrsni muzičari, ova želja koju nose je ista i tu „nema priče“, to je njihova, kako kažu, životna priča koja je tek počela. Najviše volim da sviram kompoziciju Žeravuj, ona mi je omiljena i lepo se osećam, prija mi muzika koju sviram. Treba mi oko 20 minuta da naučim kompoziciju

„Vežbam sa sestrom Đurđevdan, sviramo zajedno često. Želim da završim srednju muzičku školu“, kaže Leo. Ali vežba ne zaustavlja kod ovo dvoje dece i normalan dečiji život. „Često sam sa drugarima napolju, igramo fudbal, zezamo se”, dodaje Leo.

Dok njihovi vršnjaci iz ruku ne ispuštaju mobilne telefone, oni vredno vežbaju na nekoliko polja. Ina koja ima 12 godina, još uvek nema potrebu da izlazi.

„Nemam neku želju da izlazim, tata mi dopušta, sa roditeljima imam odličan odnos, mi smo prvenstveno prijatelji ali znaju da budu baš „mama i tata“. Ako izađem, odem sa društvom u grad, na sladoled. Većinu vremena vežbam kući violončelo. Sve sam bolja i bolja a jednog dana želim da budem nastavnik ili profesor, da učim decu da sviraju. Želim da upišem srednju muzičku kao i fakultet. Svejedno mi je gde ću učiti i pomagati deci. Već znam da će moje zanjimanje imati veze sa muzikom i da dati sve od sebe da pomognem i ostaloj deci koji su slični meni“, objašnjava Ina.

Optimizam i volja koju iskazuju Ina i Leo Hopić, predstavljaju pozitivan primer mladim ljudima. Osim obaveza koje imaju, oni se ne razlikuju od svojih vršnjaka, sviraju, bave se sportom, izlaze, druže se, smatraju to sasvim normalnim i predstavljaju pozitivan primer i svojim vršnjacima ali i roditeljima, da sredina ne može da utiče na uspeh. Porodica je temelj svega, skladni odnosi i podrška donose rezultate.


Tekst je objavljen u sklopu projekta „Adava o Roma – To smo mi romi“ koji je sufinansiran iz budžeta Grada Sremska Mitrovica – Gradska uprava za obrazovanje,kulturu i sport. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne odražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2022/deca...tradicionalnu-muziku-sport-druzenje-porodicu/
 

Mitrovica dobija lučko pristanište​


U Sremskoj Mitrovici biće otvoreno međuradno lučko pristanište za putnike, a zvanično otvaranje planirano je za 6. mart u 11 časova.

Pristanište će se nalaziti u neposrednoj blizini gradskog centra na kraju Parobrodske ulice. Ovo pristanište će definitivno biti zanimljivo turistima, koji vole putovanja brodom, koji će brzo i lako moći da obiđu bogatu istoriju Sremske Mitrovice, pogotovo antičkog Sirmijuma. Otvaranju pristaništa će prema dosadašnjim najavama prisustvovati ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić.

Agencija za upravljanje lukama je Sremsku Mitrovicu proglasila za jedno od devet lučkih područja u Republici Srbiji, a kako je navedeno prilikom otvaranja pristaništa u Kostolcu, međunarodnim putničkim pristaništima se povezujemo sa celim svetom, turistima se približavaju kulturne i istorijske znamenitosti, a pristaništa povećavaju lokalne i ukupne prihode od nautičkog turizma. Da podsetimo da je Agencija za upravljanje lukama raspisala javni poziv septembra 2022. za izbor operatera za obavljanje lučke delatnosti u Sremskoj Mitrovici, za šta je u novembru izabrano privredno društvo GEO-PROJEKT SM doo.

Zanimljivo da Parodbrodska ulica koja izlazi na reku Savu, gde će međunarodno putničko pristanište biti stacionirano, svoj naziv duguje upravo brodovima koji su odatle saobraćali mnogo decenija ranije. Od januara 1919. godine, Mitrovčani su mogli rano ujutru utorkom, četvrtkom i subotom da putuju lađom do Beograda. Istim putem su mogli da se vrate ponedeljkom, sredom i petkom u predvečernjim časovima, a ova praksa je potrajala jedan dobar period.

Izvor: Sremska mitrovica živi

Izvor: https://www.sremskenovine.co.rs/2023/02/mitrovica-dobija-lucko-pristaniste/
 

Na Savi u Sremskoj Mitrovici danas je otvoreno međunarodno putničko pristanište​


Međunarodno putničko pristanište u Sremskoj Mitrovici danas je svečano otvoreno na reci Savi kod Sremske Mitrovice.
Ceremoniji otvaranja prisustvovao je ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić, Vuk Perović, direktor Agencije za upravljanje lukama, gradonačelnica Sremske Mitrovice, predstavnici lokalne samouprave i gosti.

Na svečanom otvaranju prisutnima su se obratili direktor Agencije za upravljanje lukama Vuk Perović, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić i gradonačelnica Sremske Mitrovice Svetlana Milovanović.

Međunarodno putničko pristanište nalazi se na mestu gde je u prošlosti isplovljavao i plovio nekadašnji parobrod. Putnički saobraćaj je ovim delom Save u 19 veku, od Male Mitrovice do Sremske Rače prevozio robu i putnike.

Samo pre nekoliko decenija Savom su plovili parobrodi, a sada će Savom ploviti kruzeri. Samo ime Parobrodske ulice svedoči o tome da su Savom plovili Parobrodi. Za Sremsku Mitrovicu je važna 2008. godina, kada je gradonačelnik Sremske Mitrovice bio Branislav Nedimović i kada se rodila ideja o otvaranju putničkog pristaništa, rekla je na otvaranju gradonačelnica Milovanović.

Prvu fazu obnove grada smo prošli, otvorili fabrike, izgradili nasavremenie škole, vrtiće, izgradili puteve i nadvožnjake, zaposlili ljude, stopa nezaposlenosti je na zavidnom nivou, samo 3,6 posto, a biće i manja, u to sam sigurna. Postojeće kompaniіe proširu¡u svoje kapacitete, svakodnevno dobijamo pisma o namerama potencialnih investitora. Zato otvaramo novu industrijsku zonu Sever 3, što іe izvanredna šansa da zaposlimo još 1500 ljudi, dodala je Milovanović.

-- I zato іe nama važan ova današni dan 6. mart.2023. godine, jer otvaramo međunarodno putničko pristanište, što će bitno uticati na privredu našeg grada. Posebnu zahvalnost dugujemo Vladi Republike Srbije, Ministarstvu grabevinarstva, saobraćaja i infrastrukture kao i Agenciji za upravljanje lukama koim su sve učinili da se aktivira ovaj izuzetno važan projekat za privredu i turizam našeg grada. Sremska Mitrovica je zanimljiva i po tome što se u Sremsko Mitrovici grade najveći rečni turistički kruzeri u Brodogradilištu „Vahali“, koji se nalazi na desnoj obali reke Save. Brodovi koji se grade su srpski proizvod kao i dizajn i izgradnja. Oni su svedočansto velikog znanja i rada naših radnika. Sigurna sam, da ne samo strane turiste, već i domaće, koji obožavau lik i delo cara Konstantina Velikog, privući i činjenica da je njegova palata samo 500 metara odavde, u samom centru grada. Kao treću specifičnost istakla bih da sem u Beogradu ovakvog pristaništa nema u Srbii. Jedno je od najmodernijih, ispunjava sve eropske standarde i pružanje usluge na najvišem nivou. To će doprineti značajnom razvoju rečnog turizma, kako u našem gradu, tako i u celo zemli. Prateći svetske trendove u turizmu, spremno ćemo dočekati i ugostiti i najzahtevnije goste. Prezentovaćemo Sremsku Mitrovicu kroz period rimskog, otomanskog i austrougarskog carstva, a neće izostati ni period razvitka savremenog grada i prirodne geografske lepote koe spajaju sremski i mačvanski deo u celinu.

Ministar građevinarstva, Goran Vesić rekao je d je vizija predsednika Vučića, da se Srbija saobraćajno poveže.

– Kada govorimo o saobraćajnoj povezanosti najčešće se misli na drumove, ponekad i na pruge ali saobraćajno povezivanje znači, da se saobraćajno povežemo i vazdušnim putem i rečnim saobraćajem. Nažalost, Srbija se proteklih decenija ponašala kao da nema dve međunarodne reke i jednu međudržavnu reku, kao da nemamo blago za koje bi nam mnoge zemlje pozavidele. Zato mi danas otvaramo osmo Međunarodno pristanište umesto da ih imamo 18 ili 20, zato što o tome nismo razmišljali. Pored pristaništa u Sremskoj Mitrovici imamo i Beograd, radimo Šabac tako da će biti mogućnosti da se napravi brodska linija izmedju Šapca i Sremske Mitrovice i Beograda.

Ministar Vesić je najavio, osim pristaništa u Zemunu, da je u planu da se rade pristaništa u još nekoliko gradova.

– Završavamo Zemun, radićemo Sremske Karlovce, Apatin, očekujemo da imamo 12 ili 13 pristaništa. Na taj način ćemo turistima dati veću mogućnost da posete ne samo Beograd već i druge delove naše zemlje. Korona i kriza oko kovida u potpunosti je promenila način funkcionisanja svih nas, više se putuje po kraćim destinacijama, po samoj Evropi i mi tu šansu kao zemlja moramo i treba da iskoristimo. Pored toga mi postavljamo sve značajnije logističke ciljeve, postajemo logistički centar, kada kažem centar mislim na kombinaciju vazdušnog, plovnog, drumskog i železničkog saobraćaja koji je budućnost naše zemlje, budućnost razvoja.

Današnje otvaranje Međunarodno pristaništa je suštinski važno i za Sremsku Mitrovicu, Srem i čitavu Srbiju, naglasio je Vesić.

– Vlada Srbije uložila je oko 400.000 evra u ovaj objekat, to govori o tome da smo promenili naše prioritete, više ćemo pažnje obraćati na naše reke. Razgovarao sam sa Mađarskim kolegom ministrom u vezi uspostavljanja rečnog saobraćaja između Beograda i Budimpešte, imaćemo i domaće rečne linije između Mitrovice i Šapca, to je nešto što potpuno menja kvalitet života, smanjićemo zagađenje, broj autobusa, automobila i povećati komfor ljudi. Povezivanje je važno jer ne samo što znači da su ljudi bliži jedni drugima, već i nova radna mesta i više zarade. Svaki turista koji dođe ovde ostaviće minimum sto ili dvesta eura, na broj turista, videćete koliko je to važno za restorane, ljude koji prodaju suvenire i sve druge delatnosti koje su vezane za turizam. Zato ćemo nastaviti da ulažemo, zato i imamo projekat “Zaplovi Srbijom”, želimo još više marina, još više pristaništa. Od nas i naše infrastrukture zavisi koliko će nam turista doći. Mi smo ti koji nismo do sada omogućavali mogućnost da se pristane na nekim drugim mestima, Sremska Mitrovica ima šta da im ponudi. Zato mislim da je ovaj događaj važniji od vrednosti same investicije. Mi se kao zemlja više okrećemo ka našim rekama, to znači fabrike za preradu voda, samo Beograd izbaci zapreminu 60.000 olimpijskih bazena fekalija u reke, moramo više da vodimo računa o našim rekama, moramo bolje da ih uređujemo, da radimo bolje obale, nautička sela i da na taj način više saobraćaja dovedemo u naše gradove. Siguran sam da će tokom proleća i leta ovde biti više turista. Ovo je samo početak i ovo je jedno novo lice Srbije koje gradimo, svuda i na svakom mestu se dogodi nešto novo, nešto novo se izgradi, reši se makar jedan problem i time ukazujemo da Srbija polako postaje bolje mesto za život.
Agencija za upravljanje lukama je Sremsku Mitrovicu proglasila za jedno od devet lučkih područja u Republici Srbiji.
– Sremska Mitrovica ima potencijal da postane nezaobilazna tačka na ruti kruzera kroz Srbiju, pre svega zbog arheoloških i istorijskih vrednosti grada Sremska Mitrovica. Drago mi je što danas možemo da otvorimo osmo po redu međunarodno putničko pristanište za rečne kruzere. Ono što volim da naglasim jeste da Srbija nema more ali ima izuzetne nautičke potencijale. Zbog guste mreže plovnih puteva imamo mogućnost da razvijamo hiljade i hiljade kilometara plovnih puteva i 650 kilometara kanala. Otvaranjem ovog pristališta ostvarićemo potencijal ne samo za kruzing već i za linijske i međugradski saobraćaj. Zahvaljujem se ministarstvu i ministru Vesiću što je prepoznao potencijal, zahvalio bih i gradu Sremska Mitrovica na podršci, ovo je jedan primer dobre prakse kako institucije na različitim nivoima mogu dobro da sarađuju i u brzom vremenskom roku završe ovakvu investiciju, rekao je Vuk Perović, direktor Agencije za upravljanje lukama, koja je finasirala gradnju pristaništa.

Vuk Perović je podsetio, da je pre 20 godina postojalo samo jedno putničko pristanište, a danas je grad Sremska Mitrovica upisan na nautičku mapu Evrope.

Na ovom delu Save u blizinici samog centra grada Sremska Mitrovica, od danas je stacionirano međunarodno lučko pristanište za moderne putničke brodove i kruzere.
Otvaranjem međunarodnog učkog pristaništa Sremska Mitrovica će dobiti nove turiste, kojima će Grad imati mogućnost da obezbedi bogatu ponudu istorijskog Sirmijuma, njegove okoline ali i jedan moderan evropski grad. Razvojem nautičkog turizma povećavaju i ukupni prihodi lokalne samouprave. Takođe, veliki uticaj ima i na razvoj i unapređenje uslužnog sektora u gradu.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/na-s...e-otvoreno-medjunarodno-putnicko-pristaniste/
https://www.ozon.rs/category/vesti/
 

Mitrovčanke rutinski do pobede​

SREMSKA MITROVICA. AS (Batajnica) 3:0 (25:20,25:17, 25:18) 75:55

Subota, 04. mart 2023. Mitrovačka gimnazija-Sremska Mitrovica, gledalaca 120; Sudije: Subašić Mirko – Rolj Božidar

Odbojkašice Srema su opravdale epitet favorita i ostvarile pobedu nad ekipom AS iz Batajnice u meču 19. kolu Superlige sa 3:0. Po setovima je bilo 25:20, 25:17, 25:18.
Izabranice Mirjane Musulin, su došle do osme pobede u domaćem šampionatu. Odlična na prijemu je bila Dunja Grabić koju su protivnice pokušavale da slome stalnim pritiskom kroz prijem servisa. To se pokazalo kao potpuno pogrešna taktika pošto je Dunja ostvarila ne samo visok nivo prijema već je bila i najbolji poenter Srema.
Ona je ostvarila 15 poena, a pratile su je Jovana Antić i Ana Sarić sa po osam. Srem je bio izvanredan na servisa sa 10 as lopti uz samo četiri greške a pogotovo se istakla Milica Živanović.
Posle ovog trijumfa Srem ima skor od osam pobeda i 11 poraza i nalazi se na sedmom mestu, dok je As pretpsolednji sa dve pobede i 17 neuspeha.
U idućem kolu odbojkašice Srema će na gostovanje Partizanu 10. marta, dok će ekipa iz Batajnice dočekati Spartak.
GŽOK Srem: Mihajlović Ana, Grabić, Gaćeša, Sarić, Dapčević, Jovanović, Stevanović, Egić, Milunović, Drašković, Antić, Živanović, Milojević, trener Musulin Mirjana, pom. trener Nikola Kapric

OK As (Batajnica): Arsić, Mijačević, Vasiljević, Miloradović, Lihtler, Skorupan, Stanković, Jovanović, Bojanić, Pavlašević, Janjić, Simeunović, trener: Đogatović

Izvor: https://www.ozon.rs/sport/2023/mitrovcanske-rutinski-do-pobede/
 

Pobeda košarkašica Srema​


U 2. kolu Play off-a, ŽKK “Srem” je na gostovanju pobedio ekipu ŽKK “Mondo Basket” Zemun rezultatom 50:62 (13:14, 7:18, 16:16, 14:14).

U veliko derbiju na teškom gostovanju, Srem je uspeo da zabeleži veoma važnu pobedu u daljoj borbi za sam vrh tabele. Košarkašice Srema od samog početka zaigrale su hrabro i strpljivo i bile konstantno u vođstvu tokom celog meča. Ekipa Monda pokazala je da je veoma neugodna i kvalitetna ekipa sa mladim i brzim igračicama. Iskustvo gošći je presudilo za novu pobedu Srema u Play off-u za ulazak u 2. Ligu Srbije.

Za Srem su igrale: Kostić Marija 23p, Inđić Milica 13p, Riđošić Anđela 9p, Milovanović Mirjana 8p, Nikolić Mila 6p, Balanac Nikolina 3p, Đorđić Milica, Dedović Zorana, Trivan Milica.
Ekipu Srema do pobede odlično je vodio trener Stamenković Nemanja.

U sledećem kolu ŽKK “Srem” dočekuje ekipu ŽKK “Radnički” iz Obrenovca.

Izvor: https://www.ozon.rs/sport/2023/pobeda-kosarkasica-srema-2/
 

Jiu jitsu Prvenstvo Srbije: Osam takmičara, osam medalja​


. Na Jiu jitsu Prvenstvu Srbije u borbama održanom u Loznici, na kojem je učestvovalo oko 200 takmičara, nastupilo je i 8 iz Sremske Mitrovice.

Najmlađi takmičari kluba iz Sremske Mitrovice, osvojili su 8 medalja:

Stojković Strahinja srebro

Džambas Uroš srebro

Bojić Branislav bronza

Bojić Srđan bronza

Božić Nemanja bronza

Kljajić Aleksa bronza

Hopić Leo bronza

Šimunjik Uroš bronza

Slede pripreme za međunarodno takmičenje koje se održava sledećeg meseca u Šapcu.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/jiu-jitsu-prvenstvu-srbije-osam-takmicara-osam-medalja/
 

15. marta sastaju se Radnički i Crvena zvezda u Sremskoj Mitrovici​


Fudbalski savez Srbije je juče odredio precizne termine odigravanja zaostalih mečeva osmine finala Kupa Srbije. Ostalo je da se odigraju još tri meča u najmasovnijem fudbalskom takmičenju u našoj zemlji.

Iz Fudbalskog saveza Srbije su saopštili da će se te utakmice odigrati u sredu, 15. marta ove godine. Tog dana u 15 časova će u Sremskoj Mitrovici da se sastanu domaći Radnički i Crvena zvezda.

U 17 časova u Gornjem Milanovcu će igrati Metalac i Čukarički, a u 19.00 će u Subotici da se za prolaz u četvrtfinale bore Spartak i Napredak. Sve mečeve osmine finala prenosiće TV Arena sport.

15:00 FK Radnički, Sremska Mitrovica- FK Crvena Zvezda, Beograd

17:00 FK Metalac, Gornji Milanovac – FK Čukarički, Beogad

19:00 FK Spartak, Subotica – FK Napredak, Kruševac

Izvor: https://www.ozon.rs/sport/2023/15-marta-sastaju-se-radnicki-i-crvena-zvezda-u-sremskoj-mitrovici/
 

Knjiga Nedeljka Terzića “Kondorov san”​


nedeljko-3.jpg


Vitez, Nobelovac, tvorac nacionalne himne Indije i Bangladeša, veliki Tagore puštao je papirnate brodove niz zelenu reku detinjstva, ukrašene slovima svog imena. I imena rodnog sela. Voljena zelena Tagorina reka je život, kretanje, istrajnost, promena. I pročišćenje. Ukrašavao je brodove cvećem ljubavi, iskrenosti i prijateljstva i duboko verovao da će stići nekome, usamljenom i nesrećnom. Papirni brodić bi mogao biti sam dečak koji vapi za igrom, za drugom koji se nalazi negde, tamo.

Nedeljko Terzić nam iz pripovesti svog detinjstva, šalje kondora koji leti noseći poruke ljubavi širom sveta i opomenu da svi udišemo isti vazduh, greje nas isto Sunce, plave nas iste reke, zapljuskuju mora, nadvisuju planine. I naša je dužnost da ih sve čuvamo, da ih štitimo i ne kvarimo ravnotežu prirode. On veruje da je sve na svetu povezano, a Kondor na nebu i gnezdo na drvetu, čine jedno. Mir, beskraj, slobodu, toplinu, podršku i utehu. Dok je gnezda postojaće i kondor, dok je kondora postojaće gnezda. Iz te lake, penušave i paperjaste igre krila, i igre oblaka i vetra, gnezdo bi moglo nestati. Nestankom gnezda, simbolom Planete Zemlje, nestao bi Kondor, simbol čovečanstva. Zato pisac stihovima crta let Starog Kondora koji neumorno leti u veličanstvenoj tišini i boji nas životnim bojama.

„Kondorov san“, bajka na srskom i engleskom jeziku je knjiga kakvu smo svi priželjkivali, a nikad nam se nije otvorila. Do danas. Otkud kondor? Jedan latinski zapis iz 1702. kaže da se na brdo Šuljamačka Glavica, ponad Fruškogorskog sela Šuljam (u kome je pisac odrastao i školovao se) napustivši svoje skrovište tokom turske opsade Beča, vratio zmaj 1699. Drugi kasniji zapis govori da su tu bile nastanjene ogromne ptičurine. Pisac Nedeljko Terzić ih je s pravom pozvao kao preteče današnjih kondora.

Lirski zapis, pesma „Tragična igra reči“ kao drugi deo ove knjige, čija se ritmičnost i dinamičnost postiže izborom ekspresivnih izraza, ponavljanjem određenih reči i sintagmi je atipična refleksija koja postepeno oslobađa glas svog bezimenog alter-ega. Veličanstvena tišina prerasta u lepet isto tako veličanstven, pa se vraća u bojazan od ponora, tihog ali dubokog uranjanja, pesnički kovanog koji bi mogao nastati ako ubijemo planetu. Narativno eksperimentalna, semantički snažna i uokvirena, ne može nas ostaviti emocionalno uzdržanim. Krhka, gotovo providna kratka pesma-poruka „Tragična igra reči“, sastavljena od šest petosložnih stihova, sapliće nas da ne dotaknemo Kondorov porcelanski san, da ga ne odmotamo nespretno jer će nestati i pretvoriti se u staklasto neživotno zrno. A život traži život, i reč koja će zaploviti kontinentima i oploviti planetu u živim nijansama plavetne i zelene. Crna bi nas uvela u marginalne uglove sveta, nemirne i rizične. Zato nam pesnik nudi izbor, nudi da budemo životni, da raskinemo sa nagomilanim patnjama koje bi zatamile naše duše. I kao što je kod Tagore reka i puštena flota papirnih brodića dečačka veza pisca i rodnog sela, tako Nedeljko Terzić sanja Kondorov san i spaja ga sa zavičajem, a zavičaj sa svetom i ljudima koji su apostoli očuvanja Zemlje.

Ovi stihovi u knjizi, prevedeni na sto dvadeset jezika, lokalnih govora, dijalekata i jezika nacionalnih manjina 95 zemalja sveta, svedoče o potrebi da dotaknemo ruke drugih i ostavimo trag u svetu, u sebi i tim drugima. Svedoče o potrebi da budemo vidljivi, prihvaćeni zaštitnici svega dobrog, da se naše postojanje ne raspadne u stihiji vetra i ne razbije i ne rasprši poput gnezda. Potrebi da znamo, da se upoznamo, da se povežemo. Potrebi da život na planeti sagledamo šire i dublje i pronađemo svoje mesto u nepredvidivim životnim tokovima. Tu negde u zelenoplavom Kondorovom snu. Kondorov san je tok, promena, transformacija, let bez kraja, maštanje o daljinama, san o bliskosti, o premošćavanju distance i razlika, pobedi nad strahom, samoćom i mrakom.

Jasna Kalauzović

nedeljko-1.jpg

TRAGIČNA IGRA REČI
Nebo u gnezdu
Gnezdo na nebu
Rupa u gnezdu
Oblak do gnezda
Gnezdo na vetru

NAD NOVOM KNjIGOM
SNAGA KRHKE PESME
Nedeljko Terzić: KONDOROV SAN / KONDOR`S DREAM, bajka i jedna pesma, Edicija „Sirm“ Sremska Mitrovica, 2022.

Izvor: https://mojgradsm.rs/knjiga-nedeljka-terzica-kondorov-san/
 

Medalje za Bezbednost na takmičenju u jiu jitsu borbama „Srbija Open“​


Proteklog vikenda u organizaciji Jiu jitsu Saveza Srbije u Novom Sadu održano je međunarodno takmičenje u jiu jitsu borbama „Srbija Open“.

337141594_559820675988391_8061144328008255391_n-1024x657.jpg


Na ovom takmičenju je učestvovalo 6 najmlađih članova kluba Jiu jitsu MMA „Bezbednost“ Sremska Mitrovica, koji su osvojili 5 medalja.

Medalje su osvojili: Kljajić Aleksa – zlatna medalja, Bojić Srđan – zlatna medalja, Šimunjik Uroš – srebrna medalja, Stojković Strahinja – bronzana medalja i Hopić Leo – bronzana medalja.

Izvor: https://www.ozon.rs/sport/2023/medalje-za-bezbednost-na-takmicenju-u-jiu-jitsu-borbama-srbija-open/
 

Prva prava knjižara u Mitrovici osnovana 1904​


Prva prava knjižara u Mitrovici osnovana 1904. godine – Knjižara Stevana Bilića.

Knjiga u Mitrovici postojala je još od vremena kada je Sirmium bio prestonica. Ne postoji očuvan nijedan primerak knjige iz tog doba, al pretpostavlja se da ih je bilo s obzirom na značaj Sirmiuma.

Postojanje knjige kroz srednji vek vezuje se za postojanje manastira. Na ostacima Sirmiuma u XIII razvio se novi grad oko manastira koji je posvećen gradskom patronu i zaštitniku svetom velikomučeniku Dimitriju Solunskom. Upravo u tom manastiru morala je biti prisutna i knjiga kao i razni spisi.

Pretpostavlja se da je zbog trgovačkog i zanatlijskog staleža koji su i osnivali biblioteke i čitaonice, knjiga u Mitrovici već od XVIII veka ušla u svakodnevnu upotrebu njenih stanovnika.

Pretpostavlja se da je prva biblioteka u Mitrovici otvorena oko 1840. godine, dok za otvaranje gradske čitaonice postoje dva podatka – jedan da je otvorena 1866, a drugi da je to bilo 1864. godine.

Organizovanom prodajom knjiga među prvima počeo se baviti Gligorije Vozarović (1790 – 1848), rodom iz Ležimira, zatim braća Ležimirac – Vladimir (1898 – 1975) i Bora rodom iz Beške, kao i Steva Bilić (1895 – 1942).

Prva prava knjižara u Mitrovici osnovana 1904. godine – Knjižara Stevana Bilića. Tu su se isključivo prodavale knjige i i ona je predstavljala značajan činilac u kulturi grada. Stevan Bilić je nabavljao knjige od svih izdavača koji su objavljivali knjige na srpskom jeziku. Nastojao je da knjižara ima uvek po jedan primeraki uvek je popunjavao novim primercima. Školama je obezbeđivao sve školske knjige i bio je veliki dobrotvor – o svetoslavskoj proslavi pomagao je siromašne đake i na kraju školske godine najboljim učenicima poklanjao velik broj knjiga.

3E53C121-B5F5-495E-AE77-5FD7A9B0B0B1.jpeg

Foto kulturna istorija Grada Sremska Mitrovica

Bilić je radio sve do 1942. godine, a onda su ga iznenada, za vreme zloglasne Tomićeve ekspedicije u Sremu, odvele ustaše kao taoca u Vukovar i 19. avgusta streljale u Dudiku.

Knjižara je nastavila da radi i za sve vreme rata. Brigu je preuzela udova Angelina kao i knjižar i komesar, određen od strane ustaških vlasti, Slavko Šmit. Posle oslobođenja knjižaru vodi Stevanov nećak Svetozar. Ali knjižara je ubrzo nacionalizovana pa je od štamparije „Budućnost“ koja je u sastavu imala i dve papirnice- „Učenik“ i „Mladost“ od Bilićeve knjižare stvorilo jednu radnu organizaciju.

Glavni poslovođa bio je Svetozar Pejić (poznatiji kao čika Cane) koji je nastojao da jedinoj pravoj knjižari u gradu vrati onaj stari sjaj iz vremena Steve Bilića. Obnovio je stare poslovne veze sa izdavačima iz cele Jugoslavije i dobijao visoka priznanja od izdavača.

Kulturna istorija Grada Sremska Mitrovica Živko A. Popov

Izvor:https://www.ozon.rs/vesti/2023/prva-prava-knjizara-u-mitrovici-osnovana-1904/
 

Gradske priče: Porodična kuća Bogdanović​

Na rubu Trga Žitna pijaca prema obali Save, u centralnom gradskom jezgru, nalazi se reprezentativan primer građanske arhitekture u Sremskoj Mitrovici. Reč je o porodičnoj kući, koja upečatlJivo svedoči bogatstvo građanskog sloja, pre svega trgovačkog, kojem je pripadala, koji je mogao sebi da priušti objekte raskošne arhitekture.

Građena poslednje decenije 19. veka, sudeći po arhitektonskim elementima u duhu vladajućeg akademizma, kuća pokazuje sve stilske osobenosti arhitekture toga doba.

kuca-bogdanovic.jpg


Građevina poseduje trodelnu horizontalnu podelu na postament sa masivnim kvaderima u malteru, fasadni deo sa nizom ritmički postavljenih prozora i snažan potkrovni venac. Uglovi objekta su naglašeni trodelnim prozorom na levoj strani i portalom na desnoj nadvišenih u krovnom delu kupastim zabatom zasečenih ivica.

Primete se obilje elemenata arhitekture u stilu neorenesanse i neobaroka izraženih u izuzetno masivno arhitektonskoj plastici oko prozorskih otvora raspoređenih u trodelnoj podeli duge ulične fasade. Snažnije modelovanu dekorativnu plastiku u zabatima prozora krase poprsja ženskih figura.

Građanske kuće Sremske Mitrovice izvedenih u visokom reljefu, ga po dva roga izobilja sa svake strane. Eksterijer pokazuje omiljenedekorativne elemente svog vremena, volute sa lišćem akantusa, obilje cvetnih motiva, izvijene floralne konzole, glave satira u parapetu prozora, parove anđelčića u segmentnim zabatima naglašenih bočnih rizalita.

U gradnji kuće uočavaju se dva građevinska sloja. Kako je nova podignuta na mestu starije građevine, za njeno zidanje iskorišćeni su građevinski elementi prethodne gradnje.

Sačuvani su zidovi do krova starije građevine, koja je proširena sa obe strane do ulične regulacije celom širinom placa, a kuća je dobila jedinstven krovni pokrivač i fasadu.

Time je sagrađena kuća u danas poznatom obliku. Spoljno bogatstvo oblika nagoveštava raskošnu unutrašnost, koja se uočava, već na samom ulazu. Ajnfort je prostran i namenjen za kolski prolaz, ali bogato dekorisan floralnim motivima, profilisanom tavanicom i poluobličasto zasvedenim nišama na nabočnim zidovima.

U starijem delu građevine sačuvani su tragovi zidnog slikarstva, pokazujući da su u 19. veku u gradu podizane kuće raskošno oslikanih i ornamentisanih zidova i tavanica.
kuca-bogdanovic-5.jpg

Do tridesetih godina 20. veka kuća je pripadala braći Mesarović, koіi su početkom veka trgovali ogrevnim drvetom, a kasnije se aktivno bavili mlinarstvom. Mlinarstvo je bila istaknuta privredna grana u mitrovačkoj prehrambenoj industriji. Registrovano je više mlinova u međuratnom periodu, među kojima se nalaze paromlinovi Mesarovića i Reslera, mlin Antuna Hardija kod Železničke stanice iz 1908, motorni mlin Vajsa i Kuzmića, kao i mlin braće Tatić, koji je snabdevao vojsku brašnom.

Mlin braće Slavka i Jovana Mesarovića nalazio se nedaleko od kuće, na uglu Parobrodske ulice prema Savi. Ostalo je zabeleženo, da su redovi seljaka sa zapregama natovarenim džakovima žita za mlevenje umeli da se protežu sve do Male crkve Svetog Stefana na obali Save.
Mlinovi Mesarovića i Hardija početkom 1937. zapošljavaju i do tridesetak radnika. Mlin je radio i krajem Drugog svetskog rata o čemu svedoči podatak da je Jovan Mesarović 1944. poklonio 5.000 kilograma brašna u socijalne svrhe za potrebe siromašnih i izbeglica.
Ekonomska kriza i brojne teškoće u sitnoj mlinarsko industriji tridesetih godina, primorali su Mesaroviće da prodaju kuću trgovcu Životi Jovanoviću. Ovaj je kuću pretvorio u stanove za rentiranje. Prvi stanari bili su Vasilije Bogdanović, sudija Okružnog suda i Milan Gačić, solunac, jedan od retkih nosilaca dve Karađorđeve zvezde. Kasnije zbog investiranja u novu kuću u Beogradu Života odlučuje da proda kuću Vasiliju Bogdanoviću, Pavlu Nedeljkoviću, doktoru prava i Avramu Rosiću, uglednom poljoprivredniku iz Glušaca, sa visokom funkcijіom u asocijaciji poljoprivrednika Republike Srbije tog vremena.
Vasilije Bogdanović, rodom iz Kraljevaca upoznaje Larisu poreklom Ruskinju u Petrovcu na Mlavi, gde je, kao pravnik stažirao. Venčali su se na dan oslobođenja grada 20. oktobra 1944. Larisa je stigla u Kraljevinu Jugoslaviju sa porodicom talasom emigracije nakon ruske revolucije. Larisin otac, rodom iz Kurska, kao vojno lice, službovao je od Vladivostoka preko Libave, gde je radio na transportu podmornica za rusko – japansko ratište do Nikolajeva, najvećeg brodogradilišta i luke crnomorske flote. Tu će se 1915. roditi Larisa, najmlađe od četvoro dece u porodici posle Ljudmile, Vječeslava i Marije.

Putovali su ustaljenom emigrantskom turom brodom iz Rusije za Zeleniku, koja je bila zborno mesto ruskih emigranata. Zatim odlaze u Slavoniju, potom u Beograd, a u Kikindi Larisa na Ruskom institutu stiče solidno obrazovanje, koje joj omogućava profesionalno opredeljenje. Talenat za strane іezike usmeriće njeno zanimanje za prevodilaštvo i držanje privatnih časova ruskog i francuskog jezika, za čega je imala drožavnu dozvolu. Bila je to svojevrsna privatna škola stranih jezika, preteča današnjih, koju su oni koji su je pohađali zvali „Lalina škola“.

Lala je, kako su je Mitrovčani zvali
tokom svog dugog života podučavala brojne generacije stranim jezicima. Njeni polaznici
su morali da polažu ispite pred stručnom komisijom, pri fakultetu ili Institutu za strane jezike. Zahvaljući Lali sačuvani su i brojni podaci o većini ruskih porodica, koje su živele, makar i privremeno u gradu, a deo tih dragocenih sećana mogao se videti na izložbi „Ruska emigracija i njeni potomci u Sremu i Sremskoj Mitrovici“ održanoj u Galeriji „Lazar Vozarević“.

Nikola Bogdanović veruje sloganu da se uvek treća generacija vraća. Sin Vasilija i Larise je odužio svoj dug prema Rusiji, u Moskvi je boravio i radio punih petnaest godina. Ipak, vratio se u sremski kraj, koji, bez sumnje oseća svojim pravim domom.
Njegova deca, u potrazi za poslom, kao magistri menadžmenta i farmacije nalaze svoje luke, za sada, u Kievu i Beogradu.
Uz velelepnu porodičnu kupu Bogdanovića nalazi se i ukrasni vrt, koji se trudom Natalije Filipović, stručnaka za pejzažnu arhitekturu dobio današnji izgled. Vrt privlači pažnju skladom i lepotom raznovrsnih biljnih vrsta. Među četinarima, starim orahom i višerodnom smokvom uzdiže se ginko biloba, kao i neobična voćna sorta kineskog porekla, sa ukusom jabuke i kruške. U zastakljenom tremu, koji su imale gotovo sve kule iz 19. veka sa teraco podom, u to vreme izuzetno popularnim razgranala se višegodišnja sadnica limuna u saksiji donoseći svake godine bogat rod.

Od šezdesetih godina 20. veka kuća je pod zaštitom države. U svom poluvekovnom boravku u kući, porodica Bogdanović pokušava da joj povrati prvobitan izgled. Kuća, koja leži na svodovima u podrumu nikad nije plavljena, a tragovi antičkih i srednjovekovnih zidina u temeljima svedoče o dugo istoriji stanovanja u ovom delu nekadašnjeg rimskog „carskog“ grada.

Marija-Vukajlovic-300x261.jpg

Marija Vukajlović autor knjige „Građanske kuće Sremske Mitrovice“

„Građanske kuće Sremske Mitrovice“, autorka Marija Vukajlović u izdanju Istorijskog arhiva „Srem“. Vredna knjiga, bogato ilustrovana i opremljena u formi monografije, obrađuje arhitektonsko nasleđe u oblasti arhitekture Sremske Mitrovice. Kroz tekstove u knjizi „Građanske kuće Sremske Mitrovice“, autorka se bavi temama, koje zalaze u istorijske, arhitektonske, umetničke, socijalne i privredne aspekte grada Sremska Mitrovica. Autorka, istoričar umetnosti u knjizi je opisala arhitektonske odlike pojedinih građanskih kuća i značajan segment knjige je posvetila upravo arhitektonskom nasleđu Sremske Mitrovice u sferi profane arhitekture od 18. veka do Drugog svetskog rat, obrađen kroz prikaz 32 pojedinačne građanske kuće.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/gradske-price-porodicna-kuca-bogdanovic/
 

Gradske priče: Čovek koji je bio mesar, boem, humanitarac i Ginisov rekorder​


Ove godibe se navršava devet godina od smrti sremskomitrovačkog Ginis rekordera.

Ginisov rekorder u dobrovoljnom davanju krvi Vasa Kasapski (74) preminuo je 24. novembra u Sremskoj Mitrovici, a sahranjen je na groblju u Jasku.

Godine prolaze, a Vasina priča ne odlazi u zaborav.
Iako su neki od njegovih prijatelja preminuli a njegova omiljena kafana zatvorena, mnogi ga se sećaju, i to samo po dobrom jer je osim što je jedan od Ginisovih rekordera, kako kažu bio i zanimljiv, veliki boem i dobar drug.

“Sećam se Vase i njegovih zanimljivih priča koje je pričao u kafani u Vodnoj ulici gde smo svi rado dolazili i slušali Vasu. Često je znao da udje i da kaže, piće za celu kafanu, uvek je bio nasmejan i u našu malu kafanu uvek doneo dobro raspoloženje i mnogo smeha. A kada je pričao o svom, ja bih rekao pasioniranom davanju krvi, bilo je tu i “smešnih” situacija. On je znao da uradi svakakve cake, koliko znam, prečesto je davao krv pa je zbog svoje želje da pomogne odlazio za Beograd, Banjaluku, Bjeljinu, pa mu se desi da ga u nekom gradu odbiju jer je već dao krv, ne znam na koji način je on imao preko 30 knjižica dobrovoljnih davalaca krvi, pa svejedno ode u Bosnu sa drugom, da krv negde u Sremu, sa trećom u Beogradu itd. Ovde se znalo pričati da je Vasa svakog dana pio goveđu krv, možda je to tačno, možda opet i nije a ono što ja znam, jeste, da je Vasa davao krv prečesto i da je bio veliki humanitarac.” govori jedan od njegovih poznanika Zlatko.

On dodaje da je nedavno prolazio ulicom u naselju kraj Save i da je video da se jedna od ulica zove Vasa Kasapski.
“Kada sam to video bio sam mnogo srećan, vratila su se sećanja i posle nekoliko godina od zatvaranja “naše” kafane, našli smo se prijatelji i ja koji smo poznavali Vasu i do duboko u noć prepričavali ponovo Vasine priče. Vasa je stvarno bio ljudina.”

Lokalna samouprava Grada Sremska Mitrovica prihvatila je 2017. godine inicijativu grupe građana da jedna od ulica naselja u Sremskoj Mitrovici dobije ime ovakvog humanitarca. Vrlo brzo je ulica dobila ime VASE KASAPSKOG.

Inicijativa za dobijanje imena ulice po Vasi Kasapskom potekla je iz Crvenog krsta.

Zaposleni u Crvenom krstu veoma dobro pamte Vasu Kasapskog. Samo po dobrom. A Vasa je za Crveni krst napisao i pesmu.

7737F257-CE56-475F-9166-648DFFFA56D9-856x1024.jpeg


Ko je bio Vasa Kasapski?

DD135326-4D62-42B0-A4DB-119ACB93208D.jpeg



Vasa Kasapski je prvi put dao krv 1957. godine kada je njegovoj bolesnoj majci bila preko potrebna. Nakon toga dao je krv 365 puta, što je više od 150 litara.

Za svoje davnaje krvi dobio je brojna priznanja za svoju humanitarnu misiju. Bio je mesar po profesiji, a 1996. godine je ušao u Ginisovu knjigu rekorda po broju davanja krvi.

Njegova krvna grupa bila je AB pozitivna koje je inače i najređa krvna grupa, koju ima veoma mali broj svetske populacije.

Šampion plemenitosti Vasa Kasapski, punih 50 godina davao je krv, češće nego što je to zdravstvena struka propisala.

Osim ulaska u Ginisovu knjigu rekorda po broju davanja krvi, Vasa Kasapski je dobijao mnoge nagrade, srebrnu i zlatnu plaketu, razne zahvalnice, a dobio je i prestižnu Novembarsku nagradu. I pored svega toga, živeo je skromno i jedini cilj mu je bio da pomogne i spasi što više ljudskih života.

Mnogi ljudi su njegovi večni dužnici, a on nikada nije uzimao poklone zahvalnih ljudi, kažu da je smatrao, da je samo “hvala” dovoljna nagrada za njegovu humanost.

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/grad...io-mesar-boem-humanitarac-i-ginisov-rekorder/
 

Grad magije i istorije​


Ako neko može da se pohvali bogatom istorijom, onda je to svakako Sremska Mitrovica, koja potiče još iz vremena preistorije, pa do početka 19. veka kada je od naselja prerasla u varošicu, a zatim u grad.

Danas je u njij mnogo kulturno – istorijskih znamenitosti, ali i raznih turističkih manifestacija, pa nije ni čudno što ovaj jedini grad u Sremu, godišnje poseti i preko 60.000 turista.

Antički grad Sirmijum, koji se nalazio na teritoriji današnje Sremske Mitrovice bio je prestonica Rimskog carstva tokom perioda tetrarhije i najstariji je sačuvan rimski grad u Srbiji.

Ovde u gradu ili u njegovoj blizini, rođeni su brojni rimski carevi, a među njima i Herenije Etruskus, Hostilijan, Decije Trajan, Prob, Maksimijan, Gracijan – nabraja Ljubiša Šulaja, v.d direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sremskoj Mitrovici.

Arheološka istraživanja otkrila su veliki deo starog naselja. Danas se ti ostaci nalaze ispod savremenog grada i samo su delimično prezentovani javnosti. Ostaci Carske palate su natkriveni, na površini od 2.500 kvadratnih metara izloženo je 350 kvadrata podnih mozaika.

Na mnogim mestima mozaici su u tri sloja, što govori o obnavljanju carske palate tokom smene vladara – kaže Šulaja.

Ispod grada, nekada antičkog Sirmujuma, nalazi se jedini neiskopani rimski hipodrom na svetu, koji je sagrađen još početkom 4. veka carskim ukazom cara Konstantina, mada nema tačnih zapisa, pa se spominje i car Licinije.

Ogromna građevina dužine do 500 i širine 150 metara nalazi se u ostacima oko četiri metara ispod nivoa današnje Mitrovice. Svaki pokušaj iskopavanja dela hipodroma za posledicu bi imao rušenje postojećih gradskih struktura, gde su neke stare i po 100 godina i smatraju se zaštićenim objektima kulture.

Jedna od najstarijih sačuvanih građevina u gradu je pravoslavna crkva Svetog Stefana, spomenik kulture od izuzetnog značaja iz vremena otomanske vladavine Sremom.

Posle odlaska Turaka, dodata joj je apsida i zvonik, a današnji izgled i dimenzije dobila je početkom osme decenije 18. veka. Bogato izrezbareni ikonostas, po svojim stilskim osobenostima i bogatstvom floralnih i zoomorfnih motiva, vezuje se za drvorezbarske radionice i majstore sa Svete Gore – kaže Tatjana Jesretić, diplomirani istoričar umetnosti. – U samom centru nalazi još jedna pravoslavna crkva, posvećena Svetom Dimitriju, koja je proglašena za nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.

Simbol Sremske Mitrovice svakako predstavlja i zgrada Srpskog doma, koja se nalazi u samom centru grada, podignuta davne 1895. godine prema projektu Vladimira Nikolića, dvorskog arhitekte patrijarha Georgija Brankovića. U njoj su danas smešteni pozorište, bibiloteka, galerija…

Zgrada u kojoj se nalazi Muzej koji čuva vredne istorijske, umetničke i etnološke predmete iz ovog dela Srema, podignuta je u drugoj polovini 18. veka i prvobitno je služila za smeštaj Petrovaradinskog devetog graničarskog puka.

Arheološki lokalitet Žitni trg, jedan od najstarijih delova grada u Sremskoj Mitrovici, dobio je sasvim novi izgled tokom ove godine, posle rekonstrukcije koja je usledila 56 godina posle otkrića.Ostaci grada u prvom delu lokaliteta su konzervirani, dok je u drugom delu urađena kompletna obnova. Ovaj nekadašnji trg bio je zanatska četvrt iz četvrtog veka.

Smiljka Kostić

Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/grad-magije-i-istorije/
 

SAVA JE NAŠE MORE: Simbol Sremske Mitrovice​


Reka Sava je jedna od najzanimljivijih i najkompleksnijih reka u Evropi. Nastaje spajanjem dveju slovenačkih reka – Save Bohinjke i Save Dolinke, koje se formiraju na izuzetno zanimljiv način. Nedaleko od Bohinja nalazi se veličanstveni vodopad Savica visine 78 metara, čija voda se uliva u Bohinjsko jezero. Iz Bohinjskog jezera izlazi kratka rečica imena Jezernica koja se nakon svega 100 metara spaja s potokom Mostnica stvarajući Savu Bohinjku. Sava Dolinka, sa druge strane, izvire kao potok Nadiža u dolini Tamar u Julijskim Alpima. Na nadmorskoj visini od 1222 m ponire, a nakon 5 km opet izvire kao Sava Dolinka. Duga je 45 km, protiče dolinama u blizini naselja Kranjska Gora, kroz Jesenice, između Bleda i Berga da bi se kod naselja Radovljica spojila sa Savom Bohinjkom u reku Savu.

Reka Sava ima nacionalni značaj za Republiku Srbiju, u koju ulazi kod sela Jamena i teče do ušća u Dunav u dužini od oko 207 km. Područje kroz koje ona protiče naziva se Posavina.

Svoj današnji koridor, probila je savladavši barijeru kod Podsuseda, na kraju poslednjeg ledenog doba. Tada se jedinstveni masiv odvojio na tri manje geografske celine: Samoborsko gorje, Medvednicu i Kalnik. Sava je do danas nataložila ogromne količine šljunka i peska celom svojom dolinom, a ponegde je debljina takvih naslaga i do 40 m.

Po ulasku u Srbiju, prvi veći grad kroz koji protiče Sava je Sremska Mitrovica. Potez od Sremske Mitrovice do Beograda je najpovoljniji za plovidbu jer reka na ovom delu ima najveću širinu i dubinu korita. Nakon Mitrovice, Sava pravi još jednu značajnu okuku ka jugozapadu, gde se u temenu okuke, na desnoj obali smestio grad Šabac. Nakon Šapca Sava kreće ka istoku, odnosno ka Obrenovcu, posle koga se usmerava ka severoistoku, odnosno prema Beogradu. U Beogradu reka Sava završava svoje putovanje ulivši se u reku Dunav.

Preko Save, Sremska Mitrovica povezana za važnim odredištima širom našeg kontinenta. Ovo je, pored činjenice da se grad nalazi u blizini autoputa, međunarodne železničke pruge i aerodroma Nikola Tesla, još jedna od prednosti grada – ovako dobro povezan lako je pristupačan svima koji žele da vide i uživaju u srcu Srema.

Sremska Mitrovica prostire se sa obe strane reke. Njene obale spaja najduži viseći pešački most na Balkanu, Most Sv. Irineja, koji ujedno spaja i Srem i Mačvu. Izgrađen na najužem delu reke, koja ovde pri protoku kroz grad pravi luk, nalazi se na mestu starog Artemidinog mosta. Artemidin most bio je jedna od najvećih građevina starorimskog Sirmijuma. Na njemu su, u vreme progona hrišćana, pogubljeni „sirmijumski sveti mučenici“. Jedan od njih bio je i Sv. Irinej po kome je sadašnji most dobio ime. Ovo je još jedan od načina na koji Sremska Mitrovica obležava i slavi svoju istoriju.

Visoke vode ćudljive Save obuzdane su obaloutvrdama koje grad čuvaju od poplava. Uz obaloutvrde možete da prošetate do gradske plaže, koja je jedna od najlepših u Srbiji, ili do nekog od restorana na vodi gde, uz zvuk rečnih talasa i ribarske čamce koji prolaze pored vas, možete da uživate u domaćoj hrani i piću.

Sava je zaslužna i jedno od najvećih prirodnih bogatstava grada – Specijalni rezervat prirode Zasavicu. Svoj nastanak rezervat duguje ovoj reci i njenom napuštenom koritu. Savršena i netaknuta priroda stanište je više stotina ptica, životinja i riba. Ovde možete da vidite i dabrove koje je Prirodnjački muzej iz Minhena poklonio Sremskoj Mitrovici, ili fotografišete retke ptice. Naravno, tu je i ribolov, a sve ovo možete da uradite dok šetate nekom od staza, vozite bicikl po rezervatu, plutajući po vodi na turističkom brodu ili ako iznajmite neki od povoljnih čamaca. Kako rezervat Zasavica nije mali i nudi mnogo toga za videti i doživeti, predlažemo vam da da prenoćite u nekom od smeštaja koji će vam ponuditi i bogat doručak.

Većina gradova na rekama pomalo liče jedan na drugi. Ono što Sremsku Mitrovicu nekako izdvaja od te „monotonije“ upravo je savska plaža za koju poznavaoci prilika kažu da je jedna od najlepših još iz vremena one stare velike države.
Jedan od pravaca za plažu je kroz sam centar Grada. Prolaskom kroz pijacu doći ćete pravo na prelepo šetalište uz Savu. Videćete drugi po dužini viseći pešački most u Evropi, a prvi u Balkanu, most Sv. Irineja, koji Sremsku Mitrovicu povezuje sa Mačvanskom Mitrovicom.

Most se nalazi na mestu nekadašnjeg starorimskog Artemidinog mosta, tada jedne od najvećih građevina antičkog Sirmijuma.

Na šetalištu se nalaze brojna uređena mesta za odmor, ali i interesantno oslikane kuće. Ako krenete šetalištem nizvodno, dolazite do prelepo uređene mitrovačke gradske plaže Brioni. Prava oaza u samom centru grada.

Mitrovica svoju plažu uređuje godinama i dodaje joj uvek ponešto što naš grad pretvara u grad sa šarmom, u mesto koje ima šta da pokaže.

Svi oni koji su ovo leto ipak proveli u Srbiji nisu morali da se odreknu sunca, prozirne vode i peska. Tu su najlepše plaže naše zemlje.

U letnjim danima u Sremskoj Mitrovici svi su na gradskoj plaži, popularno nazvanoj „Brioni“ .

Ova plaža se nalazi na levoj obali reke, u južnom delu grada. To još jedno od onih mesta na koje je lokalno stanovništvo ponosno i koje će vam rado preporučiti. Plaža je lako pristupačna i dostupna kroz nekoliko gradskih ulica koje izlaze na obalu reke.

Obala je od peska, ali i sa travnatim površinama. Inače, po uređenosti Gradska plaža spada u red boljih i opremljenijih plaža Srbije.

Kupačima su na usluzi parking mesta, i to za bicikle, motore i automobile; kabine; spasilačka služba i lekarski nadzor. Kada vrelina Sunca dosadi, na raspolaganju je prirodni hlad.

U neposrednoj blizini plaže nalazi se kompleks Carske palate iz rimskog perioda i to je nešto što ne treba propustiti.

Na Brionima je u toku leta aktuelna ugostiteljska ponuda nekoliko restorana, kafea i barova. Tu su i sportski sadržaji – tereni za odbojku na pesku, fudbal na pesku, košarku, mini teretana… Za najmlađe je rezervisano dečije igralište sa ljuljaškama, toboganima, klackalicama, ali i jedan veliki gusarski brod, a za starije tu je šetnja, druženje, kupanje, debela hladovona, sunčanje…. Sve u svemu, Brioni na Savi su pravi i ozbiljan lokalitet kupališnog turizma.

Kroz istoriju

Topografija Sirmijuma umnogome se razlikovala u odnosu na današnju Sremske Mitrovice. Današnji grad ima više uzvišenja nego rimski (kao posledica naslaga zemlje tokom vekova) i drugačije vodotokove fruškogorskih potoka koji se ulivaju u Savu. Sirmijum je bio grad malih bara i jezera, vremenom isušenih. Jedna od najizraženijih promena je, po ovdašnjim arheolozima, promena toka Save, koja je u rimsko doba u toku kod Sirmijuma stvarala dve rečne ade danas delove sremskog, odnosno mačvanskog kopna.

Čuvena plaža „Brioni“ datira još iz perioda Kraljevine Jugoslavije, po pričama, kada je jedan bogati Mitrovčanin „na polzu narodu“, ogradio zemljište za plažu i nasuo ga peskom.

Mitrovački grad ima korene koji sežu daleko u istoriju sve do Rimljana. Upravo na toj plaži, još u vreme kada je ona imala samo koju stotinu metara, šezdesetih godina prošlog veka podignut je restoran koji je nazvan baš po lokaciji na kojoj se nalazi – Plaža. Mitrovčani nikada ovaj naziv nisu usvojili, jer kako je za to vreme ovo bio luksuzan objekat odmah su mu nadenuli ime – Brioni. Valjda im je enterijer ovog tada jedinog elitnijeg restorana u gradu ličio, ko zna iz kojeg razloga, na Titove Brione, mada postoji i priča, možda i nije prava, da je baš Tito u obilasku Sremske Mitrovice rekao da plaža liči na “Briune”. Tako je ovaj naziv koji nikada nije bio zvaničan ostao do dan-danas, iako je restoran na Savi menjao vlasnike.

Napravljen tih godina na stubovima sa dve sale i dve terase.

U ovom lokalu, tokom sedamdesetih, su održavane igranke, kažu za one sa dubljim džepom, a kasnije – kada su ovaj restoran je služio i za dolazak na ručak sa poslovnim partnerima.

Kasnije generacije osamdestih i devedesetih godina su ovde slavile rođendane, pravili žurke, svatove, mature… Brioni su sedamdesetih godina ugostili i Tita. Oni koji pamte to vreme, kažu da je obezbeđenje bilo takvo da je na plaži bilo više policajaca nego građana.

Brioni su prodati u paketu s ostalim ugostiteljskim objektima ondašnjeg hotelsko-ugostiteljskog preduzeća. Novi vlasnici su renovirali obe sale, zastaklili terase, a od starog sjaja Briona zadržali samo delimično kamene mozaike po zidovima.

Na Gradskoj plaži u Sremskoj Mitrovici, se ne naplaćuje ulaz i mogu da je koriste svi stanovnici grada i okolnih naselja. Pored plaže koja može da primi i do 5000 ljudi, ovde su izgrađeni i tereni za fudbal, odbojku i košarku, kao i nekoliko restorana i kafića. Tokom dana postoji spasilačka ekipa koja brine o kupačima kao i dežurna lekarska služba.


Izvor: https://www.ozon.rs/vesti/2023/sava-je-nase-more-simbol-sremske-mitrovice/
 

Back
Top