Reformacija je počela postavljati pitanja o pogrešnoj praksi koja se ustanovila u crkvi posle stotina godina prakse.
Postavlja se pitanje da li je i istočna crkva nakupila tokom stotina godina neku pogrešnu praksu?
Recimo verujem da je Luter bio negde ovde, tj da smo ovde imali univerzitete kao tamo (on je bio profesor etike), možda bi postavio pitanje slava (možda, ne znam), možda bi postavio pitanje da li se obožava majka Marija i ostali sveci (a prema njemu ne treba) i slično.. Ne znam da li je istorijski kod nas bilo tih pokušaja, ali sumnjam jer je Srbija bila pod Otomanskom vlašću i borila se za svoj opstanak, tj nikome nije padalo na pamet da preispituje neke crkvene "dogme" jer je sama crkva bila u lošem stanju i vladao je islam. To je sve razumljivo.
Imali smo mi međutim teologe u 20. veku koji su simpatisali protestantizam na neki način, čak se pravoslavlje sa protestantima bolje slagalo dugo vremena, setimo se veze SPC ili Grčke pravoslavne crkve i Anglikanske crkve. Na primer.