Sreća

Priča je parafrazirana, a pouka je moja.
Mudri starac je išao poljem diveći se prirodnim lepotama. U susret mu je naišao čovek koji je na leđima nosio toliko težak teret da su mu noge klecale.

– Zašto nosiš tako težak teret i osuđuješ sebe na takvu muku? – pitao je starac.

– Mučim se kako bi moja deca i unuci bili srećni – rekao je čovek.– Moj pradeda se mučio kako bi pomogao mome dedi. Deda se mučio zbog moga oca, a moj otac zbog mene. Ja se sada mučim zbog sreće moje dece.

– A, da li je neko od vas bio srećan? – upitao je mudrac.

Čovek se malo zamislio, a onda rekao:
-Mislim da nije, ali moja deca i unuci sigurno hoće!

– Krtica nikad nije othranila orla, niti je nepismen čovek ikog naučio da čita. – uzdahnuo je mudrac. – Najpre moraš sam naučiti da budeš srećan, kako bi pokazao svojoj deci šta je sreća. To će biti tvoj najvredniji poklon njima.

Pouka: Sve je u balansu. Da bi se deca odigla potreban je izvestan trud, napor i zalaganje. Ali, ne treba otići u krajnost. Do sreće se ne stiže samo kroz materijalne vrednosti, već i kroz emocionalni i duhovni rast i razvoj.

Zato se ne sme podceniti značaj kvalitetnog vremena koje roditelji provode s decom; njihova pažnja, ljubav, emocionalna podrška kao i radosna, harmonična i bezbrižna atmosfera koju stvaraju za decu.

Roditelji najbolje uče decu vlastitim primerom. Dobro je da deca vide da su roditelji vredni i odgovorni, ali da i pored toga pronalaze radost i zadovoljstvo u životu. To će ih najviše stimulisati da i sami postanu takvi.

Ako deca stalno gledaju izmučene i iscrpljene roditelje koji nisu u stanju da odvoje vreme za njih i još ako čuju da je sva ta muka zbog njih, kako će se osećati? Kako će to sebi objasniti? Iz toga može proizaći samo unutrašnji konflikt, a ne sreća i zadovoljstvo.
 
s jedne strane vide roditelje kako se muce a s druge vide decu tajkuna i politicara kako lagodno zive
pouka je?
moji roditelji su nesposobni pa cu ja ,morat bogato se udati ili uclanit se u partiju pa praviti malverzacija na veliko
 
Dobra opaska pesho. Takvo shvatanje reflektuje mentalitet koji dominira u drustvu. Kao i u prici, sreca se svela samo na materijalne vrednosti. Moralne i dublje duhovne vrednosti su u potpunosti zanemarene i ignorisane. Zamenio ih je potrosacki mentalitet, u stilu srecan je onaj ko ima skupa kola, kucu, garderobu, odlazi na letovanje itd.

Ljudi se neprestano bombarduju porukama da je zivot jedan, da se treba ziveti i biti srecan sada. S obzirom da se to sve postize novcem, njemu se sve zrtvuje. I karakter i dostojanstvo. Nije vazno kako se do njega dodje, vazno je da se dodje. Nema kriterijuma, ni obzira.

Pri tome se zapostavila cinjenica da su ljudi kompleksna bica koja nemaju samo fizicke potrebe, vec imaju i dublje emocionalne ili duhovne. Da te potrebe proisticu iz samog jezgra ili sustine ljudi. Dok ljudi ne zadovolje te potrebe ne mogu istinsli biti srecni, zadovoljeni ili potpuni.

Ukoliko ljudi ne zadovoljavaju duhovne potrebe, ili ako ih cak nisu ni svesni, nadju se vrzinom kolu. Postaju povrsni, zaslepljeni i zavisni. Materijalne vrednosti im uvek donesu samo privremeno i kratkotrajno zadovoljenje. Nikad potpuno. Zato su u stalnoj trci za dostizanjem nedostiznog. Pune rupu bez dna.

Izlaz iz toga je vracanje sebi. Drustvo treba heroje koji ce imati snage da izaberu ljudske vrednosti nad vrednostima koje im namece drustveni sistem. Sto god vise bude takvih pojedinaca sistem ce teze funkcionisati i mora kolapsirati. Drustveni sitem je uvek odraz pojedinaca koji ga sacinjavaju. Funkcionalni pojedinci stvaraju funkcionalno drustvo i obrnuto.
 

Back
Top