Srbija vraća redovan vojni rok: Ako imate do ovoliko godina, možete da očekujete poziv

kao sto sam i mislio tipican seljober drugosrbijanac i kukavica ako ti se ne svidja vojni rok mars iz ove zemlje i pametuj u nekoj drugoj gde deca ne moraju da ti sluze a takvih za pola godine uopste nece biti u evropi ja bi vam svima takvima oduzeo drzavljanstvo i imovinu i dao nogom u guzicu iz ove zemlje pa pametujte o nesluzenju vojnog roka u nemackoj ili svajcarskoj pa da vidis kako ces proci
možda se preziva Branković?
Ima ih dosta još od 1300 i neke
 
Пре службовања у војсци, треба традиционално васпитање.
Meni se to ne svidja, ja da sam imao samo tradicionalno vaspitanje a ne generacijsko vaspitanje ja bih bio mrtav ili kao neki od mojih klasica , poludeo bih...
Ne donosi balkansko vaspitanje bas dobre rezultate kod vojnog roka...nasilje je osnova , nasilje se razvije, nasilje se umnozi , bes , nedokazanost , to ostaje..i onda dobijes svasta...7 na 100 mrtvih..mnogo brate...a jedino balkansko resenje je hladovina...tj nerad sve to vrati na balkansku meru...

Ali ako ne bude nerada, onda se svasta desava...

Ja nisam imao nerad kao izlaz, ali sam imao ne balkansko vaspitanje, dobijeno na balkanu ali od moje generacije, pazljivim odnosom i zivljenjem sa njima...a ne roditeljsko vaspitanje koje je ili pozeraj ili lagarija ili zasticeno ili submisivno , a nista od toga ne valja..

Generacijsko je mnogo bolje,imas nivoe suprostavljanja imas samoodbranu , imas prelazak u sve ili nista, imas totalno prelazak na survivor mod, sto je dobra stvar kod pametnih cigana, oni znaju te fazone i fore...
Inace ode zdravlje, bubrezi ,pamet, reuma, prsti na nogama, svasta nesto..
I to u bubanj potoku pored BG....
 
u moje vreme se znalo ko kosi ko vodu nosi
sad ovi što neće da služe postavljaju krucijalno pitanje "a žene?"
Ako mislite da je Srpska vojska kao JNA , to ste se zaebali zestoko , pa to je jos 93 nestalo , 98 nemar i pocetak agresivnosti , ali pocetak, moze da se zanemari...ali nemar zestoko...posle su se malo secnuli kad je krenulo bombardovanje...ali danas ja gledam malu decu od 6 godina, bre spremni da ubodu nozem druge klince iz ulice koji se igraju pa ne znaju da se igraju...svako hoce svoje...
A roditelji pedagozi kao , e sad, najveci ili drugi po vrednosti ukradenog je solidan pedagog za svoje dete...da cujes price, rekao bi covek voli decu , ali svako ko je lopov onako na bednicki nacin ili tako krupno nema sanse da stvarno voli nekog...nepostovanje do tog nivoa drugih , ne ukazuje na ljubav nego na sociopatologiju , sto je jasno i iz toga razvoja srpskih medjuljudskih odnosa...

A i svesti..

Kazu vojska ce biti kao akademija, mada ja nisam bio na akademiji koja je imala 2 vojnika po sobi , ja to nisam video cak i kad sam ulaziio u sobe onih na akademiji ...tako da to je nesto novo za mene...
Jeste u seriji su dvokrevetne, ali to je serija...Serija je i ona zaebancija u serijalu zastava filma , bilo je 4,5 filmova, ali u realu je nesto drugo.
Jeste da bude i vise zaebancije..ja sam imao kreativni duh , ali nisam smisljao zaebancije nego tako se naprave situacije...za 4 filma samo ono sto sam ja napravio...ali nije sa namerom da se napravi sala... ali na kraju ispadne urnebes komedija..Samo real da snimim kao 4 filma , to je toliko zezanja da ne mozes da povoerujes...samo moje dozivljene zaebancije...ali sta cemo sa 10 smrtnih situacija, sta cemo sa 7 samoubistava, sta cemo sa 10 otpustenih vojnika kod kojih je zdravstveno stanje otislo do toga da moraju da budu otpusteni...sve je to isto to..u isto vreme..
 
Poslednja izmena:
Meni se to ne svidja, ja da sam imao samo tradicionalno vaspitanje a ne generacijsko vaspitanje ja bih bio mrtav ili kao neki od mojih klasica , poludeo bih...
Ne donosi balkansko vaspitanje bas dobre rezultate kod vojnog roka...nasilje je osnova , nasilje se razvije, nasilje se umnozi ,
Ti si titoista. Titoizam je nasilje.
 
КРАЈИНА ПОЗВАЛА, МАЈКА ПОСЛАЛА, ЈЕДИНЦА СВОГА, МОЛЕЋИ БОГА!

Стоји на прагу стара мајка. Руке јој дрхте, али поглед је чврст. Испред ње, њен син – у униформи, са пушком преко рамена и сјетом у очима. Љуби је у чело и каже:
„Мајко, морам. Позвала ме је отаџбина.“

Она га благосиља, док јој се срце ломи. Не показује бол. Не смије. Зна да је њено дете постало нечији јунак. Али она… она га и даље види као дјечака што је трчао по дворишту, бос и насмијан.

Таквих мајки било је на хиљаде током Операције „Коридор 1992“ – највеће битке за живот. Мајке које су дале све, а нису тражиле ништа. Само да се дјеца врате. Само да их загрле још једном. Многе нису дочекале. Многе су остале на прагу, гледајући у празнину, чекајући кораке који се никада нису вратили.

Тај коридор није био само пут – био је жива рана, био је плач, био је подвиг.
На њему су остављени животи, снови и мајчине сузе. Али и понос. Вјечни понос.
За сваку мајку што је изгубила сина – дугујемо тишину, молитву и вјечну захвалност.
Јер нема веће жртве од мајке која сина даје за слободу народа.
Нека је вјечна слава свим јунацима, а нарочито њиховим мајкама – првим и вјечним хероинама.

514016906_1145107440985391_2673373381189182024_n.jpg
 
vojska je u redu, ali dok je titoisticki rezim jos uvjek na vlasti (pozicija plus opozicija koja se smenjujud ecenijama su isti sistem) narod vise niej lud da sinove salje da budu glineni golubovi izdajnicima srpstva...

kada se oslobodi drzava to ce biti prava Srpska vojska koju ce nasi sinovi sa ponosom sluziti a ne dezerteru ministru odbrane vulinu...
 
КРАЈИНА ПОЗВАЛА, МАЈКА ПОСЛАЛА, ЈЕДИНЦА СВОГА, МОЛЕЋИ БОГА!

Стоји на прагу стара мајка. Руке јој дрхте, али поглед је чврст. Испред ње, њен син – у униформи, са пушком преко рамена и сјетом у очима. Љуби је у чело и каже:
„Мајко, морам. Позвала ме је отаџбина.“

Она га благосиља, док јој се срце ломи. Не показује бол. Не смије. Зна да је њено дете постало нечији јунак. Али она… она га и даље види као дјечака што је трчао по дворишту, бос и насмијан.

Таквих мајки било је на хиљаде током Операције „Коридор 1992“ – највеће битке за живот. Мајке које су дале све, а нису тражиле ништа. Само да се дјеца врате. Само да их загрле још једном. Многе нису дочекале. Многе су остале на прагу, гледајући у празнину, чекајући кораке који се никада нису вратили.

Тај коридор није био само пут – био је жива рана, био је плач, био је подвиг.
На њему су остављени животи, снови и мајчине сузе. Али и понос. Вјечни понос.
За сваку мајку што је изгубила сина – дугујемо тишину, молитву и вјечну захвалност.
Јер нема веће жртве од мајке која сина даје за слободу народа.
Нека је вјечна слава свим јунацима, а нарочито њиховим мајкама – првим и вјечним хероинама.

514016906_1145107440985391_2673373381189182024_n.jpg

I zato ti zagovaras vojsku?
Da bi ovako bilo?
Resetuj se.
 

Back
Top