E, moj brate, kad god spomenem tako nešto, svi skoče i u glas počnu da tlape nešto o mojoj neobaveštenosti i teoriji zavere "koja je smešna"", i kako sam paranoična, a ja sve vreme govorim: da Bog da da nisam u pravu, javno ći priznati da sam glupača! A sada, kada su se već mnoga od mojih predviđanja ostvarila, "ne sećaju se" da je iko tako nešto pričao, i dalje ne veruju da tako nešto postoji i da nam se dešava. Mislim da ne bi verovali ni da im lično na vrata dođu i pokažu svoje planove. Kao nojevi, zabadaju glavu u pesak, i veruju u ono što bi njima odgovaralo: da ništa ne rade, dobro žive, da se ne bore nizašta, i da ništa ne vide.