Mladi danas: Autentična borba, ne kopija Petog oktobra
„Kad god bi bili neki protesti, uvijek bi se spominjao Peti oktobar kao nešto uspješno“, priča za DW jedan od studenata koji danas u Srbiji protestuje. U čemu su sličnosti i razlike s protestima od prije 25 godina?
Pogledajte prilog 1795448
Filip Đorđević
Protesti u
Srbiji, koji traju već 11 mjeseci, često se porede s protestima koji su 5. oktobra 2000. godine doveli do pada
Slobodana Miloševića. Ali Anja Despotović, studentica Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, kaže: „Opći stav među studentima jeste da mi ništa ne pokušavamo da ponovimo. Mi vodimo autentičnu borbu i imamo jasne ciljeve kojih se zajednički držimo.“
Despotović je u blokadi jedna od zaduženih za saradnju s medijima. U izjavi za DW podsjeća: „Peti oktobar se desio nakon izbora 24. septembra. Postojao je konkretan politički razlog da se Peti oktobar dogodi“, kaže Anja Despotović.
Njen kolega Petar Gardović, student Fakulteta političkih nauka u Beogradu, ocjenjuje da je Peti oktobar „definitivno bio velika pobjeda naroda“.
„To je događaj za koji sam prvi put čuo još kao dijete, u svojoj desetoj, dvanaestoj godini. Kad god bi bili neki protesti, uvijek bi se spominjao Peti oktobar kao nešto što je bilo uspješno. Mislim da smo mi sada jako blizu tome, samo moramo ostati istrajni“, kaže Gardović.
Mladi žele da budu dio rješenja
Vrijednosti koje su bile ključne
prije 25 godina, ključne su i danas: sloboda, pravda, odgovornost i građanska solidarnost. Na to u izjavi za DW ukazuje Milica Borjanić, generalna sekretarka Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS).
Ta organizacija sastavila je tzv. „Alternativni izvještaj" u kojem se vidi da postoji „visoka identifikacija sa studentskim pokretom", jer 95 odsto mladih u Srbiji podržava studente.
„Mladi danas žive u formalno demokratskom društvu, ali osjećaju da je sistem obesmišljen. Izvještaj pokazuje da preko 90 odsto njih vjeruje da izbori nisu fer i pošteni, a polovina smatra da nemaju stvaran utjecaj na političke procese“, kaže generalna sekretarka KOMS-a.
„Ono što je specifično danas jeste to da su vrijednosti participacije, održivosti i jednakosti izraženije nego ranije. Mladi danas nisu samo protiv – oni žele da budu dio rješenja, dio procesa, da se čuju njihovi glasovi unutar institucija“, naglašava Milica Borjanić.
Milivoj Bešlin
Protiv Vučića se bore "vučićizmom"
Istoričar Milivoj Bešlin smatra, međutim, da između današnjih i protesta od prije 25 godina ima veoma malo sličnosti. Ni nakon godinu dana demonstracija na ulicama nije došlo do „istorijski mjerljivog uspjeha“ kakav je bio Peti oktobar 2000. godine, ukazuje Bešlin.
„Nismo bliže mirnom raspletu i političkom rješenju krize nego što smo bili prije godinu dana, nisu
ispunjeni studentski zahtjevi, stepen korupcije u društvu je nepromijenjen, a režim je izašao s najgorim kadrovskim i idejnim rješenjima otkako se ustoličio 2012. godine“, kaže istoričar.
Ujedno dodaje da „s protestne strane ne postoji dovoljno jasna ideja, strategija, struktura i organizacija koja bi vodila političkom raspletu najveće društvene i političke krize u Srbiji u posljednjim decenijama.“
Bešlin takođe upozorava da su današnji studenti žrtve nacionalističke retorike Aleksandra Vučića, koja traje već 13 godina. Po njemu su gotovo identični koncepti tzv. Vučićevog ‘velikosrpstva’ i ‘integralnog srpstva’ Mila Lompara, intelektualca desničarskih shvatanja, koji u javnosti važi za jednog od onih koji
predstavljaju studente.
„Mnogo je mladih koji su, boreći se protiv Vučića, spremni da brane ideološki
koncept vučićizma. Nažalost, temeljne ideološke vrijednosti njegovog režima sve se manje dovode u pitanje pod neuvjerljivim izgovorima da mu se ne daju povodi za napade“, zaključuje Bešlin.
Ujedinjeni u borbi
Za Srđana Milivojevića, koji je u vrijeme Petog oktobra 2000. bio član pokreta „Otpor“, a danas je predsjednik Demokratske stranke, najvažnija stvar kod današnjih protesta je sljedeća:
„Mladi ljudi svih nacionalnosti i vjeroispovijesti ujedinili su se u borbi za slobodu, pravdu, pobjedu poštenja nad izopačenom i bahatom pljačkom, koja je sasvim ogoljena. Za slobodu se danas u Srbiji zajedno bore Bošnjaci iz Novog Pazara, Slovaci iz Bačkog Petrovca, Mađari iz Subotice sa svojim vršnjacima i kolegama Srbima iz Šumadije, Dragačeva“, ukazuje Milivojević za DW.
Ono za šta se studenti bore „mnogo je veće od nekog autokrate“, naglašava studentica Anja Despotović s početka priče: „Cijela naša borba nije ni počela od priče o autoritarnom režimu, o diktatoru. (…) Mi se prvenstveno bavimo promjenama vrijednosti ovog društva.“
