Srbi i Bošnjaci - prošlost, sadašnjost, budućnost

Ovo uopšte i nije tema o poreklu Srba i Bošnjaka, već o budućnosti njihovih odnosa
Sto se odnosa tice mislim da ce se na ovim prostorima naseliti neki drugi ljudi iz Afrike mozda, ako se iseljavanje nastavi ovom brzinom tako cemo u budućnosti biti sretni da ti je komsija bio sa ovih prostora. Mislim da se I iseljava puno vise nego sto vlasti hoce da objave.
 
Evo, duže vreme pokušavam da uobličim misao koja se tiče odnosa ova dva balkanska naroda. Ovom prilikom ne bih da se bavim pričom "Bošnjaci su poturčeni Srbi" jer to ne menja situaciju da se oni danas osećaju posebnim narodom i da taj identitet upravo grade na osećaju različitosti od Srba i Hrvata
I puno je tu kontradiktornih misli.
Neka racionalna analiza dovela bi do zaključka da su ta dva naroda potrebna jedna drugom, te da rešavanje dosta međusobniih problema pretpostavlja da se Srbi i Bošnjaci okrenu jedni drugima i traže zajedničku budućnost.
Naime, zajednička država Bošnjaka i Srba (uključujem tu i Crnu Goru) predstavljala bi rešenje 90% nacionalnog pitanja ta 2 naroda. (Za potrebe ove diskusije zanemarićemo pitanje okupirane teritorije Kosova i Metohije)
Jedino u državi sa Srbijom i Crnom Gorom, Bošnjaci unutar jednog državnog entiteta mogu okupiti sav svoj narod, od Kladuše preko Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Novog Pazara, Gusinja, PLjevalja, Trebinja do Bara. Van te državne zajednice ostala bi samo neka urbana bošnjačka populaciaj po Hrvatskoj i Sloveniji, kao i oni nazovi "Bošnjaci" u Makedoniji.
Srbi, takođe rešavaju svoje nacionalno pitanje, bar 90%.
Momenat za tu uniju bio je kako 1991. tako i sada. S tim što bi 1991 uneo mnogo više potencijalnih problema obzirom na "leopard krzno" etničku kompoziciju BiH.

Ali, hajde da rezimiramo vrlo ukratko srpsko-bošnjačke odnose kroz istoru.
Ti odnosi se mogu opisati samo jednom rečju "NEPRIJATELJSTVO".
I to prvenstveno neprijateljstvo Bošnjaka prema Srbima unutar Osmanskog carstva.
Tokom celukopnog perioda trajanja vlasti Osmanskog carstva na Balkanu, posebice teritorijama koje su predmet ove diskusije, može se videti da su Bošnjaci bili jedan od glavnih kočničara oslobođenja ovih područja. I svojim identifikovanjem sa Osmanskim carstvom koje je uveliko nazadovalo još, pa recimo vidljivo, od propasti opsade Beča, svojom grčevitom borbom za održanje te progresivno truleće, gangrenizovane države, kulture i društva jedan su od značajnih faktora svakovrsnog zaostajanja ovog prostora za Evropom.
Ok, nije im zameriti tu identifikaciju sa Osmanlijama. Oni su to shvatali kao slobodu, slobodu da ugnjetavaju, maltertiraju i žive na račun hrišćanskih podanika carstva u području gde i sami žive.
ALi, ne treba zaboraviti aktivno učešće Bošnjaka u:
- u ratovima protiv Austrijanaca tokom 18. veka
- velikoj ulozi u borbi protiv srpskih ustanika i konačnom slamanju ustanka 1813. (ne znam koliko su poznate razmere tragedije tog događaja za Srbe, jer oko 1/4-1/3 svog stanovništva ustaničke teritorije je, po slomu ustanka, pobijeno i prodano u roblje)
- pokušaju slamanja 2.srpskog ustanka
- stalnom nastojanju da se ograniči srpska autonomija, kao i pretnjama ponovnih napada
- odupiranju ikakvih reformi od strane Carigrada kojima bi se poboljšao položaj hrišćanskog stanovništva Bosanskog ejaleta. Glavni ustanak koji su Bošnjaci digli protiv Turaka jeste upravo onaj kojim su hteli da se suprotstave umanjenju privilegija svog begovata i poboljšanju položaja hrišćana.
- pravljenju zemaljskog pakla za hrišćansko stanovništvo (pogledati putopise po Bosni savremenika tog doba) koje je na kraju i rezultovalo velikim ustankom 1875. godine i austrijskom okupacijom BiH
- aktivnom učešću zločinima šuckorskih odreda tokom 1.svetskog rata, odnosno nečuvenim zločinima ustaša tokom 2.svetskog rata.

Eto...
Šta, kuda i kako?

Препреке веће од кинеског зида.
 
Sto se odnosa tice mislim da ce se na ovim prostorima naseliti neki drugi ljudi iz Afrike mozda, ako se iseljavanje nastavi ovom brzinom tako cemo u budućnosti biti sretni da ti je komsija bio sa ovih prostora. Mislim da se I iseljava puno vise nego sto vlasti hoce da objave.
Јединствена прилика да етничка блискост и порекло надјачају идентификацију са религијом.
 
Imas samo u hercegovini za Koji se zna ostalo je samo vjeruje se da je bilo. U srednjem vijeku su Turci bili u Bosni. Recimo bijela dzamija u Srebrenici ti je bila katolicka crkva(sve mozes lako provjeriti) . imas jednu I u Zvorniku mislim. Znam da je I u Jajcu I u Bihacu katolicka crkva pretvorena u dzamiju upravo iz razloga odbijanja da ratuju za Turke. Katolici su imali crkve na Drini dok se pravoslavna vjera ne uspijeva prosiriti na Bosnu. Bogumili nisu imali crkve pa je I logicno da ih nema. Politika Turaka prema pravoslavcima se okrece na kraju vladavine kada su bili oslabili i u Srbiji pocinju ustanci.
U Zvorniku je katolička crkva napravljena za vrijema AU monarhije. Dokazi da je ona nekad bila prije tu u srednjem vijeku,su ravni tome da je u srednjem vijeku bila pravoslavna crkva u Ljubljani. Jedino postoji u Srebrenici katolička crkva iz srednjeg vijeka koju su napravili rudari Sasi. Sasi su porijeklom germanski narod. Eto opstala katolička crkva u Srebrenici ,a nigdje je nema u Vlasenici,Rogatici,Foči,Kalesiji...
 
U Zvorniku je katolička crkva napravljena za vrijema AU monarhije. Dokazi da je ona nekad bila prije tu u srednjem vijeku,su ravni tome da je u srednjem vijeku bila pravoslavna crkva u Ljubljani. Jedino postoji u Srebrenici katolička crkva iz srednjeg vijeka koju su napravili rudari Sasi. Sasi su porijeklom germanski narod. Eto opstala katolička crkva u Srebrenici ,a nigdje je nema u Vlasenici,Rogatici,Foči,Kalesiji...
Mislim na crkve koje su pretvorene u dzamije dolaskom Turaka sad nisu crkve recimo bijela dzamija u Srebrenici je bila katolicka crkva prije Turaka.
 
Mislim na crkve koje su pretvorene u dzamije dolaskom Turaka sad nisu crkve recimo bijela dzamija u Srebrenici je bila katolicka crkva prije Turaka.
Da, Turci su imali tu glupu naviku da od pravoslavnih i katoličkih bogomolja prave svoje verske objekte.
Ono što je urađeno sa Svetom Sofijom u Konstantinopolju je najveća sramota na turskom obrazu, a potom, iz mog ugla, kao Srbija, ono rušenje Manastira Svetih Arhangela u Prizrena, o čijeg je materijala napravljena Dzamija u tom gradu.
 
Upoznaj zemlju...

U Istočnom Sarajevu otvorena izložba islamske i pravoslavne kaligrafije



Izložba 40 radova pravoslavne i islamske kaligrafije srednjoškolaca iz Zenice i Bihaća nastalih u okviru jednogodišnjeg projekta "Upoznaj zemlju da bi je volio" otvorena je danas u Kulturnom centru u Istočnom Novom Sarajevu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA



Protonamjesnik Mladen Drobnjak, rukovodilac Pravoslavnog centra za mlade Mitropolije dabrobosanske "Sveti Petar Sarajevski", koji je organizovao ovu izložbu, kaže da je cilj projekta da se zbliže mladi ljudi, da se govori o miru, toleranciji i pomirenju.

"Termini i izrazi kao što su mir, pomirenje, tolerancija suživot, ne treba da budu samo prazne fraze i floskule, već ih zaista treba i živjeti", poručio je Drobnjak otvarajući ovu izložbu.

Prema riječima Drobnjaka, različitosti vjerskih tradicija i naroda koji žive u BiH ne smiju biti razlog razilaženja, već treba da budu spona izgradnje zajedničkog suživota.


On se zahvalio mladim ljudima koji su prepoznali važnost projekta, da ljubav prema dobrom i lijepom bude pokretač koji će ujediniti narode u zemlji.

Profesor pravoslavne kaligrafije Dušan Mišić zahvalio se Pravoslavnom centru što mu je pružio priliku da se druži sa mladim ljudima u BiH i da im prenese bar malo znanja iz kaligrafije koje donosi iz Srbije.

Ocjenjujući radove kao veoma dobre, on je izrazio nadu da je uspio u autorima izložbe da probudi želju da kaligrafiju razvijaju i dalje.

Sekretar Odbora za međureligijsku saradnju u Zenici Kenan Hodžić zahvalio se Pravoslavnom centru što je prepoznao važnost druženja mladih ljudi iz svih vjerskih zajednica i crkava u BiH.

"Ovi radovi su lijepi i ovo je veliki uspjeh njihovih autora, samim tim što su se prvi put susreli sa kaligrafijom. Važnije od toga je što su oni mnogo vremena proveli zajedno i što su jedni drugim postali veliki prijatelji", istakao je Hodžić.

Koordinator projekta Jelena Škrba rekla je da je po dvadeset srednjoškolaca iz Zenice i Bihaća imalo priliku da se upozna sa lijepim pisanjem na radionicama kaligrafije u ovim gradovima, a istovremeno su se približili jedni drugima, ali i tradicijama u BiH.

"Završnica projekta je međureligijski seminar koji je u toku u Sarajevu, gdje su se mladi, pored pravoslavne i islamske kaligrafije, imali priliku upoznati i sa jevrejskom", istakla je Škrba.

Projekat "Upoznaj zemlju da bi je volio", čiji je cilj da doprinese interetničkoj saradnji i međureligijskom dijalogu između mladih različitih religijskih pripadnosti u BiH, podržan je kroz program malih grantova Ambasade SAD u BiH.

Izložba će biti otvorena do 15. decembra.


https://www.klix.ba/magazin/kultura...-islamske-i-pravoslavne-kaligrafije/191208053
 
Ali pre ili kasnije Beograd ce opet zapovediti da se rasporede u rovove
Мислиш, прије или касније ће бивши муслимани покушати реализовати пројекат Сава-Дрина-Јадран
biglaugh.gif
 
Mislim na crkve koje su pretvorene u dzamije dolaskom Turaka sad nisu crkve recimo bijela dzamija u Srebrenici je bila katolicka crkva prije Turaka.
У Сребреници није било никаквих домаћих католика. Та црквица је била за потребе дубровачке колоније. Исто као и Јањево на Косову.
 
У Сребреници није било никаквих домаћих католика. Та црквица је била за потребе дубровачке колоније. Исто као и Јањево на Косову.
Naravno da jeste imas i u Zvorniku ti je katolicka crkva pretvorena u Dzamiju fatjihu. Imas na 4 mjesta samostane u toj oblasti
 
SRPSKI MAJSTOR GRADI DŽAMIJU NADOMAK SREBRENICE! Političari nas zavađaju, valjda će posle KORONE narod doći do pameti!

Ilustracija, Foto: AP/Sergei Grits



bih
SRPSKI MAJSTOR GRADI DŽAMIJU NADOMAK SREBRENICE! Političari nas zavađaju, valjda će posle KORONE narod doći do pameti!

Bosna i Hercegovina
08.04.2020. 14:14h



U Bosni i Hercegovini su na trenutak stala politička prepucavanja. Pandemija kao da je sve potisnula u drugi plan. Nadomak Srebrenice jedan srpski majstor gradi džamiju i nada se da će ova zaraza opametiti narod.
Tridesetak kilometara od Srebrenice na levoj obali jezera Perućac ugnezdilo se bošnjačko selo Klotjevac. Pre rata brojalo je oko 70 kuća. Mnogo ljudi odatle je izginulo u ratu, a ostali su se rasuli od Švedske do Australije. U selu danas stalno živi samo pet porodica.
lg.php

Na ulazu u selo iz betonske gromade iz koje teku četiri, kao ruka debela, mlaza vode, hladne leti i zimi, vešte ruke majstora postavljaju zelenomodri mermer. Doneli su ga ovde sa obala Neretve iz Konjica. Omaleni vižljasti majstor, kaže da se zove Mirko, ne haje za virus.

NE PROPUSTITE

„Nema njega ovde. Ovde je sve čisto. Najpre ljudi, pa priroda, ova voda je pravo bogatstvo. Ovde uspevaju i limun i smokva, takva je klima i ne verujem da korone ima. Retko ko i dolazi da bi je doneo“, kaže kroz smeh.
Lepo je vreme pa Mirko žuri da što više uradi. Ima još dosta posla i oko džamije – pokazuje nam pedesetak metara udaljenu bogomolju.
„Tu ima još jedna manja obredna česma i još neki detalji“, kaže Mirko.
Mirko je samouki umetnik iz Srebrenice. Radi sa drvetom i kamenom. Na Neretvi je godinama uređivao odmorišta raftera, gradio fontane, vodoskoke i kamine. U Berlinu restaurirao kamene skulpture na starim fasadama. U Švedskoj zidao krušne peći. U Francuskoj eksperimentisao sa keramikom. Slika i rezbari u drvetu, pravi razne suvenire, za pravoslavne manastire, ali i za Memorijalni centar Potočari u Srebrenici

Otkud on ovde u bošnjačkom selu, pitam, i kako to da radi oko džamije.
„Ljudima se svidelo to što ja radim. Zvali me da radim i to je sve.“

„Mene politika ne interesuje. Ljude delim samo na dobre i loše, tako sam odgojen. Sa onim što ovim rukama zaradim, mogu da preživim. Pomaže mi jedan sin jer ni za njega nema posla. Drugi je na Malti – otišao trbuhom za kruhom. Suprugu u ratu ubio snajper, nas trojica sami živimo.“, priča dalje.
„I ovi ljudi ovde su izgubili svoje najmilije. Rat nikom dobrog nije doneo“, kaže ovaj majstor.


NE PROPUSTITE

Od pojave virusa politička nadmudrivanja nisu prva tema u medijima, ali ni u razgovorima običnih ljudi. Čini se da je zajednički problem, barem privremeno, ako ne pomirio, onda barem primirio, one što gotovo trideset godina opstaju na kormilu vlasti zahvaljujući tenzijama koje u narodu stvaraju.
„Šta je sad Ivane? Šta je sad Safete? Šta je sad Marko? Pita li vas korona koje ste vere?“ Ovo je samo jedna od brojnih poruka slične sadržine, koje se ovih dana u Bosni i Hercegovini pojavljuju na društvenim mrežama.

Mirko se nada da će virus opametiti ljude: „Političari nas godinama zavade da bi oni dobro živeli. Valjda će posle ove korone narod doći do pameti i uvideti da smo svi isti i da moramo živeti zajedno. Ona ne razlikuje ko je od nas dvojice Mirko, a ko Mirsad“, kaže, i pokazuje na Mirsada Bečića kojeg u Klotjevcu zovu Mire.

Mirsad je jedan od povratnika i član je građevinskog odbora za gradnju džamije i pratećih objekata kojeg su odabrali meštani Klotjevca i njihovi prijatelji širom sveta. Oko 500 ljudi je doniralo novac da se to izgradi, jer je u ratu bilo sve sravnjeno sa zemljom.

„Mi smo prezadovoljni ovim kako nam Mirko radi“, kaže Mirsad i nastavlja: „To što je on Srbin, a ja Bošnjak, nije nam uopšte bitno. Bitno je da radimo, sarađujemo i kao ljudi se poštujemo. Bio je rat. Ne može se i ne sme zaboraviti šta se desilo. Jer, ako zaboravimo zlo će se desiti opet.“


„Svi mi obični ljudi smo na gubitku. U ratu su samo pojedinci profitirali, oni koji nam i danas kroje kapu. Mi živeti i raditi jedni sa drugim’ moramo, i što to pre narod shvati i prihvati, svima će nam biti bolje“, priča Mirsad.


https://www.kurir.rs/region/bosna-i...u-valjda-ce-posle-korone-narod-doci-do-pameti


Mirko i Mirsad sire bratstvo i jedinstvo
 
Nailazio sam i na te stare Sarajlije. I oni su ok.
ALi, nekako postoji atmosfera da svi njima nešto duguju: izvinjenje, pare, klečanje, moljenje šta god.
Meni je upravo Nenad Janković - dr Nele Karajlić najbolji indikator tog Sarajeva.
I sa uživanjem sam gledao ona 2 intervijua federalnim televizijama i to sam ih gledao baš pred svoj odlazak tamo.

Ја сам сад почетком Марта бијо у Сарајеву. Ок су људи, све сам екавицом причао, свуда сам се мувао, ни најмањи проблем. Град је шармантан а и људи који у њему живе. То је баш право реч, ШАРМАНТНО. Очаран сам.

Има доста нинџи и миграната који продају папирне марамице, али игноришеш те ствари не обраћаш пажњу и све је ок.
 
Један маторац у једној ћевабџиници се нешто мрштијо није му било право што сам ту, али није зуцнуо ни реч само је седео тако и ћутке негодовао. Да је зуцнуо нешто сломијо би му флашу о главу.



Auuu ti si neka zeznuta faca....
 

Back
Top