I sa tog aspekta, potpuno je pogrešno. Političke stranke su institucije; kroz njih se ostvaruju promene. Nestanak jedne političke stranke, s jedne strane, ne znači nestanak ljudi koji je čine, jer će oni samo promenili dres i preći u drugu stranku. S druge strane nestanak stranaka godi svakoj vlasti, tako da bi nestankom SPS-a najzadovoljniji od svih bio Vučić, odnosno SNS.
Nije nikada problem u strankama, nego u ljudima koji je sačinjavaju. To je, otprilike, išta ona priča po kojoj ljudi optužuju oružje, a ne one koji oružje zloupotrebljavaju.
Pa i ja sam svojevremeno zbog animoziteta koji imam prema demokratama priželjkivao kraj DS-a; sa slašću sam ovde pisao za vreme kandidature Saše Jankovića da se nadam njihovom totalnom uništenju. I sad bih dao nekome jezik da mi iščupa i ruku da mi odseče, jer nisam mogao biti u većoj iluziji; poveden logikom krda.
Samo u nenormalnim društvima kao što je naše se priželjkuje nestanak stranaka kao takvih. Hajde zamisli je li to moguće u jednom Ujedinjenom kraljevstvu npr. ili u Nizozemskoj. Sasvim je normalno da u nekoj zemlji stranka postoji i više od 100 godina; to je pojava samo u revolutivnim tranzicijom i neizgrađenim društvima kao što je srpsko. I onda se neko čudi zašto niko ne šljivi ustav i zakone zemlje; pa upravo zbog toga, nego čega. Zamisli da u Britaniji laburisti dođu na vlast i da onda neko priželjkuje nestanak konzervativaca; bilo ko ko priželjkuje nestanak neke političke stranke, svesno ili nesvesno, radi na tome da se ojača sistem one druge, dominantne. I u tom smislu, van je svake pameti priželjkivati nestanak ove ili one stranke sem ako nije krajnji cilj da se ojača SNS naravno. Pa Vučić već godinama upravo na tome i radi.
Da ni ne pominjemo da priča "e, treba ova i pa stranka da nestane" vodi ka upravo ohrabrivanju fenomena preletačevića. Ne, nijedna ne treba da nestane sama po sebi, sem ukoliko ne govorimo o njihovom ukidanju i pripajanju nekoj, ili ujedinjenju sve ili više postojećih u neku novu, naravno.