Већина официрског кадра муслиманске армије БИХ су током рата 1991 учествовали у борбама као припадници ЈНА
Изет Нанинић је командовао резервистима из Србије у Вуковару
Атиф Дудаковић командовао артиљеријом на задарском ратишу кажу да је рекао генералу Младићу који му је био предпостављени Само наредите ићи ћу и до Рима
U JNA su 1991 masovno ubijali Bosnjake. Srbi su vrsili etnicku homogenizaciju JNA.
JNA je bila zločinačka vojska: Regruti su vraćani kućama u limenim kovčezima
U Sarajevu su 6. i 7. septembra 1991. godine obavljene dženaze vojnicima-regrutima Mevludinu Kuliću i Jusufu Deliću, koji su, služeći vojni rok u JNA, mučki ubijeni u Hrvatskoj. Njihova ubistva izazvala su mirne proteste i negodovanja utječući na homogeniziranje Bošnjaka i pripremu za odbranu od Agresije. Tim povodom prisjećamo se bosanskohercegovačkih regruta u periodu agresije Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku 1991. i 1992. godine i obilježavamo 6. septembar kao Dan sjećanja na stradanje regruta u JNA.
NIHAD HALILBEGOVIC
Za nepunih deset mjeseci, od 27. juna 1991. godine do početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (6. aprila 1992. godine), u redovima JNA poginulo je više od stotinu regruta iz BiH, a na hiljade je ranjeno ili su ostali teški psihički bolesnici. Njihov status ni nakon punih 30 godine nije pravno reguliran niti postoje spomen-obilježja o njhovom stradanju.
Bivša JNA je i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bivala sve manje jugoslovenska, da bi neposredno pred rat postala isključivo srpska i crnogorska. U njoj su na komandnim mjestima ostali podobni i poslušni oficiri, izvršioci velikosrpske ideologije.
Vojnici nesrpske i necrnogorske nacionalnosti gurani su u prve redove, na najteža ratišta, gdje su ih ubijale i njihove starješine i kolege samo zato što su bili Bošnjaci, Hrvati ili Albanci. Da bi se spasili, vojnici su samoinicijativno, uz pomoć roditelja, u organizaciji Patriotske lige ili Foruma roditelja “Svi za sve”, bježali iz JNA. Mnogi su spašeni, a neki su uhvaćeni i zbog bijega osuđeni. U Bileći su pripadnici milicije uhvatili trojicu bjegunaca iz JNA između sela Podgorje i Njegovanovići: Mustafu Mulića iz Bosanskog Petrovca te Tuzlake Selima Osmančevića i Emira Džihića. Osuđeni su na zatvor u kojem su fizički zlostavljani duže od mjesec dana.
Broj ubijenih regruta povećava se u drugoj polovini 1991. godine. U mrtvačkim sanducima JNA ih vraća njihovim kućama. Nažalost, mnogi roditelji nisu nikada dobili posmrtne ostatke svoje djece. Događalo se i to da vojne vlasti u mrtvačkim sanducima umjesto ubijenih vojnika šalju pogrešna tijela, vjerovatno ona koja su imali u mrtvačnicama.
U rogatičkom selu Žepa, roditelji vojnika Almira Omanovića, koji je bio navršio tek 19 godina, doživjeli su dodatni šok na dan njegove sahrane 28. oktobra 1991. godine. Umjesto svog sina, Omanovići su u mrtvačkom sanduku dobili leš starijeg, bradatog, nepoznatog muškarca. U potragu za Almirovim tijelom uključio se i Međunarodni crveni križ, ali bez uspjeha.
KASARNE KAO LOGORI
Sarajlija Senad Selmanović u martu 1991. godine otišao je u JNA. U Banjoj Luci proveo je tri mjeseca na obuci za tenkistu pa prekomandovan u Kumanovo.
“Zabranjeni su nam izlasci u grad, onemogućeno je slušanje radija, gledanje televizije, telefoni su bili isključeni. Ubrzo smo obaviješteni da naša četa ide u Zaječar. Kasarna u Zaječaru bila je poput logora. Bili smo opkoljeni srpskim vojnicima. Jeli smo samo dvopek, a o higijeni nije bilo ni govora. Poslije nepunih mjesec dana prebačeni smo u kasarnu u blizini Karlovca. U toj kasarni doživjeli smo pravi pakao. Prijetili su nam pijani vojnici i oficiri, Srbi i Crnogorci. Naš neposredni starješina bio je stariji vodnik Vlatko Engelevski. Jednom je prišao s otkočenim pištoljem, uhvatio me za rame i priprijetio: 'Ko me iznevjeri i pokuša pobjeći, ovim pištoljem ću ga ubiti.' Odmah je po dolasku u kasarnu napravljen novi raspored tenkovskih posada, u kojima su od nas odvojeni vojnici srpske i crnogorske nacionalnosti. Naši tenkovi postavljeni su na isturena i nezaštićena mjesta. Oko kasarne je bilo selo s dosta kuća, a s jedne strane graničila je s katoličkim grobljem. U desnom je uglu kasarne postavljen tenk T-55, u kojem sam ja bio vozač. Tenkovi sa srpskim i crnogorskim posadama bili su u hangarima ili iza hangara, dobro zaštićeni od teškog oružja. Iza naših tenkova, uz ogradu, u rovovima bili su dobro sklonjeni srpski i crnogorski vojnici koji su imali zadatak čuvati kasarnu paziti na nas. Krajem augusta ili početkom septembra napadnuta je kasarna. Radiovezom dobili smo naređenje da i mi počinjemo pucati. Stariji vodnik dreknuo nam je: ‘Rokaj, bre, ruši sve ispred sebe, nemojte da dođem tamo da ja vas srokam!’ Borba se toliko rasplamsala da nismo mogli promoliti glavu iz tenka. Na sve strane ležali su mrtvi koje smo kasnije ukopavali u krugu kasarne. Prema mojoj procjeni, poginulo je oko stotinu vojnika. U valovima su nas napadali „Zenge“ i „Crna legija“ (crnokošuljaši). Kada se borba stišavala, dozivali smo se i provjeravali koliko ima mrtvih, ranjenih ili nestalih. Često smo u nekom od tenkova zaticali pobijenu posadu, ponekad i zaklanu. U tenku koji je bio na liniji s našim udavljeni su žicom svi članovi posade. U jednom sam tenku vidio tijela mojih prijatelja raskomadana i razbacana po unutrašnjosti tenka. Od vatre i velike temperature skoro su izgorjela. U međuvremenu sam i ja ranjen, metak mi se zario u nogu. Izvadio sam ga rukom.“
Senad je jedno vrijeme služio u Teritorijalnoj odbrani u Tuzli, a onda prelazi u MUP u Sarajevu, gdje je bio do kraja agresije na Bosnu i Hercegovinu.
ŽIGOSANJE VOJNIKA
U nekim vojnim jedinicama Jugoslovenske armije regruti su “žigosani”. Nijaz Peljto iz Rudog pokazao mi je na mišici lijeve ruke prisilno istetoviranu oznaku “JNA”.
“U vojsku sam otišao krajem 1991. u Zalužane, odakle sam prekomandovan na Manjaču kod Banje Luke. Otpočinjanjem rata u Hrvatskoj učestvovao sam u borbama na Plitvicama. Razmišljao sam da pobjegnem. Nekome je to i uspjelo. Moj vod imao je sedam vojnika, većinom muslimana. Najviše sam se družio sa Salihom Palakom, koji je kasnije poginuo. Saznao sam da su neke regrute prisilno tetovirali. Ubrzo je došao red i na moj vod. Jedan po jedan išli smo na obilježavanje. Na mišici lijeve ruke četnici su nam utiskivali oznaku ‘JNA’. Bilo mi je teško, ali se nisam smio usprotiviti.”
Ubistva vojnika-regruta bila su svakodnevica. Groblja su se punila mladićima koji su navršavali osamnaestu ili devetnaestu godinu. To je bilo vrijeme pripreme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Među prvim žrtvama među regrutima bivše JNA bio je Borislav Pivač iz Novog Travnika. Poginuo je 28. juna 1991. godine u blizini Maribora. Istog dana poginuo je i Mostarac Antonije Simunović, koji je vojni rok služio u Dravogradu. Nekoliko dana kasnije, 2. jula 1991. godine, kod Novog Mesta ubijen je Fahir Imamović iz Rašljana kod Brčkog.
Desetodnevni rat u Sloveniji počeo je 27. juna 1991. godine, kada je nad Ljubljanom oboren helikopter JNA. Poginula su tri člana posade: Milenko Jorgić, Eldin Hrapović i Miroslav Šandor. U Sloveniji su život izgubila 44 pripadnika JNA, najviše regruti mlađi od 20 godina.
VOJNICI IZ BOSNE I HERCEGOVINE POGINULI SLUŽEĆI VOJNI ROK U JNA
Omer (Galiba) Adaković
Arif (Nedžiba) Ademi, 1964
Almas (Hamde) Ahmetspahić, 1972, Višegrad
Salih (Ragiba) Avdić, 1972, Goražde
Vahid (Osmana) Bajrić, 1972, Sanski Most
Mersudin Bajrović
Jadranko (Mate) Barišić, 1973
Hazrudin (Idriza) Bašić, 1972, Visoko
Faruk (Vejsila) Bergić, 1972, Mostar
Mensur (Džemaila) Bešić, 1973, Srebrenik
Kruno (Smiljana) Bešlić, 1972, Zavidovići
Davor (Jakova) Bilela, 1971, Kakanj
Vahidin (Ahme) Bjelić, 1972, Olovo
Ivica (Ante) Budimirović, 1972, Zenica
Ramo (Ibrahima) Crvčanin, 1974
Halil (Ibre) Cucak, 1965
Dževad (Šerifa) Cviko, 1971
Sidik (Hamde) Čančar, 1973, Višegrad
Safet (Atifa) Čorbo, 1966
Eldin (Muhameda) Ćemalović, 1973
Samir (Muradifa) Dautbegović, 1973, Bugojno
Jusuf (Mustafe) Delić, 1971, Sarajevo
Hidajet (Muje) Doglod, 1972, Zenica
Mehmed (Selima) Duno, Foča
Ostoja (Veljka) Đurić, 1972, Breza
Mujo (Hake) Elesković, 1973
Fahrudin (Hamdije) Fičer, 1973, Bugojno
Elvir (Omera) Gaštan, 1972, Mostar
Hasan (Ahme) Germić, 1972, Vlasenica
Niko (Ilije) Grbić, 1972, Srebrenik
Jaho (Safeta) Gusinjac
Mustafa (Šaćira) Hadžiselimović, 1949
Abdulkadir (Abdulaha) Halilović, 1971, Živinice
Elvir (Midhata) Hasanica, Ugljevik
Ibrahim (Hasana) Haskić, 1972, Cazin
Nermin (Rame) Hodžić, 1972, Bihać
Eldin (Halila) Hrapović, 1965
Fehim (Mehmeda) Huremović, 1971, Srebrenica
Nusret (Hase) Huremović, 1972
Mihret (Nurage) Husanović, 1972, Srebrenik
Seir (Hasana) Idžan, 1973, Cazin
Risto (Pere) Ilić, 1972, Srebrenik
Fahir (Ferida) Imamović, 1972, Bijeljina
Murto (Hamde) Islam, 1973, Goražde
Edhem (Ibrahima) Ješić, 1973, Maglaj
Zlatan (Ferhata) Kahriman, 1972
Aziz (Zuhre) Kajtezović, 1972, Bosanska Krupa
Velibor (Borislava) Kapetanović, 1972
Ibrahim (Himze) Kerić, Teslić
Šaćir (Džafera) Kezo, 1972, Konjic
Latif (Hazima) Kovač, 1971, Zenica
Rejhan (Miralema) Kučević, 1973
Mevludin (Ešefa) Kuduzović, 1971, Gračanica
Mevludin (Pašage) Kulić, 1971, Vogošća
Naser (Omera) Kurtalić, Zavidovići
Adem (Rifeta) Mahmić, 1973, Zenica
Samid (Hašima) Mahmutović, 1972, Gradačac
Nedžad (Zuhdije) Majstorović, 1972, Bihać
Nedžad (Rasima) Makaš, 1973, Rogatica
Ivica (Vinka) Mandić, 1971
Nurija (Đulage) Mehić, 1972, Žepče
Esad (Osme) Mehinović, 1967
Fuad (Kemala) Mešan, 1970, Kupres
Ermin (Smaje) Meštrovac, 1973, Jajce
Drago (Borislava) Mijatović, 1973
Dejan (Brnka) Mišić, 1972
Nedžad (Džemala) Mujčinović, 1973, Srebrenik
Muhamed (Uzeira) Mujkić, 1972, Maglaj
Mustafa Mulić
Zijad (Rašida) Muratović, 1971
Maid Musić, 1972
Omer (Osmana) Omerašević, 1972, Zavidovići
Izet (Ismeta) Osmanović, 1971, Banovići
Muhamed (Ramza) Palić, 1971
Emir (Zahida) Pavica, 1961, Mostar
Borislav (Ilije) Pivač, 1972, Novi Travnik
Azem (Hasiba) Pljevljak, 1973, Goražde
Zihnija (Mahmuta) Prelević, 1972
Hasan (Hasiba) Prošić, 1972, Cazin
Zlatan (Mehmeda) Purić, 1972, Velika Kladuša
Haris (Sabahudina) Purišević, 1972, Travnik
Indir (Ibre) Ramić, 1972, Tešanj
Dalibor (Vasilija) Ristić, 1972, Visoko
Hasan (Ramiza) Rožajac, 1973, Vareš
Semir (Arifa) Sadiković, 1972, Sarajevo
Vjekoslav (Vojina) Sarkić, 1972, Maglaj
Nermin (Isaka) Selimović, 1972, Sarajevo
Muhamed (Nezira) Sitnić, 1966, Livno
Mirsad (Ćamila) Skando, 1973,
Sabahudin Slatina
Davor (Marka) Stojanović, 1972, Zavidovići
Bojan (Janka) Subotić, 1972, Visoko
Edin (Muharema) Suljić, 1972, Gračanica
Šefket Suljović
Hajrudin (Muje) Šahbazović, 1971, Bihać
Memsudin (Asima) Šakić, 1972, Travnik
Jasmin (Hasiba) Šehić, 1971, Bihać
Pejo Šimić, 1972
Antonije (Pere) Šimunović, 1972
Senad (Redžiba) Šišić, 1972
Izudin (Čašifa) Šišman, 1973, Prnjavor
Nedžad (Alije) Šljivo, 1972
Nermin (Smaila) Štrkonjić, 1972, Ključ
Nedžad (Šabana) Tabaković, 1971, Goražde
Dragan (Voje) Tojišić, 1972
Semir (Hamde) Tolja, 1973, Novi Travnik
Zijad (Avde) Trašić, 1971, Čelić
Muhamed (Muhameda) Vehabović, 1972, Maglaj
Muriz (Jusufa) Višća, 1968
Mirsad (Durme) Zec, 1971, Goražde
Mirsad (Hamde) Zgrćo, 1972, Žepče
Celi clanak
https://stav.ba/vijest/jna-je-bila-...ti-su-vracani-kucama-u-limenim-kovcezima/4306
