Znam tvoju čašu na stolu
među drugarima tvojim
znam usne tvoje koju ispijaš sok,
prolazim pored tebe
al' me ne vidiš...
Dok ti neko zvoni na telefonu
smeješ se, preko puta sedim ja
posmatram te, al' me ne vidiš...
Znam obalu tvoju gde pecaš
i uživaš, svaki trenutak se raduješ
prolazim ja pored tebe
al' me ne vidiš...
Znam korake tvoje u gradu i u parku,
sledim svaki trag tvoj,
očešem se o tvom laktu 'Izvini'
a ti reče 'ništa' i produžiš,
htela sam ti reći 'zdravo'
al' ne mogu...
Znam tvoj sprat i zavesu tvoje sobe,
i kad pada mrak i ugasi tvoja soba,
ja dole stojim i gledam
dok mesečina svetli u sitne sate
spavaj, spavaj dušo...
Pred vratima tvojim prsti moji
na dugme za zvono,
da kliknem pa stanem,
spustih ruku moju,
ne mogu....