Spasenje

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ma što ti sveprisutnog Boga u jednu knjigu pokušavaš da spakuješ? Može biti da je Biblija
nadahnuta, ali takođe i apsolutno sve što postoji sadrži informaciju o Bogu. Sve njime
stvoreno je materijalizacija misli njegove i njegova Reč.

Biblija je osnova. Ona daje usmerenja i ko se vodi njenim načelima moći će da pronikne u pravu prirodu ispoljavanja bilo kakve duhovnosti. Kad recimo neko tvrdi da je prorok i da ima neke vizije moramo videti kako pravi Božiji prorok funkcioniše i na koji način treba da dobija vizije. Takođe treba da znamo da li se drži Božije Reči i da li živi prema načelima Svetog Pisma. Ako ispunjava te kriterijume znači da može biti pravi prorok od Boga nadahnut. Tako ti je moja svesna svaki pojedinačni slučaj ispoljavanja nekog duhovnog i natprirodnog fenomena kod ljudi uvek pod lupom Božije Reči jer jedno tako možemo biti sigurni da ga vodi Bog. Božija Reč ti je kao uputstvo kad kupiš neki uređaj .Tamo lepo piše kako uređaj treba da funkcioniše a kako se manfestuje kvar i devijacija uređaja. E zato je Hrišćaninu Bibija vodič i kao laser koji razdvaja krivotvorenu novčanicu od one prave. Nažalost, puno je krivotvorina i to je narečeno u Bibliji. Hristos je rekao da moramo da bdimo i da se čuvamo lažnih proroka i duhovnika. Da li je onda čudno ako smo na oprezu? Svakako ne.

Dakle, samo oprez. Bez obzira na simpatije ili nesimpatijie prema bilo kome:).

Pozdrav.
 
Biblija je osnova. Ona daje usmerenja i ko se vodi njenim načelima moći će da pronikne u pravu prirodu ispoljavanja bilo kakve duhovnosti. Kad recimo neko tvrdi da je prorok i da ima neke vizije moramo videti kako pravi Božiji prorok funkcioniše i na koji način treba da dobija vizije. Takođe treba da znamo da li se drži Božije Reči i da li živi prema načelima Svetog Pisma. Ako ispunjava te kriterijume znači da može biti pravi prorok od Boga nadahnut. Tako ti je moja svesna svaki pojedinačni slučaj ispoljavanja nekog duhovnog i natprirodnog fenomena kod ljudi uvek pod lupom Božije Reči jer jedno tako možemo biti sigurni da ga vodi Bog. Božija Reč ti je kao uputstvo kad kupiš neki uređaj .Tamo lepo piše kako uređaj treba da funkcioniše a kako se manfestuje kvar i devijacija uređaja. E zato je Hrišćaninu Bibija vodič i kao laser koji razdvaja krivotvorenu novčanicu od one prave. Nažalost, puno je krivotvorina i to je narečeno u Bibliji. Hristos je rekao da moramo da bdimo i da se čuvamo lažnih proroka i duhovnika. Da li je onda čudno ako smo na oprezu? Svakako ne.

Dakle, samo oprez. Bez obzira na simpatije ili nesimpatijie prema bilo kome:).

Pozdrav.

Sveti Oci kazu izmedju ostalog i ovo :

" Strazite" i "cuvajte se od nepomenika i prelesti" ...!
 
Anastasija kaže

Čovek treba da se hrani onako kako diše.

I zaista, širom sveta mnogo je knjiga napisano na temu ishrane. Kad treba jesti, šta treba,
šta netreba. Uglavnom neka moda zavlada na par godina, pa to onda proglase i lošim.
A mudrost tu nikakva nije potrebna. Telo samo zna šta mu treba, jednako kako zna i da
diše.
Samo treba naučiti da se telo sluša. Nikada ga i ne čujemo. Sasvim mala deca znaju,
ali se to posle zaboravi. I trudnice imaju pojačan instinkt, a njima se pak zamera da
izvoljevaju i da su razmažene. Smatramo da su životinje glupe, a one sa lakoćom
pronađu sebi hranu u prirodi, dok mi silno vreme izgubimo na nabavku, pripremanje,
pa i razmišljanje o tome šta bi trebalo pojesti. Da ne govorim o zarađivanju novcao
za hranu koje nam trećinu života pojede.

U kakvom bi okruženju čovek trebao da živi da bi mogao da se hrani onako kako
diše?
Kako naučiti da se telo sluša i ne dozvoliti intelektu da komplikuje?
 
Ubeđuje ih tržište. Nije do njih. Ni sa hibridnim, modifikovanim sortama, naprskanim ko zna čime sve,
jedva uspevaju isplativost da postignu.

U Bibliji stoji savet da se ne kalemi. U poređenju s onim šta se danas radi sa poljoprivrednim
kulturama, kalemljenje je još i naivno. Stare, autohtrone (Bogom stvorene) vrste sve je teže
naći. Niti ko to sadi, niti seme čuva.
 
Zavisi i kako se plasira proizvod , a ne samo od hibridnosti , prskanja svim i svacim , modifikacijama , a posebno od platezne moci i interesa trista za nekom robom ...
 
Još je nešto zanimljivo Anastasija rekla.
Kaže da u prirodi štetočine ne postoje. Kako bi Bog mogao štetočinu da stvori?
Obolele biljke priroda nastoji da iskoreni i zato su napadnute ''štetočinama''.
Biće da svako naše uplitanje u prirodne tokove pravi samo zbrku.

I još mi je zanimljivo nešto što je i naučno proverljivo, a ne znam da li je neko
pokušao da proveri.
Kaže da svaka biljka može biti lek za svaku bolest. Samo postoji način na
koji se biljka odgaja.

''Svako, posađeno vašom rukom seme, sadrži u sebi ogroman obim
Vaseljenske informacije. Ovaj obim se ne može porediti ni po veličini, ni po
tačnosti, ni sa jednim veštačkim. Pomoću ove informacije seme zna tačno, do
milionitog dela sekunde, vreme kada treba da se pokrene, počne da raste,
kakve sokove da uzima iz zemlje, kako da koristi zračenja kosmičkih tela –
sunca, meseca, zvezda, u šta da raste, kakve plodove da donosi. Plodovi su
namenjeni obezbeđenju čovekovog života. Ovi plodovi mogu uspešnije i
snažnije od veštačkih lekova, ranije stvorenih ili budućih, da se bore i
suprotstave bilo kom oboljenju ljudskog organizma. Ali, o tome, o stanju
čovekovom mora da zna seme, da bi se u procesu svoga zrenja zasitio plod
neophodnim odnosom supstanci za lečenje određenog čoveka, njegovih
bolesti ukoliko postoje, ili postoje predispozicije za njih.
Da bi seme krastavca, paradajza ili bilo kog drugog rastinja, uzgajano
na parceli, imalo takvo obaveštenje, neophodno je sledeće:
Pre sadnje uzeti u usta jedno ili nekoliko malenih zrna, držati ih u
ustima pod jezikom, ne manje od devet minuta.
Potom ih položiti između dva dlana svojih ruku, podržati ih tako
tridesetak sekundi. Među dlanovima svojim semenje držeći, treba stajati bos
na tom komadu zemlje, na kom će se zatim odvijati sadnja.
Otvori dlanove, i seme koje leži u tvojim rukama pažljivo prinesi svojim
usnama i izdahni na seme iz svojih pluća vazduh. Ugrej ga dahom svojim, i to
što postoji u tebi, maleno seme će upoznati.
Onda je još nužno podržati otvorene dlanove tridesetak sekundi,
nebeskim telima seme predstavljajući. I seme će ustanoviti trenutak svog
izlaska. Planete sve će mu pomoći u tome! I za tebe će izdancima potrebnu
svetlost darivati.
Zatim, seme možeš u zemlju posaditi. Ni u kom slučaju ga ne treba
odmah zalivati, da se ne bi sprala pljuvačka koja je obavila seme, i
obaveštenje o tebi koje seme u sebe upija. Po isteku tri dana od sadnje,
dozvoljeno je zalivanje.
Sadnju je neophodno sprovoditi u pogodnim danima za određeno
povrće (to je svakom čoveku već poznato po mesečevom kalendaru). Ranija
sadnja bez zalivanja nije tako strašna, kao prekasna.
Ne treba spaljivati pored sadnica sav korov koji se pojavio. Treba od
raznih vrsta ostaviti bar po jedan. Korov se može podrezati...
Po rečima Anastasijinim, seme na ovaj način upija u sebe obaveštenje
o čoveku, i u toku sazrevanja svog ploda do maksimuma će odabirati iz
Kosmosa i Zemlje neophodnu energiju, upravo za tog određenog čoveka.
Korov sav ne treba ukloniti zato, što i on ima svoje predodređenje. Jedan štiti
biljke od bolesti, drugi daje dodatne informacije. U vreme rasta, treba dolaziti
u dodir sa biljkama – barem jednom u toku njihovog sazrevanja. Poželjno je u
vreme punog meseca prilaziti im i dotaći ih.
Anastasija je tvrdila da su plodovi, uzgajani na ovaj način, i upotrebljeni
čovekom koji ih je sam negovao, kadri da ga izleče od apsolutno svih bolesti,
da znatno usporavaju starenje organizma, oslobađajući ga od loših navika, da
mnogo puta uveličavaju radne sposobnosti, dajući duševni mir. Plodovi će
imati najdelotvorniji uticaj ukoliko se upotrebe najkasnije tri dana od branja.
Gore navedene postupke neophodno je sprovesti sadnjom raznih
kultura.
Nije obavezno saditi na taj način cele leje, na primer, krastavcima ili
paradajzom i tako dalje. Dovoljno je da bude po nekoliko strukova.
Uzgajani na ovaj način, plodovi će se razlikovati od drugih iste sorte, ne
samo po ukusu. Ukoliko se podvrgnu analizi, razlikovaće se i po odnosu
supstanci u njima. Odnosi će biti potpuno različiti.
Pri polaganju sadnica obavezno je svojim rukama i prstima bosih nogu
izgnječiti zemlju i pljunuti u rupu. Na pitanje, zbog čega nogama – Anastasija
je pojasnila da kroz znojenje nogu iz čoveka izlaze supstance (verovatno
toksini), koje sadrže obaveštenje o bolestima organizma. Tu vest će dobiti
mladice. One će je preneti plodovima, koji će onda biti u stanju da se bore sa
nedaćama. Anastasija je savetovala da se s vremena na vreme po parceli
hoda bos.
 
Jehova Bog spasava preko svog sina Isusa Hrista.


Бог је толико волео свет да је дао свог јединорођеног Сина, да нико ко исказује веру у њега не буде уништен, него да има вечни живот.“
(Јован 3:16)
 
Znam da mnogima ovde smeta ova tužna istina, ali nijedan neobrezan vegan, koji jede samo voće i povrće, ne može se nikako spasiti preko obrezanog Isusa Hrista, koji je jeo meso, mleko i jaja. Šta će meni, kao neobrezanom veganu, krv obrezanog Isusa Hrista, koja je bila puna mesa, mleka i jaja, kad je moja krv čista? Ne treba mi uopšte. Ni meni niti bilo kom veganu. Ljudi koji jedu samo voće i povrće ne treba da slede ljude koji jedu meso, mleko i jaja. Onaj ko se hrani na takav način ne može se baviti duhovnošću i ne može doživeti prosvetljenje. Kad se životinja kolje ona nabija strahove u mišiće. Onaj ko jede meso unosi u sebe smrt, životinjske strahove i strah kao takav - a sa strahom i strahovima nema prosvetljenja. Kraj priče.

Hindusi i Kinezi, zajedno sa Tibetancima, Japancima, i ostalim susedima iz Indokine, i ostrva između Japana i Australije, predstavljaju nešto više od polovine čovečanstva. I nemaju pojma o verskom principu koji se zasniva na “hleb, krv i večni život u raju”, kao ni o povampirenju, pardon, uskrsnuću. Nemaju pojma ni o Hristu, a ni o Antihristu. Pa ipak su daleko superiornije civilizacije, u svakom pogledu, od judeo-hrišćanske civilizacije. Ne znaju ni za molitvu “Oče naš”, ni za jihad, jer imaju preuzvišene mantre. Pamet u glavu. Ne dozvolite da razmišljate tuđom glavom. Ne dozvolite da verujete u kojekakve konstrukcije, podmetačine i ispravke. Za vaše dobro...
 
Jehova Bog spasava preko svog sina Isusa Hrista.


Бог је толико волео свет да је дао свог јединорођеног Сина, да нико ко исказује веру у њега не буде уништен, него да има вечни живот.“
(Јован 3:16)

''Оче мој, постојећи посвуда, ја сам кћи Твоја међу Твојим творевинама савршеним. Спор суштина
васељенских прекинути морам, о томе колико су савршена дела Твоја, и има ли у њима недостатака.
Оче мој, постојећи посвуда. Ти си молбу испунио моју, мене не дотакавши.
Сада нико од њих неће рећи, да се Рај земаљски вратити може само онда, када исправи Бог
несавршене творевине Своје.
А ти да исправљаш немаш шта. Све је савршено од вајкада Тобом саздано. Нисам сама, Оче мој,
постојећи посвуда. Постоје кћери Твоје и синови, на разним странама Земље. Нјихова стремљења
су моћна. Они ће вратити Земљи предивно бујање праисконско.
Оче мој, постојећи посвуда, ми . синови и кћери Твоје, Тобом створени, ми смо - савршенство.
Сада ћемо показати свима моћи своје. И нека Те озаре делања наша.

Када је Анастасија изговорила те речи и заћутала, замрла у висинама огњена кугла, јурну ка земљи.
На око три метара од ногу Анастасијиних, она се расу у милионе сићушних искрица, а у следећем
трену се сабра у јединствену целину.
Али та јединствена целина више није била огњена кугла.
Пред Анастасијом је стајало дете од око седам година, по земаљском рачунању времена. Тешко је
рећи - дечак ли је то био, или девојчица. Преко дечијих рамена била је пребачена плава, љубичастих
прелива тканина, начињена као од магле. Коса дететова је падала на рамена. Израз дечијег лица
био је разборит, смирен и благонаклон.
А још тачније, израз лица дететовог немогуће је описати речима, могуће је само осећањима, а
осећања су преплавила Душу.
Дете је стајало босим ногицама на трави не гњечећи травке.
Анастасија се спустила пред Њим, села на траву и почела да га посматра не скидајући поглед са
Његовог изузетног лика.
Чинило се, још трен, и Он или она бациће се у загрљај једно другом. То се није десило.

Дете се осмехнуло Анастасији и брижљиво изговарајући сваки звук, рече:
''Хвала синовима и кћерима за стремљења.'''.
 
Nisam ni ja znao. Sad znam. Lepo je svaki dan nešto naučiti. Znam da ne postoji nikakvo uskrsnuće, jer postoji reinkarnacija, te da mene koji jedem samo voće i povrće, i nisam obrezan, ne može spasiti krv obrezanog čoveka, koji je jeo meso, mleko i jaja, i čija je krv bila puna tih materija, pošto je moja krv čista.
 
Malo si konfuzan :). Prvo uskrsnuce jeste reinkarnacija, krstenjem vernik se uranja u vodu/umire u starom telu/ i ustaje u novom telu.
Za advanced nivo postoji i drugo vaskrsenje, duhom. Inspiritacija :kolac:
 
''Tako su živeli ljudi sa Bogom u čudesnom selu tom. Kad, jednom dođe
kod njih sto mudraca. Gostoljubivi žitelji su uvek goste dočekivali raznovrsnim
ponudama. Plodove predivne probali su mudraci i oduševljavali se neobičnim
ukusom. Kasnije jedan od njih reče:
- O ljudi, život je odmeren, predivan vaš. Blagostanje je u svakom domu i
udobnost. Ali, nema kulture u opštenju sa Bogom. Nema slavljenja, klanjanja
Božanstvu.
- Ma, zašto? – uznemireno su žitelji pokušavali da prigovore – Opštimo sa
Bogom kao sa prijateljem. Opštimo u tri godine jednom. Ali, svakoga dana On
sunašcem ustaje. U bašti pčelom radi oko kuće svake s proleća. Zimi zemlju
prekriva snegom. Njegova dela su nam jasna i svakom od godišnjih doba se
radujemo.
- Nije kako treba uređeno kod vas – rekoše mudraci. – Došli smo da vas
učimo da opštite sa Bogom. Po celoj Zemlji njemu su izgrađeni dvorci i hramovi.
U njima ljudi mogu svaki dan da opšte sa Bogom. I vas ćemo naučiti.
Tri godine su mudrace slušali žitelji sela. Svaki od stotine mudraca je
branio teoriju svoju, kako je najbolje hram za Boga izgraditi, šta da se radi u
hramu svakoga dana. Svaki od mudraca je teoriju svoju imao. Nisu znali žitelji
koju od sto nepojmljivosti da odaberu. Uz to, šta učiniti da ne uvrede mudrace?
I odlučiše svima da usliše molbu, te da izgradi hram svaka porodica. Po jedan
na svaku porodicu. Ali, bilo je u tom selu devedeset devet porodica, a mudraca
sto. Čuvši odluku svih žitelja, uznemiriše se mudraci. Nekome će hram, znači,
nedostajati, i neko neće dobiti ponude. Počeli su da spore međusobno, čija je
teorija poklonjenja Bogu najdelotvornija. I žitelji sela su u spor počeli da se
upliću. Spor se rasplamsavao, i prvi put za mnogo godina zaboraviše stanovnici
sela na vreme opštenja sa Bogom. Nisu se okupili, kao ranije, na poljani u
određeni dan.
Prošlo je još tri godine. Oko sela je stajalo devedeset devet veličanstvenih
hramova, i samo seoske brvnare više nisu blistale novinom. Deo povrća
neobran je ostao. A voće su crvi počeli da jedu.
- Sve je to zato – obrazlagali su u različitim hramovima mudraci – što
nemate veru potpunu. Darova donosite više u hram, ustrajnije i češće se
klanjajte Bogu.
I, samo je jedan mudrac, onaj, što je bez hrama ostao, krišom čas
jednom, čas drugom saopštavao:
- Pogrešno ste sve uradili ljudi. Nisu dobrom konstrukcijom izgrađeni
hramovi. I klanjate se u hramovima nepravilno, reči pogrešne u molitvama
izgovarate svojim. Samo vas ja mogu naučiti, kako je s Bogom svaki dan opštiti
moguće.
Čim bi nekog uspeo da uveri, hram se novi podizao, pri čemu je smesta
rušen jedan od postojećih. I iznova bi jedan od mudraca, bez ponuda ostavši,
potajno ljudima ostale nastojao da ocrni. Prošlo je mnogo godina. Jedared se
ljudi prisetiše pređašnjih okupljanja svojih na onoj poljani, na kojoj su Božji
glas slušali. Iznova su se na poljani okupili i počeli da postavljaju pitanja sa
nadom da će ih čuti Bog, i kao pre, dati odgovor:
- Odgovori nam, zašto se dogodilo tako, da bašte naše crvljive plodove
donose? I zašto više u povrtnjacima ne sazreva povrće svake godine? I zašto se
među sobom svađaju, tuku, spore ljudi, a veru da izaberu najbolju za sve
nikako ne uspevaju? Reci, u kom od hramova, za tebe izgrađenih, prebivaš ti?
Nije odgovarao na njihova pitanja dugo Bog. Kada je glas odjeknuo u
prostranstvu, nije veseo bio – već umoran. Odgovorio je Bog okupljenima:
- Sinovi moji i kćeri moje, u vašim domovima, baštama okruženim, danas
je pustoš zato što ne uspevam ja sam. Sve je tako promišljeno proviđenjem od
praiskona, da samo zajedno sa vama ja mogu prekrasno da tvorim. Ali, okrenuli
ste leđa delimično bašti-domu svom. Sam ne uspevam da tvorim, zajedničko
stvaranje treba da bude. Još hoću da vam kažem svima: Ljubav i sloboda izbora
su u vama samima, da sledim sam spreman vaša stremljenja proviđenjem. Ali
odgovorite, mili sinovi i kćeri moje, u kom od hramova moram da se nastanim?
Predamnom svi ste jednaki, pa gde treba da se nalazim a da niko ne ostane
uvređen? Kada odlučite u kom od hramova treba da boravim, slediću volju
zajedničku.
Tako je Bog odgovorio svima i zaćutao. A ljudi iz sela koje je nekada
prekrasno bilo, i do današnjeg dana nastavljaju da raspravljaju. U domovima
njihovim pustoš je i trulež. Naokolo sve više hramova – a spor sve žešći.''
 
I još malo Anastasije

- Hej, vi proroci! Hiljadama godina ponavljate o bezizlaznosti i
prolaznosti zemaljskog postojanja, ljude plašeći paklom i sudom. Umirite
žestinu svoju, vi ste krivci što čovek s mukom Nebo poima.
Hej, Nostradamuse! Nisi predskazao ti, Nostradamuse, već si
stvorio svojom mišlju datume strašnih kataklizmi na Zemlji. Naterao si
mnoge ljude da ti poveruju, i samim tim si njihove misli uključio u
utelovljenje strašnoga. Lebdi nad planetom misao tvoja, proročanstvom i
bezizlaznošću ljude plašeći, ali se ona sad više neće ovaplotiti. Neka se
misao tvoja sa mojom sukobi. Naravno, ti unapred sve znaš, zato tako
brzo uzmičeš.

Hej, vi, što sebe nazvaste učiteljima Duša ljudskih! Učitelji, koji
pokušavate da ulijete u glavu čovekovu da je slab on Duhom, da ništa ne
zna, i da su samo vama, kao izabranima, sve Istine dostupne. Samo je
kroz poklonjenje vama, dostupan Božji glas i Istina vaseljenskog
sazdavanja. Umirite žestinu, neka sada znaju svi: Tvorac svakome daje
sve iskonski, i ne treba se, zarad sopstvenog udovoljavanja, zaklanjati iza
Tvorčevih velikih dela, iza mraka postulata, tame izmišljotina i oholosti.
Ne stojte izmeđ Boga i ljudi. Sam sa svakim želi da razgovara Otac.
Posrednike Otac ne poznaje.

Postoji od iskona Istina kod svakoga u Duši. Sada, danas, a ne
sutra, neka bude sretan svaki čovek! Tvorac je srećom ispunjavao tren
svaki i svaki vek. Niti u pomislima Njegovim nema mesta za mučenje
ljubljenog deteta.

Hej, predskazivači vekova, tamu čoveku prorekavši, time ste
stvorili i tamu i pakao. O, kako ste prilježno snagu svoju iskušavali vi,
plašeći čoveka u ime Oca. Dođite, evo me. Svi ovamo. Spržiću Zrakom u
jednom trenu mrak postulata vekovnih. Sva zlobo na Zemlji, napusti
poslove svoje, ka meni jurni, sukobi se sa mnom, pokušaj.
Nego vi, urlatori svih vera, jer to ste vi, koji ste sve ratove
uobličili. Više se ratovima ne zanosite. Zarad interesa sebičnih svojih,
obmanom mračnjačkom ljude u rat ne uvlačite. Sama sam pred vama.

Pobedite me. Da biste pobedili, svi na mene jurnite. Bitka će biti bez
borbe, pomoći će u tome sveštenici svih vera.
Pramajke moje, moji očevi, Svetlost Istine praizvora usadite u
njih. Ustupite sve, što ste za mene tako brižljivo čuvali. Podelite svima,
koji mogu Svetlost da prihvate.
Neka se zlo samo sa sobom bori i s mojim telom, ne sa Dušom.
Ja ću Dušu ljudima celu predati svoju. U ljudima ću istrajati do kraja
Dušom svojom. Pripremi se, zlobo, odlazi sa Zemlje, baci se na mene!

Ja sam čovek! Ja sam čo-vek pra-iz-vo-ra! Anastasija sam ja. Ja
sam od tebe jača!
 
Malo si konfuzan :). Prvo uskrsnuce jeste reinkarnacija, krstenjem vernik se uranja u vodu/umire u starom telu/ i ustaje u novom telu.
Za advanced nivo postoji i drugo vaskrsenje, duhom. Inspiritacija :kolac:

Nimalo. Uskrsnuće VS reinkarnacija. Biblija propagira podizanje tela i večni život u telu. To je nemoguće. Reinkarnacija je nešto drugo. Prouči to malo bolje.
 
Razumeš li, Vladimire, suština Boga nije u telesnosti. On ne može
gromoglasno da viče svima sa nebesa, kako da žive. Ali, On želi da svima bude
dobro, zato i šalje Svoje Sinove. Ljude, u čiji je razum i Dušu uspeo da pronikne u
većoj ili manjoj meri.
Njegovi Sinovi potom odlaze i razgovaraju sa drugim ljudima, raznim
jezicima pričaju. Nekad rečima, nekad uz pomoć muzike i slika, ili na neki drugi
način. Katkad ih slušaju. Katkad ih gone i ubijaju. Kao Isusa Hrista, na primer. I Bog
iznova šalje Svoje Sinove. Ali uvek samo deo ljudi obraća pažnju na njih, a drugi ih
ne shvataju. I narušavaju Zakone srećnog postojanja.

Anastasija
 

Back
Top