iz grupe beleške sa psihoterapije
nešto lepo, poučno
“Mnogo prije Freuda, brojni filozofi su ukazivali na značaj humora u suočavanju sa životnim poteškoćama. Međutim, Freudova je zasluga što se nije samo zadržao na skeniranju ovog konstrukta, već je dubinskom analizom ‘isecirao’ humor i osigurao mu poseban status. Za Freuda je humor mehanizam odbrane koji je efikasan u nošenju sa intrapsihičkim konfliktima, koji nastaju zbog direktnog sukoba između Ida i Ega (neurotična anksioznost) s jedne strane, i Ega i Superega (moralna anksioznost) s druge strane.
Zadovoljstvo do kojeg dovodi upotreba humora rezultat je velike količine ušteđene psihičke energije u afektima. Nakon izvjesnih procesa transformacija iz kojih se razvija, humor dopušta Idu da ostvari neke svoje zahtjeve, a da ih Ego operacionalizira bez straha da će biti cenzurirani od strane Superega (jer ih humor oblikuje u socijalno prihvatljive), što dovodi do uštede psihičke energije, smanjuje napetost, a u nekim slučajevima dovodi do razrješavanja nekih specifičnih psiholoških problema ličnosti. Mehanizmi koji su u osnovi humora dovode do naglog reduciranja napetosti, a samim tim se povećava količina psihičke energije koja je do tada bila angažiran na kontrolu ovih impulsa. Humorom pomažemo sebi da lakše prihvatimo realnost. Odnosno, koristeći humor „ponašamo se prema samima sebi kao dijete iz perspektive odrasloga: gledamo svoj djetinjasti, umanjeni Ego iz kuta velikog, odraslog Superega“, kako je istakao Critchley.
Potpuniju sliku o vrijednostima humora kao mehanizma odbrane možemo vidjeti u Freudovim mislima: „Humor nema samo nešto oslobađajuće poput vica i komike, nego nešto veličanstveno i uzvišeno, crte koje se ne nalaze u ostale dvije vrste stjecanja zadovoljstva putem intelektualnih aktivnosti. Veličanstveno očigledno počiva u trijumfu narcizma, pobjedonosnoj osvojenoj nepovredivosti JA. Ja odbija da oboli zbog prilika u realnosti, da bude prinuđeno da pati; ono nastoji, pri tome, da mu traume vanjskog svijeta ne naude, čak se pokazuje da su mu one jedino povodi za zadovoljstvo... Humor nije rezigniran, on je prkosan, ne znači samo trijumf JA, nego i trijumf načela zadovoljstva, koje umije da se tu ukotvi uprkos nemilosrdnosti realnih odnosa“ (Freud, 1928).
Humor je svrstan u grupu obrana visoke adaptivne razine. Specifičnost humora je u njegovoj sposobnosti da naglasi ironične aspekte u određenoj situaciji, posebno u suočavanju sa emocionalnim konfliktima ili vanjskim stresorima. Njegovo korištenje nam u prvoj fazi omogućava da se oslobodimo negativnih emocija kako bi nakon izvjesnog vremena bolje sagledali situaciju i pristupili aktivnijem rješenjem situacije u kojoj smo se našli.
Suvremeni autori smatraju da češća upotreba humora i smijeha povećava imunitet i toleranciju na bol i smanjuje rizike za kardiovaskularna oboljenja (Martin, 2007). Rezultati istraživanja Canna i Etzela (2008), Abela (2002), Ericksona i Feldsteina (2007) pokazuju da je humor kao mehanizam obrane povezan sa većom sposobnošću promjene perspektive u suočavanju sa stresnim događajima, većom sposobnošću planiranja rješavanja problema i većim pozitivnim procjenjivanjima stresnih događaja. Rezultati istraživanja pokazuju da osobe koje su sposobne da stresnu situaciju posmatraju alternativno, iz humoristiĉke perspektive doživljavaju više pozitivnih emocija i općenito su bolje prilagođeni.
Međutim, važno je naglasiti da humor možemo koristiti na razližite načine. Svaki oblik humora sam po sebi nije štetan, ali ne znači da je i koristan u prilagodbi pojedinca. Koliko je humor adaptibilan ovisi o načinu kako i prema kome je usmjeren, odnosno o dominantnom stilu korištenja humora.
~ Jadranka Kolenović-Đapo, “Psihološki mehanizmi odbrane”
Beleške sa psihoterapije i psihoedukativna facebook grupa Moje beleške imaju veliku čast i zadovoljstvo da u petak 04.11. u 19h na Zoom webinaru ugoste dr Jadranku Kolenović-Đapo, profesorku sa odseka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, predavača na predmetima Psihologija ličnosti, Socijalna psihologija i Psihologija humora, kao i autora vrednih udžbenika “Psihološki mehanizmi odbrane” i “Psihologija humora”.
Radujemo se Jadrankinom gostovanju na veliku i važnu temu psihologije humora, kojoj nezasluženo malo pažnje pridajemo u stručnoj javnosti!
- Humor kao deo “zlatne trojke” zrelih psiholoških mehanizama odbrane (humor-sublimacija-altruizam)
- Kako humor možemo koristiti i kao svesni koping mehanizam u situacijama stresa i patnje
- Humor kao znak zrelosti, stabilnosti i prilagođenosti ličnosti
- Četiri vrste humora, i zašto nije svaka vrsta humora pokazatelj gore navedenog
- Koje strukture ličnosti imaju snižen kapacitet za razumevanje humora ili nemaju sposobnost šaljenja na sopstveni račun
- Humor kao deo manipulativne tehnike “gaslajtinga” (sluđivanja) – “Samo samo se šalio/la!”
- Ironija, cinizam, sarkazam – gradacija toksičnog humora
- Zašto se nekontrolisano smejemo u neprimerenim situacijama
- Humor kao maska depresivnosti – najzabavniji ljudi neretko u sebi nose duboku patnju
- Humor i stid – psihologija postiđivanja, izrugivanja, podsmeha, internet trolovanja
- Humor i politička korektnost – jesmo li preterali sa uvredljivošću ili nam se i senzibilitet za humor promenio uporedo sa društvenim promenama?
- Humor u psihoterapijskom setingu
- Psihopatologija i bizarni humor
- Humor i harizma, razigranost, seksualnost, partnerski odnosi – glumica Merilin Monro izjavila je: “Ako ženu možeš potaknuti na smeh, možeš je potaći na bilo šta”; zašto određena istraživanja pokazuju da je humor, a ne inteligencija kako se do skoro mislilo, karakteristika broj jedan koju cenimo kod potencijalih ljubavnih partnera?
- Svi su se čudili - zašto je Džesika bila sa Zekom Rodžerom? ... pa zato što ju je nevidjeno dobro zasmejavao.
Pogledajte prilog 1248961