Dosadna, nedostojna polufinala SP. Nakon potpuno nepotrebne euforije začinjene debilnim potenciranjem obične sms poruke Gotovine, što je Golužin primitivni stil od ranije, ušli smo brzopleto u želji da riješimo tekmu u 10 minuta. Za posljedicu je imalo da su je riješili - Danci,
Isforsirani šutevi razbranili su Landina, nekoliko loše bačenih kontri, i Danci odoše na 6:1. Od tada, rezultat se vrtio na 2-4 razlike i nismo imali snage za povratak.
Bilo je peha, Dule se razbolio, imao temperaturu i primao infuziju prije tekme pa je nakon 20 minuta izgledao zreo za bolnicu. Pa je napravo 4-5 tehničkih grešaka i promašio sijaset šuteva.
Bičanić ima kroničnih problema s leđima, Vuković se odma ozlijedio, Lacković niti nemre igrat pa smo ostali bez cijele vanjske linije, jer bojažljivog Kopljara je teško ozbiljno računati.
Očito je na relaciji Vori-Goluža nešto puklo, skoro da i nije igrao, a i ono što je igrao vukao se ko crkotina. A lijepo im je čovjek rekao da mu se ne da više igrat...
Sve u svemu, nemamo za čim žaliti, Danci su nas prebili i vratili sa kamatama za Olimpijadu i treba danas uzet broncu.
Što sam stariji sve više shvaćam da treba cijeniti svaku medalju i da ne treba biti razočaran ako nije zlato, jer su drugi stvarno bolji.
Sumnjam da se Španjolci mogu oduprijeti Dancima, a mi ćemo valjda naći snage da dobijemo Slovence...
