Zeleni čaj
- drvenasta biljka rasprostranjena na Dalekom Istoku, posebno u Kini i Japanu. Od 19. veka proširila se u ostale tropske i suptropske predele. Izraste do 3 m visoko i obrasla je duguljastim, zimzelenim lišćem. U lišću su zastupljene bioaktivne materije: tein, teobromin, teofilin i eterično ulje, radi kojih se i gaji ova biljka.
U Kini je u upotrebi više od 5000 godina, a poznata je i stara kineska poslovica da je “bolje 3 dana bez hrane, nego 1 bez čaja”.
Ovaj čaj pokazuje antikancerogeno dejstvo, sprečava razvoj ateroskleroze (začepljenja krvnih sudova) i srčanih oboljenja, ubrzava metabolizam i sagorevanje masti. Takođe, snižava nivo holesterola, pa se primenjuje i kod povećnog nivoa holesterola u krvi. Zeleni čaj sadrži fluoride, koji sprečavaju razvoj karijesa. Bogat je antioksidansima, koji sprečavaju razvoj oštećenja ćelija u organizmu. Koristi se kod infekcija, prehlada smanjujući oštećenja ćelija pod dejstvom virusa.
Ako imate problema sa zadahom iz usta, ranicama u usnoj duplji ili čestim infekcijama grla razmislite o tome da uvedete konzumiranje zelenog čaja ili ispiranje grla istim. Takođe, možete očistiti ranice u ustima vaticom natopljenom čajem.
Koristi se i za povećanje krvnog pritiska.
Osnovno dejstvo zelenog čaja, kao i svih drugih napitaka koji sadrže kofein, jeste povećanje budnosti i saznajnih kapaciteta. Antioksidansi u zelenom čaju su nekoliko desetina puta efikasniji od vitamina C i E, koji važe za dobre antioksidanse. Antioksidansi se bore protiv slobodnih radikala i time pomažu u borbi protiv starenja. Oni takođe sprečavaju nastanak i širenje malignih ćelija (ćelija raka).
Zeleni čaj se tradicionalno koristi za regulaciju nivoa šećera u krvi. Japanski naučnici su dokazali da ekstrakt zelenog čaja pomaže u zaustavljanju virusa HIV-a.
Teoretski, zeleni čaj može smanjiti usvajanje gvožđa, pa se ne preporučuje upotreba kod anemije.
Prerada lista zelenog čaja
Zeleni čaj izrađuje se u Kini tako što se ne vrši fermentacija (vrenje), ne razara se hlorofil, već se odmah brzo isprži. Ukoliko se primeni drastičniji tehnološki postupak tada se dobija vrlo poznat i omiljen ruski čaj.
Čaj za domaću upotrebu Kinezi veštački raznovrsno namirišu prema ukusu svojih potrošača. Raširi se tanak sloj raznog mirisnog cveća (jasmin, gardenija i sl.) i ostavi izvesno vreme, pa se ukloni, a na njegovo mesto raširi se sloj prženog čaja. To se ponavlja nekoliko dana dok čaj ne primi miris dotičnog cveća.
Listovi se prže u sudovima od tuča iznad žara i izruče u korpu da se na promaji ohlade. Zatim se uvijaju među dlanovima, razvijaju i ponovo uvijaju i razvijaju. To se ponavlja nekoliko puta, sve dok iz lista ne prestane da izlazi zelenkast sok. Ponovo se razviju, ubace u kazan za prženje, izvade, zavijaju i razvijaju, proseju, osuše nad žarom, brižljivo odaberu i odstrani se sve što ne valja, i još toplo hermetički pakuje u gleđosane ili lakovane metalne kutije obložene kalajem (to su lepe kutije koje posebno vole Englezi).