socijalno društveni stimulatori egoizma

truthSeeker

Primećen član
Poruka
862
očigledno način na koji je uređena neka zajednica može da utiče više ili manje stimulativno na egoizam pojedinaca koji u njoj žive....

koji su to faktori i na koji način stimulišu egoizam prosečne individue?

da li je to npr. kapitalizam koji se zasniva na privatnoj svojini i kultu novca, ili informatička revolucija koja kroz silne gadžete smanjuje potrebu za interakcijom sa bližnjima, ili potrošačko društvo koje vrednost čoveka meri onim što poseduje, ili religije i ideologije koje čine da jedinka umisli da je iznad onih koji ne pripadaju toj grupi, ili masovna kultura i masmediji i sumnjive etičke vrednosti koje svesno ili nesvesno propagiraju, ili tradicionalističko društvo u kome se muškarcima daje veća vrednost u odnosu na žene i decu...itd...
 
Nazalost uvek je spoljni faktor kljucan za formiranje necije licnosti , to je valjda i osnov civilizacije , barem do sad bio . Sad ljudi sve vise pocinju da razmisljaju o tome i pokazuju revolt prema obicajima , kulturi koja im ne odgovara i to je dobro.

Mislim da je glavni faktor kad se gleda kolektiv trenutno Facebook . Za kratko vreme on je iz ljudi izvuko na povrsinu sve ono sto se talozilo u njima , pogotovo su zanimljive one starije generacje . I to je dobro da ljudi vide malo kaki su kad im se da oduska .
 
Mislim da je glavni faktor kad se gleda kolektiv trenutno Facebook . Za kratko vreme on je iz ljudi izvuko na povrsinu sve ono sto se talozilo u njima , pogotovo su zanimljive one starije generacje . I to je dobro da ljudi vide malo kaki su kad im se da oduska .

a šta misliš o Facebook-u kao stimulatoru egoizma?....pomisli tu na ljude koji provode silno vreme menjajući statuse, sakupljajući "prijatelje" npr. među poznatim a njima nepoznatim ljudima, kačeći linkove i postove i pišući komentare, i trudeći se da budu cool i zanimljivi publici kojoj se preko facebook-a obraćaju...gde je granica između deobe misli, osećnja i utisaka sa prijateljima i egoistične potrebe za validacijom?
 
Zdravi egoizam coveku je urodjen,pa ce tako naprimer za vreme komunizma prezirati masu i previse potenciranja na socijalno prihvatljivom a nametnutom vrednosnom sistemu, za vreme kapitalizma ce opet prezirati potrosacke vrednosti koje mu se sa svih medija namecu, imace "otklon" ka tome i takvim vrednostima, sto se pak religije tice trudice se da ne upada u "mas-religijski" nacin ispoljavanja ovog segmenta zivota, niti ce umisliti da je iznad ostalih zbog toga jer mu to sama religija ne dozvoljava, dakle nema tog sistema i ideje koji ce egoizam unistiti, druga je stvar sta se podrzaumeva pod egoizmom. Ja ovde ne podrazumevam osobenjastvo i gledanje samo na sebe i sopstvene (materijalne) vrednosti, jer mozda je, ali samo mozda, deo egoizma da cinimo i drugima na nacin na koji najbolje sami umemo i znamo.
 
očigledno način na koji je uređena neka zajednica može da utiče više ili manje stimulativno na egoizam pojedinaca koji u njoj žive....

koji su to faktori i na koji način stimulišu egoizam prosečne individue?

da li je to npr. kapitalizam koji se zasniva na privatnoj svojini i kultu novca, ili informatička revolucija koja kroz silne gadžete smanjuje potrebu za interakcijom sa bližnjima, ili potrošačko društvo koje vrednost čoveka meri onim što poseduje, ili religije i ideologije koje čine da jedinka umisli da je iznad onih koji ne pripadaju toj grupi, ili masovna kultura i masmediji i sumnjive etičke vrednosti koje svesno ili nesvesno propagiraju, ili tradicionalističko društvo u kome se muškarcima daje veća vrednost u odnosu na žene i decu...itd...

Svako društvo favorizuje neki sistem vrednosti kao poželjan.
Pa tako kapitalizam favorizuje privatnu svojinu, sticanje i bogaćenje, pa samim tim i pojedinac koji ima, stiče i bogat je, samim tim, više vredi.
....
Najveći problem čoveka je što se on povodi za trendovima, onim što je aktuelno, za onim što se traži, kako bi iskazao svoju maksimalnu vrednost u očima drugih.
..
Naravno niko od nas od ovog nije operisan, osim ako nije odbacio sve i otišao u neku pustinju ili manastir da živi.
...
Opet kad negde znaš mehanizam i kad znaš da će te ljudi više voleti kad imaš nego kad nemaš...možeš da nastaviš da budeš to što jesi, bez obzira na validaciju od strane socijalne sredine, jer tvoja suština se ne menja, samo te ljudi ili ponekad i ti sam, nekad vide u lepšem, a nekad u manje lepšem svetlu
...
Sve je to iluzija, ali i to treba prevazići
 
a šta misliš o Facebook-u kao stimulatoru egoizma?....pomisli tu na ljude koji provode silno vreme menjajući statuse, sakupljajući "prijatelje" npr. među poznatim a njima nepoznatim ljudima, kačeći linkove i postove i pišući komentare, i trudeći se da budu cool i zanimljivi publici kojoj se preko facebook-a obraćaju...gde je granica između deobe misli, osećnja i utisaka sa prijateljima i egoistične potrebe za validacijom?

Pa ovako . Kod fejsbuka imamo taj stilulator koji se naziva Like !

On je stvoren da stimulise ego , da nam daje tu prividnu vrednost i znacenje . Naravno ljudi koji ne promisljaju sta se ustvari desava postepeno pocinjuu da na fejsbuk gledaju kao obavezan deo sebe, tj. potvrde da su oni neko i nesto , a taku "dozu" najlakse i u najvecoj meri mou tamo dobiti .

U stvarnosti je ustvari totalno nepotrebno toliko komentara , potvrda , statusa, iskazivanja "evo to sam ja ,sad me svi gledajte " , al to je virtualni svet , tu nema granica ??

Tako da to stvara od coveka nesto sto on nije , postepeno i kontinuitetu kad je fejs nekom preokupacija on postepeno pocinje da gubi svest o realnosti , sto moze biti jako zeznuto .

Isto je i sa prijateljstvom , bas zbog takog ego - dizajna fejsbuka , svi su uvereni da imaju vise prijatelja nego sto je to stvarno tako , i ove realne mogu i da zanemare , "ipak je tu 163 ljudi koji mi svakodnevno lajkuju sve sto mi padne na pamet , koji ce mi iko vise " ...
 
ali šta je to egoizam?

egoizam je kad si sebi na prvom mestu, kad želiš da je tebi lepo...
u suštini to i nije tako pogrešan pristup jer ljudi su nepouzdana stvorenja... koliko je pametno ulagati u druge vreme, energiju, resurse?
koliko je samo ljudi uložilo u neke osobe skoro pa sve, a onda ih te osobe ispalile, povredile itd....
 
ali šta je to egoizam?

egoizam je kad si sebi na prvom mestu, kad želiš da je tebi lepo...
u suštini to i nije tako pogrešan pristup jer ljudi su nepouzdana stvorenja... koliko je pametno ulagati u druge vreme, energiju, resurse?
koliko je samo ljudi uložilo u neke osobe skoro pa sve, a onda ih te osobe ispalile, povredile itd....

Nije to egoizam , to je sebicnost sto si ti napiso , i da pazeljno je da covek sebe ceni i da ulaze u svoju srecu ,to je ustvari preporucljivo . ;)

Egoizam ti je kad covek posmatra ceo svet kroz taj okvir svoje licnosti i zeli potvrdu , od koga ce je dobiti nego od spoljnog sveta , da on kao licnost vredi,da je bolji od drugih , itd.
To je totalno nepotrebno da bi covek bio srecan . Ustvari to je suvisno i nije prirodno, pa i drugi vide to i niko ne voli egoisticne osobe . Egoizma stoji na putu sreci ,zato sto zaustavlja prirodan razvoj i pojedinca i zajednice.
 
ali šta je to egoizam?

egoizam je kad si sebi na prvom mestu, kad želiš da je tebi lepo...
u suštini to i nije tako pogrešan pristup jer ljudi su nepouzdana stvorenja... koliko je pametno ulagati u druge vreme, energiju, resurse?
koliko je samo ljudi uložilo u neke osobe skoro pa sve, a onda ih te osobe ispalile, povredile itd....

nije isto egoizam i zdravo samoljublje (ljubav prema sebi), odnosno poštovanje sopstvene ličnosti
...
upravo tako, kao što si rekao, pogrešna je ta zamena teza..to izigravanje spasioca.
..
Ljudi jesu nesavršeni, pa čak i onaj za koga se svesno nekad žrtvujemo (deca, partneri), baciće nam pod nos u trenutku nervoze, besa ili sopstvenog nezadovoljstva, tu našu žrtvu pod nos. Često će nam svojim sopstvenim postupcima, smučiti tu našu žrtvu, pa nam neće više biti ni plemenito ni baš mudro to
naše žrtvovanje.
...
ljubav prema sebi, i bazični princip poštovanja drugih ljudi, ali bez nanošenja zla...to je negde možda suština, a izigravanje spasioca i žrtve, samo rađa frustraciju na duže staze

- - - - - - - - - -

Nije to egoizam , to je sebicnost sto si ti napiso , i da pazeljno je da covek sebe ceni i da ulaze u svoju srecu ,to je ustvari preporucljivo . ;)

Egoizam ti je kad covek posmatra ceo svet kroz taj okvir svoje licnosti i zeli potvrdu , od koga ce je dobiti nego od spoljnog sveta , da on kao licnost vredi,da je bolji od drugih , itd.
To je totalno nepotrebno da bi covek bio srecan . Ustvari to je suvisno i nije prirodno, pa i drugi vide to i niko ne voli egoisticne osobe . Egoizma stoji na putu sreci ,zato sto zaustavlja prirodan razvoj i pojedinca i zajednice.

..u isto veme pisali i odgovorili skoro isto :lol:
 
Pa ovako . Kod fejsbuka imamo taj stilulator koji se naziva Like !

On je stvoren da stimulise ego , da nam daje tu prividnu vrednost i znacenje . Naravno ljudi koji ne promisljaju sta se ustvari desava postepeno pocinjuu da na fejsbuk gledaju kao obavezan deo sebe, tj. potvrde da su oni neko i nesto , a taku "dozu" najlakse i u najvecoj meri mou tamo dobiti .

U stvarnosti je ustvari totalno nepotrebno toliko komentara , potvrda , statusa, iskazivanja "evo to sam ja ,sad me svi gledajte " , al to je virtualni svet , tu nema granica ??

Tako da to stvara od coveka nesto sto on nije , postepeno i kontinuitetu kad je fejs nekom preokupacija on postepeno pocinje da gubi svest o realnosti , sto moze biti jako zeznuto .

Isto je i sa prijateljstvom , bas zbog takog ego - dizajna fejsbuka , svi su uvereni da imaju vise prijatelja nego sto je to stvarno tako , i ove realne mogu i da zanemare , "ipak je tu 163 ljudi koji mi svakodnevno lajkuju sve sto mi padne na pamet , koji ce mi iko vise " ...

Znam ljudi koji fejs koriste na normalan nacin, kojima iskljucivo sluzi komunikaciji sa drugima. Ali sam koncept je grozan, stvaranje kulta sebe, odnosno te neke slike koja predstavlja tebe kao osobu….
i na cemu se ta slika temelji? Bas kao opisano na lajkovima. Lajkovima za razno razne slike koje zapravo nemaju tocno nikakve veze s onim sto jesi, koji ne odaju nista o tvojoj osobnosti, onome sto te cini covjekom, nego ono po principu "nemam pojma tko si ti ali ajd kliknut cu uzvratit ces mi:per:" . Zapravo jako povrsno i jadno. Naravno da se fejs moze koristiti i na normalan nacin ali tesko i to kada masa stvara imperativ.
 
Zdravi egoizam coveku je urodjen,pa ce tako naprimer za vreme komunizma prezirati masu i previse potenciranja na socijalno prihvatljivom a nametnutom vrednosnom sistemu, za vreme kapitalizma ce opet prezirati potrosacke vrednosti koje mu se sa svih medija namecu, imace "otklon" ka tome i takvim vrednostima, sto se pak religije tice trudice se da ne upada u "mas-religijski" nacin ispoljavanja ovog segmenta zivota, niti ce umisliti da je iznad ostalih zbog toga jer mu to sama religija ne dozvoljava, dakle nema tog sistema i ideje koji ce egoizam unistiti, druga je stvar sta se podrzaumeva pod egoizmom. Ja ovde ne podrazumevam osobenjastvo i gledanje samo na sebe i sopstvene (materijalne) vrednosti, jer mozda je, ali samo mozda, deo egoizma da cinimo i drugima na nacin na koji najbolje sami umemo i znamo.

nemoj da koristiš reč egoizam za dve toliko suprotstavljene sile da moraš da ih razdvajaš na pozitivan i negativan, zdrav i nezdrav....
to zamagljuje suštinu...
jer ispada egoizam je loš ali je dobar.... pa onda posle bude kao ok i kad je loš...

koren egoizma je potraga za validacjom u očima drugih...

recimo čovek koji gomila ili želi da gomila više bogatstva nego što destine običnih ljudi mogu da potroše za sto života... u osnovi toga je neka frustracija...potreba za dokazivanjem...tj radi se o zadovoljavanju egoistične potrebe..
ljudi koji sebe iskreno vole to nemaju...oni žele onoliko koliko im treba da lepo žive i ostvare neke svoje želje... .

ili recimo često čujemo da apsolutna vlast kvari ljude... daje im moć nad drugima...iz moći dobijaju iluziju da su nešto posebno...zbog te iluzije žele još više moći...to je kao droga....e sad čoveku koji iskreno voli sebe nije potrebna iluzija da je nešto posebno bolje od drugih....jednostavno drugi su drugačiji, hvataju se u koštac sa svojim problemima, u svom kontekstu....van nekog konteksta za poređenje nit su bolji nit gori...

i slično se u svakoj situaciji može uvideti negativan uticaj egoizma i pozitivan uticaj ljubavi prema sebi...
a ako te dve suprotstavljene sile nazoveš nezdravim i zdravim egoizmom onda se ta razlika više ne vidi...

time daješ šansu egoizmu da se pravi da je ljubav...i onda imaš umesto ljubavi iluziju ljubavi...

zaljubljivanje je zanimljivo u tom pogledu... ono je egoizam koji obožava sliku svoju tj. projekciju svog ideala partnerske osobe na neku običnu osobu kojoj se pridaju karakteristike iz tog sopstvenog ideala partnera....patetika romantike je opet egoizam koji se pravi da je ljubav...jer opet nema realne slike o osobi i prihvatanja osobe kakva jeste, nego se radi o nekoj ušećerenoj predstavi o osobi...tj. u romantici i zaljubjenosti čovek i ne želi da vidi drugu osobu...ona je samo pokretni čiviluk na koji je okačio svoje predstave o nekoj idealnoj osobi....gde nema razumevanja i poznavanja i prihvatanja nema ni ljubavi.....ili npr. ponašanje vernika čije moralno ponašanje dolazi iz ideala ljubavi koji je propisan a ne iz dubljeg razumevanja drugih ljudi i iskrene ljubavi prema bar nekima od njih....ili npr. sladunjave sekte sa lecima gde se predstavlja neki svet u kome se svi nešto sladunjavo keze... ili npr. pohvala i pokuda koje su generalne a ne usmerene na neko konkretno ponašanje ili razmišljanje ili osećanje...
 
Poslednja izmena:

Back
Top