Snovi

Pred vratima njenog stana, ja sam ostavljao svoje brige
i dileme i strahove, odagnati ona je mogla

Pored nje bih našao mir, titrajem bi znala
nikad ništa tražila nije, a toliko tog mi dala
a toliko tog mi dala...

Hvala ti, hvala ti, hvala ti...

Otkad je nema uviđam koliko mi znači
nikad nikad nikad više takvu ženu neću naći
takvu ženu neću naći...

Hvala ti, hvala ti, hvala ti,
što si vjerovala kada nitko nije
što si pomogla da i dalje svoje snove snijem
hvala, hvala ti

Pričao sam joj o ljubavi, koju ne mogu naći
a nikad nisam pomislio zašto je uvijek sama
kakva sam ja budala, kakva sam ja budala...


Parni Valjak
 
Ma sve što da želim, sve je tako daleko
i sad mi žao, sve bih opet ponovo
najljepšu pjesmu tebi bih pjevao
hej kamo sreće da sam opet pjevat' mogao

Ptice u bijegu, tišina gradi zidove
zvoni zbogom, riječi kazne božije
te tvoje usne, opojne
još uvijek sanjam kako su me ljubile

Jesen u meni tuguje, zašto sanjam čemprese
moje ceste ne vode nikuda... bez tebe
jesen u meni caruje, a u tebi proljeće
ni sunce ne može, ne može kroz oblake

Rano moja, hej, s kime sada putuješ
ma što da bilo, nemoj da mi tuguješ
najljepšu pjesmu tebi bih pjevao
hej kamo sreće da sam pjevat' mogao

Jesen u meni tuguje...


Parni Valjak
 
Nije dotakla ništa što bi moglo da boli,
njene ruke su bele kao led,
njene misli su čiste, ona misli da voli,
ona veruje - veruje?

Neće doći jesen kada opada lišće,
neče doći u zimu kad je sneg,
nije imala razlog, nije imala kada,
da ostane, da ostane kraj mene, kraj mene...

Da li da verujem u to?
Da li da verujem u to?

Nisam rekao ništa što bi moglo da znači,
nisam našao onu pravu reč,
koja može da veže, koja može da voli,
kojoj verujem - verujem?


EKV
 
Za tren sam pomislila da to mene on trazi, jer mi ime pocinje na slovo m...
... ali kada sam videla da pise neko koga ne poznajem, moje nade su se rasprsile...
... mogu samo reci da je ta Milica zaista srecna kada je postavljac teme toliko voli...
... ne znam celu pricu i ne treba da je znam, ali bole, moj ti je savet da pokusas da je nadjes i da
joj kazes da je ona tvoje sve.
Bas sam se rastuzila citajuci tvoje postove, nadam se da ih ona cita i da cete biti zajedno.
Glavu gore, veruj u sebe i nadji je.
Sve najbolje zelim.
 
Da li si čula pesmu umornih slavuja
u majska jutra rana glasnike oluja
sa dlana pevaju, na srce stanu
rađaju vrelu suzu da okupa dušu.

Po malo starim, malo se nadam
da će ti biti bolja sudbina...

Zatrepte uspomene, slivaju se boje
pomerene od sata stvaraju ti lice
umiven lažima zakletvu pišem
dok tvoje oči šire pesak pustinje.

Poljupci odneseni, usne su ti puste
mačevi zavedeni mirišu na ruže
kotrljam zablude, pesmu slavuja
možda se naše senke još ljube kraj reke.


Alisa
 
Još uvek se borim da zaboravim,
i kao da ne postojim kad te ne ljubim,
još uvek se budim, zbunjen, izgubljen,
još uvek za tobom ludim, tiho nestajem.

Ne mogu da sanjam ni da razmišljam,
od svoje se senke sklanjam jer me proganja,
ne znam šta da radim kad tebe nema tu,
od peska kule gradim, a kiše padaju...

K'o lavica plenu dan se prikrada,
o da li ću mir u njemu naći ikada,
još uvek se budim, zbinjen, izgubljen,
još uvek za tobom ludim, tiho nestajem...


Alisa
 
Topli trag na usnama,
miris blag u grudima.

Sve me na tebe podseća.

Noćas iz ništavila opet kreće lavina
srce opet predoseća...

Sneg mi donosi donosi zlo,
zar sam kriv ja za to.

Poslednji dah bi da dam
samo da mogu da znam
kome sad dišeš u dlan,
s kim čekaš dan...

Sam sam i hvata me strah
a s neba beli će prah
sakriti tragove sve
da ne nađem te...

Neka svi me ostave, neka me zaborave
sve bi ja to preboleo
ali neću nikada sjaj iz tvoga pogleda
samo tebe sam voleo...


Osvajači
 
Oči mi tope se
dok vetar sa stola pesme mi briše
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nemam više...

Lice moje nebo je
i niz njega iste padaju kiše
koji stih sad razum da krene
kada tu tebe nemam više...

Kome sad usne ljubiš do zore
možda to nebo zna
hladna noć je dok misli mi gore
dal' volim il' mrzim ja

Al' negde još čuvam sad
i oči zelene od gora veće
i ko će sad nežno rame da mazi
niko to više ne može i neće...


Osvajači
 
Веровала сам
Да треба да верујем
Верујем и сада
Не верујем једино себи
Да још треба
Да верујем
Непоправљив однос
Мојих
Унутрашњих осећаја
А знаш да знам
Да и ти то знаш
Да сви то знамо
Сурово добро знамо
И зато не желим
Да се понављам
Јер и ти си карика
Исто као и ја
И он је карика
И она је карика
И сви смо ми карике
Једног илузорног ланца

А на крају
Кад се истина излије
Пред ноге
Храброст
Се довољно сакупи
Шта преостаје ?
Хладан осећај
Око срца који стеже
Горак укус победе
Горушица која изједа
Сазнање
Да све оно што смо имали
Никад имали нисмо
Још једна лоше
Састављена истина
И плач
Нерођеног детета
И жал за речима
Које одлетеше у неповрат
А да срце не додирнуше
Чежња за осмехом
Који се никада неће поновити
Носталгија за изгубљеном кариком
Јер сви смо ми карике
Ланца који води
Ка врху света
Желели смо да будемо
Карика за себе
Најважнија карика
Једина исправна карика
На врху света
У сопственој обмани
Док ветар разноси јецаје
Ти човече схваташ
Да узалуд беху све победе
Јер на место једне истргнуте карике
Долази друга
Јер ланац се увек наставља
Јер сви смо везани карикама
Карикама чежње,
снова
Карикама љубави,
опсене и обмане
Свима су потребне карике
Као ваздух
Као вода
Као љубав..
 
Hvatači snova...
godnight-1.gif

U mnogim plemenskim društvima širom sveta verovalo se da je noćni vazduh ispunjen lošim i dobrim snovima koji lete. Postojali su brojni načini na koje su ljudi pokušavali da one lepe dozovu u svoje snove. Indijanci su u te svrhe pravili hvatače snova. Običaj je bio da se njima daruju novorođena deca i tek venčani parovi.

Indijanci imaju svoju legendu o hvatačima snova. Pre mnogo vremena, kada je svet još bio mlad, stari vrač iz plemena Lakota bio je na visokoj planini kada je dobio viziju. U toj viziji se Iktomi, veliki učitelj mudrosti, pojavio u obliku pauka. Iktomi mu se obratio na svetom jeziku, a dok je govorio, uzeo je obruč od vrbe koji je imao na sebi konjsku dlaku i perle i počeo da plete mrežu. Pričao je o ciklusima u životu - kako počinjemo život kao bebe, prelazimo kroz detinjstvo i odrastanje, do starosti kada se ciklus završava. U svakom životnom dobu postoje mnoge sile, neke dobre, a neke loše. Ako slušate dobre sile, one će vas usmeravati u pravom smeru. Kada je Iktomi završio priču, dao je vraču mrežu i rekao da je mreža savršen krug sa rupom u sredini, te da treba da je iskoristi da njegovi ljudi pronađu svoje ciljeve, da na pravi način iskoriste svoje ideje, snove i vizije. Ako verujete, mreža će uhvatiti vaše dobre ideje, a loše će otići kroz rupu. Vrač je ovo preneo svom narodu i zato sada mnogi Indijanci kače hvatače snova iznad svojih kreveta. Dobro se hvata u mrežu života, a zlo propada kroz rupu u centru mreže i više nije deo njihovih života.

Hvatač se postavlja pored prozora u spavaćoj sobi; prema verovanju, u njegovu mrežu hvataju se snovi, od kojih samo oni dobri bivaju zapamćeni. Dobri snovi, znajući put, lebde kroz mrežu, čuvaju u sebi znanje i uspomene, zatim prolaze kroz centar i klize niz perca pravo do osobe koja sanja. Loši snovi se beznadežno upetljavaju u mrežu hvatača snova i izgore na prvoj svetlosti dana.

Hvatači snova ne moraju se koristiti samo u spavaćim sobama, već mogu biti amajlija u kolima, ili na ulazu u kuću. Prave se od alkica, manjih ili većih perli; može se staviti i poneko perce, a mrežica je neophodna.

Zato, ako vas muče ružni snovi, samo okačite hvatač snova iznad kreveta i lepi snovi će sami doći.

godnight-1.gif
 
Divan citat, Majo! Ako nekog interesuje, zaista mogu te mrežice, 'hvatači snova', da se kupe u Knezu. (Kn.Mihajlova, Bgd. Prodaje ih onaj 'Inka' orkestar, koji je već redovno tu, svako veče, unazad mesecima. Divno sviraju!) :p I objašnjavaju 'hvatače'. :heart:
 
-Sanjala sam te pre neko veče.
-Hmmm... -nervozno se promeškoljio. - Hoćeš li ti piti tu kafu, pa da idemo. Počeće predstava, obećao sam Đoletu da ću se pojaviti, neće više da me pokriva na prazno..
-Još mi je ružan ukus u ustima.
-Toliko je loša? Pa ostavi je, hajdemo!
-Ne od kafe, dobra je. Od sna. Još mi je memla po ustima. Znaš onaj osećaj kad se probudiš sav ošamućen, a usta su ti puna vate? Buđave vate.
-Pa dobro, kakav sam ti na snu? - spustio joj je ruku na koleno. -Bilo akcije?
-Sanjala sam ti i ženu.
-Pa kad si je ti pa i videla? - ruka mu je nervozno krenula gore-dole uz njenu butinu.
-Pa znaš da nisam, ali eto... Sanjala sam neku plavušu, je li plava? Mi smo svi, i tvoj drugar Đole, i moja sestra, kuma i ona tvoja dva kučeta, u velikoj kući na Košutnjaku, znaš, tamo, onaj potez preko puta Filmskog grada. Ooooogromna kuća, među drvećem. I moja sestra i ta plavuša, a je li ti plava žena? se nešto prepiru oko neke knjige, a Đole i ja biramo piće iz bara, nalivamo za sve, a ti i moja kuma... Znaš je već, ona ne odustaje lako, upela se da ti dokaže da je u pravu za ono što smo pričali zadnji put...
-He, pa lepo bi bilo, baš, da imam kuću na Senjaku.
-U Košutnjaku. I jesen je, a toplo, otvorena vrata, a vetar mlati zlatno lišće sa drveća, vidi se kroz vrata i prozore, sve je otvoreno, topli neki vetar, a zemlja se ne vidi od opalog lišća. A je li ti žena plava?
-'Ajmo, 'ajmo, pij tu kafu, opet ćemo zakasniti - ruka mu se sad uvukla u njen rukav, i gladni prsti maze glatku mišicu.
-Joj, to me golica!
I uz tihu ciku i vrisku istrčavaju na ulicu, zastaju posle dva koraka i ljube se, ruka mu šeta niz njena leđa, ljube se, pa dva koraka, pa se ljube, pa trče do Ateljea. Osam i pet, ali su zastali da se nanovo poljube.
-Eh, mladi, lepi, i tako zaljubljeni, blago njima - cvrkuću dve bakice za kafanskim stolom, taman dovoljno nagluve da su videle sve, a ništa čule nisu.
A ona... Tako ga je zaljubljeno gledala dok je ljubio pod svetiljkom, da ga ni ona verovatno nije čula.
 
Divan citat, Majo! Ako nekog interesuje, zaista mogu te mrežice, 'hvatači snova', da se kupe u Knezu. (Kn.Mihajlova, Bgd. Prodaje ih onaj 'Inka' orkestar, koji je već redovno tu, svako veče, unazad mesecima. Divno sviraju!) :p I objašnjavaju 'hvatače'. :heart:
Hvala Zainteresovana, raduje me sto Ti se dopao :rolleyes:
Ja sam svoj hvatac snova dobila pre neki dan od Zmaja od Nocaja :heart:
Radi :wink:
 
Jos imamo snage da se lepo sniva,
Pokreta za sapat i poljupca glas,
I strasti, u kojoj zagrljaj pociva.

Jos nam srca kriju izmirenje,spas,
I ljubav sto prasta i jade odnosi
Ko prolece zimu, kao mir talas........

tne022zux7.th.jpg
 
Kada izgubim te ja,
da li ćeš bez mene moći da spiš:
bez lipe što u noći šumori
vrh tvoga sna?

Bez mojih reči što se roje,
gotovo kao trepavice,
na tvoje grudi, na tvoje lice,
i na celo telo tvoje?

Bez mene, da te najzad tu
ostavim s' tobom sasvim samu,
k'o vrt kroz čiju struji tamu
miris plodova koji zru?
 
Ko sam ? Sta sam ?
Ko sam? Sta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj zivot uzgred, tuzna lica,
ja proziveh uz ostali svet.

I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta vec se ljubih s drugom,
k'o da kresem vatru po sibici,
nezne reci sapucem ti dugo.

"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
dusa hladna ostaje u svemu,
kad se dirnu strasti kod coveka,
nema vise istine u njemu.

Zato moja dusa i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.

Ali uvek, trazec' srodnu sebi,
muceci se bez neznosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Sta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tuzna lica,
isto tako k'o ostali svet.
 
SAN


Odlutat ću u san.
Lagano uzdrhtala,
još uvek čeznutljiva.
Negde u meni ipak vlada mir.
Nosim sa sobom iskru.
Raščupane kose i umorne oči
spustit ću na jastuk želja.
Topli pokrivač tvojih reči
ući će u san.
Noćas smo jedno,
svatko na svojoj strani sveta.
Zadovoljni...
Ispunjeni...
Voljeni...
Znam da ćeš me sanjati,
znam, želju ću ti ispuniti.
Ljubim te...

2qxupo5.jpg
 
MOJA ČUDNA PUTOVANJA

Obuzme me cudna plima
oko srca topla zima
kada smo daleko ti i ja
pa kroz hladan carsav plovim
i kroz meki jastuk ronim
tebe trazim u dubni sna


Ko ostrvo me tad obasja dan
koga kao more kupa vlazan san

Kroz milion godina
kroz milion istina
ma gde bio
uvek cu ti prici
brze i od svetlosti
moji sneni pokreti
ma gde bio
uvek ce te stici

Moja cudna putovanja
nocna tama, svetlost dana
vode me u slatku gresnu slast
pa me lomi strasna bura
mladog tela avantura
u talasima umori me strast


Ko ostrvo me tad obasja dan
koga kao more kupa vlazan san

Kroz milion godina
kroz milion istina
ma gde bio
uvek cu ti prici
brze i od svetlosti
moji sneni pokreti
ma gde bio
uvek ce te stici
 
:heart:NOCNI SNOVI:heart:



Kako je lijepo voljeti nekog,

grliti nježno,

jubiti snažno,

tada se polako gubiš,

umireš lagano i svaka misao ti zastane..

Ponekad su mi misli zbrkane,

pa ne svaćam..




Čudnovatih stvari se laćam,

pobojah se da je to ludo,

ili možda neko čudo,

al, po ovoj definiciji ne ispadne tako,

možda je i ljubav,

a onda je lako..




Možda je bilo oko pola dva

bio si u crnom mantilu sav

pogledao si me i to je sv

oh ne, sanjala sam te…




Kažem sanjala sam te sinoć
pitam te znaš li moj broj?

Kažeš želio si me pred zoru

osjećam ljubav je to...

29z9100.jpg

......LAKA VAM NOOOOOC,I SNOVE SVOJE SANJALI....
 

Back
Top