*
Bila sam dete
sto sanja svoj san,
rastuci,trazih put,
svakog svitanja novi dan.
Put me trnjem vodio daleko,
zivot lomovima
potisnuo san,
ostadoh nema pred likom tvojim,
stajao si nestvarno kao neko
koga od rodjenja znam,
bio si tu,
iz sna presao u dan.
Koliko si tu,a daleko,
koliko moj san,a tudji neki dan ?
sanjala sam,kao malo dete,
san je imao i pocetak i kraj,
samo sto san ostade san,
bez kraja,kao u prici,
bez svitanja za novi dan.
Sanjala sam nocas,
stajao si kao stranac,
dalek i nem
u svetu svom,
moj kosmar.
I nisi bio sam,
neka ruka me gurnu duboko,
dok si odlazio sa njom,
probudila me suza vrela,
bez tebe,
novo svitanje i dan.