Snovi

14-1.jpg
 
ZVONI SAT



ono preventivno budnjenje pol sata prije no sto bi se trebalo ustati
da me trgne , pa da onda na miru odmorim onih pol sata najsladjeg sna...
lijeno bacam ruku na sat i stiskam onaj najbolji gumb snooze,
to je najbolji izum na satu od dodatka budilice i zvonca na isti,
okrecem se i lice mi se naslanja na nesto neobicno..
otvaram oci vidim prvo tvoj smijesak i osjecam poljubac kako mazno klizi po ocima
'dobro jutro'
'dobro jutro'
'ti si dugo budna? ' pitam sanjivo jedva razmicuci usne
'dovoljno da te gledam'
'pa zasto'
'sad je moj red ti si mene neki dan gledao kako spavam'
'da te pustim jos malo da u tisini gledas kako spavam?' vec sam potpuno razbudnjen...
podbocujem se prema njoj i gledam je u oci...ne smijem gledati nize od vrata...
znam da mi je vrijeme do sljedeceg zvona, onog budilickog...
'nemamo vremena ludo...'
'znam ludicina pameti...'
opet se nasmijala...
'vidis kako znam...'
privukao sam je do sebe i poljubio...
u ocima citam da joj se spava, ali se neda i smijesi se...
'dodji...'zovem je da nasloni glavu na moje rame...
lagano kao da ce me povrijediti gnijezdi mi se pod miskom i stavlja glavu na rame i prsa,
ljubim je u kosu i poslije nekoliko sekudni osjetim kako joj se disanje smiruje i dobija neki...
neki mirni njezin ritam...
usnula je...

jos jednom naslanjam usne na njezinu kosu koja mirise na rane kruske i marelice
upijam taj miris kao da ce mi pomoci da prezivim ovaj novi dan...

zvoni sat...

izgleda da sam zaspao...
ali..


Nje nema tu..
opet samo san...



ili mi jednostavno nedostaje...




(JJ)

;)
 
SAN

Volim ga
Iako je cesto nerazumljiv
Cuvar uspomena
Slican, a ipak razlicit od zivota
Slobodan
Nesputan
Umirujuci
Razdrazujuci
Surov
I blag
Al moj je
Moj san


(Danica Petrovic)
 
Kakva teska noc. Ili snova uopce nema,
ili je to san, koji moze biti i ne mora
biti san sto sluti gubitak. Proslu noc iskrcan sam
bez rijeci na seoskoj cesti.
U jednoj je kuci, gore u brdima, gorjelo svjetlo
ne vece od zvijezde.
Ali bojao sam se poci tamo, pa nastavih hodati.

A zatim budjenje uz kisu koja udara o staklo.
Cvijece u vazi blizu prozora.
Miris kave i ti koja dodirujes kosu
kretnjom nekoga tko je bio odsutan godinama.
Medjutim, komadic kruha pod stolom
pokraj tvojih stopala. I red mravi
krece se naprijed - natrag do pukotine u podu.
Prestala si se smjesiti.

Ucini mi uslugu jutros. Navuci zavjesu
i vrati se u krevet.
Zaboravi kavu. Pretvarat cemo se
da smo u stranoj zemlji, zaljubljeni.

Raymond Carver
 
DODJI NOCAS U MOJ SAN

Dođi noćas u moj san
u moj tajni polusvit
ja nemam ništa da ti dam
možda mogu dati cvit.

I satraće me suze dvi
šta mi donosiš u dotu
jedna za sirotu,
druga za lipotu.

Dođi noćas u moj san
ja nemam ništa da ti dam
i od života me je stid
šta me doveja prid zid.

Brigo moja najveća
šta sam sakrija u oko
zemlja mi je tvrda
nebo je visoko.

Čuvam te, na dnu srca
šta sam šakom stiska samo za tebe,
zadnje zrno simena od mojega imena.
Čuvaš ono od vitra i od vrimena
jer si moja sudbina.

(Oliver)
 
Zar da u masti trazim tvoje usne nocas.Hladne ,pune, prkosne usne sa kojih
slast poljubaca nocas zelim da osetim.Ma bas kao da sam dodirnuo somot,cvet, zeravicu…Rumeno zivo meso tvojih usana.Nocas sam lud za tvojim usnama.Nocas znam da niceg na svetu lepseg nema od ljubavi za kojom se zudi.Ljubav sa tobom ko tajna nepoznatog i beskonacnog, kao zvuci harfe na ustreptalim zicma nasih dusa.Da mogu nocas da ti pridjem ljubavi… Bio bi to krik zaljubljenog coveka snazniji od krika medveda kada se u brdima pare ili bih samo, da nocas uzdah tvoj cujem lepsi od cipkane bele postelje , mirisaviji od pokosene zalfije, sladji od svih poljubaca sto ih u secanjima nasim cuvamo. Laku noc mila… I lepo sanjaj... Snove od poljubaca i dodira satkane…
 
Soba puna ruzmarina


Doći ću Ti večeras.
Spremi nam postelju.

Najavljujem svoj dolazak
kako bi sobu okitio ruzmarinom
i dočekao ženu, nevjestu.

Doći ću Ti gola, bijela
a zvijezde i more
ostavit ću pred vratima
da uzdišu od zavisti.

Nemoj zaspati, čekaj me ...
 
Po koji put kroz prozor zamagljen
zamišljam dok hodaš ti...
Ja ne znam sada ni gdje si to,
al´ znam da želim te...
Dok mi prilaziš i ruke pružaš,
nježno ljubim te ,
a tvoje lice vlažno je
od toplih suza i dodira...
Tako blizu smo, ja čujem otkucaj
i srce moje tad jako treba te,
a vjetar s mora sve magle odnese,
kad prozor otvorim nigdje nema te...
Ja ne znam zašto opet dolaziš
i kradeš nebo moje,
što daješ cvjecu miris pepela,
mom oku kradeš boje...
Dal´ to sanjam ja da more isto je
i ne prepoznajem
da samo moja ljubav u snu
ostaje, zauvjek...
Tako blizu smo, ja cujem otkucaj...
 
Pred mnogim vratima sam čekao,
Na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
I uvek kad se usta jedna predavala
i žeđ bila ugašena, jedna blažena iluzija u grob bi silazila…

Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strašno moljah,
duge noći koje grozničavo iščekivah…
na kraju behu kao zgažen cvet,
bez mirisa nestala lepota.
Iz mnogih postelja ustao bih tužan
kad je žudnja postala mi navika.

Bežeć' od užitka tražio sam san
opet novu želju i svoju samoću…
taj užitak moje je prokletstvo
jer nesrećnim me čini
da svaki san o njoj stvarnost uništava.

Oklevajući, ruku ka novom cvetu pružam,
da novom uhu svoju pesmu šapnem:

Brani se, najlepša moja, zakopčaj haljinu svoju,
opčini me, izmuči me, nikad mi ne reci DA.


10306xt7ze4.jpg





 
I'm sweating,
and breathing
and staring and thinking
and sinking
deeper.
It's almost like I'm swimming.

The sun is burning hot again
on the hunter
and the fisherman,
and he's trying to remember when,
but it makes him dizzy.

Seems like I've been here before.
Seems so familiar.
Seems like I'm slipping
into a dream within a dream.

Must be the way you whisper.

The sun is setting cool again.
I'm the thinker
and the fisherman
and I'm trying to remember when
but it makes me dizzy.
and I'm sweating,
and breathing,
and staring and thinking
and sinking
deeper
and it's almost like I'm swimming.

Seems like I've been here before.
Seems so familiar.
Seems like I'm slipping
into a dream within a dream.

It's the way you whisper.
It drags me under
and takes me home.


Tool - Sweat
 
Pa dobar ti dan
dosao sam konacno
da znas

ja sam onaj san koji te mucio
ja sam onaj svjetionik koji te ucio
i kap kise koja ti je na obrazima sjala
ja sam razlog zbog kojeg nisi dala nista
kad si puno imala
i kad mene nisi znala
kroz razne stvari si me primala
vjerovala i cekala
plakala i smijala se
sjedni mirno i ne plasi se
makar sam i strah
ja sam ti onaj topli dah
koji osjecas na celu
ja sam ti ona vatra
koja ti gori na tijelu
ja sam ti sve odsad i zauvijek

pa dobar ti dan ljubavi
vrijeme je da krenemo
 
izgubljen u bezdanu ochiju tvojih,
tmini vremena nepreglednog.
tajnama mrachnim, zabranjenim,
a slatkim.
znash...
i krajichkom usana se smejesh...
boginjo obozavana
usnicju te nocjas ponovo
u tmini, duhom svojim,
poput svecje,
zatreperiti nezno...
da najavim da sam stigao.
primiricju se i osecjati...
oslushkivati.
znash...
i krajichkom usana se smejesh...
boginjo obozavana
 
. Sasvim kratko,


Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dođe do spoja
Mene i nekog zvezdanog sveta
Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh
Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.
 
sve sho osecjah,
nije u tebi,
o tebi.
vecj lezhi u meni.
kalkulacija,
sopstvena manipulacija.
uvijena u mantru,
ispunjenu kakofonijom
rrrratobornih glasova...
izdisajem podstaknuta,
oslobadjajucja...
proizvod, stoga vedi...
svemu se mozhe odrediti cena...
u bescenje se dajem!!!
na tasu go stojim...
mere me,
odmeravuju,
oni shto nikada ne spavaju,
ne sanjaju...
u materji snove vide

prepoznacju te
preposnaccjsh me
po usnulim ochima
u kojima izgubljeno je sve
razlozi...
zashto?
grebem, grizem...
grebem, grizem...
grebem, grizem...
 
Dodirujem ti usta,prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke,kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju,dovoljno je da zazhmurim pa da se sve raspline i sve ponovo pochne,svaki put stvaram usta koja pozhelim,usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu,usta izabrana od svih mogucih suverenom slobodom mog sopstvenog izbora da ih svojom rukom iscrtavam na tvom licu a koja se,pukom sluchajnoshcu koju ne nastojim da dokuchim,podudaraju bash na ustima shto se smeshe ispod ovih koja ti moja ruka crta.
Gledash me,gledash me izbliza,sve blizhe me gledash,zatim se igramo kiklopa,gledamo se iz sve vece blizine a ochi postaju sve vece,priblizhavaju se i pretapaju,kiklopi se gledaju i zbunjeno dishu a usta se srecu,bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde tezhak vazduh struji donoseci znani miris i tishinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu,lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveca ili riba,zhivih pokreta,tamnih miomirisa. Ako se ujedamo,ta bol je slatka,ako se davimo u kratkom ali stravichnom i istovremenom uzimanju daha,ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan skok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voca, i ja osecam kako pored mene treperish kao mesec na vodi.


:-P
 
Opet sam te snevao!

Kako zalim sto san ode te i ti s njime.

Kako bih voleo da to ne bese samo san,

San i nista vise.

Ali hvala i snu.

Sladje je snevati nego li zbilju gledati

I gusiti se od navrelih osecaja,

uspomena i teska hladna samotna zivota …

Da sladji je san

San detinjstva i mladosti …

San mladosti i srece.

Hajde da snevamo …
 
necu ti prichati o vrhu...
kojeg sanjash.
vrh je samo tachka,
od koje svi putevi vode nanizhe...
zhelim ti spiralu koja se uspinje.
od nule...
vrtoglavo...
u grchu...
rodjen...
u grchu grabish strasti...
u grchu, jer znash da cjesh pasti...
i dok budesh padao,
opushten...
vodjen silom,
koja nije tvoja.
nemoj biti zamshljen...
u vrh zagledan...
potoni u mrak.
ne propusti ni put koji vodi nanizhe.
isto kao ni onaj koji uzdizhe.
kada mrak zavara percepciju,
bicjesh blizhi sebi.
videcjesh...


shto video ne bi...

 
Crvena suza krene
slana i bolna
brazdajuci obraz
kao zeravica.....
Oziljak je ostao
neprimeren
neisceljen.
Na dohvat ruke
dalek modar
vek
da izlechim se.....
Na prstu trag, isti
kao ona suza
sa pochetka priche
MALENA nisam!
SMOKVI nisam!
ISTA nisam!
....vishe...
 
sve do kraja sveta, dalekih planeta, sa tobom bih isla jaaaa
prejahala polja, preplivala mora, pobegla od vremenaaaa
pa preko brda, asik planina, tebi na jastuk slEtElA
pa preko neba, ko ptica bela, pa sve do sunca, mAsHAlA

ref.
saaanjam, sanjam da sam s tobooom
saaanjam, rusim sve pred sobooom

saaanjam, u hiljadu boja, saaanjam, da sam opet zaljubljena i tvoooja
saaanjam, kako imam krila, saaanjam, da sam tvoja vila, saaanjam, poljupce u nizuuu
saaanjam, da smo sasvim, sasvim blizu miiiii
i kad sam budna saaanjam

ja se izvinjavam.. jednostavno nisam mogla da odolim.... necju vishe.... nemojte mi zameriti.. prilika je bila tako dobra....
 
Dva akrepa, ni gluva ni slepa,
podjednako i ružna i lepa,
srela su se pre nedelju dana
u ulici Ljutice Bogdana.

Sve je pošlo neslućenim tokom:
muški akrep kresnuo je okom,
akrepica simpatiju vrnu -
spusti pogled u zemljicu crnu.

Za minutu ili nesto više,
njih se dvoje ludo zaljubiše,
zbunjen sam ko pile u kučini -
šta je ljubav kadra da učini!
 

Back
Top