Snovi

MOZAIK OD SNOVA

Meni sunce ne da da vidim, ono što postoji.
Pušta me da sama ispod trepavica brižljivo
čuvam kockice svojih snova slagajući ih kao mozaik.
I onda oni dobijaju oblik i boju.
Pokušavam da uskočim u njih.
Da umetnem svoja velika stopala.
Gotovo uvek, sapletu se o nedostajuću kockicu,
spotaknu o rub stvarnosti.
 
Kao da je munja sinula kroz Sunce,
razmaknuvši sljepilo sjaja,
ukazala mi se Tvoja providnost;
Tvoj put do tebe u meni.
Sad znam,
kao što voda zna,
da sam samo Tvoja suza
izvirila iz sna
koja se ponovo vraća očima svojim.

Enes Kišević

6870.jpg
 
ZAVIČAJ NEGE I SNA

Tako je bilo: padale su kiše, cvetao lan
Iz mora vraćale se reke po svoj stari mulj
Ja i ona u kupoli orahovoj čekali smo dan
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.

Tako je bilo: ludilo, san, usne u tami
Mnogo puta bol, mnogo puta jecaj
No eto ponovo mi sedimo sami
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.

Oko nas sunce, ruke, iznad oblak jezdi
U nama pesma, molitva bez sjaja
Mi idemo da umremo na zvezdi
Zamišljeni i mnogo zaljubljeni.

Dragan Kolundžija
 
Pre Polaska

Put,
Običan,
Veliki i mali,
Čekani i neočekivani,
Željeni, sanjani,
Poznati i nepoznati…

Postoji Put, i put, i pút.

Svaki Put,
Putnika ima,
I suputnika,
I susretnika,
I proputnika,
I svratišta,
I odmorišta…

Ovaj put,
Uzmi jedan Dragi Put,
Kao svoj Put,
I kreni.
Sve ostalo čekaće te Usput.

Puteva je mnogo,
A Put samo jedan!
 
STO PUTA PREKO MENE

Ona sjedi
sto puta preko mene
i smijesi mi se
ili mi se smije
ta djevojka s ocima koje prepisujem toplini djetinjstva
ona pije pivo
i drazesno cijuce bestija mala
promukla od prosle noci
nemarno crnilo topi joj se s oka
uplasena sipa
drhtulja pogana
ona se pridize i naginje preko sanka
odvec smiono
otpuhuje kolute dima
ona je parna lokomotiva
tracnice su nasi ukrsteni pogledi
htio bih je tu pred svima
lijeva oko vrata desna oko pasa
volio bih miris vazelina na njenim usnama
i uopce volio bih
ona mirise kao junferica
a znam da to nije
vec smo se jednom *ebali na nekoj kamenoj plazi
pokazivala je tragove na ledjima
ona je bestija koja voli polako
poslije se kikoce i kaze da sam najbolji
mora da joj se dopadam
vec treci put oblizuje usne
palaca jezikom
pa sapuce nesto mladicu do sebe
slomicu joj kicmu slijedeci put
na plazi
izabrat cu najostrije kamenje
kurvica mala
ona to dobro zna
ona je slatka bestija
neman mora
sipa drhtulja
ona ustvari uopce ne postoji
ona je nocas moja utvara
i dok ispisujem ove rijeci
zabrinuto na kraju dodajem i ovo:
pogadja li ova djevojka
sto puta preko mene
ijednu od mojih nemirnih misli
i smijesi li se
ili mi se smije

(Rade Serbedzija)
 
kod mene
bas i nije sjajno
kotrljm se
kao cicak traka
kupim svaku sumlju
na koju naidjem
previse je znakova
previse dugo ih gledam
golemo se nevreme sprema
cutim
nadam se najboljem
i pre kise
ja o suncu snijem
poznate mi kisne noci
i suvise dobro
osecam
njihov vlazan miris
lepljiv
tezhak
oslobadjen iz pluca
pritiska od gore
tera me da kleknem
 
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, i što su sni,
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One i u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto deliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grehe, drugi s nama dele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovek protiv čoveka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz sviju nas, u klanju,
opet je samo jedna istorija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no, vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.


Tin Ujević
 
a man lies in his bed in a room with no door
he waits hoping for a presence, something, anything to enter
after spending half his life searching, he still felt as blank
as the ceiling at which he's staring
he's alive, but feels absolutely nothing
so, is he?
when he was six he believed that the moon overhead followed him
by nine he had deciphered the illusion, trading magic for fact
no tradebacks...
so this is what it's like to be an adult
if he only knew now what he knew then...
i'm open
i'm open
come in
come in
come in
come in
i'm open
i'm open
come in
come in
come in
come in
lying sideways atop crumpled sheets and no covers
he decides to dream...
dream up a new self for himself

Pearl Jam - I'm Open
 
sta da ti napisem
kako rec da odise
dok govri da uzdise
kada glasa nema
da oboji
secam se
a ne secam te se
da li sam te ikada i znao
ili tren sam osecao
samo na tren sam stao
za tren sve okonchao
u trenu spomenik
podigao
delu svoje duse
koji tu je
ne pao
zaspao
da i dalje sanja
obidjem ga cesto
o istoj
sanjali smo
 
Ja sam svoja putovanja
protutnjao pod čelom
i tu su stali prostori
o kojima i ne sanjaš.

Četiri ulice tamo
i tri ulice ovamo,
tako sam jednom leteo
čak do Kumove slame.

Dve, tri, pet čaša vina
u restoranu kraj reke,
tako sam beskrajno lebdeo
kroz udaljena sazvežđa.

I jedan običan osmeh,
i jedno jesenje veče,
tako sam tražio nove
zlatogrive komete.

Tako sam sebi našao
i jednu tihu mudrost
od koje rastu krila.

Zato i hoću samo da te zamolim:
preleti beskonačnost
i pobedi vreme i maštu,
ali nikad ne zaboravi
kako se korača po zemlji.

Dodirni rukama prašinu
dalekih dvojnih zvezda,
nek ti se damari usklade
sa ritmovima pulsara,
al' nikada ne zaboravi
kako se korača po zemlji.


Mika Antić
 
"Oceans"

Hold on to the thread...
The currents will shift...
glide me towards you...know something's left...
and we're all allowed to dream of the next...
oh,the next time we touch..........

You don't have to stray
the oceans away...
Waves roll in my thoughts...
Hold tight the ring...
The sea will rise...
please stand by the shore...
I will be...
I will be there once more.........

Eddie Vedder
 
Još uvijek te vidim.

Iskačeš iz mojih snova.
Fragmenti tebe.

Plavo, plavo, plavo,

Izvire iz tvojih očiju.

I sve nikad izgovoreno,

Strah, očaj i nadanje.

Ti sa crno-bijelih fotki iz djetinjstva.

Usta iz kojih dolazi najglasnija
Tišina koju sam ikad čuo.

Grlim te u svojim mislima

I samo jedan dodir, komadić kože
Spaja me s tobom,

Vraća mi tvoj miris, osmjeh
I ludilo

I volim te zauvijek

Iako te nema više.

(n.)
 
pridji da ti shapnem...
uspavane su nocjas sve zvezde visile na nebu okamenjene,
shaptao je vetar steni u uvo najsladje rechi
koje ni sunce nikada dodirnulo svojim zrakom nije,
pridji da ti shapnem
kako je stena slomila vetar okamenjen
nocjas , iza kulisa...
na bini su obeshene zvezde ledile svoj sjaj
pridji da ti shapnem,
kako je zhiv svet uveo onog trena
kada je prestala ljubav njena
i kad je njega odneo dah
ka novom brodu
pridji da ti shapnem...
na prolecje i stene dobijaju krila
 
Ti budna spavaš
Listaš snove kao stranice knjige
Tvoja je glava
Teška kao nakovanj i puna briga

Neću te moliti
Ustaj budi se ustaj budi se
Neću te čekati
Neću tvoje teške ruke oko moga vrata

Noćas je mesec
Opet crven mlad i ljut
Mi smo na putu
Mi pravimo put
Nemamo vremena nemamo razloga
Da stanemo ovde i sačekamo dan

Pseće oči u tami
Ove šare ove šape su ruke
Prekidaj lanac
Zaurlaj na oblak koji sakriva mesec

Neću te buditi
Oslobodi se oslobodi se
Neću te čekati
Neću tvoje teške šape oko moga vrata

Noćas je mesec
Opet crven mlad i ljut
Mi smo na putu
Mi pravimo put
Nemamo vremena nemamo razloga
Da stanemo ovde i sačekamo dan

EKV
 
KROZ PROZOR



Noc je...
Lijepa i svjeza...
Nebo vedro, prekriveno plastom od milion zvijezda.
A ja na samom rubu. Cini mi se, rukama ih mogu pobrati.
I pored svega, jedna silueta koju volim.

Da...ona koja me kroz zivot prati...
Vukuci sa sobom teret svojih proslosti, prati me bezuslovno, smireno, kao da na cijeloj planeti druge nema...

To je moje drugo ja...
Druga polovina moga srca.
Moj razum, moj stub.

Sveti, iskonski dio mene, koga cuvam od svijeta, da ga ne oskrnave zli dusi...
Onaj koji i mene cuva od svih nedaca koje nas okruzuju...

Visoka, uspravna silueta...do neba da me podigne.
Pratim zar od ruke do usana...
Srce moje...izgorjece kao cigareta izmedju njegovih prstiju...

Odleprsah u daljine..
A vrijeme je da zakoracim u ponore zemlje snova.

(s.)
 
NASMIJESI SE



nas je malo
vrijeme se mijenja
sanjam sve što je
bilo
spajaju se dijelovi
i nestaju cjeline
slab je dan
trebamo jače porive
gubimo bitke
tražimo ratove
ti i ja

(s.)
 
I dok se svijet polako okreće
Došlo je proljeće
Sanjam, sanjam.

Trenutak, dva, trenutka tri
I tako do vječnosti
Trajem, trajem.

Srce udara ritam koji ne prestaje ...

O kada bi čudo trajalo dugo ...

Divno je otvoriti oči
Udahnuti jutarnji zrak i reći
Zdravo, zdravo dane.

Srce udara ritam koji ne prestaje ...

Jedan-dva, jen-dva-tri
I tako do vječnosti
Sanjam, sanjam.

Orkestar svira dolje na trgu
Bubanj naređuje, ugasi svjetla
I sanjaj, sanjaj.

Jer danas nemamo ništa osim snova ...


Film
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top