Snovi

Ja živim drugi život u snovima ali sve je vezano za ovaj život ali je sve malo drugačije, znači bukvalno dva života, ne mogu da zamislim spavanje bez sanjanja, to mi nije normalno, da ne sanjam, sve je live, uživo u boji, osećam svaki dodir, svaku emociju, sve živo kao pravo, ako mi verujete, ljubav, mržnju, tugu, smeh, sve, sve. Nema razlike između jave i sna. Možda zato što sam ADHD. Ali ja volim to. To je dar, kreativnost. Nekad "režiram" svoje snove, nekad nastavim "namerno" isto da sanjam. I većina snova je tesno povezana. Ima snova i gde lebdim, letim samostalno ali bukvalno kao stvarno. Osećam vazduh, vetar, sve. Mogao bih da se preselim u snove. Ima i jako teških snova i košmara. Ali većinom su ok. Ima i rajskih, prelepih. Volim da spavam i da sanjam ali teško zaspim i strah me iako volim snove ali ne volim dočekivanje tog prelaza u san, dok me ne "prevari". I uglavnom se sećam većine snova jer moram tim sećanjem da ga "potvrdim" i oživim, čak zapišem šta sam sanjao. Ali ima snova od pre par godina ili decenija kojih se sećam.
ADHD moze da se “umiri” i onda zivot postane mnogo laksi.
 
Najintenzivnije snove ikada, doživljavao sam kada bi se navečer napio, negdje pred rano jutro probudio i progutao benzodiazepin.
To nije bilo s ovog svijeta.
Ne poput psihodeličnog tripa na kojem bi se skroz pogubio, pa odlutao u svemir, već poput lucidnog sna, pred kojim se stvarnost mijenjala.
Trip je nešto deseto, što još uvijek ne možemo racionalno spoznati, ali kombinacija koju sam naveo dovoljno je intenzivna.
Jedna vizija, uvijek se iznova ponavlja - ogromni "svemirski brodovi", ličili bi na "Macross" serijal, ali puno veći, gdje se pojavljuju iznad moje kuće, transformiraju, pa pretvaraju nebo i zemlju u prah i pepeo.
Tebe neko bije po usima da sve pises :manikir:
:mrgreen:

🐈
 
Neću se doticati razloga zašto sanjamo.
Moje su teme autorske, imam svoje mišljenje zbog čega postoje svetovi u nama, koje možemo doživeti samo dok spavamo.

Da li se sećate svojih noćnih putovanja?
Pamtite li ih?
Ostavljaju li tragove ili ih doživljavate kao slučajnost?

Nadam se da je tema za Psihologiju.

Понечега се сећам. (еротика и ратна тематика)
 
Snovi su kao i misli dio medija (Aetera) Svjetlosti koja se projektuje u vidu Vizualno-Zvučnih efekata koje postaju senzacija unutar projekcije zvane Kvantna realnost.

Sanjač nikada ne prestaje da sanja čak i kada Biološki Stroj zvano fizičko tijelo umre tada se dešava određena Alternacija unutar bića dolazi novi oblik projekcije koju iskušava čulima različitim od onih koja su bila potrebna za iskustvo fizičkog doživljaja. Tada se Esencija bića oslobađa u punini čeka nas sve novi svijet i novi oblik realnosti gdje su Harmonični i Melodijski ritmovi u skladu sa Izvorom Postojanja. Za sada u fizičkoj stvarnosti postoji samo blijeda kopija tih ritmika.
 
Najintenzivnije snove ikada, doživljavao sam kada bi se navečer napio, negdje pred rano jutro probudio i progutao benzodiazepin.
To nije bilo s ovog svijeta.
Ne poput psihodeličnog tripa na kojem bi se skroz pogubio, pa odlutao u svemir, već poput lucidnog sna, pred kojim se stvarnost mijenjala.
Trip je nešto deseto, što još uvijek ne možemo racionalno spoznati, ali kombinacija koju sam naveo dovoljno je intenzivna.
Jedna vizija, uvijek se iznova ponavlja - ogromni "svemirski brodovi", ličili bi na "Macross" serijal, ali puno veći, gdje se pojavljuju iznad moje kuće, transformiraju, pa pretvaraju nebo i zemlju u prah i pepeo.
Jesi li kad pomislio da ti takvu izvitoperenu realnost usled posljedica ostataka Alkohola u krvi i Benzodiazepana daje na uvid "Alienated Self" ili Sebstvo koje je pod dojmom zlostavljanja putem upotrebe opojnih sredstava.

Svi mi ponekad zlostavljamo "Sebstvo" na neki način ali to se najčešće izrazi kada pretjeramo u korištenju sredstava.
 

Back
Top