
Svakim trenom se gasim,
Moja čarolija vene ...
Nikakva magija sada
Neće spasiti mene ...
Jer htedoh da budem čovek!!
Krenuh iz moje Šume,
Koja se zaplaka za mnom
Kako već ona to ume...
I onda dospeh međ' ljude!
I pomešah se sa njima ...
Al' brzo sam shvatio da sam
Veoma čudan svima ...
I prišli su mi sa strahom,
S' neznanjem na licima svojim,
Od njihovog pogleda hladnog
Tad počeh da se bojim!
"Ti si drug'čiji od nas",
Govoriše oštrim glasom,
Od toga me uhvati jeza
I počeh da čeznem za spasom.
No rastrgnuše mi krila,
Te nasrnuše na mene,
Na moja nejaka pleća
Navališe straha breme ..
I dok sad mrem polako,
Čeznem za šumama mojim
Gde žive svesnija bića
I gde me se niko ne boji ...
I svakim trenom se gasim,
Moja čarolija vene ...
Nikakva magija sada
Neće spasiti mene ...
p.s. Pesma je posvećena svim vilenjacima za koje je ovaj materijalni svet odveć grub i surov ...
Autor: Valeria