Smrt vilenjaka

2pzd24j.jpg


Svakim trenom se gasim,
Moja čarolija vene ...
Nikakva magija sada
Neće spasiti mene ...

Jer htedoh da budem čovek!!
Krenuh iz moje Šume,
Koja se zaplaka za mnom
Kako već ona to ume...

I onda dospeh međ' ljude!
I pomešah se sa njima ...
Al' brzo sam shvatio da sam
Veoma čudan svima ...

I prišli su mi sa strahom,
S' neznanjem na licima svojim,
Od njihovog pogleda hladnog
Tad počeh da se bojim!

"Ti si drug'čiji od nas",
Govoriše oštrim glasom,
Od toga me uhvati jeza
I počeh da čeznem za spasom.

No rastrgnuše mi krila,
Te nasrnuše na mene,
Na moja nejaka pleća
Navališe straha breme ..

I dok sad mrem polako,
Čeznem za šumama mojim
Gde žive svesnija bića
I gde me se niko ne boji ...

I svakim trenom se gasim,
Moja čarolija vene ...
Nikakva magija sada
Neće spasiti mene ...



p.s. Pesma je posvećena svim vilenjacima za koje je ovaj materijalni svet odveć grub i surov ...

Autor: Valeria
 
Svi smo mi vilenjaci, manje ili više.....zavisi od širine naše duše, hrabrosti srca i razboritosti glave... i koliko smo spremni i kome da se pokažemo. Ipak, sretan je onaj vilenjak koji nadje srodnu vilenjačku dušu...uvek je lakše u dvoje
Lepa pesma Val....:cmok2:
 
Veoma osećajno, ali tužno.
Vilenjaci uopšte nisu tužan svet.
>>
Ja nisam rođen da čekam smak, ne
Moj život nije na prodaju
A kada pleteš svoj oreol
Za to i nema boljeg mesta nego mrak
<<
Oprosti, budan živim suviše brzo za liriku, tako da mi se počesto stihovi Đ. Balaševića čine pristojnim za optimalan odgovor.
Ipak, nije li nam ovaj svet prelep, da bismo gledali samo kako da ga napustimo?
 
Shipkovvilenjak.jpg


Spasenje tvoje
šuma ti šapće,
ne zaboravi,
prah zvezdasti sa krila očupainih,
ne zaboravi!
sa kose vetrom u šumi ispreplene,
umi oči snene, suzama okupane.

Samo ljudi tu crtu beznađa nose,
da nema spasa a smrti se boje...

Neznaci različitosti se boje i
zato nikad, nikad, im ne pokazuj
to što nemaju i misle da ne postoji.
To su ljudi sa prazninom, osakrnavljeni
grehom prošlosti ;
Smisao, svrhu i utehu,
vide u jednakasti
umireni, misao ih teši,
kad su svi isti mora da je tako u redu,
kad su svi isti to je pravo i u redu,
sve drugo ne valja iskrivljeno je
treba ga hitro po svojoj meri srediti,
da ne uznemirava dušu i uguši tihu tužbalicu...

vilinska-kuca2.jpg



Ovaj tvoj blog je za 10*
:klap::klap:
 
Oziris zelenog lica, zaogrnut bijelim ogrtačem; sjajni Ra, ovjenčan
ogromnim suncem; Kepri, Princip metamorfoze s glavom skarabeja;
Maat, Univerzalno pravilo, lijepa i otmjena mlada žena koja kao
jedini simbol nosi nojevo pero, lako kao istina... Božanske moći bile
su okupljene kako bi uskrsnule Nefertari, u vremenu i izvan
vremena. Uskoro, pisar iz Kuće Života ispisat će hijeroglife iz
"Knjige izlaska svjetlosti" i "Knjige Vrata" koji će omogućiti kraljici
da putuje dobrim putovima na drugi svijet, izbjegavajući svaku
opasnost.
To nije više bila smrt, već osmijeh misterija.
 
Lepa i prava pesma. Prati je magija.
Mene je to uvek zanimalo.
Magija je svuda oko nas...samo je neko primeti, neko ne :).

WinteRborn, drago mi je da ti se dopadaju.

Svi smo mi vilenjaci, manje ili više.....zavisi od širine naše duše, hrabrosti srca i razboritosti glave... i koliko smo spremni i kome da se pokažemo. Ipak, sretan je onaj vilenjak koji nadje srodnu vilenjačku dušu...uvek je lakše u dvoje
Lepa pesma Val....

Upravo tako..
No ja sam malo počupanih krila :(...
 
Prelopo,Val....Divno..

Lelavi :zag:

Veoma osećajno, ali tužno.
Vilenjaci uopšte nisu tužan svet.
>>
Ja nisam rođen da čekam smak, ne
Moj život nije na prodaju
A kada pleteš svoj oreol
Za to i nema boljeg mesta nego mrak
<<
Oprosti, budan živim suviše brzo za liriku, tako da mi se počesto stihovi Đ. Balaševića čine pristojnim za optimalan odgovor.
Ipak, nije li nam ovaj svet prelep, da bismo gledali samo kako da ga napustimo?

Koliko ima vilenaka, koliko životnih situacija....toliko i pesama.
Samo bih to rekla :).
I baš je lepo što se izražavaš u lirici, to mi se jako dopada.
 
Spasenje tvoje
šuma ti šapće,
ne zaboravi,
prah zvezdasti sa krila očupainih,
ne zaboravi!
sa kose vetrom u šumi ispreplene,
umi oči snene, suzama okupane.

Samo ljudi tu crtu beznađa nose,
da nema spasa a smrti se boje...

Neznaci različitosti se boje i
zato nikad, nikad, im ne pokazuj
to što nemaju i misle da ne postoji.
To su ljudi sa prazninom, osakrnavljeni
grehom prošlosti ;
Smisao, svrhu i utehu,
vide u jednakasti
umireni, misao ih teši,
kad su svi isti mora da je tako u redu,
kad su svi isti to je pravo i u redu,
sve drugo ne valja iskrivljeno je
treba ga hitro po svojoj meri srediti,
da ne uznemirava dušu i uguši tihu tužbalicu...

Divnoo...!!! I tako istinito....
Neću nikad zaboraviti prah sa krila očupanih ..
 
u ovom svetu moras biti začaurena i skrivena i prikrivena....inače ćeš stvarno izgubiti dušu i čaroliju u primitivnim meterijalnim stvarima i surovostima

Duška, začaurenost nekad nije dovoljna da te skrije i zaštiti :(.

Hvala Zeljena i Vakatiki :zag: .



Oziris zelenog lica, zaogrnut bijelim ogrtačem; sjajni Ra, ovjenčan
ogromnim suncem; Kepri, Princip metamorfoze s glavom skarabeja;
Maat, Univerzalno pravilo, lijepa i otmjena mlada žena koja kao
jedini simbol nosi nojevo pero, lako kao istina... Božanske moći bile
su okupljene kako bi uskrsnule Nefertari, u vremenu i izvan
vremena. Uskoro, pisar iz Kuće Života ispisat će hijeroglife iz
"Knjige izlaska svjetlosti" i "Knjige Vrata" koji će omogućiti kraljici
da putuje dobrim putovima na drugi svijet, izbjegavajući svaku
opasnost.
To nije više bila smrt, već osmijeh misterija

Tačno je da osim svakog lica postoji i naličje, i da mana može postati prednost, ali za tako nešto je potreban visok nivo samospoznaje (a često i vođstvo).
 
>>
ali za tako nešto je potreban visok nivo samospoznaje
(a često i vođstvo
<<
Ovo slednje je samo retkima dar
a za ono prvo nam je ceo svet

strpljenja...

To nije više bila smrt, već ..
 

Back
Top