Smrt kao izbor

И у другим културама. Остављани су стари сами у шуми, да их звери поједу. Свашта је било.

Али има и она прича, из Полетараца мислим, читали су ми је као малој, када је унук спасао деду такве врсте смрти/ предаје и жвакао му храну којом га је хранио :heart:

Мислим да прецењујемо оно што видимо а потцењујемо оно што не можемо ни да наслутимо...
На страну што би било стравичних злоупотреба, а када се једном заврти...
 
Ovih dana se puno piše i priča o eutanaziji. Kako vi to vidite? Mišljenja sam da je to dobar izbor ali naravno spriječiti svaku mogućnost manipulacije. Nekako mi je to ispravnije nego produžavanje života starim ljudima na sve moguće načine, a oni osim što dišu ni ne znaju da su živi, jer su bolesni, dementni i sjede i čekaju dan kad će otići. Zašto im ne dozvoliti da odu kad žele?
Treba uvesti
Oduvek sam bila za tu opciju i zao mi je sto u malo zemalja postoji
 
To se očekuje od doktora, ne od nekog sebi bliskog. Njima je valjda posao da olakšaju na ovaj ili onaj način.
Njima je posao da spasavaju živote i da se za život bore, čak i kada nema nade.
Osoba može okončati sama sebi život ili dati saglasnost da to uradi neko umesto nje, ukoliko sama ne bude u stanju.
Nzm,...kako misliš da doktori samoinicijativno isključuju ljude sa aparata, to je ubistvo.Ili da ubijaju ljude, zato što su stari i dementni.
Ljudi su se budili iz kome i posle nekoliko godina,...zamisli da je neko uradio tako nešto.
 
Njima je posao da spasavaju živote i da se za život bore, čak i kada nema nade.
Osoba može okončati sama sebi život ili dati saglasnost da to uradi neko umesto nje, ukoliko sama ne bude u stanju.
Nzm,...kako misliš da doktori samoinicijativno isključuju ljude sa aparata, to je ubistvo.Ili da ubijaju ljude, zato što su stari i dementni.
Ljudi su se budili iz kome i posle nekoliko godina,...zamisli da je neko uradio tako nešto.
Pa kako samoinicijativno? Od kud ti da to mislim.
 
Ovih dana se puno piše i priča o eutanaziji. Kako vi to vidite? Mišljenja sam da je to dobar izbor ali naravno spriječiti svaku mogućnost manipulacije. Nekako mi je to ispravnije nego produžavanje života starim ljudima na sve moguće načine, a oni osim što dišu ni ne znaju da su živi, jer su bolesni, dementni i sjede i čekaju dan kad će otići. Zašto im ne dozvoliti da odu kad žele?


Eutanazija je humana ne samo spram coveka koji se muci vec i spram njegove porodice kao i spram onoga sta je taj covek zeleo da bude celog zivota.
Ima puno nacina da se ode sa ovog sveta, neki ljudi moraju proci veoma tezak put. Na zalost, dva puta sam bila svedok tog puta, prvi put sa sedam godina a drugi put kao negovatelj majke koju su gurnuli kuci da ne gledaju...jer ako ne gledaju onda se valjda ne desava.
Pse resimo muka i javno dopustamo sebi da patimo za njim.
Za ljudima je to pateticno i dramaticno, nikome se ne slusa prica da dete mora da resava dekubitise nepokretnog bolesnika koji trpi najstrasnije bolove na putu do onog sveta. I tako mesecima u slucaju moje mlade mame ali takvu pricu imaju mnogi ljudi i ponekad traje godinama.
O takvim stvarima se tesko govori...ako ikako ali je nehumano jer ta namucena tela cesto zele da zadrze mrvicu sebe i da odu dostojanstveno. I to im je ljudski omoguciti.

Hriscanstvo nije vera osude vec nekakve ljubavi prema coveku.
Smrt donosi spasenje ponekad...ponekad, ponavljam, u odredjenim slucajevima.
U takvim situacijama covek nesto shvati...ili ne shvati.
Ko nije prisustvovao i doziveo ne verujem da je svestan o cemu govori.
 
Gledam ovde kako ih bukvalno na silu održavaju na životu i to mi je totalno nehumano.

Da, moja sestra se zali isto. Ona ima rotaciju na gerijatriji, kao klinicki psihijatar, kaze da joj je lakse na akutnom odeljenju nego na gerijatriji. U Nemackoj se odrzavaju toliko stari i nemocni ljudi, oni ne znaju za sebe niti su prirodno zivi, odnosno da nema savremene medicine i jake drzave oni ne bi doziveli taj nivo nemoci i demencije. Neka baka u momentu svesti joj je kazala da zeli da ode jer je prestara. Niko im ne dolazi, deca su im u sedmoj deceniji, oni ne jedu sami, ne obavljaju nuzdu, padaju, ne krecu se a onda tuku, ne prodje nedelja a da sestra ne popije samar od nekog sirotog starca.

Ali...meni to nekako nije za eutanaziju. Nju ipak vezujem za jake bolove koji vode ka neizbeznom.
 
Da, moja sestra se zali isto. Ona ima rotaciju na gerijatriji, kao klinicki psihijatar, kaze da joj je lakse na akutnom odeljenju nego na gerijatriji. U Nemackoj se odrzavaju toliko stari i nemocni ljudi, oni ne znaju za sebe niti su prirodno zivi, odnosno da nema savremene medicine i jake drzave oni ne bi doziveli taj nivo nemoci i demencije. Neka baka u momentu svesti joj je kazala da zeli da ode jer je prestara. Niko im ne dolazi, deca su im u sedmoj deceniji, oni ne jedu sami, ne obavljaju nuzdu, padaju, ne krecu se a onda tuku, ne prodje nedelja a da sestra ne popije samar od nekog sirotog starca.

Ali...meni to nekako nije za eutanaziju. Nju ipak vezujem za jake bolove koji vode ka neizbeznom.
Nije ni meni, samo mislim da je humanije ne kljukati ih tolikom hemijom i pustiti da dostojanstveno odu.
 
Da, moja sestra se zali isto. Ona ima rotaciju na gerijatriji, kao klinicki psihijatar, kaze da joj je lakse na akutnom odeljenju nego na gerijatriji. U Nemackoj se odrzavaju toliko stari i nemocni ljudi, oni ne znaju za sebe niti su prirodno zivi, odnosno da nema savremene medicine i jake drzave oni ne bi doziveli taj nivo nemoci i demencije. Neka baka u momentu svesti joj je kazala da zeli da ode jer je prestara. Niko im ne dolazi, deca su im u sedmoj deceniji, oni ne jedu sami, ne obavljaju nuzdu, padaju, ne krecu se a onda tuku, ne prodje nedelja a da sestra ne popije samar od nekog sirotog starca.

Ali...meni to nekako nije za eutanaziju. Nju ipak vezujem za jake bolove koji vode ka neizbeznom.
И бакина рођена сестра је била склона агресији у том периоду. Болесна, непокретна, више од две године на оном ваздушном душеку, са фластерима за живе ране... Више се ни не сећам шта је све није стрефило. Тетка је плаћала жену да јој помаже око купања, није имала снаге саму да је окреће. Када се опусти много је тежа него да сарађује.
А када се изгуби буде бееесна... Па док јој је стајао штап крај кревета зграби њега и њиме по њима. Као да добије неку снагу.
После је само сиктала на њих, вређала их, није знала шта прича.
А умири се када крену да јој певају "Марширала краља Петра гарда" :lol:


Страшне су то ствари...
 
И бакина рођена сестра је била склона агресији у том периоду. Болесна, непокретна, више од две године на оном ваздушном душеку, са фластерима за живе ране... Више се ни не сећам шта је све није стрефило. Тетка је плаћала жену да јој помаже око купања, није имала снаге саму да је окреће. Када се опусти много је тежа него да сарађује.
А када се изгуби буде бееесна... Па док јој је стајао штап крај кревета зграби њега и њиме по њима. Као да добије неку снагу.
После је само сиктала на њих, вређала их, није знала шта прича.
А умири се када крену да јој певају "Марширала краља Петра гарда" :lol:


Страшне су то ствари...

Jesu. Kod starih je tako priroda namestila, sve se stisava, priprema. Moja nana je govorila iskljucivo na bugarskom i redovno je razgovarala sa njenom majkom koju je izgubila kada je imala devet godina.

Nego, da ne mracim. Sestra ima neku babu. A baba bila zgodna zenska kao mlada. I baba podetinjila. Nabacuje se svima a vuce kiseonik sa sobom. Klekne doktor i pita je kako je danas a babac odgovara "kako mogu biti dok zgodan muskarac kleci ispred mene, sjajno sam!"
Usled nedostatka kadra njima ponekad vojska pomaze, odnesu krv na analize i tako to.
Stigne vojnicic a babac hop u krilo njemu!:lol: on na levo - baba na levo, on na desno - baba na desno i na kraju dodje bolnici za seksualno uznemiravanje sa zahtevom da se vise vojnici ne dodiruju fizicki, da ih babe ne cupkaju na krilu:lol:
 
Uspavala sam tri psa
Jednu na sred zivota, posle sest meseci lecenja u trenutku otkazivanja pluca i bubrega da je spasem muka
Drugu u dubokoj starosti, nepokretnu poslednje dve godine, gluvu, slepu, dementnu
Trecu u cvetu zivota sa teskom upalom mozga zbog kojeg je poslednja tri medeca drasticno svakodnevno propadala, paralizovao joj se deo po deo tela, izgubila je orijentaciju, hranjena kasikom i pojena spricem..u bolovima..samo bih po nekad uhvatila pogled onog psa koji je nekad bila..
Za sve tri sam se borila do poslednje sekunde i zbog njihove patnje donela odluku
I danas imam grizu savesti iako su spasene muka, ko sam ja da prekinem neciji zivot
Nikad ne bih mogla isto da uradim kad su ljudi u pitanju
Svako rodjenjem dobije svoj krst i dok je na ovoj zemlji treba da ga nosi
Iscasio se pojam ZIVOT
Taj ugao da je manje vredan i nedostojn kad se pojavi bolest ili starost vrlo brzo bi svet doveo do tacke na kojoj je pre jednog veka bio hitler
A trebalo je od tada da napredujemo kao civilizacija.
 

Slične teme


Back
Top