čitam na jednoj temi, jednog egoiste post,
jasno sam mu rekao da ne videh veću glupost
njegov odgovor na moj, me naterao da ga žalim,
ali ipak reših čvrsto da ga verbalno opalim.
kada tuta-muta više nije imao aduta,
počeo je prostranstvom svoje gluposti da luta.
gledam, čudim se, s obe ruke krstim se,
da se ne smejem na glas, iz petnih žila trudim se.
na kraju je počeo samog sebe da citira,
raspravljanjem sa sobom i sve ostale da iritira.
olovkom da mu je crtano, niko ne bi mu pomogao,
i da je metar upotrebljen, da ukapira nije mogao.
trudio se glupostima, da bude zadnja njegova,
dok se istima ne zaveja, poput snežnih bregova
padanjem mozga na rezervi, otkazala mu jedna nozdrva,
na kraju se auto-kikovao, bez ikakvog pozdrava.
nemam nešto vremena za takva prepuvcavanja,
ali ne volim kada vidim, nečijeg ega ....kavanja.
kalimero.......bombarder