Smisljanje pjesme

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
moja si amajlija
poruka puna smajlija
moja zvezda sjajna
moja istina i tajna

moja radost i sreca
moje veshtine i umeca
moj uspon i pad
moja tuga i jad

moja sunchana dolina
moj porok i vrlina
moje si strpljenje
moj lopovluk i poshtenje

moja pesma i stih
moj iz rukava shtih
moji oblaci i kishe
moja... i kad nisi vishe!

hrchak kvaka
 
prokockao sam sve pare
sad nemam ni za cigare
nosim stalno carape stare
prodao sam sve stvari
sada zivim u jednoj bari
svratim ponekad do planine
kod cobana na malo slanine
za rucak moram rekom da plovim
ili u sumi divljac da lovim
tesko je ali slobodno zivim
i lepoti prirode stalno se divim

novac,pocetak
 
secam se kada,bio sam osnovac
nisam im'o brige,nikakve probleme
nizashta mi nije bio potreban novac
da uletim hrabro u svoje zamishljene sheme
carstvo mashte me je vodilo gde zhelim
mogao sam vishe nego shto cu ikad moci
malo mi je trebalo da se proveselim
i nisam imao neprospavane noci
bilo mi je bitno samo da se igram
veselju mom, tada, nije bilo kraja
da istrchim napolje,ili vozim bajs
jednom rechu tada mi je bilo bash do jaja!
pocheo sam rasti,svet sam pocheo shvatati
i video da nije onakav kakvog ga zamishljah
skontao sam znanjima mora se baratati
i da mashtati toliko vishe nema smisla.
svaki pochetak je tezhak,a bice i sve tezhe,
mora da se uchi pritom mora da se radi
rano da se ustaje a kasno da se lezhe
iz svakog problema mora da se vadi
problemi se moraju reshavati u hodu
izgubiti korak previshe je skupo
jer dok neke stignesh mnogi ce da odu
i tada cesh se osecati poprilichno glupo
zato treba biti spreman,na sve i na svashta
borba je ono shto sigurno nas cheka
za razliku od ljudi,zhivot nece da ti prashta
a za izgubljeno vreme,niko nema leka!

potok strela
 
Tinja vatra bez plamena
Lozi je covek bez imena
Gore panjevi bez godova
Dim ide u nebo bez nebeskih svodova.

Pobeda u ratu bez slobode
Planinski potok bez kapi vode
Kamena stena bez kamena
I opet covek bez imena.

Poletela strela bez luka
U zivotnu patnju bez muka
Tajna koja nije skrivena
Otkrice je covek bez imena.

Mravinjak bez mravljih kolona
Materija bez ijednog atoma
Pustinja peskom neprekrivena
Njom luta covek bez imena...


Kisa,novac.
 
doshla su vremena,zajebana teshka,
niti shta imash,za dzabe se muchish,
ovaj ti se zhivot chini kao greshka
a lepo su ti roditelji govorili da uchish!

zagadjenje zemlje,vazduha i vode,
utiche na to da padaju kisele kishe,
shta ce mi malo parchence slobode,
kad na zemlji zhivota nece biti vishe!?

industrija svetska razvija se stalno,
proizvodi novac ko da mozhe da se jede,
recite mi,molim vas,da li je normalno
da toliko ljudi ne zna nishta osim bede

a bedni su oni chije proklete su dushe
kojima je malo,pa uvek hoce vishe
zaradjuju na poplavama,a i kad su sushe
kakvu li to istoriju chovechanstvo pishe

da li cemo shvatiti,da materija kvari
okrenuti se sebi,i bogu u nama
da nemamo nishta od prolaznih stvari
a da dushe nashe,nachela je tama

da li cemo sebi otvoriti ochi,
izvuci se iz bede i moralne krize
al dobro znaju oni u chijim rukama su moci
da narod koji nema zube,ne mozhe da grize!

kamion rechica
 
Vozila sam kamion boje roze
kad su mi na put stale neke koze.
Uplasila sam se jako
da ne zgazim koze samo tako.
Ukazala se jedna precica
ispred mene je bila recica
Sjurih se u nju naglavacke
da od koza ne ostanu samo tacke.

skoljka, urmasice
 
svaki dan prolazim pored poslasticharnice,
i kroz izlog gledam baklave i urmashice
kuchice,figurice i shkoljke od marcipana
krempite,shampite i torte od banana.
nemam novaca ishta da kupim
samo se gledajuci sve te kolache,stuzhim
svaki dan stojim sa izrazom na licu glupim
i chini mi se svu onu lepotu,ruzhim!
jednoga dana imacu i ja para
kupicu od svake vrste,po kolachic jedan
jeshcu kolache pun zanosa i zhara
i bicu srecan jer vishe ne moram da gledam!

raketa zumbuli
 
U mojim rukama je spas sveta
rece sveti starac sa rukama deteta
kud li ide ova planeta
neka blebleta nista ne smeta
neka lupa matora vedeta
propalih dana,propalog sveta
neka govori,sudbina mu kleta
ne slusa ga ljudi pola tuceta
kaze,bice potrebno hiljadu raketa
da u njih stanu ljudi,koji ce se spasiti sa ovoga sveta
odleteti u prostranstva nekih novih planeta
gde bice mira,bez smrada i djubreta
gde rastu zumbuli najlepsega cveta.
Nista cica nema od tog tvoga leta
Samo ti trabunjas,slaba ti je meta
Niko te ne slusa,rec ti nije sveta
Ljudima da pricas to je prava steta
Steta tvojih govora,brosura pamfleta


Magarac,paradajz.
 
jedna zhivotinja,ceo zhivot radi,
nosi teret golem,i uporno cuti
sanja da spokojno pase po livadi
a stav i karakter su joj dosta kruti.
tvrda glava je urodjena mana
magarac najbolje zna shta to znachi
to mu je i dobra a i losha strana
pa uglavnom pobedi onaj ko je jachi.
voli da brsti i korov i travu,
kupus,paradajz,zelenu salatu,
ne radi za novac,niti kakvu slavu,
pomazhe u miru,takodje i u ratu.
tovare na njega kojekave stvari,
pa tanushne nozhice jedva sve izdrzhe
ali reputaciju zna da mu pokvari
kad pochne da njache,jer ne zna da rzhe.

paprika sirena
 
Na morskome plavom zalu
suncala se krasna sirena
htedoh da napravim salu
i odglumim supermena.
Provalila me ona
i rece pali mali odmah
a ja sam vec cuo zvona
i gotovo izgubio dah.
Pojeo sam parpriku ljutu
da prekratim svoju muku
da prestanem na nju da mislim
mor'o sam sve da slistim.

kornjaca, roleri
 
Kupio sam unuku rolere juče
nisam mogo da izbegnem, za ruku me vuče
i kaže '' Kupi, kupi deda''
a nežno me gleda
i ja kud ću, šta ću, nemam gde
kupio sam rolere...

Dedin unuk, dobar je i mio
do juče je ko kornjača bio
a sad niz ulicu ko raketa leti
ljudi moji, da vam je videti !



fudbal, gimnastika
 
Vec petnaesti dan kako ne pijem
alkoholna pica,vinjak,rum i pivo
vec petnaesti dan kako se ne krijem
zbog sramote,sto sam pio sve zivo.

Ruke se ne tresu,nos mi nije crven
Glava cistih misli,pogled nije drven
Nisam verovao bez piva dal'
moci cu da gledam cak i fudbal.

Zahvaljujuci sad bozjem providjenju
sad je neka savim druga slika
kraja nema mome cudjenju
cak mi sada prija gimnastika.


Vreme,voda.
 
Ne mogu da krenem pisati od treme,
Napolju se sprema neko cudno vreme,
Sneg se topi, kisa lije, a voda sve tece,
Bogami se meni sprema neko gadno vece.

Recite mi kakva mi je moja pesma mala,
Voleo bi da tu padne i poneka hvala,
Ovo vreme prvi put tera me da pisem,
Ako nesto ne valja, recite, da brisem.

Super je tema !!!! :D

zaboravi, cvece
 
Poslednja izmena od moderatora:
zaboravi,rekla si,kao da je to lako,
zaboraviti kako si me ljubila,
kao da tako mozhe ljubiti svako...

zaboravi,rekla si,pesme koje sam ti pisao
cvece koje sam ti slao,
suze koje sam ti sa lica brisao...

zaboravi,rekla si,sve nashe shetnje pokraj reke,
razgovore,milovanja,svadje,
kao da su to uspomene daleke...

zaboravi,rekla si,boju moje kose,
ukus mojih usana,
dodire nezhnije od rose...

zaboravi,a zaboraviti ne mogu,
niti to zhelim
jer se molim tebi,kao bogu,
i volim te srcem celim...

mesec udica
 
U tvom su oku zaspali crveni tramvaji
koji cu cele noci isli u krug
po sinama ljubavi
one noci
kada smo lezali
zagrljeni,sami,i disali
kao jedno,
kada smo jedno drugom dali
ono jedno sto smo cuvali
za onu noc
za onaj tren
sto smo ga imali.

U tvom je oku mesec
sumornog lica
izdajica
otkrio trag
proslih zivota
mamaca,varki i sitnica
koji su zeleli da nas odvoje
jedno od drugog
kao ribu kad zakaci udica
da nas izvuce na obalu
punu mrznje i izdajica.

U tvom je oku
slutnja
nemira koji nas steze
samotna
pohotna ljutnja
koja nas veze
i tera sumorne dane
da u nepovrat beze.
###################

Kupus,slon.
 
Slonče milo, slonče drago
zvalo nam se mali Dambo
Mali Dambo, veseo i mio,
od njega slađi niko nije bio
Čilom igrom šumom šeta,
svojim okom zeku spazi
gricko kupus nasred šumskog sveta
svojom igrom zekin rep nagazi.
Mali zeka bio baraba iz geta,
pa sav besan skupi ljuto društvo,
pljosnat repić sad mu jako smeta,
viknu slonu : Dođi vamo uštvo
Malo milo slonče, svima poznat kao Dambo,
traku crnu vezo kao neki Rambo.
Snažni zeka snagu skuplja i iskezi svoje zube,
skupilo se celo carstvo, najaviše borbu trube.
Hrabro slonče Dambo u napad je krenuo,
kad to vide zeka besnim pogledom je sevnuo
šta je bilo dalje u nastavku sledi,
ponestalo mi vremena, pa sada ne vredi.


apokalipsa, senka
 
instrumental kao podloga ove pesme


Iz mračnih dubina emocija stižem,
sa samoga se dna ka površini dižem.

Na površinu izbijam, davni dah ponovo udišem,
tvojim neuronima spreman da manevrišem.

Poput goropadnog zmaja poigravam se vatrom,
lobotomiram ti um specijalnom mantrom.

Stopi se sa njom i ovih reči taktom,
dođi do suštine i vodi se tim aktom.

U Dalaj Lama stilu tvoje osude transformišem,
delikatnom intervencijom sistematski da ih obrišem.

Rotiram ti rezon smisaonom lirikom,
ne služivši se klasićnom plagijatorskom tipikom.

Otvaram sezam tvoje podsvesti izložen tvojoj nesvesti,
tvoga uma hijeroglife sada želim prevesti.

U tvom mozgu sad obitavam i u njemu se sad dešavam,
rebuse tvojih misli bez problema rešavam.

Nalik hanta virusu u tvoju tamnu stranu prodirem,
svaki negativni impuls u mikro delove ga razdirem.

Pritisak na tvoj ego konstantno intenziviram,
svaku tvoju predrasudu vešto eskiviram.

Odjekom biča koga čine tvoje misli mračne,
formiram ti iluzije koje pomalo su tačne.

Da ti istinu prezentujem, izložiću ti stavove,
kako ratnik da postaneš, a ne hrana za lavove.

Mnogi traže neku pravdu, ali pravda se ne "dobija",
već se delom svojim stvara i time "loše" pobija.

Svakim našim postupkom, vlada bumerangov efekat,
to je šablon "pravde" po kome nastao je projekat.

Život je svakodnevna borba, od rođenja pa do smrti,
da li se ovaj svet samo oko tebe vrti.

Ako odgovor ti potvrdan, pred ogledalom stani,
da li te tvoj odraz napada ili brani.

Kako god da je, ti balans uspostavi,
upi svu energiju, svoju ličnost oporavi.

Tornadom svojih osećaja prašinu podigni,
iznad svake svoje emocije visoko se uzdigni.

Posle svega ovoga, na upozorenje ti ukazujem,
magijom ovih reči realnost ti prikazujem :

Honštapleri, gangsteri, prevaranti, manipulatori,
raznih katastrofa, glavni generatori.

Razni imperatori i njihovi egzekutori,
isprani umovi, hipno-trans reduktori

Alkosi, narkosi i ostali devijanti,
za krajnju propast začin, takvi konzumanti.

Veća katastrofa preti od ovih navedenih,
na tajna vrata emocija iz nas izvedenih :

Pohlepe, sujete, egoizmi i ljubomore,
da li su na pragu nove Sodome i Gomore.

To su jahači apokalipse koji dahću nam za vratom,
svakim danom sve su bliže, pa čak i svakim satom.

Svi misle da ih četiri, ali ukupno ih sedam,
na prekaljenoj oštrici mudrosti ih čekam.

Neka me napadnu svih sedam, neću praviti presedan,
svojim delima se borim da ne postoji nijedan :

U ovim rečima se prepoznaj i mnogo ne talasaj,
kad je potrebno istupi i u ratnika ti stasaj.

Pošto osećaš uragan, nalik vihoru ću nestati
u tvoju senku se povlačim da te pratim neću prestati.


planina....inspiracija
 
U ovom trenutku bezbednom za nas
Kad nisi ni daleko ni blizu
U pomoć dozivam sećanje,jedini spas
Još jedan pokušaj u nizu...

U sećanju dakle živimo nas dvoje
Ljubav nam zaborav krade
U prošlim danima,kad duše se spoje
Kad srca su puna nade...

Polet,ka planini sreće
Misao da nikad neće bita kraja
Leptir zadovoljstva,što na nas sleće
Toplina koja nas spaja.

Inspiracija to beše za jedan početak...
Sa perspektivom zaista lepom
Okidač za naš ljubavni metak
Što hita, opijen ljubavi slepom.

Izgubih u igri ovoj
Pravila nisam ni znao...
Ko prvi potez vuče u njoj
Ko je varao,ko je krao...

Srećom,kažem sećanje postoji,
U njemu još uvek ti stojiš
Pakosno vreme dane ne broji,
Vreme stoji,a ti me voliš...

Oblak,reč.
 
Poslednja izmena od moderatora:
tezhak sivi oblak nadvio se nad grad
on ne donosi samo kishe,vec i jad!
sunce je progutao,nastao je mrak,
kroz njega ne prolazi na najmanji zrak!
nada se gasi,ljudi vec strepe,
nikada vishe nece videti njegove zrake...lepe...
ja nemam rech kojom nih iskazao tu muku
kao da moj brod nikada nece stici u luku
bol me osvaja,telo moje slama
ova mrachna,bezbozhnichka tama!
O sunce grani,pokidaj to shto te vezhe,
te jake nevidljive mrezhe!
donesi nam svetlost,radost i srecu,
jer bez tebe,ja sigurno zhiveti necu!

ruzha most
 
samoca me prati tokom tuzne noci
prate me njene stope ali za njima ne smem poci
smeh odzvanja ulicom gde si sinoc nestala
muzika sad odzvanja,od tad nije prestala
unistava zivot svojim teskim notama
melodija pruza zivot sve dok sam ne potonem

broj,kuca
 
pauchinu mali pauk
sa strpljenjem smerno plete
nikakav to nije bauk
cheka muve da ulete
jer muvama on se hrani
i on mora neshto jesti
ukrasi je lepom sharom
i cheka ko ce nasesti
na drvetu crv gamizhe
jabuku je zrelu merko
gleda dal' da pridje blizhe
takvu bash je vocku cheko
uplashi ga jedna tica
poche on od nje da bezhi
i sledeceg trena vec je
zavrshio u toj mrezhi!
prilazi mu pauk strashni
sudba mu je tuga kleta
nikad vishe nece jesti
zrelo voce sa drveta!

mesec riba
 
Ono vece, kad video sam nesto na mesecu svetlom
i uzbudio se kukurikanjem urnebesnim sa zalosnim petlom,
shvatio sam da je zivot kao reka,
ima pocetak, ali nigde kraja,
covek nekad zivi i po dve polovine veka,
pre nego sto pokuca na vrata raja...
Svaki zivot uliva se u neku reku,
I svaka riba to cudno gleda,
Zubor tada prerasta u dreku,
I posmatranje je od sada spreda...
Ima puno algi, puno trava,
puno riba, puno morskih krava,
medjutim jedno je usce, jedno je tajna,
jedno je srce, jedno je ljubav sjajna...

Sta sam sad izlupetao neam pojma... :lol:
za prvi put na ovoj temi nije lose... :D

Porse i Zvucnik :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top