Slovenske Županije u Apuliji na apeninskom poluostrvu

Kole11

Poznat
Poruka
7.441
Želim da pokrenem temu o slovenskim ili srpskim županijama u Apuliji, regionu oko grada Bari, praktično na peti italijanske čizme.
Ove županije su atestirane počev od XI veka sa svojim županima, među kojima se ističe Grdeša. Prvi je prisustvo Slovena na ovom području zabeležio Pavle Đakon u VII veku.
Županije u Italiji održavaju veze sa županijama na Balkanu i za to postoje dokumenti.

Zaista bi trebali da razjasnimo ovu pojavu. Kada su te županije nastale? Da li su pre toga tu bile Sklavinije? Kako su Sloveni/Srbi prešli preko Jadrana i uspeli da osvoje te teritorije od autohtonih naroda?
I najbitnije, odakle im uopšte ideja za takav poduhvat, zar im je Balkan sa grčkim ostrvima bio mali?

Ja za početak mogu da konstatujem da je predmetna teritorija bila jedina teritorija na Apeninima pod ilirskim uticajem u antici. Da li je to slučajnost?
 
Želim da pokrenem temu o slovenskim ili srpskim županijama u Apuliji, regionu oko grada Bari, praktično na peti italijanske čizme.
Ove županije su atestirane počev od XI veka sa svojim županima, među kojima se ističe Grdeša. Prvi je prisustvo Slovena na ovom području zabeležio Pavle Đakon u VII veku.
Županije u Italiji održavaju veze sa županijama na Balkanu i za to postoje dokumenti.

Zaista bi trebali da razjasnimo ovu pojavu. Kada su te županije nastale? Da li su pre toga tu bile Sklavinije? Kako su Sloveni/Srbi prešli preko Jadrana i uspeli da osvoje te teritorije od autohtonih naroda?
I najbitnije, odakle im uopšte ideja za takav poduhvat, zar im je Balkan sa grčkim ostrvima bio mali?

Ja za početak mogu da konstatujem da je predmetna teritorija bila jedina teritorija na Apeninima pod ilirskim uticajem u antici. Da li je to slučajnost?
Više je nego očigledno kada su se oni iz Pripjata početkom 7. veka prelili na pretgodno od Avara opražnjen Krit, tamo im je postalo tesno. Onda su, sa Krita, počeli da upadaju u more i plivaju do Čizme gde su navalili da prave države po prethodno od Avara opražnjenoj Apulji. Hm, deluje malo neubedljivo. :think:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Želim da pokrenem temu o slovenskim ili srpskim županijama u Apuliji, regionu oko grada Bari, praktično na peti italijanske čizme.
Ove županije su atestirane počev od XI veka sa svojim županima, među kojima se ističe Grdeša. Prvi je prisustvo Slovena na ovom području zabeležio Pavle Đakon u VII veku.
Županije u Italiji održavaju veze sa županijama na Balkanu i za to postoje dokumenti.

Zaista bi trebali da razjasnimo ovu pojavu. Kada su te županije nastale? Da li su pre toga tu bile Sklavinije? Kako su Sloveni/Srbi prešli preko Jadrana i uspeli da osvoje te teritorije od autohtonih naroda?
I najbitnije, odakle im uopšte ideja za takav poduhvat, zar im je Balkan sa grčkim ostrvima bio mali?

Ja za početak mogu da konstatujem da je predmetna teritorija bila jedina teritorija na Apeninima pod ilirskim uticajem u antici. Da li je to slučajnost?

Može neki link na temu.
 
Ja vidim da se spominju par naselja, slavenski robovi i plaćenici. Kako si ti iz toga izvukao čitave županije i još da su Srbi kad ih se nigdje ne spominje za razliku od drugih sa istočne obale, nije mi jasno.
Slovenska imena se pojavljuju u dokumentima iz XI veka kao vlasnici zemlje na ostrvu Tremiti pored polustrva Gargano. Naime, nadbiskup iz Siponta u dokumentu iz 1023. godine kupuje zemlju od lokalnih Slovena za potrebe manastira Svete Marije na Tremitima. Garant ili posrednik kod ove kupoprodaje je Župan Andrija (Andrew). To je prvi Župan iz Gargana koji se spominje, kasnije se u dokumentima pominju i ostali.
Dakle imamo situaciju da su XI veku zemljoposednici u Garganu Sloveni, koji takođe imaju vrhovni autoritet u instituciji Župana.
Da li su Srbi ili Hrvati, manje je važno za ovu raspravu, pošto su i jedni i drugi slovenski narodi.
Manastir svete Marije na Tremitima očigledno ima neki poseban značaj i za Srbe na Balkanu, pošto imamo situaciju da dukljanski Župan Desa 1151. godine poveljom daruje ostrvo Mljet navedenom manastiru. Postoje mišljenja da je ova povelja falsifikat, ali u smislu da Mljet nije bio u vlasništvu Župana Dese. Međutim, značaj Manastira svete Marije na Tremitima u slovenskom svetu je nesporan.
Da je prisustvo Slovena u Apuliji imalo oblik državnog ustrojstva zaključuje i autor teksta Slavs but not slaves, Zrinka Nikolić Jakus sledećim citatom

Capture.JPG

Opet postavljam pitanje: Kako se to desilo?
 
Ne znam da li u ovu temu mozemo da stavimo Moliske Slovene/Hrvate
https://en.wikipedia.org/wiki/Molise_Croats
Naravno da možemo. Molize je pokrajina susedna Apuliji i prostire se više prema unutrašnjosti nego na obali mora. Tamo je vrlo dobro dokumentovano prisustvo Hrvata ali i Srba u srednjem veku. Smatra se da su došli iz Dalmacije u najvećem broju u vreme turske najezde.

Međutim bitna je osnova, temelj prisutnosti etničke zajednice na nekoj teritoriji.
Ova teritorija je u srednjem veku bila poprište sukoba između Vizantije i osvajača sa severa koji su u Italiju ušli kopnenim putem, znamo da su prvo u pitanju bili Goti, pa onda Langobardi i na kraju Franci. U jednom trenutku tu su teritoriju čak držali i Arapi. Dakle situacija je bila vrlo kompleksna, teritorija je bila nepodesna za naseljavanje čak od vremena propasti Zapadnog rimskog carstva zbog stalnih sukoba.

Sloveni se prvi put u pisanim izvorima pominju u VII veku kad su se iskrcali na obalu Gargana koji je u to vreme bio pod vlašću Langobarda. Posle kraćeg sukoba i kasnijih pregovora Sloveni se povlače. Langobardi sa Slovenima pričaju na njihovom jeziku. Koji je bio motiv ovog iskrcavanja, niko nezna.
Drugi put Sloveni se pojavljuju da pomognu u opsadi Barija u periodu od 869-871. godine, kojeg u tom trenutku drže Arapi. Zašto bi Sloveni bili zainteresovani da se oslobodi Bari?
Treći put, pojavljuju se Srbi i to Mihajlo Višević vladar Zahumlja, koji osvaja Siponto 921. godine u vreme strašnih sukoba u regionu između Franaka, Langobarda i Vizanta. Zašto se Srbi opet mešaju u sukobe u Apuliji?

Međutim, svi se slažu da Sloveni nisu mogli da se dosele i stacioniraju na toj teritoriji za vreme ova tri opisana događaja.

A 1023. godine imamo dokument da Sloveni imaju svog Župana, da su vlasnici zemlje i da tu zemlju prodaju Crkvi, dakle učestvuju u transakcijama kao ravnopravni građani.

Da umni ljudi nisu izumeli internet, mi obični građani ništa ne bismo znali o ovim događajima. Da li neka institucija u Srbiji ima podatke o navedenim Županijama u Italiji ili mora i dalje da se kopa po internetu?
 
Ja vidim da se spominju par naselja, slavenski robovi i plaćenici. Kako si ti iz toga izvukao čitave županije i još da su Srbi kad ih se nigdje ne spominje za razliku od drugih sa istočne obale, nije mi jasno.
Ne znam da li u ovu temu mozemo da stavimo Moliske Slovene/Hrvate
https://en.wikipedia.org/wiki/Molise_Croats
Neverovatno kako ssu svi čuli za Hrvate u Italiji... šta ti je propaganda. A ti "Hrvati" nazivali su se skjavonima (Slovincima), ali Molize, Abrudzo i Apulja puni su Srba, koji znaju i danas da su Srbi.

Piše: Miodrag Mihajlović:
Devet naselja gde se seče badnjak

U pokrajini Molize, u XIV veku bilo je devet srpskih naselja. Do XIX veka tri naselja su uspela da savladaju sve izazove i prepreke vremena, da zadrže svest da su Srbi, da sačuvaju svoje poreklo samim tim da sačuvaju srpski jezik i običaje od kojih istraživači kao najautentičniji ističu "nalaganje božijeg badnjaka kao zavjet". Ostalih šest naselja su izgubili jezik, zaboravili srpski, savladali jezik svoje nove domovine Italije, ali i bez obzira na to imali u glavi istetovirano svoje poreklo – Srbi.

Naseljavali su Cerifelo (njega već nije bilo u XIX veku), Palatu, Tavenu, Akvavivu, San Feliče, Montemiro, San Đakomo, Ripaldu i San Bjaze. Srpski jezik se, po podacima iz 1885. godine, sačuvao samo u Akvaviva Kolekroće, u San Feliće i u Montemiro.

Broj stanovnika se kretao od 3000 do 5000, zavisno od istraživača.

Ovim Srbima su se bavili nemački, italijanski i normalno i jedan naš istraživač. Najpreciznije su ih obradili italijanski lingvista i državni savetnik kraljevine Italije, gospodin Askoli, zatim pisac Tomaso Vitale i naš energični i uporni i temeljni profesor Rista Kovačić, koji je od 1884. godine boravio u Molizu i svoje izveštaje o Srbima u Južnoj Italiji objavio 1885. godine u "Glasniku Srpskoga učenog društva" (knjiga 62; štampanog u Beogradu u štampariji Srbije a prodavanog u knjižnici V. Valožića).

Državni savetnik Kraljevine Italije i lingvista gospodin Askoli je pisao: u "Politecnico di Milano" februara 1867. godine:

"Slovenski jezik moliških kolonija srpski je, tj. onaj što se govori s malijem varijacijama u Dalmaciji, Crnoj Gori, Srbiji itd.

Srpske kolonije u Molizu živo ljube svoj srpski jezik i svoju srpsku narodnost, ali u isto doba ljube također i otadžbinu italjansku. I među mučenicima za slobodu Italije živom se svjetlošću blista jedan Srbin iz Aquaviva Collecroce; a to je: Nikola Neri, koji je umro godine 1799. na gubilištu, zajedno sa Paganom, Karafom, Karaćolom i dosta ih je još slavnih italijanskih patriota. A taj je slavni italo-srbin (Nikola Neri) imao običaj, opraštajući se sa svojim mještanima koje je često pohodio, preporučivati: "Nemojte 'zgubit naš jezik"! I kad sam ja pohodio Akvavivu (oktobra 1864.) živjela je još onda Nikolina udovica i dočekala me je na vratima svoje kuće načinom i riječima tako, da me je zanijela u srpsku legendu.

Ovim Srbima u Molizu Italija bi se mogla koristovati da joj pomognu sklopiti novih saveza, civilnih i političkih sa Srbima što su s druge strane Jadranskog mora."

Ovo dopunjuje monsinjor Tria koji kaže da je utvrđeno srpsko poreklo Palate, a u San Đakomu se još i u XIX veku slavio dolazak Srba u to mesto. Spominje se da je kolonija San Bjaze srpskog porekla (knjiga: Bullettino delle Sentenze broj 3, 1810. god. str. 46-47.) i da je prvi poziv i dolazak, valjda da bi se osvežila krv, usledio 1509. godine od vlastelina Đirolama Karafe koji se onda lako za preseljenje dogovorio sa srpskim kolonijama.

U kolonijama je Italija dala Srbima, po tome se vidi da im je bilo važno da zadrže Srbe, ustupak da 50 godina budu oslobođeni svakog nameta.

U italijanskoj pokrajini Molize, u četrnaestom veku bilo je devet srpskih naselja: Cerifelo, Palata, Tavena, Akvaviva, San Feliče, Montemiro, San Đakomo, Ripalda i San Bjaze. Srpski jezik sačuvao se, prema podacima s kraja prošlog veka u tri naselja: Akvaviva, San Feliče i Montemiro. San Đakomo je slavio dan dolaska Srba u ove krajeve. A zapisano je da su San Bjaze preplavili srpski kolonisti, koje su naselili obećanjima da će pedeset godina biti oslobođeni poreza. Osim u provinciji Molize, Srbi su živeli u Abrucu, Avelinu, Pulji, Kalabriji. U Kijeti jedno veliko mesto zvalo se po Srbima Schiavi d' Abruzzo (Abrucki Srbi). Mesto Polkarino bilo je čisto srpsko, po popisima iz 1591. A u crkvi u Baočju bio je srmom ukrašen oltar – dar srpskog kralja Milutina.



https://forum.krstarica.com/threads/srbi-u-italiji.699183/
 
Poslednja izmena:
[
Naravno da možemo. Molize je pokrajina susedna Apuliji i prostire se više prema unutrašnjosti nego na obali mora. Tamo je vrlo dobro dokumentovano prisustvo Hrvata ali i Srba u srednjem veku. Smatra se da su došli iz Dalmacije u najvećem broju u vreme turske najezde.

Međutim bitna je osnova, temelj prisutnosti etničke zajednice na nekoj teritoriji.
Ova teritorija je u srednjem veku bila poprište sukoba između Vizantije i osvajača sa severa koji su u Italiju ušli kopnenim putem, znamo da su prvo u pitanju bili Goti, pa onda Langobardi i na kraju Franci. U jednom trenutku tu su teritoriju čak držali i Arapi. Dakle situacija je bila vrlo kompleksna, teritorija je bila nepodesna za naseljavanje čak od vremena propasti Zapadnog rimskog carstva zbog stalnih sukoba.

Sloveni se prvi put u pisanim izvorima pominju u VII veku kad su se iskrcali na obalu Gargana koji je u to vreme bio pod vlašću Langobarda. Posle kraćeg sukoba i kasnijih pregovora Sloveni se povlače. Langobardi sa Slovenima pričaju na njihovom jeziku. Koji je bio motiv ovog iskrcavanja, niko nezna.
Drugi put Sloveni se pojavljuju da pomognu u opsadi Barija u periodu od 869-871. godine, kojeg u tom trenutku drže Arapi. Zašto bi Sloveni bili zainteresovani da se oslobodi Bari?
Treći put, pojavljuju se Srbi i to Mihajlo Višević vladar Zahumlja, koji osvaja Siponto 921. godine u vreme strašnih sukoba u regionu između Franaka, Langobarda i Vizanta. Zašto se Srbi opet mešaju u sukobe u Apuliji?

Međutim, svi se slažu da Sloveni nisu mogli da se dosele i stacioniraju na toj teritoriji za vreme ova tri opisana događaja.

A 1023. godine imamo dokument da Sloveni imaju svog Župana, da su vlasnici zemlje i da tu zemlju prodaju Crkvi, dakle učestvuju u transakcijama kao ravnopravni građani.

Da umni ljudi nisu izumeli internet, mi obični građani ništa ne bismo znali o ovim događajima. Da li neka institucija u Srbiji ima podatke o navedenim Županijama u Italiji ili mora i dalje da se kopa po internetu?
Ljudi su se selili, ali to su bila manja naselja, župani su bili ili zajednički vođa ili načelnici tih pojedinačnih naselja. Oni su koliko se vidi priznavali lokalnu vlast i nisu bili države za sebe.
Za opsadu Barija je zapisano da je hrvatski knez Domagoj sudjelovao sa vojskom u franačkoj koaliciji, tako i kasnije dukljanski knez za račun Bizanta kao vazali, normalna pojava i za dosta kasnije vrijeme.
 
Neverovatno kako ssu svi čuli za Hrvate u Italiji... šta ti je propaganda. A ti "Hrvati" nazivali su se skjavonima (Slovincima), ali Molize, Abrudzo i Apulja puni su Srba, koji znaju i danas da su Srbi.

Piše: Miodrag Mihajlović:
Devet naselja gde se seče badnjak

U pokrajini Molize, u XIV veku bilo je devet srpskih naselja. Do XIX veka tri naselja su uspela da savladaju sve izazove i prepreke vremena, da zadrže svest da su Srbi, da sačuvaju svoje poreklo samim tim da sačuvaju srpski jezik i običaje od kojih istraživači kao najautentičniji ističu "nalaganje božijeg badnjaka kao zavjet". Ostalih šest naselja su izgubili jezik, zaboravili srpski, savladali jezik svoje nove domovine Italije, ali i bez obzira na to imali u glavi istetovirano svoje poreklo – Srbi.

Naseljavali su Cerifelo (njega već nije bilo u XIX veku), Palatu, Tavenu, Akvavivu, San Feliče, Montemiro, San Đakomo, Ripaldu i San Bjaze. Srpski jezik se, po podacima iz 1885. godine, sačuvao samo u Akvaviva Kolekroće, u San Feliće i u Montemiro.

Broj stanovnika se kretao od 3000 do 5000, zavisno od istraživača.

Ovim Srbima su se bavili nemački, italijanski i normalno i jedan naš istraživač. Najpreciznije su ih obradili italijanski lingvista i državni savetnik kraljevine Italije, gospodin Askoli, zatim pisac Tomaso Vitale i naš energični i uporni i temeljni profesor Rista Kovačić, koji je od 1884. godine boravio u Molizu i svoje izveštaje o Srbima u Južnoj Italiji objavio 1885. godine u "Glasniku Srpskoga učenog društva" (knjiga 62; štampanog u Beogradu u štampariji Srbije a prodavanog u knjižnici V. Valožića).

Državni savetnik Kraljevine Italije i lingvista gospodin Askoli je pisao: u "Politecnico di Milano" februara 1867. godine:

"Slovenski jezik moliških kolonija srpski je, tj. onaj što se govori s malijem varijacijama u Dalmaciji, Crnoj Gori, Srbiji itd.

Srpske kolonije u Molizu živo ljube svoj srpski jezik i svoju srpsku narodnost, ali u isto doba ljube također i otadžbinu italjansku. I među mučenicima za slobodu Italije živom se svjetlošću blista jedan Srbin iz Aquaviva Collecroce; a to je: Nikola Neri, koji je umro godine 1799. na gubilištu, zajedno sa Paganom, Karafom, Karaćolom i dosta ih je još slavnih italijanskih patriota. A taj je slavni italo-srbin (Nikola Neri) imao običaj, opraštajući se sa svojim mještanima koje je često pohodio, preporučivati: "Nemojte 'zgubit naš jezik"! I kad sam ja pohodio Akvavivu (oktobra 1864.) živjela je još onda Nikolina udovica i dočekala me je na vratima svoje kuće načinom i riječima tako, da me je zanijela u srpsku legendu.

Ovim Srbima u Molizu Italija bi se mogla koristovati da joj pomognu sklopiti novih saveza, civilnih i političkih sa Srbima što su s druge strane Jadranskog mora."

Ovo dopunjuje monsinjor Tria koji kaže da je utvrđeno srpsko poreklo Palate, a u San Đakomu se još i u XIX veku slavio dolazak Srba u to mesto. Spominje se da je kolonija San Bjaze srpskog porekla (knjiga: Bullettino delle Sentenze broj 3, 1810. god. str. 46-47.) i da je prvi poziv i dolazak, valjda da bi se osvežila krv, usledio 1509. godine od vlastelina Đirolama Karafe koji se onda lako za preseljenje dogovorio sa srpskim kolonijama.

U kolonijama je Italija dala Srbima, po tome se vidi da im je bilo važno da zadrže Srbe, ustupak da 50 godina budu oslobođeni svakog nameta.

U italijanskoj pokrajini Molize, u četrnaestom veku bilo je devet srpskih naselja: Cerifelo, Palata, Tavena, Akvaviva, San Feliče, Montemiro, San Đakomo, Ripalda i San Bjaze. Srpski jezik sačuvao se, prema podacima s kraja prošlog veka u tri naselja: Akvaviva, San Feliče i Montemiro. San Đakomo je slavio dan dolaska Srba u ove krajeve. A zapisano je da su San Bjaze preplavili srpski kolonisti, koje su naselili obećanjima da će pedeset godina biti oslobođeni poreza. Osim u provinciji Molize, Srbi su živeli u Abrucu, Avelinu, Pulji, Kalabriji. U Kijeti jedno veliko mesto zvalo se po Srbima Schiavi d' Abruzzo (Abrucki Srbi). Mesto Polkarino bilo je čisto srpsko, po popisima iz 1591. A u crkvi u Baočju bio je srmom ukrašen oltar – dar srpskog kralja Milutina.



https://forum.krstarica.com/threads/srbi-u-italiji.699183/
To je vrijeme kad se Srbi Srbima nazivaju sve koji govore slavenski i kao dokaz srpstva izmišljaju se "dokazi" u vidu veza srpskih kraljeva i careva sa tim područjima koja nisu nikako mogla biti. To nije tada prolazilo osim u nacionalnoj propagandi, tako da je danas još teže to stavljati kao dokaz kad je sve istraženo.
 
To je vrijeme kad se Srbi Srbima nazivaju sve koji govore slavenski i kao dokaz srpstva izmišljaju se "dokazi" u vidu veza srpskih kraljeva i careva sa tim područjima koja nisu nikako mogla biti. To nije tada prolazilo osim u nacionalnoj propagandi, tako da je danas još teže to stavljati kao dokaz kad je sve istraženo.
content
content

content
 
Ljudi su se selili, ali to su bila manja naselja, župani su bili ili zajednički vođa ili načelnici tih pojedinačnih naselja
Upravo to treba utvrditi.
  • Kada su se doselili? Autori se slažu da to nije moglo biti u periodu od VII do X veka zato što su velike sile Langobardi, Franci i Vizantija ratovali na tom području
  • Kako su se doselil? Ne zaboravi da je Jadransko more tu široko 150km a Sloveni u to doba poseduju samo monoksile, odnosno čamce.
  • Zašto bi se selili u Italiju? U to doba su Sloveni zauzeli bukvalno celo balkansko poluostrvo, sva grčka ostrva i malu Aziju.
  • Da li je to bilo mirno doseljavanje ili vojni pohod?
Jednostavno istorijska nauka mora da pruži odgovor na ovakva pitanja.
Oni su koliko se vidi priznavali lokalnu vlast i nisu bili države za sebe.
Župan predstavlja vrhovnu lokalnu vlast. Može biti nečiji vazal ali na lokalu je on vlast.
kasnije dukljanski knez za račun Bizanta kao vazali,
Ovo nije potvrđeno. Nezna se na čijoj strani je ratovao Dukljanski knez i koji su mu bili motivi za taj poduhvat.
 
Cilj ove teme nije rasprava da li su tamo dominirali Srbi ili Hrvati, već kako su uopšte Sloveni dospeli tamo u ranom srednjem veku!
Slično kao u Staru Evropu (Slovenski Jug), Sloveni bili na Apeninskom poluostrcu pre 7. veka, ali su dolazili i kasnije:

content


content


Treba pogledati kod Jana Kolara šta piše o Slovenima Italije u praistoriji.
 
Upravo to treba utvrditi.
  • Kada su se doselili? Autori se slažu da to nije moglo biti u periodu od VII do X veka zato što su velike sile Langobardi, Franci i Vizantija ratovali na tom području
  • Kako su se doselil? Ne zaboravi da je Jadransko more tu široko 150km a Sloveni u to doba poseduju samo monoksile, odnosno čamce.
  • Zašto bi se selili u Italiju? U to doba su Sloveni zauzeli bukvalno celo balkansko poluostrvo, sva grčka ostrva i malu Aziju.
  • Da li je to bilo mirno doseljavanje ili vojni pohod?
Jednostavno istorijska nauka mora da pruži odgovor na ovakva pitanja.

Župan predstavlja vrhovnu lokalnu vlast. Može biti nečiji vazal ali na lokalu je on vlast.

Ovo nije potvrđeno. Nezna se na čijoj strani je ratovao Dukljanski knez i koji su mu bili motivi za taj poduhvat.
Nisu Slaveni bili baš tako nesposobni za napraviti brod, u 8.st se javlja slavenska vrsta brzih manjih brodova za pirateriju. U monoksilu je poduhvat mirno jezero preveslati, kamoli nemirno more stotinu kilometara, u čamcu gdje nestanu ni potrepštine za takav poduhvat .
Župan je samo u Srbiji vrhovna vlast bio, u Hrvatskoj načelnik manjeg područja sa barem jednom ili dvije titule iznad, u Sloveniji doslovno gradonačelnik i u drugim slavenskim jezicima je to neka srednja titula.

Duklja je u to vrijeme pod Bizantom koji se trudi zadržati ili povećati svoj utjecaj na Apeninskom poluotoku,ostalo se samo nameće.
 
Treba pogledati kod Jana Kolara šta piše o Slovenima Italije u praistoriji.

Jan Kolar: Staroitalia Slavjanska aneb objevy a dukazy živlu slavskich v zeměpisa u dějinách a v bajesloví, zvlaste u řeči a v literatuře nejdávněšich vlaskych a sousednich kmenu, z kterych zčejmo, že mezi prvotnemi osadníky a obgvateli této krajinij i slavjané nad j, Beč 1864.

Nema ni privju:

https://books.google.rs/books?id=Ux...ved=0ahUKEwjmu4iD79rmAhXFpIsKHfzqAwAQ6AEITTAE

Strašno:

https://www.google.rs/search?tbo=p&tbm=bks&q=inauthor:"Jan+Kollár"
 
Poslednja izmena:
U monoksilu je poduhvat mirno jezero preveslati, kamoli nemirno more stotinu kilometara, u čamcu gdje nestanu ni potrepštine za takav poduhvat
Slazem se. Poznato je da su Sloveni pocetkom VII veka zauzeli sva grcka ostrva. Kako su uspeli to da izvedu sa monoksilima?
Takodje, pitanje je kako su uspeli sa monoksilima da se iskrcaju u Sipontu 641.godine po svedocenju Pavla Djakona?
 
Slazem se. Poznato je da su Sloveni pocetkom VII veka zauzeli sva grcka ostrva. Kako su uspeli to da izvedu sa monoksilima?
Takodje, pitanje je kako su uspeli sa monoksilima da se iskrcaju u Sipontu 641.godine po svedocenju Pavla Djakona?
Jedino ako su ih vezali u splavove ili zarobili brodove i posadu koji su im bili nadohvat ruke.
Često su ih prevozili brodovima oni za čiji su račun ratovali.
 

Back
Top