Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Slavko Kvaternik kontraverzna licnost vrha Ndh.
Služio je u tri vojske Austrougarskoj, Kraljevini SHS i Ndh. Proglasio Ndh, Pavelić ga je proglasio vojskovodjom ( maršal, najveći čin u domobranstvu ). Sin Eugen ustaški pukovnik, koji je odogovoran za mnoge zločine nad Srbima, Jevrejima, Romima...Žena Slavka Olga je jevrejskog porekla , koja je izvršila samoubistvo zbog progona Jevreja u Ndh. Tada Slavko dolazi u sukob sa sinom Eugenom. Počinju i prvi sukobi sa Pavelićem, oko domobranstva, gde i protiv koga treba da ratuje, jedini iz vrha Ndh koji traži istragu protiv pobijenih civila i da se krivici osude. Pavelić ga smenjuje. Do kraja rata neaktivan, uhapsen, isporučen saveznicima, predat vlastima u Jugoslaviji i osudjen na smrt.
Da mu žena nije izvršila samoubistvo, ne bi se ni bunio protiv Pavelića.
Slavko Kvaternik rodio se 1878. godine u Komorskim Moravicama u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođ. Frank, podrijetlom katoličke Njemice. U obitelji Ljudevita Luje i Marije Kvaternik bilo je još troje djece: Petar Milutin (1882.-1941.), Ljubomir (1885.-1980.) i Zlata (? - 1957.).
Vjenčao se s Olgom Frank, kćeri poznatog pravaškog političara židovskog podrijetla Josipa Franka, s kojom je imao dvije kćeri i sina Eugena Didu Kvaternika, koji je postao jednim od glavnih vođa ustaške organizacije.
Nakon vojne akademije, Kvaternik služio je kao stožerni časnik u Austro-ugarskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu na talijanskom bojištu. Kvaternik je od 22. listopad 1914. do 27. veljače 1916. godine bio krilni pobočnik slavnom maršalu Svetozaru Borojeviću, zatim je od siječnja 1918. godine bio načelnik stožera 55. k.u.k. ili 155. honvéd pješačke divizije na Sočanskom, tj. Piavskom bojištu, da bi u svibnju bio prebačen u zapovjedništvo Sočanske armije. Za vrijeme rata odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem Željeznim križem I. stupnja.
Poslije rata, 1918. godine, u činu dopukovnika priključuje se Narodnom vijeću Države SHS u kojem postaje glavar stožera vojske. U prosincu 1918. godine zapovijeda hrvatskim postrojbama koje uspješno izbacuju Mađarsku vojsku iz Međimurja.[U vojsci Kraljevine SHS umirovljen je 1921. godine u činu pukovnika.
Politički se angažira 1921. godine nakon odlaska u mirovinu, u Hrvatskoj stranci prava.
Nakon atentata u Marseilleu, 1934.-1935. godine interniran je u Crnoj Gori. Od 1936. do 1941. godine ravnatelj je Zadruge "Hrvatskog radiše", izabran zalaganjem Vladka Mačeka.Nakon odbijanja Vladka Mačeka da pod zaštitom Njemačke preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u ime poglavnika A. Pavelića, uz asistenciju E. Veesenmayera, 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb proglašava Slavko Kvaternik Nezavisnu Državu Hrvatsku preko radija. Organizira privremenu vladu - Hrvatsko državno vijeće i ujedno je i premijer privremene vlade od 10. do 16. travnja 1941. godine.
Napad na Kraljevinu Jugoslaviju dočekuje sa zadovoljstvom te već 10. travnja 1941. u Zagrebu proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ante Pavelić stiže u Zagreb tek pet dana poslije. Zbog velikih zasluga pri stvaranju NDH Pavelić Kvaternika imenuje vojskovođom Hrvatskog domobranstva, odnosno maršalom. Na svečanosti 13. lipnja 1941. uručuje mu znak maršalske časti – maršalski štap u obliku sjekirice.
Kvaternikova sjekirica izrađena je od ebanovine i dugačka je 78 centimetara. Na svom gornjem dijelu okovana je srebrom i ima pozlaćene reljefne medaljone, koji, na umjetnički način izrađeni, prikazuju likove hrvatskih povijesnih vojskovođa. Srebrni držak maršalskog štapa ima oblik povijesne hrvatske bojne sjekire ukrašene lipovim listićima. Ispod drška nalazi se ugravirani natpis
“Hrvatskom Vojskovodji S. Kvaterniku – 13. lipnja 1941. – Poglavnik A. Pavelić”.
https://www.vecernji.hr/vijesti/kva...eir1vGoXoErYcw-uAJhTPwucpwYUsnAjp53l1TpvtFE8k
Vojskovođa je bio najviši čin u Domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske. Jedini nositelj ovog čina bio je Slavko Kvaternik, koji ga je nosio od 10. travnja 1941. do listopada 1942., kada je smijenjen s mjesta zapovjednika oružanih snaga. Čin se može usporediti s činovima maršal ili feldmaršal.
Kvaternik je u odori kopnene vojske kao oznaku čina na ovratniku nosio latice koje su izgledom podsjećale na oznaku čina feldmaršala u austro-ugarskoj vojsci. Osim toga, u zrakoplovstvu NDH postojale su posebne oznake čina vojskovođe (epolete i latice). Kvaternik je kao vojskovođa imao i posebnu položajnu zastavu, a Pavelić mu je 13. travnja 1941. svečano predao i vojskovođinu sjekiricu u funkciji maršalske palice.[1] Sjekirica je bila optočena srebrom te je u nju bilo ugrađeno i drago kamenje.[1] Kvaternik ju je gotovo uvijek nosio sa sobom.[2]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vojskovođa
Prigodom primanja u vojnu i oružničku službu pravila se, posve opravdano i razumljivo, razlika između Srbijanaca i Srba s hrvatskoga državnog područja. Jednako se postupalo i prigodom stupanja u državnu službu, odnosno zadržavanja u njoj. Vojskovođa Slavko Kvaternik je već 11. travnja 1941. zapovijedio da se Srbijanci odmah razoružaju i zadrže kao taoci, a da se „svi časnici, vojnici činovnici i momčad“ srpske narodnosti s hrvatskoga državnog područja „stave na raspolaganje“. Ova zapovijed je u stvari značila da privremeno ne obavljaju službu i oduzima im se oružje i streljivo, „sve dok se ne utvrdi ispravnost njihova rada i postupaka u prošlosti“, ali su za cijelo to vrijeme primali plaću.
Vojskovođa S. Kvaternik je poslije završetka rata i sloma NDH u istrazi isticao da je većina Srba koji su bili oružnici, odnosno žandari za vrijeme bivše Jugoslavije, otpuštena, ali je bilo pojedinaca koji su zadržani u službi. Kvaternik je posebno naglasio da je zapovjedio „da se pod svaku cijenu spriječi zlostavljanje oružnika Srba, a oni koji su počinili zvjerstva da se uhapse i stave pod optužbu“.
https://vojnapovijest.vecernji.hr/v..._J9TYtCXi4g0p5qvzHY2uB1gQLN765EOdxrPVOdmh-SPE
Krajem kolovoza 1941. godine njegova supruga izvršila je samoubojstvo, navodno zbog svojega židovskoga podrijetla i uloge koju su njezin suprug, a posebno sin Eugen imali u NDH. Protivio se progonima pristaša HSS-a i politici terora koju je provodio njegov sin Eugen (kojega je u jednom razgovoru s generalom E. Glaiseom von Horstenauom opisao, u duhovnom pogledu, Pavelićevim, a ne svojim sinom). Ustaški krugovi i poglavnik su zamišljali hrvatsku vojsku kao Ustašku vojnicu. Ante Pavelić se nadao da će Domobranstvo na čelu sa Slavkom Kvaternikom provoditi ustašku politiku. Došlo je do sukoba između njih dvojice kad je Pavelić uvidio da se to neće dogoditi. Prema riječima Slavka Kvaternika, tada je Pavelić počeo potkopavati i rušiti domobranstvo pomoću svojih agenata , u početku prikriveno, a kasnije i otvoreno. Organizirao je u javnosti spletke protiv generala i časnika domobranstva koji su imali žene Srpkinje, poticao je ismijavanje starih austro-ugarskih časnika kako bi udovoljio Talijanima.
https://repozitorij.ffos.hr/islando...k0MMOYEyVtm6OkDmU6kX_-qJvfTyO91TlJ-X5l2xGESNU
Na njegovo zalaganje Ante Pavelić je u veljači 1942. godine sazvao Hrvatski državni sabor. Nastojao je ograničiti utjecaj rasova ( ustaskih pukovnika ) i okončati djelovanje divljih ustaša čiji su zločini poticali širenje ustanka protiv NDH, i pokretanje istrage zločina nad srpskim pučanstvom.
U rujnu 1942. godine Ante Pavelić, učvršćujući svoju apsolutnu vlast, nakon što je stekao povjerenje Nijemaca i osigurao potporu S. Kaschea, započinje akciju za njegovo uklanjanje, obrazlažući to njegovom odgovornošću za loše stanje u oružanim snagama. Izgleda da je stanovitu ulogu imalo i Kvaternikovo nezadovoljstvo progonom Židova što su ga poticali Nijemci (Slavko Kvaternik je za pokretanje progona smatrao najodgovornijima nacističke radikale iz redova folksdojčera u Slavoniji i Srijemu) i sa kojim je progonom bilo povezano samoubojstvo Kvaternikove supruge Olge. Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine odlazi na odmor u Slovačku, praktično oslobođen svih dužnosti. Vratio se 22. prosinca 1942. godine i već 29. prosinca 1942. godine uputio poglavniku pismo u kojem je izjavio da se povlači iz Vlade i u poglavnikove ruke predaje Ministarstvo domobranstva, te je i formalno 4. siječnja 1943. godine razrješen dužnosti. Zadržao je čin vojskovođe u miru te se povukao u Austriju. Živio je na Semmeringu a potom u Bad Gasteinu. Istodobno je sa položaja uklonjen i njegov sin Eugen.
Neuspješno se pokušao aktivirati nakon kapitulacije Italije i u vrijeme pregovora s HSS-om 1943.-1944. godine. Nakon sloma NDH, uhitili su ga Amerikanci (12. srpnja 1945. godine) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u Salzburgu, potom u istražni zatvor u Gmundenu i u koncentracijski logor u Glasenbachu kraj Salzburga, te 9. rujna 1946. godine izručili Jugoslaviji. Osuđen je na smrt 6. lipnja 1947. godine te je strijeljan u Zagrebu 13. lipnja 1947. godine.
https://en.wikipedia.org/wiki/Slavko_Kvaternik
Služio je u tri vojske Austrougarskoj, Kraljevini SHS i Ndh. Proglasio Ndh, Pavelić ga je proglasio vojskovodjom ( maršal, najveći čin u domobranstvu ). Sin Eugen ustaški pukovnik, koji je odogovoran za mnoge zločine nad Srbima, Jevrejima, Romima...Žena Slavka Olga je jevrejskog porekla , koja je izvršila samoubistvo zbog progona Jevreja u Ndh. Tada Slavko dolazi u sukob sa sinom Eugenom. Počinju i prvi sukobi sa Pavelićem, oko domobranstva, gde i protiv koga treba da ratuje, jedini iz vrha Ndh koji traži istragu protiv pobijenih civila i da se krivici osude. Pavelić ga smenjuje. Do kraja rata neaktivan, uhapsen, isporučen saveznicima, predat vlastima u Jugoslaviji i osudjen na smrt.
Da mu žena nije izvršila samoubistvo, ne bi se ni bunio protiv Pavelića.
Slavko Kvaternik rodio se 1878. godine u Komorskim Moravicama u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođ. Frank, podrijetlom katoličke Njemice. U obitelji Ljudevita Luje i Marije Kvaternik bilo je još troje djece: Petar Milutin (1882.-1941.), Ljubomir (1885.-1980.) i Zlata (? - 1957.).
Vjenčao se s Olgom Frank, kćeri poznatog pravaškog političara židovskog podrijetla Josipa Franka, s kojom je imao dvije kćeri i sina Eugena Didu Kvaternika, koji je postao jednim od glavnih vođa ustaške organizacije.
Nakon vojne akademije, Kvaternik služio je kao stožerni časnik u Austro-ugarskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu na talijanskom bojištu. Kvaternik je od 22. listopad 1914. do 27. veljače 1916. godine bio krilni pobočnik slavnom maršalu Svetozaru Borojeviću, zatim je od siječnja 1918. godine bio načelnik stožera 55. k.u.k. ili 155. honvéd pješačke divizije na Sočanskom, tj. Piavskom bojištu, da bi u svibnju bio prebačen u zapovjedništvo Sočanske armije. Za vrijeme rata odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem Željeznim križem I. stupnja.
Poslije rata, 1918. godine, u činu dopukovnika priključuje se Narodnom vijeću Države SHS u kojem postaje glavar stožera vojske. U prosincu 1918. godine zapovijeda hrvatskim postrojbama koje uspješno izbacuju Mađarsku vojsku iz Međimurja.[U vojsci Kraljevine SHS umirovljen je 1921. godine u činu pukovnika.
Politički se angažira 1921. godine nakon odlaska u mirovinu, u Hrvatskoj stranci prava.
Nakon atentata u Marseilleu, 1934.-1935. godine interniran je u Crnoj Gori. Od 1936. do 1941. godine ravnatelj je Zadruge "Hrvatskog radiše", izabran zalaganjem Vladka Mačeka.Nakon odbijanja Vladka Mačeka da pod zaštitom Njemačke preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u ime poglavnika A. Pavelića, uz asistenciju E. Veesenmayera, 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb proglašava Slavko Kvaternik Nezavisnu Državu Hrvatsku preko radija. Organizira privremenu vladu - Hrvatsko državno vijeće i ujedno je i premijer privremene vlade od 10. do 16. travnja 1941. godine.
Napad na Kraljevinu Jugoslaviju dočekuje sa zadovoljstvom te već 10. travnja 1941. u Zagrebu proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ante Pavelić stiže u Zagreb tek pet dana poslije. Zbog velikih zasluga pri stvaranju NDH Pavelić Kvaternika imenuje vojskovođom Hrvatskog domobranstva, odnosno maršalom. Na svečanosti 13. lipnja 1941. uručuje mu znak maršalske časti – maršalski štap u obliku sjekirice.
Kvaternikova sjekirica izrađena je od ebanovine i dugačka je 78 centimetara. Na svom gornjem dijelu okovana je srebrom i ima pozlaćene reljefne medaljone, koji, na umjetnički način izrađeni, prikazuju likove hrvatskih povijesnih vojskovođa. Srebrni držak maršalskog štapa ima oblik povijesne hrvatske bojne sjekire ukrašene lipovim listićima. Ispod drška nalazi se ugravirani natpis
“Hrvatskom Vojskovodji S. Kvaterniku – 13. lipnja 1941. – Poglavnik A. Pavelić”.
https://www.vecernji.hr/vijesti/kva...eir1vGoXoErYcw-uAJhTPwucpwYUsnAjp53l1TpvtFE8k
Vojskovođa je bio najviši čin u Domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske. Jedini nositelj ovog čina bio je Slavko Kvaternik, koji ga je nosio od 10. travnja 1941. do listopada 1942., kada je smijenjen s mjesta zapovjednika oružanih snaga. Čin se može usporediti s činovima maršal ili feldmaršal.
Kvaternik je u odori kopnene vojske kao oznaku čina na ovratniku nosio latice koje su izgledom podsjećale na oznaku čina feldmaršala u austro-ugarskoj vojsci. Osim toga, u zrakoplovstvu NDH postojale su posebne oznake čina vojskovođe (epolete i latice). Kvaternik je kao vojskovođa imao i posebnu položajnu zastavu, a Pavelić mu je 13. travnja 1941. svečano predao i vojskovođinu sjekiricu u funkciji maršalske palice.[1] Sjekirica je bila optočena srebrom te je u nju bilo ugrađeno i drago kamenje.[1] Kvaternik ju je gotovo uvijek nosio sa sobom.[2]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Vojskovođa
Prigodom primanja u vojnu i oružničku službu pravila se, posve opravdano i razumljivo, razlika između Srbijanaca i Srba s hrvatskoga državnog područja. Jednako se postupalo i prigodom stupanja u državnu službu, odnosno zadržavanja u njoj. Vojskovođa Slavko Kvaternik je već 11. travnja 1941. zapovijedio da se Srbijanci odmah razoružaju i zadrže kao taoci, a da se „svi časnici, vojnici činovnici i momčad“ srpske narodnosti s hrvatskoga državnog područja „stave na raspolaganje“. Ova zapovijed je u stvari značila da privremeno ne obavljaju službu i oduzima im se oružje i streljivo, „sve dok se ne utvrdi ispravnost njihova rada i postupaka u prošlosti“, ali su za cijelo to vrijeme primali plaću.
Vojskovođa S. Kvaternik je poslije završetka rata i sloma NDH u istrazi isticao da je većina Srba koji su bili oružnici, odnosno žandari za vrijeme bivše Jugoslavije, otpuštena, ali je bilo pojedinaca koji su zadržani u službi. Kvaternik je posebno naglasio da je zapovjedio „da se pod svaku cijenu spriječi zlostavljanje oružnika Srba, a oni koji su počinili zvjerstva da se uhapse i stave pod optužbu“.
https://vojnapovijest.vecernji.hr/v..._J9TYtCXi4g0p5qvzHY2uB1gQLN765EOdxrPVOdmh-SPE
Krajem kolovoza 1941. godine njegova supruga izvršila je samoubojstvo, navodno zbog svojega židovskoga podrijetla i uloge koju su njezin suprug, a posebno sin Eugen imali u NDH. Protivio se progonima pristaša HSS-a i politici terora koju je provodio njegov sin Eugen (kojega je u jednom razgovoru s generalom E. Glaiseom von Horstenauom opisao, u duhovnom pogledu, Pavelićevim, a ne svojim sinom). Ustaški krugovi i poglavnik su zamišljali hrvatsku vojsku kao Ustašku vojnicu. Ante Pavelić se nadao da će Domobranstvo na čelu sa Slavkom Kvaternikom provoditi ustašku politiku. Došlo je do sukoba između njih dvojice kad je Pavelić uvidio da se to neće dogoditi. Prema riječima Slavka Kvaternika, tada je Pavelić počeo potkopavati i rušiti domobranstvo pomoću svojih agenata , u početku prikriveno, a kasnije i otvoreno. Organizirao je u javnosti spletke protiv generala i časnika domobranstva koji su imali žene Srpkinje, poticao je ismijavanje starih austro-ugarskih časnika kako bi udovoljio Talijanima.
https://repozitorij.ffos.hr/islando...k0MMOYEyVtm6OkDmU6kX_-qJvfTyO91TlJ-X5l2xGESNU
Na njegovo zalaganje Ante Pavelić je u veljači 1942. godine sazvao Hrvatski državni sabor. Nastojao je ograničiti utjecaj rasova ( ustaskih pukovnika ) i okončati djelovanje divljih ustaša čiji su zločini poticali širenje ustanka protiv NDH, i pokretanje istrage zločina nad srpskim pučanstvom.
U rujnu 1942. godine Ante Pavelić, učvršćujući svoju apsolutnu vlast, nakon što je stekao povjerenje Nijemaca i osigurao potporu S. Kaschea, započinje akciju za njegovo uklanjanje, obrazlažući to njegovom odgovornošću za loše stanje u oružanim snagama. Izgleda da je stanovitu ulogu imalo i Kvaternikovo nezadovoljstvo progonom Židova što su ga poticali Nijemci (Slavko Kvaternik je za pokretanje progona smatrao najodgovornijima nacističke radikale iz redova folksdojčera u Slavoniji i Srijemu) i sa kojim je progonom bilo povezano samoubojstvo Kvaternikove supruge Olge. Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine odlazi na odmor u Slovačku, praktično oslobođen svih dužnosti. Vratio se 22. prosinca 1942. godine i već 29. prosinca 1942. godine uputio poglavniku pismo u kojem je izjavio da se povlači iz Vlade i u poglavnikove ruke predaje Ministarstvo domobranstva, te je i formalno 4. siječnja 1943. godine razrješen dužnosti. Zadržao je čin vojskovođe u miru te se povukao u Austriju. Živio je na Semmeringu a potom u Bad Gasteinu. Istodobno je sa položaja uklonjen i njegov sin Eugen.
Neuspješno se pokušao aktivirati nakon kapitulacije Italije i u vrijeme pregovora s HSS-om 1943.-1944. godine. Nakon sloma NDH, uhitili su ga Amerikanci (12. srpnja 1945. godine) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u Salzburgu, potom u istražni zatvor u Gmundenu i u koncentracijski logor u Glasenbachu kraj Salzburga, te 9. rujna 1946. godine izručili Jugoslaviji. Osuđen je na smrt 6. lipnja 1947. godine te je strijeljan u Zagrebu 13. lipnja 1947. godine.
https://en.wikipedia.org/wiki/Slavko_Kvaternik
