Slava i popularnost

Richard III

Domaćin
Poruka
3.798
Zašto neki ljudi toliko teže slavi i popularnosti, ubijaju se od truda, čak prolaze i kroz poniženja da bi bili slavni, da bi ih svi prepoznavali itd. Mnogi ljudi pate od toga, i mladi i stari, to se vidi i po jutjuberima, vlogerima, svi upinju iz petnih žila da dostignu slavu. Ako znamo koliki to pritisak sa sobom nosi, i koliko je u suštini besmisleno, jer kad ostariš i odapneš slava ne znači ništa, otkud onda ova nenormalna požuda - da se bude popularan, po svaku cenu? Zanima me obrada ove teme sa filozofskog stanovišta.
 
Zašto neki ljudi toliko teže slavi i popularnosti, ubijaju se od truda, čak prolaze i kroz poniženja da bi bili slavni, da bi ih svi prepoznavali itd. Mnogi ljudi pate od toga, i mladi i stari, to se vidi i po jutjuberima, vlogerima, svi upinju iz petnih žila da dostignu slavu. Ako znamo koliki to pritisak sa sobom nosi, i koliko je u suštini besmisleno, jer kad ostariš i odapneš slava ne znači ništa, otkud onda ova nenormalna požuda - da se bude popularan, po svaku cenu? Zanima me obrada ove teme sa filozofskog stanovišta.

To je potpuno prirodna teznja...biti na vrhu lestvice, alfa...
Da nije te potrebe (elan vital) ne bismo nikad ni izasli iz blata...

E sad...nacini kako neko dolazi do vrha i kojim se sve sredstvima sluzi je u ovo savremeno vreme diskutabilan...
 
Pa kada si popularan misliš da si važan. Tako hraniš svoj ego i daješ sebi neku vrednost. Svi te vole, popularan si, bitan si, neko uvažava tvoje mišljenje, znači i pametan si. Nažalost, već sam to pominjala ovde, danas se vrednuješ po broju pratilaca na Instagramu, nije bitno kakva si osoba, bitno je da imaš pratioce, nerealne slike i da nerealno lepo izgledaš, jer to danas automatski znači da si kul osoba. Što nije nužno istina.
 
Razni su razlozi zasto neko tezi da bude popularan i prvi. Medjutim, ti razlozi se dele na osnovne dve grupe koje odredjuju nacin na koji se dostize. Prva grupa ima za osnovu sposobnost gde je popularnsost samo orudje za napredovanje. Druga grpa ima za osnovu neku frustraciju, gde je popularnost cilj i dokaz.
Iz ove dve grupe ima mnogo podgrupa i sto se tice volje i sto se tice nacina. Opravdanost je eticko pitanje za svaku grupu i za svaku podgrupu.
 
Egoizam. U aforizmu 262 Nietzsche kaze:
" Na ovim prekretnicama istorije pokazuju se jedno uz drugo, i često jedno s drugim prepleteno i zamršeno, veličanstveno, mnogovrsno, iskonsko izrastanje i stremljenje naviše, neka vrsta tropskog tempa u utakmici rastenja, i grdno propadanje i samouništavanje, zahvaljujući divlje suprotstavljenim, tako reći eksplozivnim egoizmima koji se među sobom bore "za sunce i svetlo" i neće više da znaju ni za kakvu granicu, ni za kakvo obuzdavanje, ni za kakvu poštedu koji proističu iz dotadašnjeg morala."
Kad nastupi ovo stanje prezivljava samo mediokritet...
 
Zašto neki ljudi toliko teže slavi i popularnosti, ubijaju se od truda, čak prolaze i kroz poniženja da bi bili slavni, da bi ih svi prepoznavali itd. Mnogi ljudi pate od toga, i mladi i stari, to se vidi i po jutjuberima, vlogerima, svi upinju iz petnih žila da dostignu slavu. Ako znamo koliki to pritisak sa sobom nosi, i koliko je u suštini besmisleno, jer kad ostariš i odapneš slava ne znači ništa, otkud onda ova nenormalna požuda - da se bude popularan, po svaku cenu? Zanima me obrada ove teme sa filozofskog stanovišta.
Korjen te težnje je u duhu. Njegova vrednost je njegova veličina.
Biblija veoma visoko cjeni slavu.
 
Slava je jedan od tri bitna segmenta zivotne egzistencije.
Prva dva su moc i bogatstvo.
Dakle moc, bogatstvo i slava cine celinu egzistencije.

Problem nastaje kada ih se posto ,poto docepaju oni koji ih nisu dostojni.Oni koji ih ne zasluzuju a zele to po svaku cenu.
Taj problem se zove pohlepa i ona je uzrok svih nevolja .
 
Zašto neki ljudi toliko teže slavi i popularnosti, ......... iz petnih žila da dostignu slavu. ......... koliko je u suštini besmisleno, ...... slava ne znači ništa, otkud onda ova nenormalna požuda - da se bude popularan, po svaku cenu? Zanima me obrada ove teme sa filozofskog stanovišta.

Obrada ove teme sa filozofske tačke gledišta praktično ne postoji.
Postoji jako dobra obrada sa pozicije duhovnosti i možda bude prihvatljiva za neke od učesnika u ovoj diskusiji.
Mi kao večito i besmrtno Biće, Duša, dolazimo u ovaj svet iz života u život zarad iskustvenog progresa ili ekspanzije svesti, kapaciteta ljubavi i ostalih uzvišenih životnih/duhovnih kvaliteta. Na tom putu prolazimo mnoge faze od kojih je za ovu temu interesantna ona kada um započne sa svojom dominacijom. U toj fazi u našem umu se inače normalne funkcije otmu kontroli i izrastu u abnormalnosti koje znamo kao negativne pasije uma. Evo ih: pohlepa, pohota, privrženost, sujeta i ljutnja. Iako ih je samo pet one unutar sebe obuhvataju čitavu plejadu drugih. Svakako da sve ove pasije nisu prisutne čak ni kod najnegativnije osobe, jer bi takva osoba bila potpuno nefunkcionišuća, ali se znaju prepoznati kod većine nas.

Evo ih zbirno nabrojane: - abnormalne seksualne želje, upotreba droge, alkohola, duvana i preterano uzimanje hrane. Takodje obuhvataju klevetu, tračanje, vulgarizam, ogovaranje, psovke, nalaženje mana, ljubomoru, pakost (zlobu), nestrpljivost, ozlojedjenost, ruganje, imitiranje, destruktivni kriticizam, zlu volju, mrzovoljnost, džangrizavost, svadljivost, razdražljivost, laži, licemerje, kradju, podmićivanje, varanje, lukavstvo, lažno predstavljanje, krivokletstvo (laganje pred sudom), cicijaštvo (tvrdičluk), pravičnost po sopstvenom ubedjenju, netrpeljivost (verska, nacionalna, rasna), samozalaganje radi dokazivanja drugima, razmetljivost (šepurenje bogatstvom), drečavo (upadljivo i nakindjureno) oblačenje, ispoljavanje dominirajućih stavova, šefovanje, grdnja, privrženost nečemu ili nekome (liderima u politici, liderima ili svecima u religiji, u sportu, glumi, muzici) što predstavlja idolopoklonstvo.

U skupu ovih sigurno se mogu prepoznati oni ne-kvaliteti o kojima je i započeta tema.
Ipak, u ogromnom broju inkarnacija svako od nas prođe čak svaku fazu pa i ovu o kojoj se ovde govori. Na taj način iskustveno saznajemo i shvatamo da je najbolje odabrati i praktikovati samo uzvišene kvalitete a to nikada nisu ovdašnji. Te kvalitete znamo kao kvalitete Duha. Kažem Duha jer mi kao Biće, Duša, učimo da ih dosegnemo i prisvojimo posle čega dobijemo mogućnost ući u one svetove koje filozofija naziva nesaznajnim a religije ih pored tog naziva zovu još i Nebeskim Carstvom.

Možda bude interesantno znati da ulazak u svetove čiste svesti religije nazivaju i spasenjem jer tada prestaje naš ogromni ciklus inkarnacija u niži pol kreacije gde postoje materija, energija, prostor i vreme.
 

Back
Top