Zašto neki ljudi toliko teže slavi i popularnosti, ......... iz petnih žila da dostignu slavu. ......... koliko je u suštini besmisleno, ...... slava ne znači ništa, otkud onda ova nenormalna požuda - da se bude popularan, po svaku cenu? Zanima me obrada ove teme sa filozofskog stanovišta.
Obrada ove teme sa filozofske tačke gledišta praktično ne postoji.
Postoji jako dobra obrada sa pozicije duhovnosti i možda bude prihvatljiva za neke od učesnika u ovoj diskusiji.
Mi kao večito i besmrtno Biće, Duša, dolazimo u ovaj svet iz života u život zarad iskustvenog progresa ili ekspanzije svesti, kapaciteta ljubavi i ostalih uzvišenih životnih/duhovnih kvaliteta. Na tom putu prolazimo mnoge faze od kojih je za ovu temu interesantna ona kada um započne sa svojom dominacijom. U toj fazi u našem umu se inače normalne funkcije otmu kontroli i izrastu u abnormalnosti koje znamo kao negativne pasije uma. Evo ih: pohlepa, pohota, privrženost,
sujeta i ljutnja. Iako ih je samo pet one unutar sebe obuhvataju čitavu plejadu drugih. Svakako da sve ove pasije nisu prisutne čak ni kod najnegativnije osobe, jer bi takva osoba bila potpuno nefunkcionišuća, ali se znaju prepoznati kod većine nas.
Evo ih zbirno nabrojane: - abnormalne seksualne želje, upotreba droge, alkohola, duvana i preterano uzimanje hrane. Takodje obuhvataju klevetu, tračanje, vulgarizam, ogovaranje, psovke, nalaženje mana, ljubomoru, pakost (zlobu), nestrpljivost, ozlojedjenost, ruganje, imitiranje, destruktivni kriticizam, zlu volju, mrzovoljnost, džangrizavost, svadljivost, razdražljivost, laži, licemerje, kradju, podmićivanje, varanje, lukavstvo, lažno predstavljanje, krivokletstvo (laganje pred sudom), cicijaštvo (tvrdičluk), pravičnost po sopstvenom ubedjenju, netrpeljivost (verska, nacionalna, rasna), samozalaganje radi dokazivanja drugima, razmetljivost (šepurenje bogatstvom), drečavo (upadljivo i nakindjureno) oblačenje, ispoljavanje dominirajućih stavova, šefovanje, grdnja, privrženost nečemu ili nekome (liderima u politici, liderima ili svecima u religiji, u sportu, glumi, muzici) što predstavlja idolopoklonstvo.
U skupu ovih sigurno se mogu prepoznati oni ne-kvaliteti o kojima je i započeta tema.
Ipak, u ogromnom broju inkarnacija svako od nas prođe čak svaku fazu pa i ovu o kojoj se ovde govori. Na taj način iskustveno saznajemo i shvatamo da je najbolje odabrati i praktikovati samo uzvišene kvalitete a to nikada nisu ovdašnji. Te kvalitete znamo kao kvalitete Duha. Kažem Duha jer mi kao Biće, Duša, učimo da ih dosegnemo i prisvojimo posle čega dobijemo mogućnost ući u one svetove koje filozofija naziva nesaznajnim a religije ih pored tog naziva zovu još i Nebeskim Carstvom.
Možda bude interesantno znati da ulazak u svetove čiste svesti religije nazivaju i spasenjem jer tada prestaje naš ogromni ciklus inkarnacija u niži pol kreacije gde postoje materija, energija, prostor i vreme.