Sla-slaži mi...pa makar bilo što...

E vako...da li mislite da su žene otvorenije prema muškarcima koji im laskaju, nego prema onima koji su suzdržani, odmereni i koji ne žele da slatkorečivošću dođu do onog što žele, već da pokušavaju putem intelekta da se nametnu? Zašto žene vole da čuju lepe stvari o sebi od sasvim nebitnih ljudi po njih?

:think:sta reci,prijaju mi komplimenti,jos sad u ovim bapskim godinama:lol:nemerem da lazem da ne prijaju:flert:a inace mnogo lazem:strika:
 
E vako...da li mislite da su žene otvorenije prema muškarcima koji im laskaju, nego prema onima koji su suzdržani, odmereni i koji ne žele da slatkorečivošću dođu do onog što žele, već da pokušavaju putem intelekta da se nametnu? Zašto žene vole da čuju lepe stvari o sebi od sasvim nebitnih ljudi po njih?

Ovo pre svega nije pravilo, a tesko da je i istina
Zene vole laskanje, ali svoje odluke ne odredjuju prema kolicini laskanja
Nijedna zena nije toliko glupa :neutral:
 
laskanje na realnoj osnovi mi prija..
onako diskretno udeljen kompliment..
sve preko toga mi je ljigavo i od toga se jezim..
kao i od kvazi intelektualnih razgovora..
neciji intelekt moze da me zaseni sa odgovoarajuce upakovanim humorom..
kad se sa nekom osobom konektujem preko smeha na pravom mestu - to je to..
na to su mi se uvek poklapale i ostale stvari bitne za dobar odnos..
nista mi nije gore od pokusavanja na silu da ispadne sarmantan..i kad pri tom ceka moju reakciju, a nje nema..
ne mogu na silu da se smejem i odusevljavam stvarima koje me ni ne dodirnu..ili me dodirnu, ali na pogresan nacin..
 
laskanje na realnoj osnovi mi prija..
onako diskretno udeljen kompliment..
sve preko toga mi je ljigavo i od toga se jezim..
kao i od kvazi intelektualnih razgovora..
neciji intelekt moze da me zaseni sa odgovoarajuce upakovanim humorom..
kad se sa nekom osobom konektujem preko smeha na pravom mestu - to je to..
na to su mi se uvek poklapale i ostale stvari bitne za dobar odnos..
nista mi nije gore od pokusavanja na silu da ispadne sarmantan..i kad pri tom ceka moju reakciju, a nje nema..
ne mogu na silu da se smejem i odusevljavam stvarima koje me ni ne dodirnu..ili me dodirnu, ali na pogresan nacin..

zar ti već nisi napisala odgovor? :eek:
a šta su kvazi-intelektualni razgovori? :think:
 
zar ti već nisi napisala odgovor? :eek:
a šta su kvazi-intelektualni razgovori? :think:

pa nisam :rumenko:
sad sam pomislila da sam dementna pa sam se vracala 6 strana da proverim kakav mi je bio stav:evil:

kvazi intelektualni su zasenjivanje prostote..
imam nekoliko takvih osoba u svojoj okolini i kad krenu sa pricom samo kazem da se caskom vracam jer sam se setila da ce da mi iskipi pasterizovano mleko..:whistling:
 
E vako...da li mislite da su žene otvorenije prema muškarcima koji im laskaju, nego prema onima koji su suzdržani, odmereni i koji ne žele da slatkorečivošću dođu do onog što žele, već da pokušavaju putem intelekta da se nametnu? Zašto žene vole da čuju lepe stvari o sebi od sasvim nebitnih ljudi po njih?

ne znam kako druge, ja ne
mogu biti otvorenija za komunikaciju, jer je s laskavcima lakše komunicirati, ne shvatam ih ozbiljno, ali šta ću im u gomili riječi reći o sebi...e to je pitanje
 
ja nikada ne prastam laz, jer nestane poverenje koje je samo po sebi krhko i nestabilno.

cak ni oprostiti nije prava rec, moze da se oprosti, ali nestane poverenje, a bez toga nema nista.

ja sam bila u takvoj situacji godinu dana..
oprostila jesam (bar sam mislila da jesam) ali nikako nisam mogla da mu verujem..koliko god da se trudio..
i za tih godinu dana pocela sam da radim stvari koje nisu u mojoj prirodi..
nikada vise preko prevare ne bih presla..
 
uopste ih ne lovim zabole me..samo nisam povrsan i na manje bitne stvari obratim paznju pa ovo onako neposredno primetim..bas skoro se ortak drznuo neku pricu o prijateljstvu pomenemo..i on je ladno zaboravio da sam ga jednom prilikom zaposlio..prica kako mu je 1 nas ortak iz srednje prijatelj sto mu dodje da namesti komp..a to sto sam mu nasao posao nije pomenuo..i sta reci za retarda..najlakse mi ga oteram u 3 lepe
 
umem da prepoznam laz, i smesno mi je kad uhvatim druge u lazi
dok god me ne lazu po pitanju mene, ne zanima me
ako me neko slaze a tice se mene, ne demantujem gluposti i ne upustam se u raspravu
ja znam sta je istina, a to je ono sto je bitno
ne svetim se jer nemam vremena ni zivaca za to
ali umem da budem nezgodna s takvom osobom ako mi se nadje 1 na 1
 
ja sam bila u takvoj situacji godinu dana..
oprostila jesam (bar sam mislila da jesam) ali nikako nisam mogla da mu verujem..koliko god da se trudio..
i za tih godinu dana pocela sam da radim stvari koje nisu u mojoj prirodi..
nikada vise preko prevare ne bih presla..

najverovatnije jesi oprostila, nego to nepoverenje stvara osecaj da nije oprosteno.
mislim da nijedna uvreda ne boli koliko laz, jer je laz sama po sebi najveca uvreda koja postoji....sto se mene tice.
 

Back
Top