Vredi procitati sa vremena na vreme
- Arcibald Rajs o Srbiji –
Cujte Srbi!
Bio sam s vama kada ste bili u nevolji. Delio sam s vama patnje i da bih to mogao, žrtvovao sam
sjajan zivot i veoma lepu karijeru koja je mnogo obecavala. Zavoleo sam vas, jer sam na delu video
vase ljude iz naroda u bitkama i presudnim trenucima, kada se prepoznaje istinski karakter
neke nacije. Zavoleo sam vas i zbog zrtava koje sam radi vas podneo, jer za ljude i stvari se u
toliko jače vezujemo u koliko nas to vezivanje kosta žrtvovanja.
Video sam vam, međutim, i mane, mane koje su se uzasno iskazale posle rata. Neke vase mane će, ako
ih ne otklonite, biti pogubne po vasu naciju. Ne bih vam bio prijatelj ako ne bih povikao
"cuvajte se" i ako vam ne bih, uz vrline, koje su istinske i lepe, ukazao, kao u ogledalu, na vase loše strane.
Vasa nacija je imala veoma lepu proslost, posle koje su usledili dugi nesrecni vekovi. Pošto
ste osnovali veliko carstvo, koje je, sudeci po onome sto je od njega ostalo, mnogo obecavalo i
u svoje doba bilo napredno poput zapadnih carevina i kraljevina, pali ste pod prevlast Turaka, zatim
i u njihovo ropstvo.
Ipak, uprkos svim tim nevoljama, veoma je malo vasih voljenih pokusalo da izbegne taj grozni
polozaj prihvatanjem muslimanske vere. Velika vecina vasih predaka je, i pored dugotrajnih
patnji, ostala odana staroj veri i nije htela da povije vrat pred okrutnim tudjinom.
Narod vam je hrabar i njegova hrabrost često seze do junastva. Mogu to s pravom da kažem, jer sam
gledao vase vojnike, a oni su bili ništa drugo do sam narod, u skoro svim bitkama velikog
oslobodilackog rata.
Narod vam je rodoljubiv. Ne znam ni za jedan narod u kojem legendarni nacionalni junaci toliko žive u
narodnoj dusi kao kod vas.
Pretvorili ste svoju religiju u narodnu crkvu, bolje reci u narodnu tradiciju. Međutim, vi niste
religiozni. Niste mogli da prihvatite Boga kakav je u Bibliji, pretvorili ste ga u vecnog i svemocnog
glavara svog naroda. Ako bih mogao da u ovoj oblasti upotrebim trivijalan izraz, rado bih rekao da vas
"bog" nosi oklop i bradu Kraljevica Marka, sajkacu vaseg ratnika sa Cera i Jadra, Kajmakcalana i Dobrog
polja.
Vas narod je gostoljubiv.
Narod vam je demokratican, i to zaista demokratican, a ne na način politicara. Među vasim ljudima covek se ceni onoliko koliko je covek,
a ne po onome sto su od njega učinili odelo i titule. Vas narod zna za samilost i ponekad je takav u trenucima kada se
covek ne nada da će kod njega naći tu lepu ljudsku osobinu.
Narod vam je ponosan, ali ne i ohol. Najzad, vi ste bistar narod, jedan od najbistrijih koje sam za
zivota video.
Pogledajmo sada mane vaseg naroda.
Niste veliki radnici. Cesto odlazete za sutra, čak i za prekosutra, ono sto biste mogli da učinite danas.
Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste
gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! Treba, ipak, reći da se kod vas taj
nedostatak radne energije objašnjava na dva nacina. Najpre, pod turskom vlascu vam je i najtezi rad malo koristio.
Od njega se bogatio samo vas ugnjetac. Tokom vekova navikli ste se da radite samo onoliko koliko je neophodno.
Zatim, zemlja vam je toliko plodna. Uz veoma malo rada imate sto vam je potrebno za zivot.
Jedna od vrlina koja je kod mnogih među vama iscezla jeste zahvalnost.
Postali ste strasno nezahvalni. Mnogi među vama su veoma bogati i nemilice trose da bi se istakli
i iz zabave, ali kada valja pokazati zahvalnost prema onima koji su se žrtvovali, ništa ne daju,
ama bas ništa. Vase vodje nisu još, za ovih deset godina koliko je prošlo od zavrsetka rata,
svecano obelezile ni jedan od onih velikih dogadjaja kojima dugujete slobodu i velicinu
zemlje. Jasno je, takve svecanosti bi bile nezgodne vecini vasih sadasnjih vodja zato što
oni, dok vam je zemlja bila u smrtnoj opasnosti i kad se trebalo žrtvovati, ništa nisu učinili
za nju, već su se samo brinuli kako da sklone na sigurno svoju dragocenu licnost, čak su neki
iskoristili nesrecu otadzbine da bi se obogatili.
Šta ste učinili za svoje ratne invalide? Od svih zemalja koje su ucestvovale u ratu vasa se
najgore odnosi prema njima. Dok nekoliko stotina vasih bivših ministara, samozivih politickih
profesionalaca, koji, u vecini slučajeva, ništa nisu učinili za otadzbinu, već obilato napunili
dzepove, sređuje sebi isplacivanje "penzija" koje vas kostaju nebrojenih miliona, invalidi
vam mogu umirati od gladi.
Vas covek iz naroda, seljak, neiskvaren uticajem profesionalnih politicara, nije podmitljiv.
"Inteligencija" vam to jeste, i to od najsitnijeg cinovnika sa ili bez diplome, do ministra.
"Inteligencija" Srbije skoro ništa nije učinili za svoju zemlju i jedina joj je briga bila da
svoje dragocene clanove skloni na sigurno.
Vrativsi se u otadzbinu posle pobede, u kojoj nisu ucestvovali, vasi intelektualci su tezili
da upravljaju svim poslovima. Seljaci, (les seljaks), njima nisu ništa znacili iako su
cinili ogromnu većinu u Srbiji, a vojnici, tvorci pobede, za njih su bili "prostaci", dobri da mlate
neprijatelja i ginu, i ni za šta drugo.
Kao i sva ne moralna bica, i inteligencija se divi sili, čak i kada se najviše zloupotrebljava. To ju
je navelo da se, posle rata, skoro odmah pomiri sa najgorim neprijateljima svoje zemlje, sa Nemcima.
Umesto da deluje pozitivno vasa inteligencija je delovala negativno. Umesto da gradi, ona je
razgradjivala. Ona je zariste trulezi i iskvarenosti, od čega toliko trpite. Ako joj
dopustite da nastavi, zemlja vam je izgubljena.
Vas narod je veliki ljubitelj politickih ili bolje receno, stranackih vodja.
Sa sve nadmocnijim stupanjem na vlast inteligencije, pojavljuju se ljudi koji shvataju
kakva se licna korist može izvuci iz vase sklonosti za stranacku politiku. Oni stvaraju
zanimanje od iskoriscavanja vase sklonosti za stranacku politiku, pa sada imate profesionalne
politicare koji na tome zaradjuju za zivot. Ma, šta govorim - oni zgrcu bogatstvo.
Tako su vam politicari iskvarili zemlju.
Obicaji profesionalnih politicara prvo iskorenjuju vrline srpskog tla. A, na nesrecu,
politicari su vam svemocni. Politika se mesa u sve i svuda upravlja. Ukaze li se neko mesto u
vlasti, bilo ono važno ili osrednje, svejedno, o izboru ne odlucuju zasluge kandidata, već
politicke veze. Može on biti i najveca neznalica, najnecasniji covek, ako je "sticenik"
politicara-strancara stranke na vlasti, pobedice i coveka najkvalifikovanijeg i u strucnom i u
moralnom pogledu.
Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Cesto nisu ni sposobni da obavljaju
posao koji se trazi od mesta koje zauzimaju.
Posebno dobro poznajem vasu policiju jer sam, na svoju nesrecu, neko vreme saradjivao sa
njom. U policiju su vam politicari postavili ljude kaznjivane zbog kradje i drugih zlodela.
Vasi policajci su, posebno u juznoj Srbiji, krali od naroda i otimali novac. Prijavio sam
to vasim vlastima, ali ti policajci-zločinci, koji su istovremeno bili i strancari, nisu bili
kaznjeni, a mene su toliko izvredjali da sam bio prinudjen da podnesem ostavku.
Kada stignu do ministarskog polozaja, vasi politicari postaju toliko oholi da je to skoro smesno.
Opasan vetar vam zahvata omladinu i gasi onaj prociscavajuci rodoljubivi plamen. Za većinu
vase sadasnje omladine rodoljublje se sastoji od neke vrste zavisti pune mrznje. Zavide
zemljama koje su bogatije ili mocnije od njihove i tom ponizavajucem osecanju
nakaradno daju ono lepo ime rodoljublje.
Savremeni mladic smatra da nije njegovo da obezbedjuje zivot državi, nego da je država
duzna da njemu pribavi sve kako bi on mogao da vodi sto je moguće prijatniji zivot. Otuda
i ona jurnjava mladih za funkcijama. Svi bi da budu cinovnici, i mladici i devojke. Vidite,
mladi oba pola jako dobro znaju da sada u vasoj zemlji nije potrebno nikakvo znanje ili
sposobnost da bi neko postao cinovnik, potrebno je samo da ga pogura neki poslanik, ministar,
ili uticajni politicar-strancar.
Danasnja omladina će vam odlucno reći da niposto ne želi da gine, jer joj to ništa ne donosi.
Zna ona iz iskustva, gledala je to svojim ocima, i kako oni koji su se žrtvovali, kod vas, u
vasoj modernoj Srbiji, dobijaju samo nogom pozadi.
Nemojte dozvoliti da vasa lepa dusa propadne u tom djubretu koje se na njoj natalozilo naročito
posle rata. Nacija koja je, poput vase, odolela vekovnom ropstvu, koja se povukla preko Albanije
i koja je, izgnana iz svoje zemlje, ali ne i porazena, uspela da se vrati na svoja ognjista
kao pobednik - ne dopusta da je podjarmi saka sebičnih i podmitljivih politicara, gnusnih
sicardzija, prezira dostojnih zabusanata i zločinskih profitera i zelenasa."
--------------------------------------------------------------------------------
Tekst je, za neobavestene, napisan 1928 godine.