Skrivene namere u Kjubrikovim filmovima

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Meni je fascinacija Kjubikom pocela kada sam pogledao "Paklenu pomorandzu" ...brrrr sta bih sve mogao napisati.

Ono sto jesta zanimljivo i da deluje kao da nije slucajno jeste da se sublimirane poruke salju bas tako.
Lagano perfidno i za popiti kao casu mleka.
Teske teme se uokvire sa humorom a lagane teme zacine izjavama glavnih protagonista filma.

Ne sam Kjubik mnogi filmovi su i nastali da nsa "namagnetisu" u smeru koji je zamislio scenarista/reziser.
Nase je da se pravimo da nismo videli ili da izvlacimo zakljucke.

Svakako ostati ravnodusan posle filma je nepozeljno (po meni) ... ili dati minus za film ili ga proglasti remeke delom :D
Meni je bilo zanimljivo da čujem da je za Odiseju u svemiru, muziku promenio
u poslednjem trenutku. Ali bukvalno tako da je sam kompoziror koji je pravio
muziku za film na premijeri filma bio šokiran.
I sad, kažu da je namerno hteo da ubaci u film već poznata muzička dela, jer
ona već imaju svoju priču, pa je te priče povezao sa scenama. On je morao
mesecima unapred da isplanira koju će kompoziciju kada ubaciti, da bi mogao
kasnija na brzinu to da obavi.
A napravio je puno mesta i za tišinu u filmu. I to baš na mestima gde bi trebala
da bude neka muzika koja pojačava napetost. On je ostavio tišinu da bi ljudima
dao prosotra da razmisle.
 

Potkonjak kaže da je u ovu scenu ubacio kompoziciju ''Na lepom plavom Dunavu''
zato što je to valcer koji je bio veoma popularan na balovima i okupljanjima elite.
Time je želeo da pokaže da je sve to što tu vidimo velika igra elite, odnosno
obmana od strane moćnika.
Da, upravo sam dotle došao u gledanju i tu sam se zamislio. Goran je valcer objasnio na taj način kako si napisala, samo što valcer ima i sasvim drugo značenje od ovog koje Goran nastoji da predstavi.

Sve u svemiru se kreće i to kretanje je spiralno baš kao i kretanje plesača u valceru. To isto kretanje se preslikava na Zemlju, pošto je i Zemlja deo svemira, a vidi se u kretanju vode.
Reke se na potpuno isti način kreću kao plesači u valceru i na taj način prave sebi korito.
Mlečni put je predstavljen kao spirala, koja se može prepoznati u nekim prirodnim oblicima materije na zemlji, kao što su školjke, npr.
Kjubrik je odabrao valcer u pravom trenutku u Odiseji, kad je pokušao dočarati svo to kretanje u svemiru.
Goran igru posmatra kao vanjsku zaveru, ja kao unutrašnji doživljaj. Valcer je čudesna igra. Kretanje je život.

Nastavljam sa gledanjem, pa se javim kasnije.
 
On se u svojim filmovima poigravao svim i svacim... Samo je primer majice neozbiljan, pored naprimer obeliska koji sam pomenuo. Pre bih tu nasao skriveno znacenje nego u majici.
Da, bio je perfekcionista, jos tezi je bio Carli Caplin. Koje su njegove zle namere? Ili jednostavno OCD ne dozvoljava da cak ni najmanja sitnica odstupi od zamisljenog?
Pa, ispravnije je reci da se bavio svim i svacim, stavio na tapet.:) Majica je svakako detalj s nekim znacenjem za filmski svet Isijavanja, neka vrsta autorskog komentara, umrezenje na neku tematiku i problematiku, ja ne znam tacno koju, ali pretpostavljam da ima veze sa polit-socioloskim okvirima hladnoratovskog doba. A obelisk iliti monolit kako ga zove filmska raja je svakako neizbezno, pa kud ce vise nego centralno mesto Odiseje, naravno da prsti od znacenja.:D

Sto se tice Carlija i Kjubrika, zajednicka im je odlucna i beskompromisna autorska vizija, koja pomera temelje ocekivanja. Jeste Carls bio tesko zanovetalo, svasta radio na setu, umeo i glavne glumice da rasplace, joj....:confused::lol: Ali Trust, ovde nikako nije rec o nekakvim zlim namerama.:) Ljudi takvih idejno nosecih gabarita prosto znaju koliko je muke i rada potrebno da ostvare tacno ono sto znaju i osecaju da jednostavno mora biti iskazano, receno, izneseno u datom momentu za covecanstvo, maltene. To je pravi umetnicki duh: koliko sklupcan s kontradiktornostima i moze biti medicinskim etiketama, toliko nagradjuje u finalnom delu.;)
 
Meni je fascinacija Kjubikom pocela kada sam pogledao "Paklenu pomorandzu" ...brrrr sta bih sve mogao napisati.

Ono sto jesta zanimljivo i da deluje kao da nije slucajno jeste da se sublimirane poruke salju bas tako.
Lagano perfidno i za popiti kao casu mleka.
Teske teme se uokvire sa humorom a lagane teme zacine izjavama glavnih protagonista filma.

Ne sam Kjubik mnogi filmovi su i nastali da nsa "namagnetisu" u smeru koji je zamislio scenarista/reziser.
Nase je da se pravimo da nismo videli ili da izvlacimo zakljucke.

Svakako ostati ravnodusan posle filma je nepozeljno (po meni) ... ili dati minus za film ili ga proglasti remeke delom :D
Ne. :)
Subliminalne poruke teoretski se salju da bi coveka drzao u stanju nesvesti.:) Time on biva programiran da nesvesno upija odredjene sadrzaje.:cool:
Kjubrik cini suprotno: ti sve vreme osecas da te nesto zulja, nesto je vrhunski neobicno, intriganto, dize obrve i budi radoznalost. Samim time i svest.;)
Covek se pokrece da razmislja i premislja sta bi to moglo biti, a to je idejni sadrzaj koji je reziser svesno uputio ka gledaocu, namerno ga provocirajuci
da se i on sam osvesti spram toga i da razmakne u stranu unapred pripremljene postavke komoditeta, na sta recimo subliminalno programiranje racuna.;)
Tako da si nakon svega u pravu: dok nesvesni input od subjekta zahteva da ostane ravnodusan i ne primeti da je programiran (po CIA teoriji:lol:), Kjubrikov film definitivno racuna da razveje svaki oblik ravnodusnosti.:) Iz sale izlazis sa intigantnim miksom nezadovoljstva i zadovoljstva, koji ukoliko startuje u prvom, vremenom i promisljanjem sve vise zavrsava u ovom drugom.:)
 
Ja sam, na prvo gledanje, monolit povezao sa nadgrobnim spomenikom. U atmosferi među majmunima koji sugerišu na praistoriju i početak života, takav jedan monolit izgleda nestvarno, a zapravo je smrt ono što je nestvarno, nepokretno i tamno, baš kao i monolit. Prvo ubistvo je uz monolit. Na kraju smrt starca u krevetu i monolit se spajaju u prostoriji koja je potpuno bela i scena polako svetlo pretvara u tamu. Život odlazi i sa njim svetlost prostora koji nas okružuje.
Goran je, naravno, prateći u umu teoriju zavere koju je skovao, taj monolit opisao kao crni ekran, koji sugeriše na holivudsko filmsko platno i njegov uticaj na ljude. Može se i tako posmatrati jer sve zablude modernog sveta nam stižu preko ekrana, bio on filmski ili TV.
Na kraju je to Vesna sve briljantno sažela i izvukla suštinu. Homerova i ova Kjurbikova Odiseja su odlično povezane kao ezoterijski put prepun iskušenja.
 
Ne. :)
Subliminalne poruke teoretski se salju da bi coveka drzao u stanju nesvesti.:) Time on biva programiran da nesvesno upija odredjene sadrzaje.:cool:
Kjubrik cini suprotno: ti sve vreme osecas da te nesto zulja, nesto je vrhunski neobicno, intriganto, dize obrve i budi radoznalost. Samim time i svest.;)
Covek se pokrece da razmislja i premislja sta bi to moglo biti, a to je idejni sadrzaj koji je reziser svesno uputio ka gledaocu, namerno ga provocirajuci
da se i on sam osvesti spram toga i da razmakne u stranu unapred pripremljene postavke komoditeta, na sta recimo subliminalno programiranje racuna.;)
Tako da si nakon svega u pravu: dok nesvesni input od subjekta zahteva da ostane ravnodusan i ne primeti da je programiran (po CIA teoriji:lol:), Kjubrikov film definitivno racuna da razveje svaki oblik ravnodusnosti.:) Iz sale izlazis sa intigantnim miksom nezadovoljstva i zadovoljstva, koji ukoliko startuje u prvom, vremenom i promisljanjem sve vise zavrsava u ovom drugom.:)
moze i tako da se tumaci. tu je lepota filma samo je reziseru jasno na koji problem danasnjice je zeleo da obratimo paznju.
 
Ali Trust, ovde nikako nije rec o nekakvim zlim namerama.:) Ljudi takvih idejno nosecih gabarita prosto znaju koliko je muke i rada potrebno da ostvare tacno ono sto znaju i osecaju da jednostavno mora biti iskazano, receno, izneseno u datom momentu za covecanstvo, maltene. To je pravi umetnicki duh: koliko sklupcan s kontradiktornostima i moze biti medicinskim etiketama, toliko nagradjuje u finalnom delu.;)
Ok,sam izraz zle namere je mozda preteran ali sustina je druga- oba su bili ekstremno zahtevni oko svake sitnice. Mozda je cisto boja majice na detetu odlucila da ona bude tu, mozda je bio kompromis da bi se dete bolje osecalo pa da glumi u majici u kojoj spava... Samo govorim da povezivanje majice sa ovakvom teorijom je nista manje neozbiljno nego zabrakvo povezivanje reda ispred lidla sa drogama koje prskaju na ulazu. Nista licno...
 
Ok,sam izraz zle namere je mozda preteran ali sustina je druga- oba su bili ekstremno zahtevni oko svake sitnice. Mozda je cisto boja majice na detetu odlucila da ona bude tu, mozda je bio kompromis da bi se dete bolje osecalo pa da glumi u majici u kojoj spava... Samo govorim da povezivanje majice sa ovakvom teorijom je nista manje neozbiljno nego zabrakvo povezivanje reda ispred lidla sa drogama koje prskaju na ulazu. Nista licno...
Ne moze Tragajuceg za brakom nista da nadmasi.:):lol::lol: On ce da kopa i kopa, s nadom da ce stici do Kine.:)
Ali ovde rec o prominentnim imenima, Kjubrik, Caplin. To su mozgovi, pre svega.;) A klinac - pa i on je kid actor.
Mozda je postao mature actor kasnije, a ako i ne, nije da im je sudbina da svi zavrse kao onaj mali iz `Sam u kuci` zbog use-a i abuse-a.;)
Hocu reci da ih sigurno niko nije protiv volje naterao da na setu nose nesto sto im se ne svidja, a da mali glumci vec ne kapiraju da tumace filmski lik,
jer deca u svetu filma u velikoj vecini brzo shvataju koncepte filmskog sveta u kom se nalaze.;) Nije da ce trpiti psiho-posledice sto im je ludi reziser dao
da obuku crvenu majicu umesto njima omiljene plave, kapiraju oni vec dobro da tumace izmisljenu licnost, a ne sebe privatno, koncept kamere i sve...;)
A da li razumeju to sto reziser cini zarad svog kadra njima naravno nije obavezno tako mladima, no bitno je da reziser ima sliku u glavi kako to treba da izgleda. Ipak se on i producent na kraju pitaju za sve, i to prvi ukoliko je film umetnickiji, a drugi ukoliko je ovaj komercijalniji. Zasad se, sto se tice filmskog
znacaja klete majice, s tobom mogu sloziti samo u tome da je ona pitanje za filmske strucnjake i teoreticare vise nego za nas dvojicu laika...A tesko da je kod Kjubrika bilo sta neozbiljno.:confused:;) Sad sam se bas zainteresovao, ako nadjem vremena, iscaprkacu neke linkove koji obradjuju i temu decakove majice, pa cu kopirati ovde odabrano.:):cool: eto takò.:)
 
Poslednja izmena:
moze i tako da se tumaci. tu je lepota filma samo je reziseru jasno na koji problem danasnjice je zeleo da obratimo paznju.
pa dobro, krompir, i ne baas.....
mozda to i nije problem prolazan, tricavan, efemeran, `tamo neke` danasnjice...mozda je problem univerzalan, vazi za sva vremena, prosla, sadasnja, buduca?:) Po tome se umet.delo najvise i vrednuje,mislim...?:confused: Da ga razume samo reziser i niko drugi, nikad u zivotu ne bi ni ti ni ja niti bilo ko drugi culi za Kjubrika ili bilo koga slicnog. Polazis od pretpostavke da je izvikanost merilo kvaliteta. Obratno je u stvari: da nije bilo ljudi koji su prepoznali kvalitet, ne bi se za njegovog autora nikada ni culo. Ovo je nekada recept i za izlazak iz anonimnosti koja, lupam, moze trajati cak i vekovima, dok neko ne prepozna znacaj i vrednost nekoga ko je ranije u dalekoj proslosti bio potpuno nepoznat.:) Pojednostavljeno: prirodne nauke nazivaju se `egzaktnim`, jer se bave izmerenim vrednostima; drustvene nauke (film, moda, knjizevnost, muzika, umetnost) nazivaju se drugacije i `humanistickim`, jer proizvodi te vrste delatnosti, ukoliko su najznacajnijeg i najvrednijeg karaktera, odskacu u masi pretpostavki o coveku kao delu covecanstva (humaniteta) time sto se u njima vise ogleda velicina, dubina, pa ako hoces bas i izvesna relaksacija, olaksanje, katarza humaniteta, ispoljavaju ga na najlepsi i najbolji moguci nacin - nevezano za sredstva (lepo/ruzno), jer takva poruka iz njih uvek ispliva `magijom` kreatora - poznavaoca svevremenosti humaniteta - samog autora, vise ili manje genijalnog.:) To je sva prica.:cool:
 
Poslednja izmena:
Ja sam, na prvo gledanje, monolit povezao sa nadgrobnim spomenikom. U atmosferi među majmunima koji sugerišu na praistoriju i početak života, takav jedan monolit izgleda nestvarno, a zapravo je smrt ono što je nestvarno, nepokretno i tamno, baš kao i monolit. Prvo ubistvo je uz monolit. Na kraju smrt starca u krevetu i monolit se spajaju u prostoriji koja je potpuno bela i scena polako svetlo pretvara u tamu. Život odlazi i sa njim svetlost prostora koji nas okružuje.
Goran je, naravno, prateći u umu teoriju zavere koju je skovao, taj monolit opisao kao crni ekran, koji sugeriše na holivudsko filmsko platno i njegov uticaj na ljude. Može se i tako posmatrati jer sve zablude modernog sveta nam stižu preko ekrana, bio on filmski ili TV.
Na kraju je to Vesna sve briljantno sažela i izvukla suštinu. Homerova i ova Kjurbikova Odiseja su odlično povezane kao ezoterijski put prepun iskušenja.
Zanimljivo glediste.:) Ali validna asocijacija za monolit, pre svega..zaista validna, pije smisao iz samih scenskih postavki.
Ali, zar nije samo filmsko platno belo?:D Da je crno ne bismo nista videli.:lol: Sto rece: teoreticari zavere...:cool:
Da, vise stojim na strani onostrane ( citaj: ljudima jos milionima svetlostnih godina nedostizne) prirode monolita,
koji se u sred njihovog evolutivnog razvoja pojavljuje bezmalo kao kapija u nedostizno (smrtnost kao brana zivoga zivota),
a opet tu sa ciljem da unapredi njihov dalji napredak. Da je Kjubrik stavio odskocnu dasku, svi bi odmah znali o cemu je rec, jel...:)
Ovako, monolit je misterija neobjasnjivog prisustva (uspravnog) i valjalo bi, putokaz ka - ispravnom...:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top