Ne.

Subliminalne poruke teoretski se salju da bi coveka drzao u stanju nesvesti.

Time on biva programiran da nesvesno upija odredjene sadrzaje.

Kjubrik cini suprotno: ti sve vreme osecas da te nesto zulja, nesto je vrhunski neobicno, intriganto, dize obrve i budi radoznalost. Samim time i svest.

Covek se pokrece da razmislja i premislja sta bi to moglo biti, a to je idejni sadrzaj koji je reziser svesno uputio ka gledaocu, namerno ga provocirajuci
da se i on sam osvesti spram toga i da razmakne u stranu unapred pripremljene postavke komoditeta, na sta recimo subliminalno programiranje racuna.

Tako da si nakon svega u pravu: dok nesvesni input od subjekta zahteva da ostane ravnodusan i ne primeti da je programiran (po CIA teoriji

), Kjubrikov film definitivno racuna da razveje svaki oblik ravnodusnosti.

Iz sale izlazis sa intigantnim miksom nezadovoljstva i zadovoljstva, koji ukoliko startuje u prvom, vremenom i promisljanjem sve vise zavrsava u ovom drugom.