SKORO KAO......
Meškica obožava devojke....mislim, Mazu I Šašavu. Posebno Šašu. Maza ga je postavila na mesto čim je došao.....rekla mu je da je ona isuviše stara da se igra sa njim, da je ne smara ali da je ona glavna......toliko je glavna da joj on dozvoljava da mu uzima hranu iz njegove činije. Zato jedu odvojeno, devojke u kući a Meš na tremu. Tek kad Meš pojede sve, onda ženske izlaze....u protivnom one se sjure na njegovu činiju a on se lepo pomeri i daje im hranu. Ženskadija halapljivo jede........ma šta jedu, proždiru dok on džentlmenski stoji pored. Kada je činija čista kao da je oprana, one podignu glave visoko i odmarširaju dalje ne obraćajući pažnju na njega. Što su ti ženske......vrlo slično ljudskom rodu. Ovo je jako izraženo kada su one u teranju......i pošto nas ta muka stisne dva puta godišnje u razmaku od nedelju dana......onaj ludak ne jede ništa. Usuče se sav......niti spava, niti jede.....samo po malo vode popije.......i kuka, kuka......tuga da te uvati. Zalepi se za ona izgrebana staklena vrata jer su odvojeni i samo duva u onaj dovratak......nije mu lako. A one.......dokle im odgovara teraju ga, grizu, laju na njega, besne i ciče ....a onda ga dozivaju.....Interesantno. Ja razumem da on njih voli izdan svega, posebno u ovom specifičnom periodu, ali brate mili ove opajdare našle pa zašle. E, kad počne da jede, nama svima lakne.....
Jednog jutra, kada je stanje bilo normalno tj. one nisu bile u teranju, prelijem ja njegove krekere omiljenim mu jelom iz naše šerpe.....jako voli kuvano......i pustim devojke. One pravac na njegovu činiju, ja viknem na njih dve a njemu samo procedim kroz zube „jedi“.......Meš ohrabren mojom podrškom i omiljenom mu jelom shvati i poče da ručka......Maza naravno pokuša ponovo ali naša muškarčina reče jedno duboko, muško grrrrrr.......i prestade tortura od strane ženskinja. Devojke više to ne rade. Sličnosti sa ljudskim ponašanjem su evidentne.....
Svaki pas je priča za sebe......baš kao i ljudi. Njihova različitost karaktera je zapravo ono što je interesantno. Svaki pas, kao i svaki čovek, razmišlja i uči na svoj način. Treba samo pronaći pravi način za svakog pojedinog psa. To vam je kao ulaganje......naravno da ima pasa, a i ljudi, u koje ne vredi ulagati iz raznoraznih razloga.....bar ne vi da ulažete, jer svakome ne odgovara svaki pas, baš kao ni čovek. Do pravog pristupa se dolazi posmatranjem i naravno izvodjenjem zaključaka. Neko reaguje na oštru komandu, neko na blagu reč....ali stvar je u tome da ih podstaknete da misle.......a misle samo ukoliko učestvuju u životu porodice. Pas, kao i svaka druga misleća živuljka, voli da je u društvu. Ako ga od 24 sata ostavite da bude sam 10-11 sati jer vi radite, pa opet sam 7-8 sati jer vi spavate a onih preostalih 7-5 normalno posvetite poslovima po kući, porodici, nabavci, prijateljima, TV i kompu dok svoje ljubimče samo u prolazu pomazite po glavi, pod uslovom da prolazite pored njega i da nije vezan, e, onda ne možete ni da očekujete da to siroto pseto išta zna osim da se nekontrolisano vama raduje kad god vas vidi skačući na vas, lajući, cepajući vam jaknu i prljajući vas. Zato, dok se onih 5-7 sati mlatite po kući neka se mlati i pseto sa vama. Dok prolazite kroz dvorište bacite mu lopticu, donesi, sedi, lezi, dodji, ne to, idemo, stani, čekaj......dok sve to radite ne budite lenji pa uključite i psa. Za vrlo kratko vreme, par dana, videćete neverovatnu promenu. Pas postaje mirniji, staloženiji, zadovoljniji i mnogo poslušniji. Ah, da, i stalno mu pričajte.....bilo šta, ali pričajte. Da li ste primetili da kada se obratite psu on iskrivi malo glavu u stranu, načulji uši, gleda vas u oči i sluša.....sluša svaku vašu reč sa neverovatnom pažnjom i misli....pokušava da dokuči šta mu to govorite....to se kereća ljubav trudi da vas shvati. Kada prepozna neku reč on će je izvršiti smatrajući da je to komanda. Zato su komande uvek kratke.
Ljudi mogu da biraju druge ljude, prijatelje, jer su slobodni, nevezani......neko im ne odgovara pa se sklone, krenu u potragu za drugim srodnijim bićem od prethodnog, uvek su u grupi okruženi drugim ljudima, imaju pravo izbora. I kad nadje srodnu dušicu šta čovek uradi.......sklupča se kraj svog pronalaska, obaspe ga prijateljskom ljubavlju, razumevanjem, pa razgovaraju, provode vreme zajedno učeći jedan od drugog, osećajući misli i htenja .....a pas.....on ne bira.....on je izabran. Ipak se sklupča kraj svog gazde, obaspe ga ljubavlju izrečenom na svom kerećem jeziku....željan je razgovora toliko da misli da je svaka reč koju izgovorite upućena njemu...oseća vaše misli i htenja i strašno, strašno se trudi da vas voli a da vas ne uvredi i povredi. E, ovako nije u ljudskom rodu.